DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 26 — (dali on teče uzdužaitn ili poprijecnim smijerom) modi ćemo u svakom slučaju zaključiti, dali je deblo bilo napadnuto od potkornjaka prije ili podlije sječe. Slamka, utaknuta u ulazni hodnik, pokazati će nam to sigurno, a da i ne trebamo kotionice pobliže iztraživati. Prof. A. K. Reambulacija meda na osnovu katastralnih mapa * Piše inžinir V. Hlavinka, kr. profesor. Kod zemljišnog posjeda u poljskom i šumskom gospodarstvu događa se vrlo često, da su postale prvobitne međe parcela djelomice ili sasvim nejasne i preporne, ili da su se tečajem vremena uslijed slučajnih ili elementarnih dogođaja, dioba, izgradnje cesta, kupa i prodaje ih uslijed samovoljne promjene i nepovlasnog prisvajanja od strane susjeda sasvim izgubile. U takovim slučajevima nastala je potreba, da se međe zemljištnih čestica obnove, odnosno prvobitne prave granice uspostave. Ovo omeđašivanje ili reambulacija izvađa se u praksi također radi osiguranja i obilježenja granica sa trajnim znakovima, ako takovih međašnih znakova do sada nije bilo. Trajno je naime omeđašivanje i fiksiranje zemljišnog posjeda u, interesu svakog vlasnika, jer se samo ovim načinom može zaštititi proti nepovlastnom prisvajanju (uzurpaciji) zemlje i očuvati proti dugotrajnim i skupim pravdama radi smetanja posjeda i priznanja prava vlasništva. To valja osobito kod šumskog posjeda i općinskih pašnjaka, gdje bivaju uzurpacije tla od strane susjeda vrlo česte, jer su prigodom katastralnih izmjera postavljene kod šuma tek nekoje glavne medašne točke ih humke, a i ove su se većinom tečajem vremena izgubile. * Preštampano dozvolom pisca iz broja 5. časopisa »Viesti hrvat, društva inžinira i arhitekta g. 1905. — Opazka uređničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 27 — Obnova i uspostava međa obavlja se na polju na osnovu opisa ili kazivanja vjerodostojnih svjedoka, na temelju raznih isprava, naročito zemljišne knjige (gruntovnice) i k njoj spadajudih pomagala, ali najviše na temelju izmjera na licu mjesta i katastralnih mapa, koje sačinjavaju sastavni dio gruntovnice. To valja koli kod ispravaka, obavljenih mirnim putem uslijed sporazumka, dogovora ili nagode između obiju prepornih međašnih stranaka, koliko kod ispravka putem sudbene pravde na priznanje prava vlasništva. U najviše slučajeva oslanja se obnova nejasnih ih prijepornih međa na katastralne mape, koje se nalaze kod gruntovne oblasti. Mora se ali istaknuti, da ni katastralne mape ne kažu uvijek (negledeć ni na promjene, koje u mapi nisu provedene), pravu granicu vlasništva, jer su katastralne izmjere imale prvobitno svrhu izmjeriti pravu površinu cijelih općina i pojedinih čestica polag faktičnoga posjeda i raznih kultura i ovu izmjeru predočiti na planu u umanjenom mjerilu. Kod izmjere uzet je dakle obzir samo na faktič ni posjed vlasnika zemljišta, dočim su prijeporni odnošaji privatno-pravne naravi ostali netaknuti i neriješeni. Polag toga nije se mogla kod katastralnih izmjera predočiti i osigurati u mapama granica vlasništva, kako bi možda trebalo biti, već se je pronašla površina faktičnog posjeda pojedinca za vrijeme izmjere i razvrstala prema kulturi, da se uzmogne na temelju ovih površina i procijenjenog čistog prihoda razdijeliti zemljišni porez. Faktično je određeno u nekojim zemljama, da gruntovnica i katastralne mape ne jamče za pravu površinu i granicu. Nu usprkos tome jesu danas katastralne mape ipak najpouzdaniji temelj, na kom se može nejasna, izgubljena ili prijeporna meda obnoviti ili ispraviti, a u istinu se u tu svrhu i upotrebljavaju. G. kr. vrhovno sudište u Beču izreklo je svojom rješidbom od 14. ožujka 1894. načelo, da su katastralne mape, kao sastavni dio gruntovnice mjerodavne kod prosuđivanja omjera i granica čestica, pa da |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 28 — iin se može dokazna moć samo onda poricati, ako se dokaže njihova