DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 97 — Ni novčano pitanje dakle po tom ne može biti ozbiljna zapreka definitivnom uredjenju visoke šumarske škole u nas. Zašto se dakle onda ved jednom ne provedu i intencije zakonodavca, te udovolji opravdanoj, a i doista prijekoj narodno-kulturnoj potrebi, ter ta t. zv. šumarska akademija staltio i konaŽno ne utjelovi raudroslovnomn fakultetu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu? Ovo ie tim opravdanije, što je baš i na našemu sveučilištu pripojenjem t. zv. farrmaceutičkog tečaja, kao i podigaudem učiteljske stolice za praktično gospodarstvo, ved i onako učinjen i prvi korak k proširenju djelokruga našega sveučilišta u smislu naprednom, u smislu modernom, a prema kojemu BU već po svim naprednim zemljama vrata starih sveučilišta otvorena i t. zv. primjenjenim naukama, a napose i nauci o kulturi tla, odnosno dakle i nauci šumarskoj. B) K pitanju šumarske visoke škole u Hrvatskoj. Pitanje o šumarskoj obuci u Hrvatskoj veoma je staro. Prvi su ga potakli Ilirci, koji su u tom, kao i u drugim popručjima imali izvrsno oko za prave narodne potrebe. No tek godine 1861. — dakle prije 46 godina! — došlo je do ustrojenja šumarske škole u Križevcima, koja je imala karakter srednje šumarske škole, ali je časno vršila svoju zadaću. No kako je rasla narodno-gospodarstvena važnost šumarstva za Hrvatsku, kako se nakon spojenja Krajine šumski posjed Hrvatske i Slavonije razdvojio u zajedničke državne šume i šume imovnih općina, i kako se počela provoditi segregacija urbarijalnih šuma, sve se više uvidjela potreba, da se mora i u Hrvatskoj ustrojiti visok a šumarska škola. I dnevni su i stručni listovi 0 tom već prije 20 i više godina raspravljali. Upozorujem na pr. na članke prof. F. Z. Kesterčaneka u »Nar. Novinama « g. 1885. i »Šumajskom Listu« g. 1884., 1885. i 1886. (»Šumarski institut sveučilišta u Giessenu«) u »Šum. Liatu« 8 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 20 <-- 20 --> PDF |
^ 98 -^ g. 1884. sv. XII,; »K pitanju šumarske obuke u Hrvatskoj« u »Šum. Listu« god. 1885. sv. XIII.; »Primjedbe k članku 0 šumarskoj obuci« u «Nar. Nov.« br. 184 i 185. god. 1885. »k pitanju šumske obuke u Hrvatskoj. II« u »Šum. Listu«. Na osnovi toga raspravljanja bili su već tad a svi zvani krugovi — navlastito stručni — složni u tom, da Hrvatska bezuvjetno treba visoku šumarsku školu. Tu potrebu razabira i nestručnjak. Zemlja, koja ima 2 milijuna i pol jutara šume — 34% od svega tla, zemlja, kojoj su šume vrijedne jednu milijardu kruna, a nose godišnje po niskoj katastralnoj procjeni S´/j mil. K, čistoga zemljišnog dohodka, dužna je, da tom svom najvedem imutku posveti i naj veću pažnju t. j. da za upravu, potrebu, uzdržavanje i uvećanje toga imutka uzgaja i uzdržava stručnjake sa najsa?ršenijom naučno m spremom . To je tako prirodan postulat, da bi se za pravo čovjek morao čuditi, sto 0 tom u nas uopće još treba raspravljati. Kraj tolikoga dohodka pak od svojih šuma ona to očito i može. No kako u nas mnoga pitanja rado skreću s normalnoga puta, dogodilo se to i s ovim. Premda su i dva zakona (zakon o uredjenju šumarko-tehničke službe od 22. siječnja 1894. i zakon o promicanju gospodarstva od 13. ožujka 1897.) odredila ustrojenje šumarske visoke škole, pak je na tom temelju g. 1898. zaista naredbenim putem otvorena takva škola pod imenom »šumarske akademije« i prislonjena na mudroslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu, došlo je pitanje o toj visokoj školi ipak u posve nov stadij ponovnim izjavama presvj. gosp. dra. Vladimira pl. Ni kolica, sadanjega predstojnika unutrašnjega odjela kr. zem. vlade, u proračunskom odboru.