DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1906 str. 46     <-- 46 -->        PDF

~ 460 —


22 K; Grčević Ivan 10 K; Bauer Vjekoslav 30 K; Jakopeć Josip lO K;
Kovačina Mato 5 K; Blažić Dinko 20 K; Metlaš Jovan 20 K ; Šmidinger
Rikardo 20 K; Maksić Ratislav 10 K; Petrović Stevan 30 K
Koprić Andrija 10 K; Hajek Bogoslav 10 K; Mocnaj Dragutin 10 K
Hlavinka Vincenc 20 K; Fuksa Vaclav lO K; Dražić Juroslav 3() K
Lončarić Andrija 10 K; Dremil Oskar 10 K; Milutinović Sava 10 K
Kriškovic Mijo 10 K; Moćan Mato 10 K; Kosović Bogoslav 10 K; Stublić
Vjekoslav 10 K; Lončarić Vinko 40 K; Begna Hinko 20 K; Šiniić
Stjepan 10 K; Siruček VJencesIav 7 K; Kollibaš Mato 30 K; Kariržavek
Leo 10 K; Brozig Slavoljub 10 K; Ogrizović Gedeon 10 K; Stanić Jovan
10 K; Pačnik Vinko 60 K: Mark Antun 10 K; Teklić Slavoljub pl. 20 K;
Milković Ivan 20 K; Rukavina Rude pl 4 K; Kopić Mato 10 K; Stojćević
Tanasija 4 K; Vraničar Julio !0 K i Nenadić Gjuro 10.


Izkiiz III. o ujiati u Koroskeuijevii prii omoćtiu zakladu:


Tečajem gore navedenog vremena uplatiše : Cesarić Gjuro 10 K.


Fredsjeđničtvo đruMva.


Različite viesti.


Propisi za polaganje rigoroza na e. i kr visokoj šlioli za
kulturu tla u Beč«. Ministarskom naredbom od 3. srpnja 1906. (d. v. I. br.
140.) izdane su u pogledu polaganja t. zv. strogih ispita, odnosno rigoroza,
na c. i kr. viškoj školi za ku turu u Beču, sledeći propisi:


§. 1. Za postignuće doktorata na visokoj školi za kulturu tla zahtjeva
se predložeuje znanstvene razprave i položenje strogoga ispita
(rigoroza) — Svrha je tomu izpitu, da li i u kojemu je stupnju kandidat
stekao spodobnost za znanstveni rad — Pristup k ovome ispitu
ovisi o dokazu, da je kandidat položio na temelju ministarske naredbe
od 7. lipnja 1906, (D v. 1. br. 117), treči državni izpit jednoga stručnih
odjela na visokoj školi za kulturu tla. — Iznimni pripust takovih kandidata,
koji taj dokaz pružali nemogu, može na predlog profesorskog
sbora dozvoliti ministar nastave.


§. 2 Pisana ili tiskana razprava (disertacija) imade ´sadržavati
samostalnu znanstvenu obradnju — temata, jedne na visokoj školi za
kulturu tla zastupanih primjenjenih znanosti, koje stoje u neposrednom
odnosu gospodarstvu, odnosno šumarstvu ili kulturnoj tehnici.— Znanstvenu
radnju može nadomjestiti koji stručnim opisom i znanstvenim
obrazloženjem popunjeni konstruktivni nacrt, ako je pomočju takovoga
osposobljenje za samostalni znanstveni rad dokazan. U pogledu ovoga
konstruktivnoga nacrta vriede, odgovarajuće smislu ove naredbe, isti propisi
koji vriede glede pismene radnje.




ŠUMARSKI LIST 11/1906 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 46 i —


§. 3. Radnja se imade podaijeti rektoratu. Pojave li se u pogledu
pripusta radnje, prema sadržaju (§. 2. točka 1.) ili iz drugih
kojih razloga dvojbe, tada imade rektor prije zatražiti odluku proferskoga
sbora — Pripuštenu radnju, ustupa rektor dvojici izvjestitelja na ocjenu,
i to profesoru dotične kao i ovoj najbliže stojeće struke. — U pomanjkanju
tomu zvanog profesora, može takodjer i koji drugi docenat dotične
ili ovoj najbližg stojeće struke na visokoj školi za kulturu tla, biti
pozvan da dotičnu radnju ocjeni. Rektor ustanovljuje za ispitanje znanvriednosti
radnje stanoviti odgovarajući rok.


