DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — sa stanovitim obsegom šumskog vlastničtva moraju tako i tako osposobljene šumarske činovnike imati, koji će morati imati svoj državni izpit i bit de prema dotičnim zakonskim ustanovama i glede beriva i glede svoje obskrbe za slučaj oboljenja i nesposobnosti za službu osigurani. Jedno je samo u čemu se ne bi mogao složiti podpuno s mnogo poštovanim g. narodnim zastupnikom pregradskim, kojemu sam u ostalom zahvalom za nazore, koje je izvoljeo ovdje razviti i koji su bili vrlo poučni, naime u tom, da bi samo vriedio državni izpit za samostalno vodjenje šumarskog gospodarstva u Zagrebu. Molim pokorno, ja držim po svom skromnom mnienju, da bi to bila vrlo pogibeljna, zakonska ustanova, jer ja ne znam, da li se ne bi onda dokinuo nama reciprocitet ne samo glede šumarske službe, nego i glede ostalih ugovorenih i postojećih reciprociteta. Završujući, molim mnogopoštovanog gospodina zastupnika pregradskoga, neka bude umiren, da će zemaljska vlada htjeti i znati i u tom svoju dužnost učiniti«. Novosti iz života podkornjaka. Pod naslovom »Zagonetka potkornjaka« donosi »Zoologisches Zentralblatt« u svezci 21. od 31. listopada 1905. opširni izvadak od N. pl. Adelung-a iz radnje uvaženoga ruskoga stručnjaka na polju šumarske entomologije Ivana Sevireva, koja je izašla u ruskom šumarskom listu »Lesnoj-Journal« od god. 1905, pod naslovom »L^enigme des Scoljtiens (zagadka korojedov). I. Sevirev, stekao si je lijepi glas kao stručnjak na polju šumarske entomologije, bavi se već 20 godina proučavanjem biologije potkornjaka. Na ta ga je mučna i ustrajna proučavanja potakla osobita zgoda, što ju je imao prije mnogo godina, kada je kao šumarsko entomoložki stručnjak bio pozvan, da u disciplinarnoj iztrazi proti dvojici šumarskih činovnika |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 18 — Istina je visoki sabore, da u zemaljskoj službi, ali ne samo u šumarskoj, nego i u upravnoj, sudstvenoj i t. d. jer smo malena zemlja, imamo maleni status, nemože toliko apertura biti, kao što u velikoj državi, velikoj zemlji, usljed čega i odpada ih više, nego kod malobrojnog statusa. Sto se tiče namještanja tih svršenih šumara u privatnu službu, visoki sabore, mogu konstatovati, da su sada ved i u tom pogledu povoljnije okolnosti, jer ved i naša domada vlastela rado primaju naše mladide u službu, jer su se naša vlastelinstva uvjerila, da i naša mladež počima biti ozbiljna, što do prije nekoliko godina nije bio slučaj, pa su bila vlastelinstva prisiljena iz vana si dobavljati šumare, koji su doista bili šumari u podpunom smislu rieči, koji su znali i pušku na ledja uzeti, a nisu bili t. z. „Salonforsteri«. Danas je u tom — hvala budi našoj mladeži, koja se posveduje toj struci — mnogo i mnogo bolje. Glede namještenja u privatnu službu ima kr. zemaljska vlada još i to napomenuti. Zemaljska vlada odnosne propise strogo vrši, da naime za samostalno šumsko gospodarenje koli kod imovnih obdina, toli kod privatnika, a i u zemaljskoj službi budu namještani samo podpuno osposobljeni za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva, pridržavajudi i vlastelinstva na to. I danas se ved vlastelinstva, odnosno privatni posjednici toga propisa drže. Ali, gospodo, kad je na snagu stupio zakon, nije mogla zemaljska vlada, da zakon natrag djeluje i da se svi stari privatni šumari odpuste. To se nije smjelo, niti se to igdje čini. A sad se moram još jednom vratiti na moj govor u glavnoj proračunskoj razpravi, pa se nadam, da de to umiriti mnogo poštovanog gosp. narodnog zastupnika pregrađskog, gdje sam nagovjestio visokoj kudi, da se u krilu zemaljske vlade izradjuje zakonska osnova »o gospodarskim činovnicima«. Kad ta zakonska osnova bude prihvadena po visokom saboru, onda će biti i položaj tih privatnih šumara mnogo povoljniji, jer de se ovom zakonskom osnovom takodjer uzakoniti, da i privatnici |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — namješteni, zametnula razpravu sfi kr. iigarskim nadležnim ministarstvom, ta se razprava vodi i na dalje i zemaljska se vlada nada, da će se ta razprava moći uspjehom dokrajčiti. »Uzprkos tomu čast mi je izjaviti od strane kr. zemaljske vlade, da pristajem na predlog vrlo poštovanog g. zastupnika pregrađskoga da se ne prihvati predlog odborov, nego da se vrati odboru na ponovnu razpravu«. Vlada naime želi, da odbor potanko svoje stanovište iznese i o toj stvari ponovno i izdašnije svoje razprave nastavi, koje ni danas nisu još prekinute«. Ja želim tim konstatovati, da je vlada već o tom pitanju izjavu dala. (Na desnici J Tako je!). Pita mnogo poštovani gospodin zastupnik pregradski, što će biti sa našim slušačima visoke šumarske škole, proširene