neispravnost. Reambulacija međa mora se obaviti uvijek u prisutnosti međašnog susjeda ili ako to nije kod cijele radnje moguće, treba ga pozvati i saslušati prije nego li se reambulacija svrši. To je nužno već radi toga, što katastralni posjed, kako ga mapa iskazuje, nije, kako je spomenuto, uvijek identičan sa pravim posjedom na polju. Reambulaciju meda valja provesti, u koliko god je moguće, putem međusobnog sporazumka ili nagode međaša, a tekar ako nagoda ne pođe za rukom, provede se ispravak sudbenom parnicom, dakle na temelju odluke na priznanje prava vlasništva za preporno zemljište. Samovoljna promjena meda smatra se polag općeg građanskog zakona kao smetanje posjeda, makar je i granaca očito neispravna, a samovoljno premještavanje medašnih znakova potpada dapače pod kazneni zakon. Reambulacija međa na temelju k at astralnih mapa obavlja se u jednostavnim slučajevima izmjerom širina, duljina i prikladnih diagonala sa mjeraćim lancem na osnovu nekojih stal mhtočaka, kod kojih smo uvjereni, da su ostale na polju nepromijenjene. Na polju izmjerene duljine prispodobe se sa odgovarajućim duljinama na planu, gdje ih izmjerimo sa šestilom i mjerilom. U istu se svrhu mogu upotrebiti, ako se traže samo pojedine točke, mjere na križ (hnearna triangulacija, Kreuzmass) iz dobivenih, na polju i na planu pronađenih stalnih točaka. Za obnovu više redom sUedećih točaka i za obnovu krivuljastih međa, .upotrebljava se koordinatna metoda. U tu svrhu potraži se na polju i na planu nekoliko stalnih točaka, koje opredjeljuju jednu ili više prikladnih osi, pomoću kojih se može položaj traženih točaka sa kratkim, na planu izmjerenim ordinatama, pronaći. Kod svih ovih izmjera mora se uzeti obzir na promjenu papira litografiranih mapa, radi česa se moraju duljine ko |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 31 <-- 31 --> PDF |
29 — rigirati. Ta se korektura ne smije propustiti, naročito kod dugačkih pravaca, jer iznaša do l7o duljine i više. Kod kratkih duljina jesii te korekture dakako neznatne. Razlogom ovih promjena i korektura je okolnost, što nam ne stoje na raspolaganje originalne mape, već li to graf irane kopije, koje se od originala uvijek razlikuju, a kod katastralnih mapa nije napokon niti originalna mapa besprikorna, jer je snimljena sa mjeraćim stolom, a poznato je i to, da se papir stegne, čim se plan sa daske mjeraćeg stola odreže, a time se duljine zemljišnih čestica i njihov oblik promjeni. Promjena papira može se konstatovati na omjerima sekcionog pravokutnika katastralnih mapa, koji mjeri kod starog mjerila 1:2880, u palcima 25/20 iU u centimetrima 65´85/52-68 cm. a u novom mjerilu 1:2500 u centimetrima 64/50 cm. Ako se izmjeri na planu faktična duljina i širina ovog pravokutnika (AB, CD, AD, BC,) sa normalnim mjerilom i prispo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 30 — dobi sa pravim konstruktivnim mjerama, to određuju eventualne razlike ovih duljina promjenu papira u jednom i drugom smjeru. Pošto ali promjena papira nije na cijelom planu jednaka i skroz jednolična, to je bolje, ako se promjena papira, osobito kod malih izmjera, ustanovi prispodabljanjem faktične udaljenosti dviju stalnih, u predjelu gdje mjerimo, nalazećih se točaka u naravi, sa udaljenošću tih točaka na planu. Iz razlike obiju duljina izračuna se velečina promjene (stezanje i rastezanje) papira i koeficient za korekturu duljina, izmjerenih sa šestilom i mjerilom na planu. Iznaša li n. pr. udaljenost dviju stalnih točaka u naravi 124*5 m, a ista duljina na planu 123-8 m, dakle razlika 0-7 m, to se moraju duljine, izmjerene na planu povećati x = -——— = O-obV^. Konačno se može promjena papira konstatirati na omjerima narisane hektarne mreže. Stranice sekcionog pravokutnika razdijeljene su naime kod starih mapa u mj. 1 : 2880 u razdjelke od 40" = 1", a kod novih mapa u mjerilu 1:2500 u razdjelke od 100 m. = 4 cm. Spojimo li suprotne razdjelke linijama, dobijemo mrežu