§. 4. Profesori (docenti) kojima je povjerena ocjena radnje, podnašaju
o tom obrazloženo pismeno mnienje, uz izjavu, imali se kandidat
pripustiti strogome izpitu ili ne. — Ako se oba izvjestitelja u svojem
sudu slažu, onda rektor tu njihovu izjavu proglasi kandidatu, protuslove
li si pako, onda pripada odluka o pripustu kandidata profesorskomu
sboru. — Ako se predložena disertacija pronadje nedovoljnom, to onda
pristoji kandidatu da najbrže po izmaku od šest mjeseci, odnosno u
slučaju ponovnog odpučenja po izmaku jedne godine predloži novu
disertaciju. — Kandidati kojih se disertacija i po drugi puta reprobirala
izključeni su od postignuća doktorata kulture tla, kao i od nostrifikacije
koje u inozemstvu postignute analogne doktorske diplome (§. 14).


§ 5. Rigorozum sastoji iz ustmenog strogog izpita, koji u
pravilu nesmije vrieme od dvije ure premašiti. — Ovaj strogi izpit se
imade, polazeć sa predložene radnje odnositi poglavito na onu glavnu
skupinu gospodarskog, šumarskog ili kulturno-tehničkoga smjera, kojoj
pripada tema disertacije, odnosno kojoj je nasrodnija. Osim toga se
imade u okvir izpita uzeti još i jedna sa temom disertacije u savezu
stojeća temeljna disciplina, koju si kandidat povoljno može odabrati.


Spomenute glavne skupine jesu: Kod gospodarstva: Uzgoj bilja,


živinogojstvo, gospodarska uprava. Kod šumarstva: nauko-šumskoj pro


izvodnji, nauk o uredjenju šuma, šumarsko inženjerstvo. Kod kulturne


tehnike, kulturno tehnička vodogradnja, geodezija.


§ 6. Rektor predsjeda izpitnom povjerenstvu. Izpitno se povjerenstvo
sastoji osim predsjednika i one dvojice izvjestitelja što su ocjenjivali
disertaciju, kako već prema izpitnim rpama (§ 5.) iz još jednoga ili
dvojice dainjih po rektoru opredeljenih izpitača. U pravilu imadu to
biti redoviti ili izvanredni profesori iz dotičnih izpitnih predmeta ili njihovi
zamjenici. U slučaju potrebe imadu se prizvati profesori najsrodnijih
predmeta.


§ 7. Strogi se izpiti imadu obdržavati javno. — Prije glasovanja


i odluke imade uzsliediti dogovor o uspjehu izpita. Svaki član, uklju


čivo predsjednika, očituje na temelju stečenoga nazora o ukup


nom uspjehu izpita, svoje mnenje o tom, da li se imade izpit smatrati


„izvrstnim uspjehom položen", samo „položen" ili „nepoložen".




ŠUMARSKI LIST 11/1906 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 462 —


Zaključkom se smatra ooaj rezultat, koji je zadobio većinu glasova.
Kod jednakoga broja glasova — odlučuje predsjednik. Dogovor, glasovanje
i zaključak sliedi isključenjem javnosti.


§ 8. 0 uspjehu strogoga izpita imade se kandidatu na zahtjev izdati
po predsjedniku svjedočba.


§ 9. Bude li koji kandidat kod strogoga izpita reprobovan, onda
mu povjerenstvo rok za ponovno polaganje izpita nema ustanoviti
izpod trijuh mjeseca Bude li tom prilikom ponovno reprobovan,
onda je dozvoljen samo još jedan opetovni izpit, ali to ne prije izminuća
jedne godine. — U slučaju dalnje (treće) reprobacije, se kandidat
od postignuća doktorata kulture tla kao i od nostrifikacije koje u inozemstvu
stečene analogne diplome (§ 14.) imade za uvjek izključiti.