na 4 godišta, kad svrše, svršit će po prilici u 27. godini skupa sa vojničkom službom, a u zemaljskoj službi počmu istom u XI dnevnom razredu sa 1000 K pripomoći; u privatnu se službu ne namještaju, već se uvijek stranci dobavljaju, a i u državnu se službu ne namještaju, pa kuda će ti mladići ići ? Zašto da onda šumarsku akademiju preustrojimo? Svršeni slušači te buduće šumarske akademije kao i danas ne mogu drugi položaj u zemaljskoj službi zauzeti, nego li i drugi akademski naobraženi visokoškolac. I taj danas, visoki sabore, kad se računa, kako to čini gospodin zastupnik pregradski, dodje istom u 26. ili 27. godini do toga, da dobije 1000 K adjutuma. (Zast. dr. Fran Vrbanić: To su činovnici u XI. razredu?). Molim i to su isto tako činovnici u XI. razredu ! I nije mogao još ni jedan akademski naobraženi mladić a drugoj zemaljskoj službi svoju službu odpočeti sa X. razredom. Tim ja ueželim kazati, da je ta pripomoć ili adjutum od 1000 K. podpuno dostatan, i da odgovara današnjim životnim potrebama. Morat će se visoki sabore, na to pomisliti, da se ova početna beriva u zemaljskoj službi prema današnjim životnim prilikama svojedobno urede, odnosno povise. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 18 <-- 18 --> PDF |
_ 16 _ u stanovitom broju mogla i "htjela polaziti tu šumarsku akademiju, jer bi vidjela, da bar donjekle imade i zbilja izgleda za svoj obstanak, te da će naći privrede u svom budućem zvanju. A uz to nema sumnje, da bi rešenje ovih pitanja bilo od neizmjerne koristi i za naše šumarstvo u obće, jer bi se naša djeca većim veseljem i marom posvetila ovoj struci, koja je za naše narodno-gospodarstvene prilike od velike i neprocienjive važnosti. Obzirom na to, ja sam slobodan svoje nazore preporučiti visokoj vladi i moliti je, neka kod riešenja pitanja šumarske akademije uzme u obzir i na ove navode, koje sam imao čast spomenuti.« * , Na ove želje i tegobe zastupnika g. Vrbanića, svratio se je još u istoj saborskoj sjednici i opet presvietli gospodin odjelni predstojnik kr. zemaljske vlade Levin pl. Chavrak-L eto van i č k i sliedećom izjavom: Ipak se moram malko požaliti na mnogopoštovanoga g. narodnog zastupnika pregradskoga, ako je istinski mogao predpostaviti, da će ova zemaljska vlada prije proširiti šumarsku akademiju na četiri tečaja, nego li dokonča razprave sa kr. ugar. ministarstvom za poljodjelstvo glede namještenja naših slušača u državnu službu i priznanja našeg državnog ispita. Jer visoki sabore, ipak on ne će smjeti i moći ovoj vladi podmetnuti, da će prije kravicu kupiti, nego imade štalicu. (Zast, dr. Fran Vrbanić: Ja nisam podmitao. To je prijašnja vlada obećala prije sedam godina). Vi ste izvolili kazati, da od ove vlade niste čuli ništa, ja ću Vam dokazati protivno. U sjednici od 13. studenoga o. g. — to nije davno — kad je uzeo obsežnu rieč u tom pitanju gosp. narodni zastupnik pregradski, odgovorio sam ovo (čita): I mimo zaključka odborova je zemaljska vlada iz ureda, kada je mogla opaziti, da naši šumarski slušači nakon svršenja nauka i položen ja državnih izpita za, samostalno vodjenje šumarske uprave nisu mogli biti |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 15 — organizacijom šumarske akademije morala uzeti u pretres svakako i sva ona pitanja, koja se tiču i buduće uporabe naših šumara. U prvom redu meni se čini, da bi visoka vlada morala nastojati oko promjene onog zakona, po kojem su šumarski akademici kod prvoga uamještenja uvršteni u XI. pladevni razred, te da bi bilo od potrebe, da i šumarski akademici kod prvoga namještenja budu poput ostalih svojih drugova, koji svrše akademsku naobrazbu, uvršteni u X. plaćevni razred. Nadalje u savezu s tim držim, da bi visoka vlada imala poduzeti korake, da se kod imovnih obdina za šumare plade urede posve jedinstveno, kao što su i u državnoj službi, da u tom pogledu ne bude razlike. Nadalje je od osobite važnosti, da bi zemaljska vlada u suglasju sa šumarskim zakonom morala i imala odrediti, da je za samostalno vodjenje šumarskih posala u Hrvatskoj i Slavoniji nuždno, da se položi državni izpit u Zagrebu, i to bezuslovno ne samo za šumare zemaljske, ne samo za šumare imovnih obdina, nego i za šumare vlastelinske i za šumare u državnim šumama. Ja ovo potonje naglasujem s razloga, jer ni uprava državnih šuma nije ništa drugo, nego uprava privatnoga državnoga poduzeća. Kod privatnih pako državnih poduzeća treba da se država drži istih onih propisa, koji vriede u obće za sva druga poduzeća. Obzirom na to i država je obvezana kod uprave svojih šuma u Hrvatskoj držati se odredaba šumskoga zakona od g. 1852., a u tom zakonu u §. 