DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 235 — dođi demo brzo do osvjedočenja, da su listinac i bujad šumska u gorskim krajevima doista i danas još narodu neobhodua potreba — a s obzirom na to, da bi se i u nas svakako i pitanju potrajnog uživanja stelje u gorskim šumama kao i zajedničkim stelnicima po gornjoj Krajini, imala posvedivati što veda pažnja i važnost. Svratiti u kratkom pozornost mjerodavnih faktora na to pitanje — bila svrha i tih redaka. Gašo Vac, kr. kotarski šumar. Uspomene iz god. 1872. S obzirom na članak u posliednjem broju ;>> Šumarskoga lista« »Nješto iz novije prošlosti našega šumarstva«, dozvolite da i ja ovdje objelodanim jednu takovu iz dobe, kad sam baš u vrieme naumljene veleprodaje t. z. investicionalnih šuma poznatom konzorciju, sudjelovao kod izmjere tih šuma — po t. z. krajiškom triangulatornom direktorijumu Ovaj je direktorij stojao pod upravom c. i kr. ženijskog kapetana Huge Daublevskog pl. Sternecka — kasnije divizionera i podmaršala — a bijahu mu dodieljeni: nadporučnik Allilovid, poručnici Jiiger i Schwarz i moja malenkost. AUilovid mjerio i prenasao je triangulatorne točke na staklo (Spiegelplatte), Jager provadjao je grafičnu triangulaciju za kataster, Sehwarz i Sternock radili su teodolitom — a ja sam imao zadadu, da rukovodim gradnje manjih triangulatornib piramida, da vodim manuale teodolitičke radnje, da rišem nacrte, provadjam račune, a napose još i tu, da sa raznih piramida kao i crkvenih tornjeva sa »Heliotropom« dajem znakove u odredjenim smjerovima tako, da triangulator — u velikoj daljini — na protivnoj strani, odraženo svjetlo uzmogne točno fiksirati — te kuteve teodolitom mjeriti.* ^ Heliotrop je vrst zrcala, koje je u središtu probušeno — mikrometrlčkim bezkonafinim vijkom (Schraube ohne Ende) za sitno kretanje zrcala proviđjeno postrance sa dalekozorom i magnetičkom iglom. Sitn-m kretanjem zrcala prema kretnji zemlje i položaju, odrazivase sunce — poput zviezde na protivnoj strani. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 236 — Odrazivanjem sunčanoga svjetla »Heliotropom« mogla se je svaka triangulatorna točka vidjeti velikom tocnošdu ne velike udaljenosti — od pol dana i više — a time i točka sama, piramida ili crkveni toranj i t. d., točno fiksirati. Ako sam pri tom pravac prema protivnoj strani t. j . drugoj triangulatornoj točki točno udesio, i to pomoću busole i dalekozora — onda se je moja točka (stajalište) uviek i sa protivnog stajališta morala točno razabrati; nisam li pako usljed koje počinjene pogreške pravac točno pogodio t. j . ako dotični triangulator nije vidio zviezde na mojem heliotropu — onda bi mi on dao znakove (svjetlo) — dok god nije svojim teodolitom posve točno udesio pravac prema mojoj točki — a i ja sam tada njegov odraz vidio (isto tako poput zviezde) i prema tome onda i moj stroj udesio. Posebnim bojadisanim staklenim pločama — koje sam pred odraz svjetla na heliotropu stavljao, vidila se je »zviezda« sada crvena, sada modra ili zelena — a tim smo se onda i sporazumili — imadem li prestati odrazivanjem ili ne — odnosno preci na koju drugu ved unapred brzovnim putem javljenu mi takovu točku. Imali smo takovih točka i u Srbiji i Bosni, kao i ovkraj Save. Ako je ovkraj bilo kišovito ili oblačno, tako da nisam mogao svjetlo sunca odrazivati — morao sam to odmah brzojavno onamo javiti, da se je dotični triangulator za to vrierne mogao drugim poslom baviti, a sam sam ili očekivao ljepše vrijeme ili sam otišao na drugo mjesto, ved prema tome, kako smo se brzojavno sporazumili. Ova se triangulacija obavljaše u svrhu ponovne izmjere, napose i onih krajiških šuma, što su bileizlučene u ime napred spomenute naumljene veleprodaje u investicionalne svrhe. Spomenuti bo konzorcij — kada je imao kupljene šume preuzeti, nije htio priznati onu šumsku površinu, na kojoj je bilo čistina bez hrastova. Stoga je bio onda i izdan nalog, da se ciela šumska površina imade iznova točno triangulacijom izmjeriti. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 237 — Da se je triangulacija provesti mogla, moralo se je od Bošnjaka i niže ležećih sela duž rijeke Sa-ve sve do Kupinova i Boljevaca — kao i duž Save na bosanskom zemljištu, pa i onom današnje kraljevine Srbije, izmjera izvadjati. Za prelaženje u Bosnu i Srbiju imali smo t. z. generalni pasus (t. j . dozvolu prelaza) koji nam je c. i k. ministarstvo rata u Beču izhodilo. Dapače u Bosni dodieljena nam je bila i posebna turska askerska straža, pod vodstvom jednoga časnika i dvanaest askera, koja nas je imala od možebitnih napadaja braniti i čuvati. Na našoj strani Save bile su u svrhu triangulaeije — pored crkvenih tornjeva — koje su kao fiksne točke služile, nuz ostale manje piramide, u tu svrhu namještene još i dvije posebne osobito velike piramide. Jedna je i to najveća bila sagradjena, na tri blizu stoječa hrastova stabla, odrezanih na nekih osam metara u visini, u šumi »Blata« kod Studve, kod sela Morovića. Ova su piramidu po nacrtu spomenutog kapetana sagradili iz jelova drva,tesari, a bila je visoka oko 24 hvata, tako da se je s nje preko svih slavonskih šuma vidjelo u Bosnu i Srbiju, a šume ozdol izgledale šu kao šikara. Imala je šest popodjenih etaža, a od svake etaže moralo se je sa namještenim Ijestvama do navrh piramide penjati. Od zemlje pa do vrha ukopan je bio sastavljen stup, na kom je teodolit stajao, a nije se piramide dodirao, da bi se tim što veči stabilitet dobio. Premda je upitna piramida vrlo solidno i umjetno gradjena bila (stajala je oko 4000 for. sa materijalom, dovozom i radnjom), ipak je bilo vrlo mučno se na istu penjati, pošto se je tresla i Ijulala — osobito na gornjem spratu. Ako se je teodolitom radilo, to se je moralo neko vrieme mirovati, dok je to ljuljanje prestalo, a i onda se je samo vrlo oprezno hodalo. Sam vidik na šume dole nije bio ni ugodan, a još bi neugodnije bilo, da se je kojom nesrećom srušila sama piramida, a kada je bilo vjetrovito vrieme, nismo smjeli ni gore iči. Tu se je više puta desilo, da sam posve sam morao sa ove piramide heliotropično svjetlo davati prema Bosni, Srbiji ili ti |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 238 — brestu kod Sida u Sremu, pa je bilo dosta neugodno u visini od 24 hvata podnašati gibanje piramide uz pomisao, pasti na doljnje hrastove orijaške visine i debljine te onda za hranu orlušinam služiti. Riedko je tko onda u te prašume i zalazio. Druga veda piramida bila je smještena na jednom brestu t. z. »Šidskom brestu«, izmedju mjesta Sida i Gibarca u Sremu. U ogromnim granama spretno napravljena. I na ovu se je Ijestvama penjati moralo. A pošto je taj brest na brdu obronka Fruške gore stajao, to se i od njega krasan vidik na Bosnu i Srbiju prostirao, a i odanle se je brest liepo vidio, kao nepomična triangulatorna točka. Narod pripovieda i vjeruje, da oko toga bresta vile kolo vode, nu premda sam dvie nodi na toj piramidi nodio, nisam ipak ništa od tih vila opazio ni vidio. U istom brestu bilo je u ono vrieme još viditi jak željezni klin, sa jakom do blizu 8—10 cm. debelom karikom od hrdje izgriženom, za koju se pripoviedalo, da su za nju negda ladje i čamci vezani bili, ter da su oko petdesetih godina prošlog stoljeda kopajud u blizini toga bresta naišli zaista i na ostanke čamaca i kljun od ladje. Vjerojatno je, da je tuda negda plovna voda tekla, ako to nije sama rieka Sava bila, koja se je kašnje u sadanje korito potisnula. Dali još i sada taj Šidski ili Gibarački brest postoji, nije mi poznato. Oko Vrbanje-Rajevosela bilo je manjih piramida, koje su bile radi katastralne mreže postavljene. Za nepomične triangulatorne točke služili su nam, kako sam ved naveo i crkveni tornjevi, sa kojih se je teodolitičko mjerenje, kao i davanje svjetla heliotropom obavljalo. U Bosni bilo je oko Brčke i Bjeline na brdinama više piramida manjeg oblika, odkuda se je vidik preko Save na crkvene tornjeve, sela i na piramide širio, kao i u Srbiju od Šabca prema Obrovcu. Svaka je piramida imala svoje ime, ved prema nazivu mjesta ili rudine, gdje je stajala — no sjedam se samo na dva imena — Kik i Kamičak — nu bilo ih je po koji desetak u tim zemljama. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 239 — Pod svaku piramidu ukopan bje kamen u zemlju, na kom je bila označena točka mjesta centrirana od sredine stajališta teodolita, sa oznakom pravca na druge dvije nepomične triangulatorne točke. Najviše smo imali smetnje, ako je u vizuru došla u vedoj daljini kakova voćka ili ino stablo. To stablo pronaći, osobito u Bosni, gdje se je morala čitava rasprava sa dotičnim seljakom voditi, dok se nije posije dugog pregovaranja nagodba sklopila, uz znatnu odštetu u samim žutim dukatima (austrijske banke neprimaliu, veleć, mogao bi pendjer (prozor) zalepiti, da mi švabski vjetar u kuću neprodire). Sa takovih stabala moralo se je takodjer svietlo davati i time se je točno stablo pronašlo, koje se i alo posjeći, drugim načinom se ne da u velikoj daljini pronaći. Da nije bilo dodane turske straže, nebi mogli a niti smjeli posla ni započeti. Turska je straža, što se može u pohvalu reći, sa velikim trudom i pazkom svoju dužnost vršila. U Bosni i Srbiji stanovali smo većinom samo pod šatorima kod piramide, a hranili se konservama. I turska straža imala je uz nas svoj turski šiljasti šator sa polumjesecom na vrhu, te nije nikoga ni na pol kilometra k nama puštala, a noću je uviek jedna straža budna bila i hodala oko naših šatora. Najdulje smo se u Šabcu u Srbiji zadržali, i to stoga, što nam tadanji vladika šabački nije htio nikako dozvoliti, da crkveni toranj upotrebimo za smještenje teodolita na prozoru više zvona, tvrdio je, da bi se tim crkva obezčastila, te je u tu svrhu tek diplomatičnim putem izhodjeno, da smo ipak mogli onda na toranj. Moj bivši šef kapetan Sternock bio je rodom iz Češke, pa je vrlo loše hrvatski govorio, te sam mu morao svuda tumačem biti, i tako sam došao više puta i sa šabačkim vladikom u doticaj. Dok smo molili, da nas na toranj pusti, obrazlagao sam mu, da to nije nikakvo oskrnuće crkve, već da je to samo znanstvena radnja i da na toranj osim instrumenata ne dodje ništa drugog, ali je sve uzalud bilo, dok se nisu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 240 — sami poslanici vlade sporazumjeli i zapreke odstranili. Toga sam si velikodostojanstvenika dobro upamtio, jer kao srpski vladika nije imao ni brade ni brkova, bio je dosav. Kada smo radnju dovršili, pošli smo opet vladiki, da mu se zahvalimo. On nas je tom zgodom poslužio po srbijanskom običaju sa sladkim, rakijom, duhanom, crnom kavom i friškom vodom. Niti u Srbiji, a još manje u Bosni nisu nas baš najbolje gledali, jer su uviek sumnjali, da »Švabe« — kako su nas obćenito zvali — nisu te mašine badava donjeli, da s istima zemlju mjere, tu mora da se nešto drugo krije, pa su se žudili, kako je to knjaževa vlada, za onda regenstvo Blaznavac (koji je htio knjaza Milana otrovati, pa je izdajom sam otrovani čaj morao popiti) odnosno veliki padišah sultan, dozvolio ulaz Švabi u tudje zemlje, i stoga smo morali vrlo oprezni biti da ne nastradamo. Što je kašnje sa samom veleprodajom bilo i zašto je ta prodaja krajiških šuma osujećena bila — nije mi poznato, no toliko sam čuo pripovjedati, da je to društvo znatnu štetu krajiškim sumama nanielo i tim, što je obaralo veliku množinu stabala u svrhu tobožnje posebne procjene, preduzete po njenim šumskim vještacima, a za koja su stabla oni vrlo malu odštetu plaćali. Posije sam bio premješten vojnom katasteru u Liku, tu sam imao ustanovljivati medju na Velebitu kod Gračaca izmedju Hrvatske i Dalmacije, i točke u kamenim stienama izklesati i fiksirati. Posao koji je vrlo mučan bio, jer je teško bilo Ličanima i Dalmatincima udovoljiti. Svaki je želio drukčije imati medju, a ticalo se je najviše poznatih razmirica radi velebitskih pašnjaka. T. B. Osobne viesti. Imenovanje. Ban kraljevina Hrv. Slav. i Dalmacije imenovao je nadšumara I. banske imovne obćine Teodora Basaru šumarnik o m u VIII činovnom razredu kod iste imovne obćine sa sustavnim |