§ iO. Pristojba za ocienu predložene radnje iznaša K 40; ona za
strogi izpit K 80´— Pristojba za ocienu radnje dieli se medju ocjenitelje,
ona za rigorozum medju izpitače i predsjedatelja na jednake
dielove. Predsjednik dobiva, ako je podjedno i stručni izpitatelj dvostruki
dio. — Ovi propisi se odnašaju takodjer i na ponovno predlaganje
disertacije, odnosno i na ponavljanje rigoroza.


§ 11. Pojedini pristojbeni iznosi za rigoroz po naravi svojoj su


t. ZV. presentativni novac, pak prema tomu pripadaju samo u slučaju
zbiljne funkcije. Ako bi koji član povjerenstva bio s ma kojeg mu drago
uzroka zaprečen doći, tada se imade rektor po smislu ustanova § 6 odnosno
§ 3. pobrinuti za zamjenu. Ako li to već nebi bilo moguće, nu
obdržanje rigoroza sa ostalim članovima povjerenstva ipak moguće, onda
se pristojba dieli izmedju predsjednika i prisutne izpitavače.
§ 12. Promocija sliedi pod predsedanjem rektora, u prisutnosti
jednoga zastupnika, odnosnom rigorozu za temelj služeće glavne skupine,
po jednom redovitom profesoru (per turnum) kao promotoru u formi
zavjere kandidata. Zavjera imade glasiti: „Ja obečajem svečano, da ću
se vazda pokazati dostojnim akademičkoga stupnja doktora kulture tla,
ugled ove visoke škole vazda visoko cieniti i nastojati po svojim najboljim
silama promicati znanost."


§ 16. Pristojba za promociju iznaša K 60´— Od toga dobivaju
rektor K ´25, promotor K 20. Nadalje se od te pristojbe imade iznos od
K 12 predati onoj zakladi i iz koje se troškovi izrade doktorske
diplome imadu pokrivati.


§ 14. Sto se tiće nostrifikacije na inostranim visokim školama stečenih
doktorskih diploma, imadu se i ovdje uporabiti ustanove ministarske
naredbe od 6. lipnja 1850. z. v. 1. br. 240.


§ 15. Ovi propisi o rigorozu stupaju u kriepost početkom školske
godine 1906/7.
Auersperg m. p. Marcliet, m. p.




ŠUMARSKI LIST 11/1906 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 463 —


Šumarski list Ma2:yar Erdesz" izlazeći u Ungvaru, objelodanio
je takodjer smrt našega Josipa Kozarca, poprativ tu svoju viest podjedno
vrlo simpatičnim te po pokojnika časnim riečima. Takodjer
znak, da je ime pokojnika i van granica naše domovine i u širjim
šumarskim krugovima bilo ne samo poznato već i obće poštovano.


Evropsko šumsko drTP<5e ii Japanu. Poznato je, da su napredni
Japanci od Evrope poprimili običaje, kulturu i nauku, a osobito njemačku
i austrijsku.


Kakov veliki upliv šumarstvo Austrije i Njemačke, koje na tako
visokom stupnju stoje, u Japanu imadu, vidi se, što Japanci svake godine
velik broj djaka na šumarska učilišta u gore spomenute zemlje šalju, i
što su na japanskom sveučilištu nastavnici iz šumarskih disciplina šumari
iz Njemačke i Austrije. ´´


Sada su Japanci počeli takodjer i evropsko šumsko drveće kultivirati,
i to navlastito crnogoricu.


Veliki kompleksi japanskih šuma pokriti su crnogoričnim šumama
i kulturama, no ono ne uspjevaju svagdje dobro, i to ne poradi lošeg
tla, već poradi loših klimatičkih prilika.


S toga su u Japanu počeli sa dobrim uspjedom kultivirati, umjesto
domaćih bora (Pinus Thunbergi i Pinus denšiflora), koji su
uslied loših klimatičkih prilika stradali, naše evropejske borove, i to
navlastito Pinus silvestris i Pinus laricio var. austr., koji vrlo dobro
uspjevaju, te već i dosta velike sastojine tvore. Osim ovih četinjača kultiviraju
dobrim uspjehom još i smreku. A. K—s.