23. nalazi ovaj moj zahtjev uporišta u toliko, jer i po nagodbenom zakonu javna uprava šuma spada pod autonomnu upravu Hrvatske; — naša je dakle vlada vlastna, odnosno dužna odredjivati kakovo osposobljenje treba da ima onaj, koji želi samostalno upravljati šumom. Kada bi se sa šumarskom akademijom provela i proučila i sva ova pitanja, tada, držim, da bi naša mladež razmjerno u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — nove uzima u državnu službu. Sada u najnovije doba dolazi i vlada bosanska, i ona zakrčuje našim sinovima, koji svrše nauke šumarske u Hrvatskoj, put u službu, jer u naredbi bosansko- hercegovačke vlade od 14. rujna 1905. kaže se, da može u šumarsku upravnu službu Bosne i Hercegovine biti primljen samo onaj, koji je svršio nauke i položio izpit ili na visokoj školi za kulturu tla u Beču ili opet u Šdavnici. Dakle gospodo i ovdje se stavlja prečka našoj djeci, da dodju u službu u zemlju, kojoj po narodnoj svezi, po pravu i po Bogu spadaju. Ali ne samo to. Bosanska vlada sa svojom odredbom je upravo do skrajnosti bagatelizirala i omalovažala našu akademiju, premda ona i danas ima karakter visoke škole. U spomenutoj je naime naredbi odredjeno, da oni, koji su državni izpit za samostalno vodjenje šumarskog gospodarstva položili kod zemaljske vlade u Zagrebu, mogu biti namješteni u svojstvu kao šumari — nu´ to ne u onom smislu, u kojem mi to ovdje uzimamo, nego u onom smislu, da budu namješteni kao nadlugari. Dakle naš državni izpit, položen kod visoke vlade naše, kvalificira u Bosnoj i Hercegovini našu djecu samo za nadlugare, dok državni izpit u Magjarskoj pribavlja osposobljenje za šumare. Ja držim, da je ova odredba svakako uvrieda za našu šumarsku akademiju, jer kada se oni, koji svrše tu akademiju, nakon položene mature, ^nakon svršenih tri godina nauke, nakon položenog državnog izpita, kvalificiraju samo za nadlugare, tada ja ne mogu pojmiti, može li se u većoj mjeri bagatelizirati naš najviši zavod, nego li je to učinila bosanska vlada. Kako dakle gospodo vidimo, danas kako stoji stvar, naši izuČeni šumari nemaju baš nikakvog izgleda, i budu li prilike ovako ostale, kakove su danas, tada se bojim, da i najbolja reorganizacija šumarske akademije nede odgovarati svrsi, te da će se poslije nekoliko godina morati opet nešto drugoga učiniti s tom akademijom. Moje je s toga uvjerenje, koje sam slobodan ovdje iztaknuti, da bi visoka vlada u savezu sa re |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— ispisuje §. 22,, da vlada imade izpitati sposobnost onih, kojim se povjerava uprava većih kompleljsa šumskih. Dakle načelno niti kod vlastelinstva nebi mogao obavljati službu šumara onaj, koji nije osposobljen i to onim načinom, koji je propisan za sve šumare. Dakle i vlastela nebi smjela namjestiti šumara, koji nebi imali državnoga izpita. Ali, gospodo, na to se kod nas ne gleda, te vlastela naša negledaju na to, da li ti šumari imadu osposobljenje, koje je propisano kod nas u Hrvatskoj, već primaju u svoju službu, ponajviše strance, ti stranci naravnim načinom našoj djeci oduzimaju kruh i privredu, a naši sinovi ne nalaze namještenja, bar ne u velikoj mjeri, ni kod naših vlastelinstva. Možda bi u tom pogledu bilo drugčije, kad bi naša vlastela htjela uzimati one ljude, koji su stekli osposobljenje kod nas i položili državni izpit u Hrvatskoj. Meni se čini, da će u svemu biti tih šumara, koji su namješteni kod vlastele, ako se ne varam preko 104 , ali je naših ljudi u tom broju baš vrlo malo ili možebiti ništa. Magjarska vlastela postupaju posve drugčije, ona s riedkim iznimkama u službu svoju uzimaju samo izučene Magjare, koji su svršili i nauke u Magjarskoj. Tako bi moralo biti i kod nas, ali žalibože biva protivno. Dakle i u vlastelinskoj službi slabi su ili gotovo nikakvi izgledi za našu mladež. Sada dolaze zajedničke državne službe. Ja sam imao prilike drugom sgodom već spomenuti, kako se u državnoj službi danas u nas ne uzima a ma baš nikakav obzir na naše domaće ljude. Već je — kažu mi — 20 godina prošlo, što nisu ni jednog šumara Hrvata primili u upravu državnih šuma. Vlada zajednička odredila je, da šumari, namješteni u državnoj službi makar i služili u Hrvatskoj, moraju položiti državne izpite u Sćavnici. Ona nepriznaje državnih izpita šumarskih položenih kod nas. I tako je gospodo, zatvoren put našim sinovima u državne službe. Ja ovom prilikom neću razlagati, jer sam to opetovano spomenuo, kako je tim povriedjena nagoda, kako bi po zakonu bila dužnost, da zajednička vlada naše si |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 12 — dina najmanje, dok dotičnik dodje u položaj, da može dobiti kakovu pripomoć. Ako sad računamo vojničku službu od najmanje jedne godine, ako nadalje računamo, da poslije svršenoga vojničtva još prodju 3—4 godine, dok kandidat