DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1906 str. 50 <-- 50 --> PDF |
_ 464 — 6. Probe sjemena iz nizkih položaja, dadoše u svim nadmorskim visinama od 400—1800 metara veće i težje biljke, od sjemena iz visokih položaja. 7. Manje gorske presadnice, manje su stradale prenosom i presadnjom. 8. Toli brzo rastuće smreke sa nižjih položaja, kao što i polagano rastuće smreke sa visokogorskih stojbina, prenašaju svoju specifičnu prirastnu snagu i na potomčad. 9. Stabla su kod smreka u nižjim položajima bolje razvijena, ali zato imadu i opet alpinske smreke bolje razvijeno korenje. 10. Sve vrste smreka bolje su uzrasle u nižjim pojožajima; rastu ćom nadmorskom visinom nazaduje ipak i opet prirast smreka iz nižjih položaja u prispodobi sa alpinskima. 11. Prema veličini i težini sjemena nastoje te razlike u prirastu u nikojem vidljivom odnošaju, mjerodavna je jedino nadmorska visina i podneblje stojbine sjemenjakah. 12. Znatno važnije od težine sjemena jest poznavanje porietla i klijavosti. 13. Doba trajanja svakgodišnje prirastne periode, kao i za vegetacionu djelatnost potrebna nuždna toplcta smreka sa visokih planina kao i onih u nižjim položajima, prelazi i na potomčad. 14. Biljke uzgojene iz sjemena smreka sa visokih položaja, stradaju u visokim položajima manje od ranih mrazova, od smreka iz nizkih položaja. Proti kasnim su mrazovom ipak obje jednako ćutljive. 15. Sjeme sa visokih planina, posijano u biljevištima sa nižjim položajima, daje dobar materijal takodjer i za visokogorske kulture; iz sjemena sa nižjih položaja pako neodrastu biljke, koje bi bile sposobne za velegorske kulture, 16. Ozlede i loš uzrast neprelaze na potomčad. U pogledu sjemena od ariša pako ustanovljeno je sliedeće: 17. Sjeme sa visina od 1700 m. proizvadja biljke približno iste prirastne snage, nu čim višje, tim to razmerje više pada. Kod biljka sa veoma visokih položaja, prestaje prirast znatno prije. Ariši uzgojeni iz sjemena sa nizkih položaja, rastu znatno brže. Nejma dvojbe, da se kod ariša moraju razlikovati dvie važne „klimatične odlike", kojih se uzrastni oblik prenaša na potomčad. Granice leže po prihci kod 1700 m. Za sjetvu u nižjim položajima valjalo bi sjeme sakupljati sa nižjih položaja, naravne zone ariša, i to od uspravnih liepih stabala. Kod svih tih pokusa, izvedenih u pogledu sjetve, došao je Engler do zaključka: Uzimaj sjeme uvjek iz onakovih krajeva, koji odgovaraju stojbini, gdje će biljke i u buduće rasti, i i bar iz predjela sličnoga podnebja. Odtale onda opet sliedi, da samo prirodno pomladjivanje zajamćuje najbolji način šumskoga uzgoja pojedine vrste. Uredjuje profesor F. Ž. Kesterćanek. Tiskara C. AIbrecht ^Maravić i Dečski. |