* Kao da na tom odličnom mjestu prevladava mišljenje, da bi se poradi skupoće i maloga broja slušača ta škola imala napustiti i potreba zemlje pokrivati stipendijama za slušače na visokim šumarskim školama tudjih naroda. * Isporedi: »Narodne Novine« br. 295. od 22. prosinca 1906. i br. 15. od 18. siječnja 1907. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Te sa izjave izazvale članak u »Hrvatskoj br. 10. od 12. siječnja o. g. »Šumarska akademija i sveučilište«, u kojem je najpozvaniji stručnjak na to mišljenje reflektirao, pak je taj članak poradi svoga sadržaja najveće pažnje vrijedan. Kako je i mene zapala dužnost, da od g. 1899. na toj šumarskoj akademiji predajem, i kod predloga za njezino definitivno uredjenje saradjajem, neka mi bude dozvoljeno, da se i ja u tom pitanju javim za riječ i na taj članak nešto uadovežem. II. Ne mogu ni pomisliti, da bi se našla narodna vlada, koja bi mogla zavod koji stoji 46 godina, naprosto zatvoriti i pomagati se stipendijama za tako važnu struku, kao što je u nas šumarstvo. Ne mogu pače ni to pomisliti, da bi mogla — makar i provizorno uredjenu, visoku šumarsku školu natrag reformirati u srednju šumarsku školu. Ta mi je misao tako neobična, da n,e bih rado o njoj raspravljao, sve da nije u gore spomenutom Članku temeljito oprovrgnuta. Mogu se nadati, da je definitivno napuštena, ako je u opče postojala. Raspravljati se danas može tek o tom, kak o da se privremeno uredjena visoka šumarska škola definitivno uredi. Uz njezinu vanredno veliku narodno-gospodarstvenu važnost treba, da se pri tom istakne i njezina osobita i velika naučn a zadada. Hrvatska ima a svojim hrastovim, bukovim i kestenovim šumama, pa osobito u Krasu, takove specijalitete, kakovih nigdje drugdje nema, pak oni ištu i svoje posebno temeljito naučno istraživanje , koje će se na drugim visokim školama slične vrsti uzalud tražiti i kojega one nikada ne de i ne mogu izvesti mjesto nas. Naša bi visoka šumarska škola s te strane imala postati i osobiti važan naučni centar šumarstva, u koji bi poradi izučavanja naših osobitih šuma stručnjaci i sa strane dolazili. Da nema nikakvoga drugoga argumenta, ovaj bi morao biti dosta jak, da dovede do ustrojenja čestite šumarske visoke pkole. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— loo — t j raspravu o tom, kako da se ona uredi, mogu utjecati samo tri alternative: 1. posve samostalna visoka šumarska škola u Zagrebu, nezavisna od drugih visokih škola; 2. šu marska visoka škola kao posebni odio filozofskoga fakulteta a sveučilištu i 3. visoka šumarska škola kao posebni novi fa kultet u sveučilištu (fakultet šumarsko-tehnički ili tehnički). Odkada se je god. 1874. velika skupština njemačkih šumara u Freiburgu (Bavarska) na prijedlog jednoga od najpoznatijih stručnjaka, bivšega profesoia u Mariabrunnu A. baruna Seckendorf a odlučila za rezoluciju: »Bududi da osamljeni šumarski zavodi ne mogu više zadovoljavati zahtjevima naobrazbe šumarsko-upravnoga osoblja, pokazuje se prijeka potreba, da se šumarska obuka prenese na opde visoke škole«, pretegnulo je u Njemačkoj spajanje visoki h šumarskih škola sa sveučilištima i politehnikama (sveuč. Miinchen, Tiibingen, Giessen, politehaika Karlsruhe i t. d.). U Austriji je poznata škola u Mariabrunnu prenesena u Beč i proširena u posve samostalnu »visoku školu za kulturu tla«, danas možda najsavršeniju visoku šumarsku školu. U Ugarsko j je »šumarska akademija« još i danas spojena s visokom »rudarskom školom« u bčavnici, spoj, koji mi se ne čini prirodan, pak za stalno ne utječe najbolje na šumarsku školu. S toga je i razumljiv ponovni zahtjev ugarskih šumarskih stručnjaka, da ^e visoka šumarska škola iz Sdavnice prenese u Budimpeštu na sveučilište ili tehniku. U najnovije se vrijeone pače snuje o uredjenju posebnoga sveučilišta za šumarstvo i gospodarstvo u Pešti Moje je lično mišljenje, da bi za Hrvatsku obzirom na osobite šume hrvatske, na veličinu toga narodnoga imutka i na veliki prihod od njega, najbolje pristajala samostalna visoka šumarska škola, u kojoj bi se uzgajali šumarski upravnici i tehničari sa što većom naučnom teoretičnom spremom. Bila bi i prirodni centar za čitavi Balkan. Isplatilo bi se izračunati, što bi takva škola zemlju stajala i taj trošak isporediti s do hotkom od šuma. Mislim da bi uzdržavanju te visoke škole |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 101 pored zemljo imala doprinositi i zajednička ugarskohrvatsk a vlad a (poradi šumarskih tehničara Zagrebačke visoke škole, koji službuju u zajedničkoj državnoj službi ; o tom se naime ne bi smjelo ni raspravljati da u tu službu ulaze samo Hrvati), i imovne općine. Korist bi za šumarstvo bila u tom slučaju po mom sudu najveda, pak bi i "znatno veći trošak bio opravdan, jer bi se u savršenom gojenju suma obilno isplatio. No raspravljanje o toj alternativi danas nije više aktuelno, jer se je zakonodavac u Hrvatskoj zakonom od 13. ožujka 1897. ved oJlueio za drugu alternativu, da visoku šumarsku školu spoji 8.jedinom opdenom visokom školom u Hrvatskoj — sa sveučilištem. Nastaje pitanje, kako da se taj spoj izvede. III. Prvobitna je misao zakonodavca bila, kako izlazi iz obrazloženja k napomenutoj zakonskoj osnovi, da se taj spoj izvede po primjeru sveučilišta u Miinchenu, Tiibingenu i Giessenu, gdje je šumarska visoka škola poseban odio filozofskoga fakulteta. Nauke, koje se slušaju na svakoj visokoj šumarskoj školi, zgodno se dijele: 1. u osnovne nauke, 2. stručne nauke i 3. pomodne nauke. Osnovn e su nauke: matematika, fizika, kemija s tloznanstvom, mehanika, botanika, opdena i šumarska zoologija, mineralogija i petrografija s geologijom tla. Stručn e su nauke: Geodezija, procjena šuma, računanje vrijednosti šuma, uredjenje šuma, uzgoj šuma, čuvanje šuma, odpreoina sredstva i uredbe u šumarstvu, uporaba šuma i šumska industrija. Pomodn e su nauke: gospodarstvena disciplina, pravnički predmeti, tehnički predmeti i deskriptivna geometrija, konstruktivno i tehničko crtauje. Supozicija je hrvatskoga zakonodavca očito bila, da je filozofski fakultet našega sveučilišta ved tako razvijen, da de slušači šumar-^ke visoke škole modi direktno slušati svoje osnovne |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 102 — nauke na redovitim predavanjima prgfesora n matematičkoprirodoslovnom odjelu toga fakulteta. Ta supozicija žalibože nije bila ispunjena, pak se je vlada kod prvoga uredjenja pomogla institucijom »učitelja« za naučne discipline, tek je jednoga izvanrednoga prof. imenovala. U matematičko - prirodoslovnom odjelu naime danas još nema