uzmogne doći do izpita, a tada takav mladić imade do 27 godina, dok dodje u priliku, da nakon svoje akademske naobrazbe i nakon svršene predprakse bude definitivno namješten. Nakon toga vremena dolazi taj kandidat u najboljem slučaju do toga, da nakon 7—8 godina, što je svršio akademiju, dolazi do namještenja da postane šumar drugoga razreda u XI. činovnom razredu sa plaćom od 1000 K. Dakle, gospodo, u nijednoj akademskoj naobrazbi, pa makar bile prilike kako loše, ne dolazi mladić nakon tako dugog vremena u tako razmjerno dosta visokoj dobi do tako male privrede, pa i sada on još ostaje u XI razredu ne znam koliko vremena. Oni koji se zanimaju za te prilike, izračunali su, da od ukupnoga šumarskoga osoblja, koji se nalazi u službi zemaljskoj dolazi njih 8—70 do IX. najviše do VIII. činovnoga razreda Polovica tih šumara svrši karieru sa X. činovnim razredom, jedna četvrtina dolazi u IX , a sa riedkim izninkama dolaze ta gospoda do VIII. činovnoga razreda. Do VI. činovnog razreda može u obće doći samo jedan, jer je samo jedno mjesto šumarskoga savjetnika. Pitam Vas dakle, kakav izgled imadu u zemaljskoj službi mladići, koji se posvećuju službi šumarskoj, koji u samoj službi uz veliku odgovornost ^upravljaju velikim narodnim blagom ? Do kakovog gospodskog položaja dolazi naša mladež koja se posvećaje šumarskoj službi, koja je vrlo naporna i teretna? Ovo će biti jedan od razloga, da se mladež naša tako lako ako se te prilike nepoprave, ne će htjeti posvećivati šumarstvu. Ali gospodo, nisu ti izgledi bolji, niti kod službe vlastelinske. Izučeni šumari morali bi biti namještani i kod vlastelinstva, jer i za vlastelu vriedi šumski zakon u toHko, što pro |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — panja, po strucnjačkom maienju još i danas naše šume prikazuju vriednost od možda 800,000.000 K, godišnji prihod njihov iznosi 3,200.000 K, a izradi se kojekakve gradje i drva od 16,000.000 — 20,000.000 K, povrh toga u tim sumama nalazi zarade na hiljade i hiljade ljudi svake godine. Dakle nema dvojbe, da je vrlo važan zadatak državne uprave, kako da to blago uzcuva i u napredak ne samo pogledom na tu korist nego i pogledom na veliki zadatak, što što ga imadu šume obzirom na podneblje. Prva je zadaća kao što rekoh, ozbiljna skrb za stručno osoblje, a toj skrbi imade donekle odgovarati i ustrojstvo akademije. U savezu s tim, glavno je pitanje : što će i kamo će ti akademičari, kad izuće našu akademiju? Jer ne budu li oni našli u zemlji uporabe nakon svršenih nauka, sva je prilika, da bi ta akademija mogla ostati prazna, te da naši sinovi ne bi ni mogli ni htjeli polaziti predavanja na njoj. Kako danas prilike stoje, šumari izučeni kod nas mogu naći priključka ili u službu zemaljsku odnosno u službu imovnih obćina, ili mogu nači oslona kod naše vlastele ili napokon u državnoj službi. Ali kakovi su danas odnošaji, meni se čini, da naši šumari ne nalaze oslona ni na jednom od ova tri područja. Ako se dakle ujedno pitanjem šumarske akademije ne rieši i ovo drugo pitanje, ja se bojim, da bi i reorganizanja šumarske akademije bila bez koristi. Gledajmo, kako danas stvari stoje: Danas se zahtjeva od onoga, koji želi polaziti šumarsku akademiju, matura — dakle naobrazba, koji traži polazak svake visoke škole. Danas treba mladež, da vrši na toj akademiji tri godine, a riešilo se pitanje organizacije šumarske akademije kako mu drago, nema sumnje, da će u napredak dotičnici u tu svrhu trebati četiri godine. Sada dolazi gospodo, iza toga praksa od dvie godine prije, nego li dotičnik može položiti ispit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, u svemu dakle treba pet do šest go |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — dr. Franjo Vrbani d uzeo ponovno riec, ter tom prilikom iz taknuo slijedede : „Visoki sabore!" Ja du se povesti za mojim veleštovanim drugom predgovor nikom, te ne ću govoriti o riečkoj rezoluciji, premda bih mogao i nju uplesti svakako u ovaj naslov, nego ću preći na drugi jedan predmet, koji ako i nije u neposrednoj svezi s onim, što je govorio moj mnogopoštovani drug, ipak je od velike važnosti. To je pitanje našega šumarstva. Povod tomu dao mi je presvetli gosp. odjelni predstojnik, kad je u proračunskom svojem govoru spomenuo pitanje reforme šumarske akademije- I ja takodjer osjećam veliku potrebu te reforme, i bit će svakako ne samo šumari nego i čitav narod zahvalan kr. zemaljskoj vladi, ako pitanje o reformi šumarske akademije rieši načinom, koji će odgovarati glavnoj svrsi, radi koje je u svoje vrieme ona i ustrojena. Fresvietli g. odjelni predstojnik izjavio se o tom vrlo kratko tim, što je rekao, da će trebati osnovati još i četvrti tečaj, te da se raspravlja pitanje, kako da