DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1907 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — dalje spominje, da je sreika drveda gotovo Čista celuloza, a Blondeau de Carolles (J. p. Ch, XXXII. ^21), potaknut radom Payenovim traži u prirodi što čišdu celulozu i nalazi ju u pamuku . Vrlo malo mikroskopom vidljive iakrust. Bubstancije iz pamuka lahko odstranjuje (kuhanjem kiselinama i lužinama), pak onda čistu (tobože nepromienjenu) celulozu analizuje. Dobiva rezultat nješt) različit od Pajenovog, rezultat, koji ga vodi do najvjerojatnije formule za celulozu (koju on zove i „drvno vlakno") CH^O. On nazivlje CHjO „organskom molekulom" pak veli, da se od nje raznim utjecajima grade razni kondenzačni proizvodi . . . C4H8O4 ... . CJOIIMOJU ... . CisHaeOjg itd., kako to razabire iz njekih po njemu priredjenih i analizovanih derivata. H a r t i n g (J. p. Ch. XXXVIII. 329) tumačedi kem. sastav stauič. dielova kaže, da su stienke mladih stanica Čista celuloza , sljedeća unutra kožica (utriculus internus) nije celuloza kao ni stanična zrnca; u nutar. kožici i zrncima ima, dok je stanica mlada, proteina , koji kod odrvenjenja mogu ali ne moraju nestati, dočim u samoj vanjskoj staničnoj stienki proteina u obče nema. U odrvenjenim stanicama nalazeea se iukrust. tvar poglavito sastoji od pektin a i njegovih soli (=^ pektozi« slične substancije), koji prodiru kroz sve stanične dielove, i od kutikularn e njeke substancije, koju u starijim stanicama nalazimo u izvanjskom sloju. Snošaji tih 4 sastojina u raznom drvu i bilju su različiti. Hartingove nazore, imenito glede pektina, pobija Mulde r [Phjsiol. Ch. 1844.4„.], koji niti sa Pajenovim »iakrust. substancijama" nije sporazuman, nu ipak ne iznosi ništa boljega ni odlučnoga. Ipak i Mulder tvrdi, da u staničnim membranama imade i proteina, [Physiol. Ch. 1844. 446,462)471,483)496] a to na temelju požućenja sa HNO3, a istog su mnienja i njeki drugi (Mohl, Schacht, Schleiden itd), ali svi na temelju mikrokemijskih, nepouzdanih reakcija. Mitscherlic h (BB. 1850.,o2) označuje glavnim sastojinama staničnih stjenka celulozu i pluto. |