DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 210 — Poznato je, da je šumarska uprava do početka 19. stoljeća bila ponajviše u rukama t. z. kameralista. To su bili muževi, koji su u pravnim naukama i u naukama državnoga gazdinstva (staatBwirtschaftlicli) obrazovani bili, te koji su kroz cijeli 18. vijek stajali na čelu državne uprave. Pošto su oni prema svojem položaju imali riješavati i mnoga važna šumarska pitanja, to se u drugoj polovici 18. vijeka i na mnogim sveučilištima, kao u Gottingenu, Jeni, Heidelbergu i t. d. osnovale stolice za šumarstvo. I ako je kameralistima šumarstvo bilo sporedna grana, to se ipak među njima našlo muževa, koji su šumarstvo prigrlili i u posebnim časopisima ga sa najvećim marom i ljubavlju njegovali. Da je šumarstvo kasnije u Njemačkoj u opde cvalo i napredovalo, mnogo se ima pripisati u zaslugu tim muževima. Provađanje pako vanjskih šumsko-uzgojnih radnja, kao što i drugiii šumsko upravnih posala, zahtjevalo je tehnički obrazovano osoblje. Da se toj potrebi udovolji, osnovali su mnogi onda na svoj račun i risiko privatne šumarske škole, iz kojih su se kasnije u 19. stoljeću razvile državne šumar, akademije. Tako je god. 1794. H. Cotta u Zillbachu (Sachsen) osnovao privatnu šumarsku školu, koja je god. 1816. prešla u državne ruke, jer ju je država podigla na stepen akademije, prenesavši ju u Tharand. Prvi direktor ove poznate šumarske škole bio je sam Cotta, kojeg je kasnije u brzo naslijedio ne manje zaslužni Judeich. Šumarska nastava u kraljevini Bavarskoj ima također stari datum. God. 1790. osnovana je u Miinchenu »državna šumarska škola« sa 4 god. trajanjem nastave, koja nije imala duga života, jer je brzo dokinuta i u provinciji na jednom samostanu osnovana nova šumarska škola, i to za kandidate za višu šumarsku službu sa 3 god., a za one za nižu šumar, službu sa 2 god. trajanjem nastave. Nu ni ova škola u svojem tadašnjem |