se ta akademija ili prisloni na filozofski fakultet ili posve reorganizira. Danas je organizacija akademije šumarske absolutno nevaljana. Ona je mogla u svom sadanjem organizmu donekle obstojati samo u prvo doba, kad je ustrojena, ali danas nipošto ne odgovara svojoj svrsi. Meni se čini, da nije dosta u razpravu uzeti samo pitanje kako da se organizira šumarska akademija naea, nego da treba u uskoj svezi tim uzeti u razpravu još i jedno drugo pitanje, naime kamo da se namjeste u napredak oni šumari, koji tu akademiju vrše. Nema sumnje, da je svrha čitavoj toj akademiji, da se zadobije dovoljno stručnog osoblja, koje će upravljati našim šumama. Još i danas, kako je poznato, te šume sačinjavaju veliko narodno blago, premda meni se čini, da zadnjih 30—40 godina to se blago nije čuvalo, kako bi se moralo. Ja se ne ću upuštati u kritiku toga dosadašnjeg postu |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 9 <-- 9 --> PDF |
»Već je ovaj visoki sabor pred više vremena stvorio zaključak, kojim 86 pozivlje kr. zemaljska vlada, da donese novi zakon o imovnim obdinama, jer današnji zakon ne odgovarani pravednosti, a ni potrebama naroda. Ja sam imao prilike potrebu novoga zakona o imovnim obćinanoa obrazložiti opetovano, te nedu da zlorabim strpljivost visoke kuće razglabajući na široko i daleko potrebu toga zakona, samo iztićem, da kompetencija onako,, kako je uredjena danas, niti ne odgovara potrebama naroda, niti neodgovara pravu, uzme li se načelo, koje mu drago, za prosudjivanje te kompetencije. Kad sam već kod suma, onda u savezu s tim mislim, da bi se moralo donieti i osnova zakona o uredjenju Krasa, te početi ozbiljno i što brže s pošumljivanjem onoga velikoga prostora, koji je gola litica, gdje nema ništa zelena. A taj mrtvi prostor na takovom je divnom podneblju, u tako krasnu položaju, da bi se njegovo pošumljivanje moglo provesti sa vrlo dobrim uspjehom. Da bi pošumljenje Krasa doista imalo povoljna uspjeha, vidi se odatle, što pošumljivanje na otocima, koji su još k tomu spram iztoka okrenuti, te izvrgnuti buri i moru, pokazuje vrlo lijep napredak. Zato bilo bi potrebno prije svega donieti zakon o pošum- Ijenju, kako ga imade Austrija, jer bez toga ne ćemo doći do svrhe, a onda bi valjalo, da vlada i od zajedničkog erara preuzme velike one površine tla, koje danas nereprezentiraju nikakove vriednosti, jer su posve gole, valjalo bi, da ih preuzme u vlastitu upravu. Kad bi se riešilo pitanje pošumljenja Krasa i kad bi se on podpuno pošumio, ja mislim visoki sabore, djeca naša i unuci naši, mogli bi one silne prašume šumske, što se nalaze u ravninama Slavonije, napose Sriema, kad se narod pomnoža, izkrčiti, i na onom će tlu moći živjeti stotine i tisuće obitelji, Držim, da se mora na svaki način ovo jedno i drugo pitanje zajedno proučavati i zajedno riešiti«. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — članova kluba hrvatskih šumarskih akademičara u Zagrebu, za definitivno uredjenje kr. šumarske akademije u Zagrebu kao posebnog šumarskog sveuČilištnog fakulteta ili kao specijalne škole kod postojećeg filozofskog fakulteta i da se moliteljem podiele sva prava, što ih imadu drugi sveučilištni gradjani«. Ovaj je podnesak podupirao zastupnik profesor dr. Franjo Speve e — a sabor ga je ustupio svom odboru za peticije i pritažbe. U istoj se je sjednici onda još i narodni zastupnik preČasni g. Cvjetko E. u b e t i d razpravljajud takodjer o zemaljskom proračunu o šumarskoj akademiji izjavio kako sliedi: »Gospodo, ni šumarska akademija nije još podpuna. Taj zavod nema još ni svojeg posebnog ustroja; niti spada strogo k sveučilištu, niti je za se podpuna akademija. Profesori toga zavoda uzeti su djelomice od srednjih škola, a djelomice od sveučilišta. Ja razumijem, zašto je to učinjeno. I bolje je ovako, nego nikako. Tu su odlučila novčana sredstva. Ovako manje stoji, a donekle se polučuje ipak neka svrha. No naši akademici, kad svrše svoje nauke, u domovini dobivaju slabo mjesta, jer ih zajednički ured nede da prima. O tom je ved ovdje bilo dosta govora, te ne du više o tom mnogo rieČi gubiti. Samo je to žalostno, da drugi ljudi, stranci — otimlju našim ljudima kruh. Sada im je i Bosna i Hercegovina zatvorila i svoje područje tako, da naši šumarski akademici ne znadu drugo, nego da traže sebi kruh po raznim pisarnama. Moje je mnienje i moj predlog, da visoki sabor i visoka kr. zemaljska vlada točno proračuna i onda u bududem proračunu donese na pretresanje proračun, koliko bi stajala podpuna akademija sama za sebe tako, da onda nebi nitko mogao prigovarati, da naši akademičari nisu podpunu akademiju svršili i da nisu vriedni, da se uz bok stave onima, koji su u Sdanici svršili«. Narodni zastupnik veleuč. g. profesor dr. Josip Silo vid takodjer se je razpravljajud u istoj saborskoj sjednici o proračunu — taknuo šumarstva — i to u sliededem dielu svoga govora: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 5 — mije zagrebačke, uputi natrag odboru za peticije i pritužbe, da na novo razpravu povede i da onda izv jesti visokom saboru.