DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 74 — . takovih objekta netvori prekršaj šumski, već prekršaj, koji se imade razpraviti po zakonu od 31. prosinca 1891. o vodnom pravu, u koliko se dotični objek može smatrati vodogradjevinom, a u protivnom pako slučaju kako to §. 173. napomenutog zakona napominje, po propisih, kojima se zaštićuje poljsko dobro. Uslijed priziva proti toj riešidbi podnesenoga po brodskoj imovnoj obćini potvrdila je kr. zem. vlada, odjel za unut. poslove, vrhovnom rješidbom od 11. lipnja 1905.br. 26 774 županijsku rješidbu u cijelosti tim dodatkom, da nadležna kot. oblast imade u stvari proti okrivljeniku povesti postupak radi prekršaja §-a 173. zakona od 31. prosinca 1891. o vodnom pravu, odnosno §-a 82. provedbene naredbe od 8. listopada 1892. broj 48.602 i dalje po zakonu postupati. Priobčio M. Pažameta. Osobna kvalifikacija, valjana za banatsku krajinu ne vriedi za lirvatsko-slavonsku krajinu glede suuživanja šnniskili koristi. (Naputak A. za provedbu u §-u 4. zakona od 8. lipnja 1871, o odkupu šumskih služnosti odredjenoga uredjenja načina i mjere zajedničkoga uživanja šuma i šumskoga tla za pravoužitnike po pukovnijskih kotarih). Šumsko-gospodarstveni ured imov. obćine u N. odbio je odlukom od 16. travnja 1904. br. 616. molbu V. M. kb. 43 iz K, da bude s naslova jer potiče iz krajiške obitelji b. k. pukovnije i jer je kupio cio posjed od Franje K. i Ane B. kbr. 43. iz K uvršten u pravoužitnički kataster s razloga, jer ne posjeduje osobne kvalifikacije za polučenje pravoužitničtva kod krajiških imovnih obćina bivše hrvatsko-slavonske krajine. Povodom po V. M. podnesenoga utoka županijski upravni odbor u P. rjošitbom od 17. kolovoza 1904. br. 1069, potvrdio je napadnutu odluku, a utok odputio i to iz razloga: Prigovor utjecateljev, kojim želi pobiti odluku, da on imade osobnu kvalifikaciju, ne stoji, jer ako i potiče prema uredovnoj svjedočbi obć. poglavarstva u K. od 17. ožujka 1904. iz krajiške obitelji bivše s. b. krajine, to prema §-u g. zakona od 8. lipnja 1871. o ustanovama za izlučenje prava na drva, pašu i šumske proizvode, koje krajiški stanovnici imaju u državnim šumama ležećim u području vojne krajine, ne može osobna kvalifikacija koja je valjana za banatsku krajinu, vriediti i za hrvatsko slavonsku budućnost iz napomenute ustanove sliedi, da su za provedbu diobe, odnosno za izlučenja napomenutih prava postojale dva posetna povjerenstva, od kojili je ono za hrvatsko slavonsku krajinu imalo svoje sjedište u Zagrebu, a ono za srpsko |