DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 3 <-- 3 --> PDF |
/ iiaittiM llil Br.l. u ZAGREBU. 1. siečnja 1907. God. XXXI. Pretplata za nečlanove K 12. na godinu. — članovi šumar, đružtva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove p od u pir aju( 5e K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10. i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K. 2. i K 1. pristupnine i za „Šum. list" K. 4u ime pretplate. — „Lugarski viestnik" dobivaju članovi lugari badava, članarinu prima predsjedničtvo đružtva. Uvrstbina oglasa: zal stranicu 16 K.; za ´/, stranice 8 K.; za ´/, stranice 5 K. 20 fil.; za 7* stranice 4 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjerena popustbina. Kozje pitanje uz oBvrt na predlogkarlobažkog narodnog zastupnika, u saborskoj sjednici od 22. studenoga 1906. U sjednici sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 14. studenoga 1906. stavio je narodni zastupnik g. Jerko Pavelid sa drugovi sliedeei prešni predlog:* Sabor kraljevine Hrvatske poziva kr. zemaljsku vladu, da svoju naredbu od 18. travnja 1888. br. 26.662 glede zaštite sumogojstva u ličko-krbavsko i modrusko -riečkoj županiji tako preinači, da je svakoj tamošajoj krajiškoj obitelji dozvoljeno, bez posebne oblastne dozvole držati onoliko koza koliko je za uzdržavanje kude potrebno«. U sjednici od 22. studena, nastojao je onda predlagao, da prešnost predloga opravda — pak je tom prigodom držao govor — u kojem je uz mnogo inog, što na stvar spada a i ne spada, izrekao napose i sliedede po nas važne: »Vidimo, da mnogi nas, učitelji i popovi, kažemo i hoćemo, da svi ljudi budu teolozi i pedagozi, a djeca budu an *) Vidi stenografski zapisnik VIII i XII. sjednice sabora kraljevina Hrvatske- SlaYonije i Dalmacije od 14. i 22. studenoga 1906. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 4 <-- 4 --> PDF |
_ 2 — gjeli; eudci opet hode, da svaki mora biti pravnik, a naši odvjetnici hode opet, da na svakom trnu visi jedan paragraf i da kaže postupnik, kako koza da brsti onaj trn.« To sa, gospodo, one struenjačke pedanterije, koje sam ja tokom razprave cešde puta dobacio kao upadice. Tih pedanterija naša uprava ne 6e da se Čuva, nego svaki hode da dere svoju kozu, a tako da negovorim o drugih paragrafih; koji kad bi se strpali u jedna kola, Bože prosti, jedva bi ih poveda dva kljuseta lička. Ja znam da nismo pameti jednoga Mesophanta, Niebuhra, Magliabekia, da bi sve to mogli znati i prema tomu se sami ravnati,, ali struka, koja stoji u uzkoj svezi s pitanjem, jest šumarska struka, koja obično zalazi u pedanterije, pak šumari htjeli bi, da smo mi svi bukve, a oni da se sveletržci šeču izmedju nas u debelom hladu i prodavaju bukve, i u gostbi ih malo po malo pojedu kako žalibože i b i V a," „Nu gospodo, te pogreške, koje sam iztaknuo, mora da se čuva naša šumarska uprava. Ion a sbilja u pitanju šumskih paskula, koje ima krajišnik po svojoj starodrevnoj pravici, z a š 1 a j e u petanderiju, upogriješku, ukojoj stavlja u dvojbu obstanak naših paškula, dotično obstanak kruha svakidašnjega za onu sirotinju, koja je mene ovamo poslala da ju branim" „Lika je po gotovo zemlja stočarska, i u njoj se kroz stotine i hiljada godina držalo ovce i koze i nikome nije na pamet palo, da je koza baš krivac, da je šuma nestalo. Al i ov e učene glave svalile su svu krivnju na ovu nebogu životinju, na kozu." „Dakako sve pogreške učinjene prigodom odkupa služnosti, koji nikako nedotječe, na koga su bačene ? Bačene su na kozu, jer šumarski stručnjaci, videdi da nestaje šuma i da ih je nestalo lošom upravom, oni su jednostavno rekli, s b acimosa sebe krivnju i recimo, koza je sve to