« * * * U sjednici sabora od 25. studenoga 1905. prigodom razprave zemaljskoga proračuna za g. 1906. spomenuo je narodni zastupnik semeljački g. Stjepan Barlovi ć tečajem svog govora — medju inim takodjer isliedeče: ^>U naslovu 12. osnove proračuna, pod stavkom 20., koja govori o šumarskoj akademiji, predloženo je i za iduću godinu više za 4.520 K tako, da će ova stavka za šumarsku akademiju iznašati 59.346 K. Ne znaoa, da li sam u svoje vrieme baš zagovarao osnovu o uv^edenju šumarske akademije i ukinuće bivše šumarske škole u Križevcima, no svakako sam ju ja radosno prihvatio. Prihvatio sam ju tim radosnije, jer moram iskreno reći — ako se ne varam — da je tražila zemlja za križevačku školu u obće — dakle i za ratarnicu s njom spojeau — 30.000 for. t. j . 60.000 K. Osnivajući ovu šumarsku akademiju i to u Zagrebu, kako je i pravo, i nemareći za oveće u tu svrhu troškove, imao sam ja pred očima, kako će naša nadobudna mladež moći zauzeti sva ona stručnjačka mjesta, što ih ima u našoj domovini u šumarskoj struci. Danas se kako rekoh, za samu tu šumarsku akademiju troši skoro toliko, koliko prije za cieli križevački zavod. Pa ipak čujemo pritužaba, kako ta naša mladež ne može da bude namještena u državne službe. Meni je milo i ugodno bilo čuti iz usta preuzvišenog g. podbana, da se u tom pogledu djeluje tako, da to uzsliedi. Ja to radostno pozdravljam i želio bih samo, da se ti odnošaji urede onako kako u Ugarskoj, kako bi naša djeca, a svršeni šumarski akademičari bili s onima iz Ugarske ravnopravni *. * * U sjednici sabora od 27. studenoga 1905. najavljen je podnesak, odnosno ponovna molba slušatelja kr. šumarske akademije i |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 6 <-- 6 --> PDF |
S ovih razloga želio bih, da visoki sabor ovaj predlog peticijonalnoga odbora zabaci, a tomu bi bila posljedica, da odbor uzme ovaj predmet iz nova u pretres prema načelu, sto sam ga istaknuo. Ja ću stoga glasovati proti predlogu odbora". Riec je odmah na to uzeo odjelni predstojnik presv. gosp. Levin pl. Cha vrak-Leto van icki rekavši; »Visoki sabore ! I mimo zaključka odborova je zemaljska vlada iz ureda, kada je mogla opaziti, da naši šumarski slušaoci nakon svršenja nauka i položenja državnih izpita za samostalno vodjt nje šumarske uprave nisu mogli biti namješteni, zametnula raspravu sa kr. ugarskim nadležnim ministarstvom, ta se rasprava vodi i nadalje, i zemaljska se vlada nada, da će se te rasprave modi s uspjehom dokrajčiti. Uzprkos tomu čast mi je izjaviti od strane kr. zemaljske vlade, da pristajem na predlog vrlo poštovanog gosp. zastupnika pregradskog, da se ne prihvati predlog odborov, nego da se vrati odboru na ponovnu razpravu«. Izvjestitelj saborskog peticijonalnog odbora zastupnik g. dr. Pero Gavranid izjavio je na to; Visoki sabore! Prigodom razprave ove molbe, odnosno predstavke slušača šumarske akademije u Zagrebu, peticijonalni je odbor razpravljao od prilike onako, ako i ne baš onim istim riečima, nu u istom smislu, kao što sada vrlo poštovani g. zastupnik Vrbanid. Odbor je smatrao iza te razprave, da je predlog, da se ova molba ustupi kr. zemaljskoj vladi s preporukom na uredovanje, dovoljan, da dade kr. zemaljskoj vladi impuls, nebi li u smislu predstavke poradila štogod, da naš domadi zavod bude izjednačen sa šumarskom akademijom u Sdavnici. No s obzirom na to, što se evo vis. kr. zem. vlada sada izjavila, da želi da se ovaj predmet ponovno uzme u pretres, odbor prepušta visokomu saboru, neka inače odluči, nego sto odbor predlaže, ali odbor iz principa mora ostati kod onakvog zaključka kakav je stvorio. Pri na to usliedivšem glasovanju, prihvatio je sabor predlog g. dra. Vrbanida idućeg zatim, da se napred spomenuta predstavka slušača kr. šumarske akade |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 5 <-- 5 --> PDF |
