DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1906 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 142 —


na bielo zapjenjenoj morskoj pučini luljao kao orahova ljuska
na jakom vodenom vrtlogu.


Dok se ne odtisnusmo na dublje more, bila je paluba nadkrita,
te premda je kiša nabacivala i more zapljuskivalo, bilo
je ipak ugodnije vani nego li u nutrinji parobroda. Na pučini
bila je onda dakako i mod vjetra jača, pa su morali i platneno
nadkrovlje skinuti, a nam putnicima nije preostalo druge,
ved se povući u nutrinju broda.


Stupiv u nutrinju uočim po okolišnim sjedalima vise
osoba tako žalostnog i sumornog lica, da su i e odmah srsi
prošli s pomisli, da ču za kratko vrieme po svoj prilici i sam
tako izgledati.


Sredom ipak ved sam više puta po uzburkanom moru putovao,
pa sam i ovaj put nekako umakao neprilikama, koje su
obične na moru po takovom nevremenu.


Stisnuo sam se u kut, ter promatrao kroz zatvoreno okance
broda obalu hrvatskoga primorja. Kod tog sam i nehotice zaželio
svako zlo, potomcima onih nezasitnih Mlečana, koji nam
naše liepe primorske krajeve tako opustošiše.


Istina, da je u pogledu pošumljivanja Krasa ved mnogo
učinjeno, te se sad vozed se morem počam od sv. Jakova prema
Rieci ved niti ne opaža, da je to još prije par decenija bila
tek ogromna gola vapnena pustinja. Nu u istinu to nije sve
tako liepo, kako se sa mora pričinja, jer su pošumljeni samo
bliži predjeli do mora, koji se s te strane gledajudi sa starimi
još postojedimi šumami u zaledju, u vedih visina upodpunjuju
tako, da se čini, kao da je sav taj predjel ved i pošumljen.
Nu pripne li se tko samo na prvi bliži pošumljeni brežuljak,
imati de odmah vidik na ogromno more bielih vapnenastih
pećina.


Na žalost, u bivšem se krajiškom području kras još i
sada prema vrhovima sve više širi i to skoro u istom razmjerju,
u kojemu se od ozdo pošumljuje.


Nabrajati tome uzroke previše bi me od samoga predmeta
ove razprave odalečilo, ali du zato o tome možda drugi
puta nješto obširnije razpravljati.