DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 304 — Gorivo i drveni ugljen. Piše vlastelinski okružni šumar Viktor Boiiel Ved početkom godine lf05, opažalo se, da će ciene drvnog ugljena poskočiti, jer je potražba bivala sve veća. Znamo, da je zadnjih godina bila ciena znatno pala, i da se ugljevarilo u mnogo manjoj mjeri, nego li je to bivalo. U godini 1901 još su ciene u Slavoniji bile u visini od 240—300 kruna po vagonu = 100 q a tad su koncem godine spale na 200—220 K po vagonu. Ne obazirajudi se na različite komentare, zbog čega je ciena ugljena bila pala, držim, da nije smjela pasti, ved zadržati bar minimalnu cienu od 240 kruna. Ja mislim, da su tu krivi mnogo i sami producenti, medju njima i nekoji šumari, koji stoje na Čelu manjih a i vedih šumskih gospodarstva, koje se premalo brinu, kako i gdje de bolje svoje produkte unovčiti. Ima ih, koji stradaju uslied špekulacije trgovaca, k tomu nespretnih zaključaca (Schlussbriefe) pa tada svoj produkt prodavaju kao »superprodukt« izpod ciene, što bezuvjetno moraju i ostali producenti odutiti. Primjedba gosp. šumarnika Kozarca, da su naši šumari premalo trgovci, nepobitno stoje, jer se u istinu samo slučaju može pripisati, da su ciene naših šum. produkata poskočile, koje su ved davno morale poskočiti. Drvotrsci su gospodarili i još gdje gdje gospodare našim produktima i velik je, dapače neoprostivi grieh, što su šumari pustili iz svojih ruku šumsku trgovinu i dali je drugome u ruke. Ne može se stoga, a da se toplo ne preporuči našim mladjim šumarima, koji de i onako danas sutra preuzeti uprave, vedih šumskih posjeda, da si pribavljaju i nuždnu komercijalnu spremu, jer nije šumar svojoj zadadi dorasao, ako ono, što su on i njegovi predšastnici decenije i decenije uzgajali, ne zna dobro unovčiti, prepuštajudi tek sve slučaju. |