da dotičnici imadu svršiti šumarsku akademiju u Sćavnici, nego da moraju položiti državni ispit iz svih učevnih predmeta, koji se predavaju u Sdavnici. Što se pako tiče primjedbe, da taj izpit mora biti položen u tuzemstvu, ja bih. se čudio, kad bi se taj izraz tako tumačio, da Hrvatska nije u tuzemstvu, jer bi iz toga proizlazilo, da nas vazda smatraju tuzemstvom, kad se radi o teretima, a kada se radi o pravima, da nas tada smatraju inozemstvom. Ja držim, da se takovo tumačenje u ovom slučaju dopustiti ne može. Nu uza sve to stoji, da se u zajedničku šumarsku službu ne namještaju ili neće da namještaju oni, koji nisu svršili šumarsku akademiju u Sćavnici. Ja držim da je ta praksa posve u opreci sa §. 12. zak. čl. I. od god. 1883., te da se usljed ove prakse zatvara put našim mladidima u državnu službu. Ja ne znam, je li u topa pogledu naša vlada što radila ili nije; te stoga ni neznam, da li je ona u totn pogledu štogod postigla. Peticijonalni odbor imao je sve ove okolnosti uzeti u obzir, te ne zaboraviti, da se u nazočnom slučaju ne radi o tom, da se nekolicini mladih ljudi otvori put u državnu službu, nego se radi o načelu, te kako da se odstrani dosadanja protuzakonita praksa kod namještenja državnih šumara. Dužnost odbora peticijonalnoga bila je, da pozove u svoju sjednicu stručnjaka vladina, da se uvjeri o dosadanjem postupku vlade u ovom pitanju; pak ako je vlada u tom pitanju štogod poduzela, a nije došla do uspjeha, da učini saboru shodan predlog, kojim de akciju vladinu poduprieti, ako pak vlada nije u tom pogledu ništa poduzela, onda je bila dužnost odbora, da on u tom pogledu učini neke korake i stavi shodan predlog saboru, kako de se to pitanje u prilog naših sinova riešiti. Promotrimo li gospodo, stvar s prave strane, to se tu radi za pravo o kruhu, 0 privredi naše djece. Mi znademo, da su naši zavodi pretrpani, da naši mladi ljudi moraju čekati godine i godine i kod suda i kod političkih oblasti, dok dobiju samo adjutum; dok pako to biva, dotle se čitava četa tudjih mladida namješta kod državnih ureda, a naša djeca moraju sve to gledati. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 2 — vladi s preporukom, ali ne zato, jer ja nebi bio za preporuku, nego zato, jer ima i drugih načelnih razloga, koje je imao po mom sudu poštovani peticionalni odbor uzeti u pretres. U stvari se naime radi o tom, da se našoj mladeži prieči pristup u državnu službu uprave državnih šuma te bi po mom sudu bio zadatak odbora nastojati oko toga, kako da se odstrane one zapreke^, koje tomu na putu stoje. Kad se osnivala šumarska akademija, tada se izmedju ostalih razloga navodio i taj za njezin osnutak, da će se tim načinom, otvoriti put našim šumarima, da mogu biti primljeni u državnu službu zajedničke vlade, jer im je do sada taj pristup bio priečen. No prošao je dobar niz godina, odkada je ustrojena šumarska akademija, a tečajem čitavoga toga vremena naša kr. zemaljska vlada — ne znam — ili nije mogla ili nije htjela odstraniti zapreke, koje su do sada tome na putu stajale. Usljed toga se zbiva, da naša mladež, svršivši šumarsku akademiju u Zagrebu, ne dobiva mjesta u zajedničkoj službi. Naši šumari moraju tek gledati, kako se u zajedničku državnu službu namještaju Magjari. Zadnje imenovanje u tom pogledu je osobito karakteristično, jer od dosta znatnoga broja novo namještenih sila imade najmanji broj Hrvata, a najveći Magjara. Ovakav postupak po mojem je sudu u očitoj opreci sa nagodbenim zakonom, koji u §. 46. naročito propisuje, da se imadu kod ureda zajedničkih postavljati naši domadi sinovi, u koliko to bude moguće i u koliko to dopušća strukovna vještina. Ja držim da oni, koji svrše šumarsku akademiju u Zagrebu, koja je — kako je to u svoje doba vlada iztakla — ustrojena posve onako, kako odgovara modernim zahtjevima, te da oni, koji tu akademiju svrše imadu podpunu strukovnu vještinu, koja se za šumarsku službu traži, tomu se ne protivi ni zajednički zakon, koji govori o uzpostavljenju zajedničkih činovnika zak. čl. I. : 1883. koji u §. 12. glede šumarske struke naročito iztiče, da dotičnici koji žele biti namješteni u šumarskoj struci moraju u tuzemstvu položiti izpit iz svih učevnih predmeta, koji se predavaju u Sćavnici. Tu se dakle nigdje ne kaže. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 1. u ZAGREBU, 1. siječnja 1906. God. XXX. Pretplata za neelanove K 12. na godinu. — članovi šumar, đružtva dobivaju list bezplatno. — članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podu pirajuee K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10. i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K. i?, i K !. pristupnine i za „Šum. list" K. 4 u ime predplate. — „Lugarski viestnik´ dobivaju lugari badava, članarinu prima predsjeđnietvo đružtva. Dvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/, stranice 8 K.; za % stranice 5 K. 20 fil.; za y^ stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjeiena popustbina. Šumarstvo pred saborom. Za netom minuloga zasjedanja sabora kraljevina Hrvatske i Slavonije, došlo je ponovno i do razprava o njekim po naše šumarstvo vrlo važnim pitanjima. Držeć u interesu stvari — don9,šamo u sliedećem tečaj i doslovni sadržaj odnosnih rasprava i izjava; U sjednici od 13. studena, podnio