DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 228 — Posadjeno je 10 jutara žirom, 6 jutara sa sjemenom a 4 jutra sa borovim biljkama. Šumskih šteta prijavljeno je 260 slučajeva, a od elementarnih nepogoda jest i u ovim sastojinama uŽinio snieg svojim pritiskom znatnih šteta. Biljke hrasta, jasena i bora uzgajaju se u biljevištu, koje površinu od ´A jutra zaprema. Šumama upravlja jedan nadšumar, kojemu je za čuvanje dodieljeno 11 lugara. Šume vlastelinstva Terezinopolj e, ostavina Gejze pl. Jankovića. Za šumu podieljena je vlastniku krčevna dozvola, ali je više lovu za volju, ostavljena neizkrčena površina od 300 jutara. Glavna vrst drva je hrast, grab, brest i divlje voće, u starosti od 40 — 60 godina Šumskih šteta neima. Šumom upravlja gospodarski upravitelj istog vlastelinstva. Za čuvanje šume, u kojoj vlastelinstvo velikim trudom i troškom uzgaja divljač, naročito srne i gnjetele, postavljena su dva lugara, koji su ujedno zaprisegnuti nadziratelji lova. TI. Kotar Djakovo. Vlastelinstvo biskupije djakovačke. Ono je jedino u tom kotaru ležede, na koje se ali sada ovdje više osvrtati neču, jer sam ga već u broju 7 i 8 strana 308 šumarskog lista od godine 1905. opisao. G. C—c. Reambulacija šumskih medja. Piše vlast, okruž. šumar Viktor Bonel. U broju 1. i 3. »Šum. lista« objelodanjena su dva članka o reambulaciji šumskih medja, od gg. profesora Hlavinke i šum. nadzornika V. Dojkovića. Potonji se osvrnuo na neke navode |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 229 — gosp. profesora Hlavinke, pa neka bude i meni dozvoljeno, da 0 tom po nas šumare važnom predmetu i to takodjer iz vlastite prakse nešto napomenem. Navod g. D., da se sa šumskom busolom ne smije omedjašivati ne stoji, bar ne opdenito, pošto se u istinu s´ njome bar u preglednom terainu i kradem potezu dade uspješno omedjašivati. Tmade nadalje vrlo često slučajeva, da se imadu omedjašiti uvale, livade i polja, koja leže u šumskom posjedu, a to de se vrlo lahko i brzo, pa ipak i dosta točno i šumskom busolom obaviti. U tu svrhu treba kod kude prije urisati, u omedjašiti se imajudi posjed, jedan zatvoreni poligon, a pošto je terrain pregledan, još u njekoliko manjih poligona za orientiranje i kontrole radi. Što de taj zatvoreni poligon imati manje stranica, ^biti de i radnja točnija. Ucrtavši si na karti poligon, možemo onda početi mjerenjem kuteva, i to sa istom busolom, s kojom demo i kuteve u naravi prenašati. Snimivši kuteve, obavit demo kontrolu prema poznatoj formuli (u—2) 180", te izmjerivši stranice poligona i detaile (uglove) (što unašamo u manual) pa uzev u obzir stezanje i rastezanje papira, izadjemo na lice mjesta samoga omedjašenja. Najglavnije je, da se nadju dvie nepobitno stalne tačke, ležedi jedna do druge tako, da se dade s jedne na drugu vizirati, a iz ovih počimlje onda i mjerenje kuteva i poligonalnih stranica. Kod posliednjege očitanja kuta, pasti de vizura ravno u početnu stalnu točku, u protivnom slučaju, ili kod vede razlike nije mjerenje bilo ispravno, te je geodeta negdje pogriešio, pak se onda imade posao obnoviti. Mala de se pogrieška svakako pokazati, no ta se dade onda i lahko izpraviti. Ja sam primjerice, obavivši na taj način omedjašenje od 1082 m. imao pogrešku od samo 0´40 m. i to zato, što je |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 230 — vizura pala na desno početne točke, a što je svakako vrlo mamalena pogrieška, pa se omedjašenje može smatrati podpuno uspjelim. Mjerači stol tako je nespretan i težak za prenašanje i centriranje, da se posao s njime nikako ne preporuča, te je on danas već i u istinu sasma potisnut od busole a pogotovo teodolita. Napose