DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1906 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 471 — Reambulacija međa šumskih posjeda. Kako se u skorije vrijeme povela rijež o reambulaciji šumskih posjeda, pa kako sam i sam na istom radu stekao nešto prakse, iznet ću svoje dojmove o tom radu. Bilo je god. 1905., kad sam kao šumarski vježbenik imao izvršiti reambulaciju šumskih međa na vlastelinstvu Kutjevu. Na raspolaganju sam imao mjeradi stol, litografisane kopije, kao i druge potrebne tome stvari ali i nevjeste poslu radnike. Terain, na kojem se reambulacija vršila bio je više manje brežuljast uz šumom zatvorene doline. Na početku radnje dobio sam i praktične instrukcije uz ponesenu teoriju, od koje se jedna sastojala u tome, kako treba samu radnju početi i bila je ovaka: Nadi u graničedem selu, ukojem je uvjek bilo, po nekoliko starih kuda, koje su ostale nepromjenjene na svome mjestu, dakle, koje su služile kao stalne tačke. Kad su se takove kude našle, postaviti se sa stolom u jednoj tačci, u pravcu između njih i sa ove tačke otvorenim poligonom idi na mjesto reambulacije, upotrebiv obično kakav put za polaganje poligona, ali bez ikakova obzira na vezanje poligona na krajnu »stalnu točku«. Kad se došlo do međe šumskoga posjeda, trebalo je opet dalje nastaviti ograničenje skroz otvorenim poligonom, postavljajudi stol u svaku tačku preloma međasne linije i tako putovati sa otvorenim poligonom bez ikakova orijentiranja na kakovu stalnu tačku, doli ako je bila gdje kakova stara kuda, koja je kao takova imala služiti. Kao kontrola prava rada imala je služiti deklinacija dotičnoga mjesta. Naime, ustanovio sam deklinaciju pomodu polarne zvjezde, što je najtačnije, pa je onda buzola prislonjena na okomicu okvira mape u sa ivicom paralelnom smjeru, koji je pokazivao sjever i jug, morala na igli pokazivati očitanje đeklinacije, što je svjedočilo, da je mapa orijentirana prama naravi. U svakoj tačci postavljaja imala je biti ista deklinacija, i to je značilo valjanost rada. To je bila moja praktična instrukcija, koja mi |
| ŠUMARSKI LIST 12/1906 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 472 — se mnogo osvetila, ali koje sam se »morao« pridržavati kao »najispravnije« metode. Takova praktična uputa nije valjala ništa, a neznam, je li tko imao sredu je još upoznati. Nije valjala za to, što kod ovakovih velikih izmjera ne smije se poći od starih ku(:a, kao stalnih toeaka, jer kuće nisu fcaćno unesene ni po svome položaju, ni po svome obliku, ni po distanciji između njih. Dovoljno se 0 tom osvedočiti time, ako se uzmu tri takove stare nepromjenjene kude, pa ga čikam, koji de postaviti stol, da u jednom istom položaju imade orijentaciju na sve tri kude, na kojima se izberu stalne točke. Sa mnogim primjerima nisam to mogao izvesti Na samoj mapi vidi se netačnost tlocrta kuda, što ne odgovaraju ved obliku kude u naravi, ne gledeć i na to što je diferencija na tako kratkim dužinama, kao što su stra niče kuda, po čitave metre dužine. Sam polazak sa otvorenim poligonom bez viziranja na stalna točku na kraju, ne vrijedi apsolutno ništa, pogotovo, ako se ide na kim. daljine a pogotovo ne vrijedi ograničavanje otvorenim poligonom, rezujud ga strogo na međašne linije, a opet bez orijentacije na stalne tačke. Kontrola sa deklinacijom ne vrijedi ništa, je one okomice na litografisanim kopijama nisu ni malo tačne. jer ne zatvaraju pravi kut sa drugom uzdužnom stranicom. Uvjerio sam se kad, sam u pojedinim atarima postavio stol, orijentajuc se prema dobrim stalnim točkama, označenim sa tromeđama, da je u svakom ataru bila druga deklinacija, dapače s diferencijom po čitavi stupanj. Valjanost okomica osumnjičena je i sa promjenama papira u razno doba dana, Uvjeriv se o ovakovoj instrukciji, da ne vrijedi ništa, došao sam, do u viđenja, da je najbolje potražiti stalne tačke na tromeđama, ispitujud njihovu tačnost sa nepromjenljivošdu međa. Kad se ovakove tačke nađu, sav je posao olakšančovjek sa mirnom savjesti radi. Ustanovljenje tih tačaka traži mnogo truda i vremena. Poligonalnom, odnosno koordinantnom i polarnom metodom daje se posao približno tačno izvađati, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1906 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 473 — bore<5i se sa drugim neugodnostima, koje su uvjetovane kod rada sa mjeradim stolom, od kojih su: 1. Pričvršćivanje mape sa čavlima na stol. 2. Djelovanje vlage na papir u jutro, podne i u veče. 3. Sa djelovanjem vlage nepravilno uračunavanje koeficijenta, rastezanje i stezanje papira, jer bi se isti morao ustanoviti za u jutro, podne i poslije podne, obaziruć se opet na razne smjerove na mapi, tako, da bi imao u vidu čitavi spisak tih koeficijenata. 4. Polaganje lineala na namjehurenu mapu. 5. Nastavljanje sekcija. Ovo osobito zadaje muke. Tačnost se neda nikako postići, jer prisloniv sekciju jednu uz drugu sa prelomljenim rubovima, ne pokrivaju se pravci tačno, pa katkada za čitave metre se razilaze u naravi. 6. Djelovanje vjetrova na netagnuti papir oteščava posao. 7. Centriranje stola u bregovitom terrainu. Cesto puta se desi, da se ne da naći stalna tačka u čitavom terainu, osobito u zatvorenim užim dolinama. Tu se treba poslužiti najviše sa premeravan^em na obe suprotne strane, predpostaviv, da manji posjednici dobiju svoje. Stare tačke, koje su pri izmjeri upotrebljivane sasvim su poništene, ili su promjenjene od naroda, jer ovakovi međašni signali su trn u oku narodu, osobito kod vlastelinstva. Istu tačnost, koja se postizava sa mjeraćim stolom, moći je uz ovakove uvjete postići i sa buzolom. Kod samih vlastelinstva, gdje se mora voditi strog račun 0 vremenu i potrošenom u radu, kao i sama tačnost, predpostavljena u svakom poslu, isključuju uporabu mjeraćega stola a preporučuju teodolit. Konačno potrebno je, da geometar ima slobodu rada bez povinjavanja »morskim praktičnim instrukcijama«. Kraljevo, 1. Juna 1906. Petar Manojlović, okružni p. šumar. |