kvadrata sa stranicama 40" = 1´´, odnosno 100 m = 4 cm i površinom od jedne rali, odnosno jednog hektara. Radi promjene papira biti će ali omjeri tih kvadrata drugačiji, a iz razlike teoretičkih i faktičnih duljina dobijemo koeflcienat za korekturu duljina i površina u svakom kvadratu. Kod reambulacije velikih zemljišnih č estica, n. pr. šumskih posjeda, općinskih pašnjaka itd. nije za izmjeru dovoljan samo lanac, već se mora upotrebiti uz to i koji kutomjerni stroj, naime teodolit, mjerači stol ili busola. Kojim se načinom kod izmjere postupa vrlo je različito, a neda se za sve slučajeve niti opisati. Jedino se može reći, da je cijela radnja obratni postupak od onoga kod izmjere, naime, da se na planu mapirane točke, kutevi i linije prenašaju sa mape u narav, pa da i ovdje vlada poznato pravilo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— ol — iz velikoga u malo, dakle da se prenesu (iskolče) pomoću stalnih, na planu i u naravi pronadjenih točaka, nekoje glavne točke, a na osnovu ovih, da se odredi položaj detailnih točaka. Inače se mogu upotrebiti sve metode, koje se rabe kod snimanja, naime koordinatna, polarna, trokutna i poligonalna metoda ili kombinacija više tih metoda. To ovisi od lokalnih okolnosti, od oblika čestica, konfiguracije i preglednosti terraina, od raspoloživih strojeva, a napose od shvačanja mjernika. Kod preglednog terraina upotrebi se za iskolčeaje glavnih točaka vrlo zgodno trokutna metoda, naročito križanje naprijed iz dviju ili više na polju i planu poznatih stalnih točaka. Kod reambulacije šumskih nepreglednih čestic a vrlo je raširena poligonalna metoda, koja se izvadja na osnovu katastralnih mapa sa teodolitom, mjeračim stolom ili sa šumskom busolom. Za zadnju potrebno je opet, da potražimo na polju i na planu nekoje stalne točke, za koje možemo reći, da nijesu promijenile svoj položaj; ako takovih točaka ncimade, ne može se radnJB niti točno ni sigurno obaviti. U tom pogledu živo se osjeća pogrješka, što granice zemljišnih čestica nijesu bile prigodom katastralnih izmjera trajno obilježene, a još više, što nijesu točke triangulotorne mreže IV. reda (grafičke točke) a niti one V. reda (geometričke točke, stajalište mjeraćeg stroja) trajno stabihzirane, jer neimade sumnje, da bi se reambulacija velikih predjela i dugačkih međa, dala najbolje obaviti, ako bi se oslonila na triangulatorne točke katastraine izmjere. Postupak je reambulacije poligonalnom metodom, u kratko slijedeći: a) Kod uporabe teolodita rekognoscira se na početku radnje terrain i potraže se na polju nekoje stalne točke, na koje se izmjera priključi. Ujedno nariše se po planu uz izmjerit se imajuću granicu, poligon, koji počimlje i svršava u pronađenim stalnim točkama, on podudara bud sasvim sa |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 32 granicom ili se nalazi u njezinoj neposrednoj blizini tako, da se dadu detailne točke sa kratkim ordinatama, na osnovu poligonalnih stranica, kao osi, na planu izmjeriti i na polju iskolčiti. Poligonalni kutevi izmjere se na planu sa dobrim alhidadnim transporteurom, [a duljine poligonalnih stranica sa šestilom i mjerilom, a tako pronađene veličine prenašaju se u narav. Sa radnjom počima se u jednoj od pronađenih stalnih točaka; u toj točki postavi se teodolit, orientira se na koju drugu, poznatu točku i iskolči se poligonalni kut 1. Na krak 12 odmjerimo prvu stranicu 12 čime dobijemo točku 2. U ovoj točki iskolčimo poligonalni kut 2 i odmjerimo na krak 23 duljinu poligonalne stranice, čime dobijemo točku 3. gdje se cijeli postupak opetuje. Sve je, kako se vidi, obrnuta po, ligonalna metoda. Iskolčeni poligon mora se priklučiti na koju stalnu točku, gdje se eventualno ispravi. Ispravak obavi se na polju proporcionalnim pomaknućem iskolčenih točaka, sličnim načinom kao kod graiičkog ispravka pogrješaka na planu. Kod odmjerivanja duljina sa lancem, moraju se duljine, pronađene sa šestilom i mjerilom na planu, korigirati sa kvocientom promjene (stezanja, rastezanja) papira, koji se pronađe na raznim mjestima na planu, načinom kao gore. Iskolčeni poligon na polju predstavlja u slučaju, da je položen na samoj granici, već obnovljenu granicu, ali najviše je taj poligon tek lomljena os (1. II, II. 10, 9. 