takozvanih štandardkolegija za prvi uvod u te discipline. Ta kolegija se svake godine ponavljaju, a odredjena su za one slušače, kojima te discipline nisu glavna struka i za same slušače tih nauka u prvim semestrima. Ova kolegija zapremaju najviše po dva semestra. U drugim sveučilištima takva predavanja ved davno postoje, a drže ih redovit i profesori. Dakako da su poradi toga bar dva (na većim sveučilištima i tri) redovita profesora tih struka namještena. Na pr. u Beču ove godine 1906./7-) predavaju matematiku 3 redovita profesora (Escherich, Mertens i Wirtinger), pak se svake godine izmjenjuju u spomenutom standard kolegiju za matematiku. I za fiziku su 3 redovite profesorske stolice; jedan od njih (Lang) predaje svake godine standard kolegij iz fizike. U Giessenu (malom sveučilištu) za matematiku su 2 redovita profesora (Paseh i Netto) i 1 izvanredni; za fiziku 2 redovita (Konig i Fromme); za kemiju 2 redovita (Neumann i Elb^) i t. d. U tako uredjenim filozofskim fakultetima lako je priključiti visoku šumarsku školu filozofskom fakultetu i s njim posve stopiti, ali ae ide to na fakultetima poput našega. Nestašica se spomenutih osnovnih kolegija iz matematičkoprirodoslovnih nauka u našem filozofskom fakultetu i inače osjtda veoma štetno kod slušača prirodnih nauka i matematike, pa farmaceuta i geografa, te bi se naš filozofski fakultet znatno usavršio uvedenjem ovih predavanja. Poradi toga bi po mom sudu filozofski fakultet bio i u svom interesu veoma dobro uradio godine 1898., kada se na temelju zakona od 13. ožujka 1887. privremeno uza nj prislonila šumarska akademija, da je tu priliku objeručke prihvatio, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 103 — kako bi došao do drugih redovitih profesora za osaovne nauke u mafcematicko-prirodoslovnom odjelu. Onda je za to bila najbolja zgoda. Dogodilo se obrnuto: u tom se je fakultetu očitovala posve jasno odlučna averzija protiv pripojenja šumarske visoke škole i stopljenja s fakultetom. Ta averzija postoji i danas, pak se ne ću varati, ako u njoj vidim jedan od glavnih uzroka, zašto veoma štetni provizorij naše šuniarske visoke škole evo vfd gotovo decenij traje i na nju destruktivno djeluje. Je li ta averzija opravdana, to je drugo pitanje. Svakako se može toliko redi, da je mišljenje, kao da u sveučilište spadaju samo čiste teoretieke nauke, danas zastarjelo, i mi vidimo, kako u velikih kulturnih naroda sveučilišta redom otvaraju vrata priraijenjim naukama, koje se osnivaju na matematičko-prirodoslovnim naukama, a u te idu svakako i šumarske discipline bar u tolikoj mjeri kao farmaceutski odio fil. fakulteta. Pisac spomenutoga članka »Šumarska akademija i sveučilište « takodjer još stoji na stajalištu, da bi »slušači šumarstva mogli na matematičko-prirodoslovnom odjelu mudroslovaog fakulteta našega sveučilišta slušati predmete: višu matematiku, fiziku i mehaniku, deskriptivnu geometriju, opdu botaniku, mineralogiju i petrografiju, opdu i agrikulturnu kemiju, geologiju i tloznanstvo«. To po sadaujem ustrojstvu toga odjela mudroslovnoga fakulteta, kako sam čas prije pokazao, ne može biti, jer za šumare nema zgodnih kolegija gotovo ni iz jedne od navedenih nauka, I pisac članka to osjeda, jer dodaje »u koliko se sadanji raspored i opseg tih predavanja na sveučilištu ne bi mogao nikako dovesti u sklad sa naukovnom osnovom odjela za šumarstvo na mudroslovnom fakultetu, imale bi se u tu svrhu osnovati posebne docenture i učiteljska mjesta. A pošto takvih privatnih docenata ved i danas na svenčilištu imade . . ., to bi se valjda i goraje pitanje dalo i bez osobitih poteškoda i u korist šumarske obuke riješiti. Čini se dakle, da pisac želi predavanje osnovnih nauka šumarskih predati u ruke privatnih docenata i učitelja,. U tom |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 26 <-- 26 --> PDF |
