DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1906 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 142 — na bielo zapjenjenoj morskoj pučini luljao kao orahova ljuska na jakom vodenom vrtlogu. Dok se ne odtisnusmo na dublje more, bila je paluba nadkrita, te premda je kiša nabacivala i more zapljuskivalo, bilo je ipak ugodnije vani nego li u nutrinji parobroda. Na pučini bila je onda dakako i mod vjetra jača, pa su morali i platneno nadkrovlje skinuti, a nam putnicima nije preostalo druge, ved se povući u nutrinju broda. Stupiv u nutrinju uočim po okolišnim sjedalima vise osoba tako žalostnog i sumornog lica, da su i e odmah srsi prošli s pomisli, da ču za kratko vrieme po svoj prilici i sam tako izgledati. Sredom ipak ved sam više puta po uzburkanom moru putovao, pa sam i ovaj put nekako umakao neprilikama, koje su obične na moru po takovom nevremenu. Stisnuo sam se u kut, ter promatrao kroz zatvoreno okance broda obalu hrvatskoga primorja. Kod tog sam i nehotice zaželio svako zlo, potomcima onih nezasitnih Mlečana, koji nam naše liepe primorske krajeve tako opustošiše. Istina, da je u pogledu pošumljivanja Krasa ved mnogo učinjeno, te se sad vozed se morem počam od sv. Jakova prema Rieci ved niti ne opaža, da je to još prije par decenija bila tek ogromna gola vapnena pustinja. Nu u istinu to nije sve tako liepo, kako se sa mora pričinja, jer su pošumljeni samo bliži predjeli do mora, koji se s te strane gledajudi sa starimi još postojedimi šumami u zaledju, u vedih visina upodpunjuju tako, da se čini, kao da je sav taj predjel ved i pošumljen. Nu pripne li se tko samo na prvi bliži pošumljeni brežuljak, imati de odmah vidik na ogromno more bielih vapnenastih pećina. Na žalost, u bivšem se krajiškom području kras još i sada prema vrhovima sve više širi i to skoro u istom razmjerju, u kojemu se od ozdo pošumljuje. Nabrajati tome uzroke previše bi me od samoga predmeta ove razprave odalečilo, ali du zato o tome možda drugi puta nješto obširnije razpravljati. |