uništila" |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 3 „ I počelo se streljati koze, počelo se je otimati sirotinji, što je imala po dvije, tri koze, i tako joj otimalo najizdašniji naslov borbe za obstanak, uslov mliečenja i mesa, jer sam uvjeren, da koza nije onakav štetočinac, kakovim je predočuju šu marski stručnjaci, uvidio sam da šumarsk a struk a odnosno one osobe, koje su izdale naredbu, nepoznaj u živo t ov e životinje . Mene je srce bolilo, pa sam došao, da molim nekoliko drugova zastupnika, da nam pomognu u toj stvari, i da se ovo pravedno pitanje rieši i koncu privede. . . Gospodin zastupnik karlobažki — je težku svalio osvadu na šumarsku struku — a da tu svoju osvadu u istinu a ma .baš ničim — te ničim, niti jest dokazao, a niti i iuobde u stanju i dokazati. — Bilo mu to na čast i diku! Jel to izražaj zdrava razuma i poštena srdca? Šumarska struka netreba pohvale — ali podjedno odbija prezirom sve takove i slične podvale, a napose i od one strane koja je najmanje zvana a i moguda o tome suditi . — Sigurno se ni gospodin zastupnik karlobažki — nebi bio usudio takove občenite osvade javno dobaciti šumarskoj struci, da je ma i samo jedan njen zastupnik u saboru bio zastupan — a svakako nek znade — taj spasitelj naroda — da šumarska struka prezirom odbija napred spomenute podvale njegove. Zastupnik karlobažki — krivi šumare, da su oni uzrok zabrani koza — pa, ipak i sam istodobno priznaje, da su baš šumari bili, koji su uvjetno držanje koza zagovarali —veleči: „I kada je na svojedobnu interpelaciju, tadanja vlada — g. Šumanovića — smatrala i stvar opravdanom, pak pozvala obdine, pozval a sve šumarije, da se izjave, da li bi bilo uputno da se ova naredba u zahtjevanom smislu preinači — i sbilj a su i šumarije sve to preporučile." — (Naime, da se pravo držanje koza, dakle i paškula shodnim načinom narodu obezbiedi!) Kada je tome tako, zašto napada vriedni karlobački zastupnik, sada u saboru te iste šumare? Valjda zato, što je |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-4 kako je sam izvoljeo reci — prijatelj zdrava razuma i poštena srca? ili možda tek samo zato, kako je i opet na drugom mjestu svoga govora ižtakniio, što ga strah hvata ksd samo i čuje riječ šumar ! Zastupnik se karlobažki medjutim nije, u svom gori spomenutom govoru, ograničio lih samo na pitanje o držanju koza u Lici, ved je s tim doveo u savez i pitanje šumske pašarije u obde, a to je u toj razpravi bilo suvišno, to već i zato, jer to spada u razpravu o segregaciji državnih šuma u Lici — jer samo tom se prilikom, može svrsi shodno i pravedno riešiti. Sto se pako samih naredba o zabrani i ograničenju držanja koza — po našim gorskim krajevima tiče, to je takova naredba za područje staroga provincijala izdana ved prije kojih četrdeset godina, a ima, za pojedina područja naša, takovih zabrana, koje su izdane ved i prije kojih 100 godina, pa i sam naš šumski zakon od g. 1852. u §. 65. dozvoljava i uvjetno Btreljanje koza zatečenih u šumskom kvaru. Obstoji nadalje i naredba zemaljske vlade, koja je još g. 1885. pod br. 4098. izdana za područje bivše vojne krajine, kojom se u glavnom uredjuje i pitanje pašarije koza. Pitanje to dakle u nas je ved bilo davna na dnevnom redu. Znamo uz to. da ni naredba od g. 1888. o zaštiti šuma bezuvjetno nezabranjuje držanje koza — ved da i ona to držanje dozvoljuje svakome, koji ih u istinu i može držati — samo ae traži, da si pribavi tomu i dozvolu. Tako i danas n. p. u Brinjskom kotaru imade Nikola Orlič kbr. 15. iz Ritavca dozvolu na 11 komada koza, pa i Stanko Smiljanid kude broj 45. iz Prokika, imao je do nedavna dozvolu držati više koza, nu pošto su mu onda bile zatečene u braiijevini imovne obdine u kvaru, bile su mu dakako zaplienjene i dozvola opozvana i t. d. Sigurno se ni šumari nede nikada protiviti — dozvoli |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 7 <-- 7 --> PDF |