je petieionalni odbor, saboru predlog, da se molba slušača zagrebačke kr. šumarske akademije, koi.om su isti još prošle godine zamolili intervenciju vis. sabora, u pitanju primanja abieturienatate visoke šumarske škole, u službu kr. državne žumske uprave u Hrvatskoj i Slavoniji — ustupi kr. zemaljskoj vladi preporukom na dalnje uredovanje. Narodni zastupnik i sveučilišni profesor g. Dr. Fra n Vrb a n i ć, neslažuć se s tim predlogom peticionalnoga odbora zatražio je riječ, da prema odnosnom stenografskom zapisniku to svoje stanovište na sliededi način obrazloži : Visoki sabore! Po mom uvjerenju, poštovani petieionalni odbor nije ove molbe uzeo u pretres s prave strane, zato se ne mogu složiti s njegovim predlogom, da se ta molba pošalje |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — sposobni za izvršivanje službe u zajedničkim šumama, jer taj zavod naš nije onako vriedan kao onaj u Šdavnici. Nu takav zavod, držim, da nebi bilo zgodno osnovati u Zagrebu, već bi ga valjalo opet prenieti u Križevce, gdje bi ta akademija imala daleko zgodnije polje za praktično naučavanje, gdje imade već potrebnih pomoćnih zavoda na tamošnjem gospodarstvenom učilištu, koje bi se takodjer kao visoka škola moglo spojiti sa šumarskom akademijom«. * * U saborskoj sjednici od 7. prosinca 1905. i opet se je presvietli odjelni predstojnik Levin pl. C h avrak-L etovanički — prigodom nastavka glavne razprave o proračunu, taknuo uz ino i pitanja o šumarskoj akademiji, i to sliedećom izjavom: »Visoki sabore, zemaljska vlada bavi se intenzivno i pitanjem konačnoga uredjenja šumarske akademije u Zagrebu, te je došla do uvjerenja, da se naukovanje mora na 4 godine produljiti, poput na istovjetnim zavodima u Beču i Šćavnici. Ta ciel pako visoki sabore, mogla bi se postići na tri načina i to, ili pripojenjem našemu sveučilištu, što bi 3000 K više stajalo, nego li do sada t. j . 81.000 K; ili preselenjem u u Križevac, što bi prema dosadanjim troškovima 16.000 K manje stajalo, jer više gospodarsko učilište u Križevcima stoji 75.000 K, a šumarska akademija u Zagrebu 78.000 K, dakle ukupno 153.000 K; ili napokon ustrojenjem više šumarske škole u Zagrebu. Trošak samostalno uredjeue vise šumarske škole u Zagrebu stajao bi 8.500 K više. Visoki sabore, tehnička visoka škola t. j . sa šumarskim i inžinirskim odjelom za visoko, cesto-i vodogradjevine, te zemljomjerstvo, što je naime najnuždnije, stajala bi 250.000 K godimice, dakle prema sadašnjim troškovima šumarske akademije za 175.000 više«. * * * Isto je i u saborskoj sjednici od 9. prosinca prigodom specialne rasprave o proračunu, narodni zastupni k profesor |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — U sjednici sabora od 1. prosinca 1905., tžlkodjer prigodom razprave o proračunu, iztakao je i opet narodni zastupnik g. dr. Miroslav St r i zid, medju inim i sliedede na šimarstvo odnosede se svoje želje i predloge; »U svakom proračunskom govoru izticao sam potrebu reforme imovnih obdina u bivšoj vojnoj krajini. Vremena se mienjaju a time i odnošaji, te odredbe o upravi imovnih obdina i 0 pravima i dužnostima pravoužitnika imovnih obdine neodgovaraju više današnjim odnošajima. Visoka je vlada ved vodila računa s tim promirnjenim okolnostima i izdala odredbu, da se kompetencija uedieli više na tako malene dielove, s kojima pravoužitnička kuda nikako izlaziti ne može, ved da se svakoj pravoužitničkoj kudi dopita barem kompetencija V2 selišta. Uprava imovnih obdina´ je često takova, kao da nema pravoužitnika, a dogadja se, da su pravoužitnici bez potrebnog drvlja i bez potrebne gradje, te moraju tu gradju nabavljati iz druge ruke — naime od trgovca, koji je kupio imovinsku šumu. A tome bi se moglo doskočiti, da se šume neprodaju ukupno, ved da se stablimidnom prodajom omogudi pravoužitnicima, da si nabave potrebnu gradju. Mogude da de imovna obdina tim nješto manje dobiti, ali to nede biti na ustrb toj instituciji, jer de korist ostati u rukama pravoužitnika — dakle onih, kojima je namenjena ta institucija. Tom zgodom neka mi bude dozvoljeno upozoriti visoku vladu i na stare zaostatke šumskih šteta, koje se vuku ved od decenija, te mi je poznato, da imade takovih pravoužitničkih kuda, koje su obteredene sa 1000 K i više, a koje se svote ne mogu inače utjerati, ved da se vlastnici deposidiraju. Uredjenje je toga pitanja, istina, tegotno, no ja se nadam, da de visokoj vladi pođi za rukom, da de i ovo pitanje skoro na zadovoljstvo pravoužitnika riešiti. Slažem se sasvim s nazorom poštovanog gospodina zastupnika III. kotara zagrebadkog, da bi se naša šumarska akademija imala postaviti na samostalne noge. Tim bi se postiglo, te se nebi moglo prigovarati našim svršenim šumarima, da nisu |