DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 85 —


Napredkom, a napose i intenzivnijim gospodarenjem n naših
šuma, svakako de i kod nas još i porasti potreba na osposobljenom
šumarsko-tehničkom osoblju.


Pa onda konačno, naučne se institucije u opde ne smiju
prosudjivati sa stanovišta troškova uzdržanja. Takove se nigdje
i nigda, kako se vulgarno veli — ne isplaćuju. Njihova je
korist, svrha i zadatak: po narod i zemlju skroz drugi — idealniji
ali i vedi.


Stoji uz to, da nam u posljednje doba na našoj akademiji
broj, a napose i kvalitet slušača pada. Tome se nije ipak čuditi,
dok znamo, kako se sada ved kroz malo ne jedan čitavi
decenij — s tim najvišim našim šumarskim zavodom maduhinski,
u mnogom obziru i nepravedno postupalo.


Uz to imade na pr. i u Njemačkoj i više starih inače
baš i na glasu takovih visokih šumarskih škola, koje se ni
tolikim brojem slušača ne mogu iskazati. Zato ih ipak nitko
ne ukida. Polazak naše akademije varira od osnutka (1897 g.)
do danas izmedju 23 i 30 redovitih i 2—6 t. zv. izvanrednih
slušača (Bosanci i Bugari).


Da je pako taj zavod bio ved od osnutka uredjen kako
treba, nema dvojbe, da bismo i u tom pogledu bili napredovali.
Nu tko de na učilište — koje kao provizorno živi od
danas do sutra — a za koje se rek bi ne zna ni što je —
ni čemu je.


A sada da predjemo na razmatranje samih troškova oko
uzdržavanja toga zavoda. Zemaljskim proračunom za t. g. izkazani
troškovi iznašaju u svemu 64.000 kruna — nu od
ovih troškova medjutim, skoro jedna tredina, danas samo pri


vidno tereti akademiju, niti se u istinu ne izdaju na zbiljne
njezine potrebe.
Prispodobimo li pak uz to te troškove s onima drugih


pravih visokih šumarskih škola, a napose na pr. i s onima u
Beču i Sćavnici. to derno vidjeti, da se na današnji naš najviši
šumarski zavod u istinu ne troši niti jedna tredina od
onih troškova, što se izdaju na te inozemne visoke škole.