10.) na temelju koje se iskolče detailne točke i granice koordinatnom, polarnom, trokutnom ili poligonalnom metodom. b) Kod uporabe mjeraćeg stola pričvrstiti se plan na mjeraču dasku, a stol se postavi u jednoj od stalnih točaka i orientira se na koju drugu stalnu točku ili ako je moguće, više njih; što više imade stalnih točaka za orientiranje, to je radnja sigurnija. Nakon što je stol na polju orientiran, priloži se kutomjerno ravnalo na obnovit se imajuću liniju na planu (rajon) i iskolči se sa dalekozorom tra |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 35 <-- 35 --> PDF |
žena linija na polju, na koju se odmjeri njezina, na planu sa šestilom i mjerilom izmjerena; i obzirom na promjenu papira korigirana duljina, čime dobijemo sljedeću poligonalnu točku 2. U ovu se točku prenese mjerači stol, iskolči se nakon obavljene orientacije stola na pravac 21 kut 2 i odmjeri duljina 23 čime dobijemo poligonalnu točku 3, i t. d. Iskolčeni poligon mora se priključiti na koju stalnu točku, gdje se eventualna pogrješka ispravi. Kod uporabe šumske busole izmjere se najprije magnetički azimuti poligonalnih stranica na planu, a pomoću ovih iskolče se te stranice na polju. U tu svrhu orientira se plan (sekcioni pravokutnik) sa stolnom busolom i poznatom lokalnom deklinacijom naprama sjeveru (astronomskom meridianu), a u ovom se položaju plana izmjere sa stolnom busolom magnetički azimuti poligonalnih stranica i ujedno sa šestilom i mjerilom njihove duljine, n. pr. kod poligona 1—7 kuteve «i ^i^ a,3 .. . i duljine 1.12, 12.13, 13.14. Pomoću ovako pronađenih azimuta iskolče se sa šumskom busolom po redix snijerovi pojedinih poligonalnih stranica, na koje se odmjere njihove duljine i to smjer 1.12 iz točke 1, smjer 12.13 iz točke 12 i t. d. Metoda preskakivanja n e mož e s e ovdje upotrebiti. Izmjera mora početi, a također i svršiti u poznatoj stalnoj točki, (1.6), a uz to valja izmjeru tako udesiti, da duljina poligona između dviju stalnih točaka nije veća od 600 m najviše 1000 m. Nakon dovršene reambulacije sa jednim ili drugim strojem moraju se iskolčene granice, ako izmjera imade biti od trajne vrijednosti, obilježiti (vermarken) sa trajnim znakovima, kao što je kamenje, stupovlje, piramide naslagane od kamena, grabe iskopane na granici i t. d. Stabiliziranje granica obavlja se uvijek u prisutnosti vlastnika susjednog zemljišta. Kod većih posjeda sastavi se o tom u prisutnost svih međaša zapisnik, koji sadržaje točan opis granice, ime susjeda, način stabiliziranja međašnih točaka i njihove koordinate ako su bile kod mapiranja izračunate. 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 34 — Kako se iz prednaveđenog vidi, upliviše na točnost reambulabije u velikoj mjeri promjena papira katastralne mape, koja se konstatira bud na promjenjenim omjerima sekcionog pravokutnika ili pokusnom izmjerom neke stalne, na planu i u naravi određene duljine. Iz pronađene razlike izračuna se koeficient za korekturu duljina, izmjernih na planu. Ova se korektura može obaviti kod opisane poligonalne metode i slijedećim načinom: Na katastralnoj mapi, po kojoj se reambulira, nariše se prema razdjelcima sekcionog pravokutnika mreža jutara (hektara) a na drugoj risaćoj daski priredi se napeti čisti papir, na kojem se nariše sekcioni pravokutnik sa pravi m omjeram a i sa mrežom jutara. Pomoću ove mreže prenašaju se poligonalne točke iz katastralne mape u priređeni novi plan; u tu svrhu izmjere se u mapi koordinate poligonalnih točaka, obzirom na stranice kvadrata u kojem točka leži i to sa mjerilom, u kojem je izraženo stezanje papira, jedno mjerilo konstatira se za apscise, polag