DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1906 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 208 — K pitanjn taraeanja cesta đrTenimi kockami, objelodanio je inžinir g. Rudolf Vrbanić u „Viešlima hrvat, društva inžinira i arhitekta" prošle godine članak, u kojemu na obširno opisuje taracanje drvenim! kockama u Parizu. Drvo, koje se tamo rabi za kocke je borovo (Pin de Landes — vrst crnoga bora). Omjere pojedinih kocka sliedeće su: Dužina kocke iznosi 17—25 cm., širina redovito 8 cm., a debljina 10—15 cm,, a režu se na licu mjesta pomoću malenih strojeva, uz električni motor, iz piljenica u širini od 17—25 cm. i debljinu od 8 cm. Temeljitimi je pokusi dokazano, da je ta borovina najprobitačnije drvo za tu porabu. Način samog taraeanja je shedeći. Na betonsku podlogu od 10—15 cm. debljine (od cementa od drozge, ciment laitier) polažu se bez podloge od sipine kocke režkama okomito na smjer ceste. Režke su 1 cm. široke, te se stvaraju pomoću tankih rezanih štapića (reglettes), koji se meću izmedju položenog reda kocaka. Prema krajevima poluči se priključak na rubni kamen, pomoću 4 cm. široke režke, koja služi za dilataciju i koja se ispuni pijeskom; 4 cm. široke polukocke, položene uzdužnim smjerom brane, da se taj piesak ne rasprši u popriečnim ´s´ubnicama. Geste su veoma slabo sedlane. Režke se prema kraju (u širini od jedno 50 cm. od rubnog kamena) zalijevaju najprije vrućim katranom i onda se napune do vrha mortom od cementa i pijeska, u omjeru 1:1 do 1:2. Time je posao taraeanja, koji veoma brzo teče, dovršen. Ovakav tarac drži najmanje 8 godina (prema veličini prometa), a nakon toga potrebno je iznova pretaracati cestu. Stare kocke, ponovno se obradjuju, te su ispiljenje ponajviše na debljinu od 8—11 cm. Neuporabive se kocke prodavaju strankama kao gorivo. Godine 1903. proizvedeno je u Parizu 6,000.000 komada novih kocaka odgovarajućih površini od 144670 m´^; od tih su bile debljinom od 15 cm. 2-37o, od 12 cm. 89 97^ i od 10 cm. 7-87o- Gr^d Pariz imao je 1 siječnja 1903. površinu cesta, taracanu drvenim kockama u iznosu od 1,806.600 m" — a 1. siječnja 1904, već 1,852.880 m l Za uzdržavanje potrošio je grad te godine 2,150,793 franka ili po m^ površine 1´194 franaka. Kako jC taj tarac za vožnju veoma ugodan, njegovo uzdržavanje i čišćenje lako, uz silni promet ne prouzrokuje gotovo nikakovu buku, bez prašino, u suho, bez blata u kišovito vrijeme, kako se jednom riječju ovaj tarac mnogim prednostima odlikuje, nebi bilo zgorega, veli g. Vrbanić, da se pitanje takovog taraca i za grad Zagreb — uzme u kombinaciju ^ a tim se i mi podpunoma slažemo, tim više što bi u naša bosanska borovina a možda i impregnirana bukovina, mogla isto tako dobro služiti. Uredju^e prafesoc F. Ž. Kesterftanak. Tiskara C. Albrecht (Maravić i Dečak.) |