Upliv porijetla sjemena na svojstva šumskoga drveća. Profesor
Arnold Engler na tehnici u Ziirichu, objelodanio je u tom predmetu
nedavna u časopisu „ Mitteilungen der Schweizerischen Zentralanstalt
fur das forstliche Versuchswesen" na temelju po njemu izvedenih pokusa,
slieđeće resultate:


1. Šešarice od smreka uzraslih u nižjim i srednjim položajima
obćenito se veće i težje, od šešarica sa planina visokih preko 1400 m.
nadmorske visine. Tek u višjim položajima postaju šešarice mnogo
manje.
2. Upliv nadmorske visine na težinu i klijavost neda se u našim
Alpama do visine od 1400 m. dokazati.
3. Iz težine i veličine sjemena, neda se sigurno zaključiti i na
klicavost dotičnoga sjemena.
4. Sjeme sa visokih položaja izgubilo je prije svoju klijavost od
sjemena sa nižjih položaja.
5. Za sada još nismo u stanju, ustanoviti potrebnom sigurnosti
pravo porietlo omorikovoga sjemena.


ŠUMARSKI LIST 11/1906 str. 50     <-- 50 -->        PDF

_ 464 —


6. Probe sjemena iz nizkih položaja, dadoše u svim nadmorskim
visinama od 400—1800 metara veće i težje biljke, od sjemena iz
visokih položaja.
7. Manje gorske presadnice, manje su stradale prenosom i
presadnjom.
8. Toli brzo rastuće smreke sa nižjih položaja, kao što i polagano
rastuće smreke sa visokogorskih stojbina, prenašaju svoju specifičnu
prirastnu snagu i na potomčad.
9. Stabla su kod smreka u nižjim položajima bolje razvijena, ali
zato imadu i opet alpinske smreke bolje razvijeno korenje.
10. Sve vrste smreka bolje su uzrasle u nižjim pojožajima; rastu
ćom nadmorskom visinom nazaduje ipak i opet prirast smreka iz nižjih
položaja u prispodobi sa alpinskima.
11. Prema veličini i težini sjemena nastoje te razlike u prirastu
u nikojem vidljivom odnošaju, mjerodavna je jedino nadmorska visina
i podneblje stojbine sjemenjakah.
12. Znatno važnije od težine sjemena jest poznavanje porietla
i klijavosti.
13. Doba trajanja svakgodišnje prirastne periode, kao i za vegetacionu
djelatnost potrebna nuždna toplcta smreka sa visokih planina
kao i onih u nižjim položajima, prelazi i na potomčad.
14. Biljke uzgojene iz sjemena smreka sa visokih položaja, stradaju
u visokim položajima manje od ranih mrazova, od smreka iz nizkih
položaja. Proti kasnim su mrazovom ipak obje jednako ćutljive.
15. Sjeme sa visokih planina, posijano u biljevištima sa nižjim
položajima, daje dobar materijal takodjer i za visokogorske kulture; iz
sjemena sa nižjih položaja pako neodrastu biljke, koje bi bile sposobne
za velegorske kulture,
16.
Ozlede i loš uzrast neprelaze na potomčad.
U pogledu sjemena od ariša pako ustanovljeno je sliedeće:
17. Sjeme sa visina od 1700 m. proizvadja biljke približno iste
prirastne snage, nu čim višje, tim to razmerje više pada. Kod biljka sa
veoma visokih položaja, prestaje prirast znatno prije.
Ariši uzgojeni iz sjemena sa nizkih položaja, rastu znatno brže.


Nejma dvojbe, da se kod ariša moraju razlikovati dvie važne


„klimatične odlike", kojih se uzrastni oblik prenaša na potomčad.


Granice leže po prihci kod 1700 m. Za sjetvu u nižjim položajima


valjalo bi sjeme sakupljati sa nižjih položaja, naravne zone ariša, i to


od uspravnih liepih stabala.


Kod svih tih pokusa, izvedenih u pogledu sjetve, došao je Engler
do zaključka: Uzimaj sjeme uvjek iz onakovih krajeva, koji odgovaraju
stojbini, gdje će biljke i u buduće rasti, i i bar iz predjela sličnoga podnebja.
Odtale onda opet sliedi, da samo prirodno pomladjivanje zajamćuje
najbolji način šumskoga uzgoja pojedine vrste.


Uredjuje profesor F. Ž. Kesterćanek. Tiskara C. AIbrecht ^Maravić i Dečski.