_ 5 — držanja koza — u koliko to ne bude na ustrb šumskoga uzgoja i gospodarstva. Mogao je uz to g. zastupnik karlobažki sa drugovi — izraditi, i koji odgovarajući, a po tom i izvedivi predlog — i predložiti ga na prihvat saboru — a da se bas nije trebao toli nedolično zadeti — o šumarsku struku. Evo mu za primjer i sliededi po narodno-gospodarskomu odboru tirolskoga sabora svojedobno stvoreni zaključak i predlog: »Visoka se c. i kr. zemaljska vlada umoljava, da podčinjeno si šumarsko osoblje uputi, da ko^jrstanovljenja broja koza i ovaca, koje se mogu slobodno pusMti na pašnike, uzme po mogučnosti obzir i na mjestne i gospodarstvene odnosaje dotičnoga predjela, u koliko to inače skrb oko uzgoja mladih šuma dopusta, a da se što laglje doskoči — ma bilo kojem nesporazumljenju — neka se postojeda naredba od 24, veljače 1885. (Z. v. 1. II. 7.) preinači kako sliedi: Paša koza u šumah podpada — za sve posjednike koza bili ovi šumosuvlastnici ili ne — sliededem ograničenju : 1. Posvema je zabranjena paša kozam na rahlim strminama briegova, duž cesta, na putevih i po živicama i ogradama, zatim na plešinah, sjećinah i po branjevinama; a i po ostalim šumskim predjelima dozvoljena je ipak u šuma h gdje se preborna sječa vodi samo iznim i c e — i uz primjereni oprez i ograničenje. 2. Tamo gdje imade onakovih pašničkih prostorija gdje 86 paša bez štete dozvoliti može, izlučivati de se iste — svake godine iznovice, posebnom odlukom. 3. Prilikom ove razprave, ustanoviti de se, s osobitim obzirom na u šumi, kao i izvan šume utanačenu pašuiČku prostoriju, i na njoj se nalazedu pašu takodjer i onaj broj koza, koji se kod te šumske paše prekoračiti nesmije. 4. Razdioba dozvolnica za pašu koza medju obdinare, obavlja načelnik obdine sa zastupstvom. Pri tom valja uzeti |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — obzir naročito i na one obdinare, koji nisu u stanju ni dvije krave preko zime prehraniti si. 5. Svako krdo koza imade stojati pod pazkom posebnoga kozara, koji je za takovoga i sposobnim pronadjen, a svaki vlastnik koza, dužan je onda svoje koze povjeriti i pažnji toga kozara. 6. Vrieme kada pašnja koza smije započeti, ustanovljuje svake godine nadležna šumarija, na predlog obdinskoga načelnika. 7. Koze se imadu na pašu tjerati bičem, a samo po stanovitim putevima 8. Obćina jamči za svaki kvar. 9. Ako bi se koze zatekle u šumi, bez nadzora postavljenoga u tu svrhu kozara valja postupati po ustanovama §§, 63, do 65. zakona šumskoga. 10. Isti ovi propisi valjaju takodjer i za ovce, u koliko paša ovih medjutim ved i onako segregacijom uredjena nije, odnosno u koliko to uredjenje nepredstoji. 11. Zloporaba, kojom se dozvoljava služinčadi u kudi, ili onoj po planinama, držanje vlastitih koza, zabranjuje se. 12. Tjeranje koza, odnosno ovaca na planine (alpe) u koliko nema mjesta uporabi točke 1. ove naredbe ne podpada pod ove stege. 13. Proti odredjenju pašnjaka, kao i na istom osnivajudem se utanačenju broja stoke, kao i proti razdelenju ovoga broja na pojedine obdinare, slobodno je nezadovoljnoj stranci uložiti priziv na c. kr. namjestničtvo. 14. Svaki prekršaj ovdje sadržanih propisa, u koliko se takav nebi mogao i kao prekršaj protiv ustanova zakona šumskoga uzeti u razpravu, odnosno suditi, kazniti će se po političkoj oblasti novčanom globom ili zatvorom. Tako su eto radili zastupnici sabora tirolskoga — a kako bi to želio zastupnik karlobažki u nas — prikazasmo gore. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 7 — Dozvoli li se u obde, kozama paša u šumama, onda to svakako — a "nede to ni g. zastupnik karlobažki valjda poricati — spada, i to bas u prvom redu, i pred nadležnost šumarskoga osoblja, a napose je svakako njemu ustanoviti i pašničke prostorije, kao i maksimalni mcgudi broj pasudih koza. Prije samoga izdanja dozvole paše, odnosno brsta, imadu se uz to uzeti u obzir svakako i izlučenje svih oni h s umah, koje su stavljene pod zabranu ili koje spadaju u kategoriju t. z. zaštitnih suma, zatim i sve kulture, branjevine, sjeciue, vrleti i goljeti šumske. Na takovim se bo mjestima već i ovako i onako u obče nesmije paša dozvoliti, a tek po odbitku tih površina preostali još dielovi šumski — mogu se onda uvjetno prepustiti i paši. — Broj same pasuče stoke, dakle i koza, znamo da je ovisan i o površini i o kolikoći paše. U prvom je redu tuj pako svakako domača marva i ovce, koje se u račun uzeti moraju, a tek onda preostali dio otvorene šume ostao bi i za brst kozama. Pošto koza u šumi — malo ne jednako djeluje kao i britka sjekira ~ to valja kod izlučivanja godišnjih pašničkih prostorija uzeti i na to obzir. — To jest — treba bar onoliko, ko liko se jedne godine brstom uništi sume — iznova opet pomladiti. Zato se moraju i opet ustanoviti i stanovite obhodnjice — a uz to dolazi pri tom i sklop krošanja u račun. Razjašnjenja radi evo sliededi primjer : Označimo li godimice brstom poništenu površinu šume sa P, obhodnicu sa O, a sklop šume sa S, to onda dobijemo u ime površine nuždne za trajni brst jedne koze — na pašnjaku odnosno travniku iznos K = P X O, a za šumu K = P X O X S. Čim je sastojina redja (t. j . sklop krošanja više prekinut) tim vtču površinu treba i koza, da sabere potrebiti joj brst za prehranu. 8 nam dakle predstavlja u gornjem obliku koeficient j^pji odgovara sklopu šume. Tako je koeficient za podpuni pklop S = 1, za sklop 0*9 jest S = 1"11. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — za 1 klop 0 8 je S =- 1-25 za 1 klop 0-7 je S = 1´42 za 1 klop 0-6 je S = 1-66 za 1 klop 0-5 je S = 2-00 za 1 klop 0.4 je S = 205 za 1 klop 0-3 je S = 3-33 za 1 klop 0-2 je S = 5-00 Prema tome dobivamo onda i površinu K što odgovara za trajni brst jedne koze, ako cielu razpoloživu u tu svrhu površinu pomnožimo sa obhodnjicom i koeficientom gustode sklopa, Imademo li manje koza nego li je razpoloživa površina — to se onda broj koza pomnoži sa brojem K, gornje formule a tim se onda dobije površina koju treba za pašu izlučiti. Ovako dobivena površina imade se onda razdjeliti sa brojem obhodujice — a iznos nam onda predočuje jednogodišnju pasevinsku površinu. To jest sve koze brste prve godine zajedno u prvom brstiku, druge godine u drugom, trede u tredem itd. dok se svi brstici jedne obhodnice nesvrše, a zatim se vračaju opet na prvi brstik, koji se je medjutim opet oporavio. Na taj se način može točno obračunati, koliko koza pojedinac i na vlastitom zemljištu može potrajno odhranjivati. Nu pošto u predjelih gdje po zimi imade mnogo sniega, niti koze ne mogu na brst u šume i planine, to si seljaci za to vrieme potrebni brst — nastoje na drugi način osjegurati — i to kod nas obično nepovlaštenim prisvajanjem kitja od jasena ili drugih listača — koje se suši ili kiseli za zimu. I u tu bi svrhu dakle, da očuvamo branjevine od nasilja, bilo potrebno opet posebne šumske sastojine izlučivati, i to polag načela sitno šumskoga gospodarstva — i to na površinama odgovarajudim broju koza u pojedinim poreznim obdinama. Sitne šume od jasena i hrasta bile bi tomu najprikladnije. Ovaj bi brst imao vlastnik koza dakako plačati, bilo po kojoj mjeri. Neizpravan je uz to račun, ako se na svaku pojedinu dušu računa po jedna koza. To je previše, a nije ni opravdano. Znadem n. p. da se u Grobničkom polju gdje nejma koza ra |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 11 <-- 11 --> PDF |