__ 104 - vidim fundamentalnu pogrješku njegove čitave osnove. Ako se naime i dopusti, da bi se pomoćne nauke (s malim brojem sati za svaku) mogle povjeriti docentima i učiteljima, prtmda bi i tu bilo bolje, da se od nekoliko srodnih disciplina složi po jedna stalna stolica profesorska, ne bi se to moglo nikako dopustiti za osnovne nauke. One su za naučnu spremu budućega šumara tehničara tako važne, da moraju biti u rukama stalnih redovitih profesora tih struka. Pa tako i jest na svim sveučilištima, gdje je šumarstvo s njima spojeno (Miinchen, Tubingen, Giessen). Pogotovo bi bila u našim prilikama za naučni razvoj šumarstva kobna pogrješka, osnovne nauke, potrebne šumaru, predati u ruke privatnih docenata. Ti su docenti u nas bez izuzetka srednjoškolski profesori, koji su na svom zavodu zaposleni 12—16 sati na nedjelju; oni su tek na početku naučnoga svoga rada, pak poradi toga i u sveučilištu predaju samo ograničene partije svojih nauka i to samo do 2—3 sata. Bi li bilo razborito njima na to sve još dati da predavaju po 8 —10 sati na nedjelju osnovne nauke šumarske?* Ne znači li to unaprijed raditi aa štetu šumarske obuke ? Za bujniji se naučni razvoj šumarstva hode, da se i osnovne nauke sto više priljube stručnim naukama, a da to bude, treba da ih predavaju stručnjaci, koji nipošto ne smiju biti još drugdje zaposleni. A ulazi amo i druga okolnost: privatni docenti ne raspolažu sa zbirkama redovitih profesorskih stolić . No posebne zbirke opet ištu i stalne predstojnike. Ako dakle na filozofskom fakultetu nema redovitih profesora koji bi osnovne nauke predavali u op egu i po načinu za šumare potrebnom, treba ne samo za stručne nauke šumarske urediti redovite (izvanredne) stolice, nego bar i za najvaž nij e osnovn e nauke ; matematiku, fiziku i mehaniku, kemiju, zoologiju, opću botaniku. Ne učiniti to odmah kod uredjenja visoke šumarske škole, znači podrezati joj krila u prvom razvoju. Za prve je tri nauke * To zagovarati đašto ni nama nije bilo kraj pameti, već smo predmjevali, da ge takove stolice u koliko ih još nema, a treba ih i u interesu samoga sveučilišta, i bez obzira na šumarstvo ovako i onako kreirati moraju. Opazka uredničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 105 — vlada doista ved kod privremenoga uređjenja postavila posebne sile, koje nisu drugdje zaposlene. Prema tomu bi se odmah kod prvoga definitivnogo uređjenja šumarskoga odjela na našem filozofskom fakultetu prema današnjim prilikama u tom fakultetu imale ustrojiti ove redovite (izvanredne) stolice: A) Za osnovne nauke: 1. Jedna stolica za matematiku i fiziku, kojoj bi se eventualno pripojila klimatologija i elektrotehnika. 2. Jedna stolica za kemiju; njoj bi se moglo dodati tlo znantvo i agrik. kemijska analiza. 