ovim je posliednjim aparatom posao najlakši, najbrži, najjefiiniji, a što je glavno i precizan, naročito ako se obavlja onako, kako to spominje g. prof. H. na str. 36., naime, da se reambulacija obavi na temelju poligonalnih izravnih izmjera sa teodolitom. Inače je rezultat, u koliko sam se i ja sam u praksi osvjedočio, ako su se kutevi alhidadnim transporteurom na karti snimili, i u naravi se teodolitom prenjeli, isti, kao i sa šum. busolom, obavljajući posao na gore opisani način. Najlakša, najbrža, dakle i najjeftinija je reambulacija medja sa teodolitom, na osnovu poligonalnih, izravnih izmjera. Ovako se je ista izvadjala i kod vlastelinstva Schaumburg-Lipea a obavlja se sada i kod kutjevačkog vlastelinstva, pa neka mi stoga bude dozvoljeno, da i o samom postupku pri tom koju reknem. Obišavši terrain, koji se ima omedjašiti, polože se zgodne stranice zatvorenog poligona, koje neka ne budu krače od 50 a ni dulje od 300 mt. a ni kutevi neka ne budu prešiljasti t. z. stacioniranjem. Vrhovi kuteva neka se pri tom obilježe malim do 60 cm. visokim okruglim stupićima i temeljnim stupidima (Pflocke und Grundpflocke) oko kojih se izkopaju grabiće u pravcu pol. stranica (Eichtungsgraben) da se kutevi i stranice poligona i kasnije lakše nadju, ako bi tkogod stupice povadio. Kada je poligon tako položen, predje se na mjerenje kuteva pomoću teodolita, na izmjeru stranica poligona i snimanje medje kakva je sada. Stranice pohgona neka se mjere ocalnom vrpcom (Stahlmessband) i to dva puta, jednoć za vrieme snimanja sadanje medje, a drugi put poslije snimanja, mjereći ih natrag. Pokaže |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 231 — li se kod drugoga mjerenja oveda pogrieška (oko 20%) tada valja mjerenje ponoviti. Kutevi se kontroliraju prema poznatoj formuli (n—2) 180", a eventualna pogreška ispravi tamo, gdje su stranice najdulje, jer se tu uslied veće udaljenosti mogla lakše i pogrieška uvudi. Geodeta mora imati u svrhu notiranja kuteva, stranica i detaila (uglova) zgodni manual, kojega valja čuvati, jer je on od trajne vriednosti (to su oni »notirani originalni podatci« što ih prof. Hlavinka na strani 36. »Š. L.« u posliednjoj alineji spominje.) Kod snimanja detaila valja paziti i na možebitne stare medjašnike, grafične tačke, koje se moraju što preciznije snimiti i u manualu posebno označiti, jer de se ove kod sastavljanja nove karte morati ucrtati i služiti de kao stalne tačke. Kazumije se, da se iste moraju još na polju izpitati, što de nam sada na karti lakše biti, jer možemo njihov položaj sa onim indentičnim u grunt. karti usporediti i o njihovoj se nepobituosti osvjedočiti. Sto više tih fiksnih točaka, to bolje, jer de omedjašenje biti točnije i što više odgovarati gruntovnoj karti. Svršivši tako vanjski posao, prelazimo na proračunavanje koordinatnih diferencija. Treba li kartu orientirati prema stra nama svijeta, tad valja opredjeliti azimut prve ili ma koje stra nice poligona, dok se ostali azimuti izračunavaju. U svrhu ome djašenja ne treba medjutim ni opredjelivati azimuta, ved si ga geodeta zada po volji. Proračunavanje ide vrlo brzo, bilo logaritmima, bilo tabli cama za proračunavanje koordinatnih diferencija. Preporučiti se mogu napose i tablice od saskog šumarnika Deferta (Berlin 1874.). Ne da se medjutim poredi, da de vješti logaritmaš po stidi isto tako brzo uspjeh kao i onaj pomodu tablica.* * Detailni postupak kod preračunavanja koordinata vidi u djelu prof. Croy, Lehrbuch der niederen Geodiisie, koji vrlo liepo i razumljivo trigonometričko proračunanje prikazuje. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 232 — uim je proračunavanje gotovo, prelazi se na kartiranje snimljenog, t. j . omedjašiti se imajudeg posjeda, u koju se svrhu konstruira na napetom papiru mreža kvadrata. Najzgodnija sa duljinom stranice od 500 m. u kat. mjerilu 1 : 2880 m. Nanašanje koordinata, uči nas nauka o geodeziji, pa bi nas predaleko vodilo i to još ovdje opisivati. Razumije se uz to po sebi, da se na polju snimite fiksne tačke moraju onda ucrtati i u tu našu novu kartu, i posebno markirati, na pr. slovima a, b, c . . . Spojimo li onda u našoj novoj karti fiksne karte a, b, c, 8 istim odgovarajućima fiksnim tačkama u gruntovnoj tački a,, bj, C], pravcima, pak prenesemo iz gruntovne karte detaile (uglove) u našu novu kartu, koordinatnom metodom na osnovu pravaca a, b, c i aj, bi, Ci, to imamo sada na papiru, sadanju neizpravljenu kao i pravu grunt. medju, dakle kartu, iz koje se odmah razabire, gdje je zemljište bilo ma s koje strane usurpirano, te napokon mapu, koja je živa kopija grunt. mape, u kojoj se sada sva stajališta teodoli ta imaju smatrati nepobitno fiksnim točkama, koje leže jedna do druge, te se sada najvećom lahkočom i jednostavnošću koordinatnom metodom, na osnovi stranica poligona prenesu detaili (uglovi) iz karte u manual, a iz manuala u narav. Tako nam je manual opet od velike vriednosti, koji valja čuvati, jer će nam i opet trebati, čim se koji medjašnik izgubi. Medjašnici su obično od hrastovine, al su bez dvojbe najbolji pečeni od gline (poput cigle) jer su trajni, pastiri ne će ih sjeći, jer su tvrdi, a ni bacati, jer su teški. Na stajališta teodolita valja takodjer paziti i svake godine stupice, koji bi bili truli izmijeniti, a i smjerne grabe (Richtungsgraben) se imaju pročistiti. Da je taj postupak jednostavniji, brži, dakle i jeftjniji od svih ostalih, to će svaki priznati, koji je reambulirao sa teodolidom na temelju nove izmjere, ne računajući ovamo vriednost novih karata, temeljem kojih se može unutarnje podieljenje |
| ŠUMARSKI LIST 6/1906 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 233 — šuma, sastojina, sjecina i t. đ. sa šumskom busolom velikom točnosti provesti. Za preporučiti je uz to, da se reambulacija obavi na temelju pikiranih grunt. kopija, a što se stroja tiče, ako bi si ga htio tko nabaviti, to je najzgodniji i vrlo jeftini t. z. »centrični busolni stroj« kako ga opisuje mehanik Neuhofer u svojim novim cienicima pod brojem 87. a stoji samo 250 kruna. Bujadnice i šumsko stelarenje po gornjoj Krajini. u području modruško-riečke i ličko-krbavske županije imade danas još obilje t. z. »Gmajnica« sačinjavajućih nepregledne »bujadnice« ili ti steljnike t. j . površine obrasle u glavnom lih bujadi (paprati), kojom si tamošnji narod u prvom redu namiruje svoju potrebu na stelji. Na kilometre se ljeti rumeni kraško tlo od takove bujadi. Steljnici ti ili te bujadnice imadu pako po tamošnje gorske krajeve i veliku uarodno-gospodarstvenu važnost. — Ziteljstvo je tih krajeva i danas još baš upućeno na bujad tih stelnika — kao i na šumsku stelju. Bez stelje nejma stočarstva — a ni djubra. Bez djubra ni poljskog priroda — po gotovo u tim i onako pustim kra škim stranama. I bujad i listinac šumski, a i kresanice od crnogorice da vaju stočaru dobru stelju. Preotimanjem krčenja i neracionalnim uživanjem preostalih privatnih šuma — takove se od dana na dan umanjuju povr šinom — a pogoršavaju sadržinom. Uz to preotimlje u novije doba sve više i parcelacija tih šuma, a stim i pretvorba šumišta u livade i oranice, ali ne manje i uzgoj raznovrstne stoke — a po tom i potreba stelje. Istina i današaje »bujadnice« dale bi se bar velikim dielom i bez izvanrednog truda i troška pretvoriti u oranice — koje |