čuna na svaku dušu, poprečno po jedan komad stoke — pa ipak ti ljudi još polovinu svoga mlieka prodavaju. Buduč da koza daje nješto više mlieka od ovce, a bio bi u Lici narod sigurno zadovoljan, kada bi se i sam mogao prehraniti mliekom a ne da ga još i prodaje, to bi bilo dovoljno, bar u plodnijim krajevima, računati i samo po jednu kozu na svaku četvrtu, a u slabijim krajevima i na svaku petu dušu po jednu kozu — kao nadopunjak ine stoke. Napokom trebalo bi uz ino pri tom uzeti svakako i to na um, da bi se preinakom dosadauje naredbe o dozvoli držanja koza u Lici — u smislu kako to želi i zastupnik karlobažki, brzo broj koza tamo tako povečao, da bi to svakako uplivalo i na obstojedi ugovor — u pogledu uživanja velebitskih pašnjaka na dalmatinsko-hrvatskoj medji. Ovim je ugovorom naime medju inim utanačeno, da Dalmatinci mogu na nasu stranu godimice na pašu dognati do 60.000 komada sitnoga blaga (računajući pri tom 7 komada sitnoga blaga pod jedan komad velikoga), — pa bi se s toga onda, (za onoliko) za koliko bi se broj toga blaga kod nas povisio, morao prije svega umanjiti broj dalmatinskih koza na ličkoj strani ? 0 neograničenom držanju koza pako, danas ni u Lici ved ne može biti govora, ono je bilo moguće, dok je još šuma bilo u obilju, i u velikim površinama, te dok su još i sami ljudi provadjali više nomadski — nestalni, ciganski život. Tada je slobodno ljenčario i kozar na paši a i gazda u kudi. Nu ta su vremena već odavna prošla. Danas, tko hode živjeti, mora raditi, a mora i u prosvjeti napredovati. Unapredjenjem prosvjete podiglo se i stočarstvo i livadarstvo, a gdje stočarstvo i livadarstvo napreduju, tu ne može ved koza da vlada — a po gotovo ne ondje, gdje se radi i o razumnom, uredjenom, potrajnom šumskom gospodarstvu. 1 bieda Ličana morati de se dakle na druge njeke načine i sredstvima ublažiti — i to u prvom redu podignudem ratarstva, stočarstva, vodarstva kao i inih gospodarsko-privrednih |
| ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — grana. Treba mu uz to dati i prilike, da si stoku oplemeni, da upozna med ratila, treba mu namaknuti trajne zarade gradnjom cesta, željeznica, odvodnim radnjama — uz to pomodi i smanjenjem nameta i inih dada. U tom pravcu trebale bi da zajednički porade i oblasti, i sabor, i državna i imovinska šumska uprava, pa i školacrkva. U ostalom pako, ved je i blagopokojni naš Bogoslav Su. lek, u znamenitom svom djelcu „Korist i gojenje šuma* pravom iztaknuo„ da je koza nalik dobročincu, koji dva puta više uzimlje, nego daje, i tako po malo pospješuje konačnu propast naroda * — a toga nemože mirne duše dozvoliti niti jedna vlada, a sigurno nede ni naša. Mijo Krišković nadšumar. O uredjenju šuma i sastavku šumskogospodarskih osnova. (Nastavak II.) Oraflčna triangalacija. Kad je papir (kod katastralne izmjere se rabi t. zv. velin papir) napet na stolu i dobro posušen, konstruira se najprije sekcionalni okvir. Papir se na dasku napinje bjelanjkom, obično od 2 jajeta, koji se dotle mjesa, dok ne postane pjenom. Ta se pjena razdjeli po papiru i papir s namazanom stranom na dasku položi, nabuhlosti sve izprave, i ostavi sušiti. Za kostruiranje sekcionalnog okvira imade veliko ravnalo (Auftragslineal) sa noniusom. Kod mjerila 1 : 2880 diagonala sekcionalnog okvira iznaša 32,016 palaca, što je na tom ravnalu i označeno. Konstruirajud dakle sekcionalni okvir, povučem si približni smjer diagonale i prenesem na nju njezinu duljinu 32,016 palaca. Iz krajnih točaka te diagonale dobijem u sjecištu sa |