DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 73 takodjer i naum naše državne šumske uprave, po kojoj bi se dopremanje drva k moru imalo uredili posebnom žiearom od Vodica preko Krasa, do neznatne lučice Portoteplo. Jer pruga ta zahtjeva svakako veću investiciju, koja bi bila ipak štetonosna javnomu i prometnomu interesu u svaku ruku, pošto bi vodila do mjesta bez ljudi i bez svakoga uredjenjaza pomorsku trgovinu, a slabila bi pri tom jedino senjsku luku, u kojoj su država, zemlja, grad i žiteljstvo zainteresovani svojim znatnim nepokretnim imetkom, svojim uloženim glavnicama, svojim prihodom i privrednim radom 1 stoga je vruća želja senjske trgov. obrt, komore, da se nedopusti nikakvim pritajenim načinom izvadjati tu u opće bezkoristnu i pogibeljnu komunikaciju po senjsku luku, koja treba da bude od nje občuvana. Iz upravne prakse. Ošte<3ivaiijo šumskih kanala izvedenih za zaštita od povodnja ne tvori prekršaj §-a 07. šum. zak. od 3/13 1853. već prekršaj §-a 1/3. zakona od 31/13 1891. o vodnom pravu*. Imovna obćina B. utužila je D. P. iz V., da je progonom blaga cštetio odvodni kanal u duljini od 20 metara u imovinskoj šumi. Na temelju provedenoga dokaznoga postupka izrekla je kr. kot. oblast u B. dne 8. kolovoza 19L)4. br. 4039. osudu, kojom se D. P. proglašuje krivim prekršaja §§ 6 i i 72. šumskog zakona i presudjuje na kazam zatvora od dva dana i na oštetu za počinjeni kvar sa iznosom od 14 K. u roku od 14 dana pod prijetnom ovrhe. Povodom priziva presudjenoga, u kojem se presudjeni brani, da nema na kanalu uprav nikakove štete i da je usljed pomanjkanja puta morao blago tjerati kroz upitni kanal, dokinula je kr. žup. oblast u P. rješidbom od 30. rujna 1904. br. 11974. presudu kot. oblasti iz razloga : Prema §. 67. šumskog zakona od 3. prosinca 1852. čini se krivcem prekršaja rečenoga zakona odnosno šumskoga vlastničtva i onaj, koji znamenje od branjevina odkine, razori ili inim načinom ošteti i pokvaii, pak je dužan dati vlastniku tih znamenja oštetu. Izvan svake je dvojbe, da zakon pod riečju „znamenja" razumjeva oznaku inedje, a jer glasom tužbe b. imovne obćine, kao što i glasom naknadno provedenih izVida, objekt na kojem je šteta počinjena nesluži za „medju" već za zaštitu od povodnja — dakle u odvodne svrhe — to je jasno, da oštećenje Vidi »Mjesečnils pravničkoga društva" br. 12. ex 1905. |