3. Jedna prirodopisna. stolica, kojoj bi pripala op<5ena i šumska zoologija i mineralogija i petrografija, pa geologija. četvrta posebna stolica za botaniku ovaj čas otpada, jer ju ispunjuje redoviti profesor botanike u sveučilištu. B) Za stručne nauke, po predlogu pisca 4 redovite (izvanredne) stolice: 1. Za uzgoj šuma i neke discipline s njom u svezi; 2. za čuvanje šuma i s njom u svezi druge discipline; 3 za procjenu,šuma i s njom u svezi druge neke discipline; 4 za geodoziju i tehničke predmete, koji su joj blixu. C) Za pomodne nauke mogli bi se, kako i pisac članka predlaže, namjestiti honorirani docenti ili učitelji, koji su specijalisti u tim naukama, a zaposleni su i drugdje, ako se ne bi htjelo i te nauke (a to bi po mom mišljenju bilo bolje) složiti u tri redovite profesorske stolice. Kod definitivnoga spojenja šumarske visoke škole s našim filozofskim fakultetom kraj njegova današnjega uređjenja, ne može se dakle izbječi ustrojenju bar triju redovitih (izvanrednih) stolica za osnovne nauke i četiriju stolica za stručne nauke, ako se hode, da joj se osigura zdrav naučni razvitak. Stolice za osnovne nauke došle bi veoma dobro i nekim kategorijama slušača mat.-prirodo si. odjela filozofskoga fakulteta, pak bi se tim fakultet znatno usavršio. IV. Preostaje još treda alternativa, da se visoka šumar.^ka škola pripoji sveučilištu kao poseban fakultet šumarsko teh |
| ŠUMARSKI LIST 3/1907 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 106 — pički, koji bi se kasnije eventualno mogao raširiti s inžinirskim odjelom tehnike u tehnički fakultet. Sto se troška prvoga uredjenja tiče, on bi se spram predjašnje alternative uvećao za jednu stoHcu kod osnovnih nauka (botanika) i njesto administrativnih troškova. Kako su posebni kabineti za pojedine struke ved osnovani u privremenoj šumarskoj akademiji, ne bi ni s te strane bilo zapreke urediti visoku šumarsku školu kao posebni fakultet, koji bi sa sveučilištem imao jednu biblioteku, jer S8 i ova za šumarsku akademiju već sada posebno dotira. Taj bi fakultet u prvi mah imao 8 redovitih (izvanrednih) profesora i od prilike 10 hon. docenata i učitelja, eventualno još redodovite i izvanredne stolice. No ni na koji se način ne bi smio učiniti junctim izmedju definitivnoga uredjenja šumarske visoke škole i inžinirskog odsjeka tehnike, pak uredjenjem prve opet još dalje odgadjati. Jedan decenij provizornoga uredjenja njezinoga dosta je bio, da se pitanje svestrano razjasni i prouči, pak je te teško razumjeti potrebu još daljega proučavanja, koja je ponovno u proračunskom odboru u sjednici od 16. siječnja 1907. istaknuta. Proučavati već nema ništa u toj stvari sa stručne strane. Još se može samo pitati; ie li u interesa zemlje, prijeko potreban trošak, koji je spojen s definitivnim uredjenjem poštene šumarske visoke škole u Zagrebu. Na to će pitanje, nadam se, svatko odgovoriti jestno: i najvitalniji narodno gospodarstveni i veoma važni naučni interesi šumarstva već davno ištu kategorički, da se uredi visoka šumarska škola u Hrvatskoj i to u Zagrebu , sve ako se i neobaziremo ništa na čast narodnju i na okolnost, da visoke škole inozemstva sve više oteščavaju primanje inostranih slušača. Svaki dan otezanja donosi zemlji velike materijalne i naučne štete. Ako to stoji, moraju se naći i sredstva za tu školu, koja vodi brigu o najvećem narodnjem imutku, da se ona uredi prema uzorima Bečke i Šćavničke visoke škole u svojoj naukovnoj osnovi i trajanju nauka, a prema Miinchenu, Tiibingenu i Giessenu u svojoj organizaciji spram sveučilišta. Završujem s opomenom: Caveaut consules, no quid detrimenti capiat respttblica! Br. Oton Kučera. |