DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1906 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 65 —


bave preradjivanjem drva. Dapače i talioniČari metala bi mnogo
toga naučili. U Budimpešti bi se mogla obuka naših talioničara
za metale proširiti i na obuku u lijevanju, kovanju i valjanju
metala t. j . u njihovu mehaničku tehnologiju, i tako bi
naši mladi tehničari ove struke mogli lahko dobiti namještenje
i kod budimpeštanskih i pokrajinskih poduzeda, koja mjesta
još i danas većim dijelom strani stručnjaci zauzimlju.


I izleti u pokrajinu bili bi laglji i jeftiniji. Kada naši
profesori žele iz Sdavnice pohoditi najbliže tvornice željeza ili
najbliže moderno uredjene ugljenike ili ine rudnike, dotično
uzorno vodjena šumska gospodarstva, to potrebuju barem tri
dana. Iz Budimpešte mogu pohoditi u jednom danu estrogomske,
tatajske i šalgotarjanske naslage, a za tri dana mogu
obići i najudaljenije rudnike i tvornice.


A da je u glavnom gradu, kao kulturnom trgovačkom i
soeialnom središtu, vidokrug naših slušatelja znatno veći, prosudjivanje
stvarnije, a obrazovanost općenitija, to je tako jasno,
da proti tomu niti protivnici premještenja nikako biti ne mogu.
A baš se je ove godine dogodilo, da je dne 13. siječnja jedan
glasoviti tehnički profesor, na jednom sastanku amerikanskog
sveučilištnog društva istaknuo, da se i visoke tehničke
škole moraju u du ševnim sredi štima nalaziti, gdje
BU i sveučilišta , jer je prema njegovom vlastitom iskustvu
glavna mana izoliranih tehničkih visokih škola baš ta, da slušatelji
i profesori imadu premaleni vidokrug.


Ali ne samo da će za slušatelje biti Budimpešta velika
prednost, nego će to biti prednost takodjer i za profesore i za obuku
samu. U Budimpešti, gdje se stiču interesi rudarstva, talioničarstva
i šumarstva, postali bi naši profesori koli u znanstvenom
toli i u praktičnom pogledu strukovni autoriteti, isto,
kao što se smatraju strukovnim autoritetima i profesori ostalih
visokih škola* Ovo ne samo da bi znatno dizalo ambiciju
i volju za rad, nego bi se za profesorska
mjesta više natjecalo, a bila bi i ta prednost, da bi
profesori mogli svoja strukovna znanja u svako doba i na raz