stezanja u smjeru AB i CD. a drugo mjerilo za ordinate polag stezanja u smjeru AD i BG. Takova mjerila moraju se sastaviti posebno za svaku mapu. Pomoću dobivenih brojaka za apscise i ordinate, konstruiraju se pojedine točke u odnosnim kvandrantima priređenog novog plana i to sa pravim mjerilom nacrta katastralne mape (1:2880). Na ovaj način dobijemo relativno najbolji međusobni položaj poligonalnih točaka, ali ujedno i prave duljine poligonalnih stranica i prave veličine kuteva, koje se sa šestilom i mjerilom, odnosno sa transporteurom izmjere. Ostah postupak je isti kako je gore kod teodolita i mjerajućeg stola opisano. Što se tiče točnosti reambulacije obavljene sa teodolitom ili sa mjeradim stolom, to možemo reći, da je radnja, dok se izvađa ^na osnovu katastralnih mapa, snimljenih sa mjeraćim stolom, ili bolje rečeno na osnovu njihovih kopij a jednako točna ako se obavlja sa mjeraćim tolom, ili sa teodolitom. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 35 — Kod radnje sa teodolitom iskolčuju se na polju kutevi, koji su izmjereni na mapi grafički sa trans porteurom. Pošto se ali transporteurom ne dadu kutevi točnije izmjeriti nego u najboljem slučaju na ±1´ , to neće biti niti sa teodolitom na polju iskolčeni kut točniji, nego na +´, a ova pogrješka nije niti kod mjeraćeg stola, ako se oprezno radi, veća. Duljine su pako u jednom i u drugom slučaju podvržene neizbježivoj pogrješci, koja iznaša kod katastralnog mjerila 1:2880 + 0-40 m. Mora se i to istaknuti, da niti katastralne mape nijesu apsolutno točne, tako, da se ne može pomoću njih probitna granica apsolutno točno odrediti. To leži u kvalitetu izmjere se mjeraćim stolom, a povrh toga još u nekojim okolnostima, koje nesigurnost kod reambulacije još povećavaju, a naročito: 1. Premaleno mjerilo katastralnih mapa 1: 2880 ih 1:5760, koje ne dopušta točnije određenje položaja točke nego na + 40 odnosno 80 cm. 2. Manjkava evidencija zbivših se promjena u zemljištnom posjedu poslije dovršene katastralne izmjere. 3. Manjkaju često stalne točke, koje se dadu sa^ dovoljnom točnošću na planu i u naravi pronaći. 4. Općine izmjerene su samostalno, svaka za se, uslijed česa pokazuju se na granicama znatne razlike, a granica ispade u slučaju, ako podudara sa općinskom granicom drugačije, ako se iskolči po mapi jedne ili druge općine. 5. Za reambulaciju ne stoje nam na raspolaganju originalne mape, već njihove litografirane kopije, koje među sobom kao što i sa originalom znatno diferiraju. Poznato je, da nije niti najbolja kopija apsolutno jednaka sa originalom; to ovisi od vještine i savjestnosti litografa, koji kopira sa pantografom original na kamen; ali najveće razlike potiču od promjene papira kod htografičke reprodukcije mapa. Razmjerno je najbolje, ako se reambulacija obavi na temelju pikirani h kopij a iz originalnih katastralnih mapa, koje se mogu dobiti uz neku odštetu kod arkiva mapa. Mora * |
| ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— Bese ali ovdje uzeti obzir na promjenu papira, pošto se je ori ginal promjenio nalson što je sa mjerače daske odrezan. Iz ovih razloga vidimo, da je radnja sa teodolitom i mjeraćim stolom jednako točna i da ovdje ne koristi inače točnija radnja sa teodolitom. jer se ta veća točnost ukida pogrješkama katastralnih mapa, i njihovih kopija, a ne manje i uporabom transporteura za izmjeru kuteva i mjerila za izmjeru duljina na planu. Reambulacija sa teodolitom bila bi samo onda točnija, ako bi se obavila na temelju poligonalnih izravnih izmjera sa teodolitom, ali takovih izmjera do danas još nemade, pa zato je svejedno, dali reambulaciju obavimo sa teodolitom ili sa mjeraćim stolom. Za teodolit govori jedino ta okolnost, što je na polju spretniji i da se njime brže radi, jer se kutevi mogu izmjeriti kod kuće sa transporteurom. Prednost je opet mjeraćeg stola, što je radnja preglednija i što se može điagonalnim vizurama na stalne točke uvijek kontrolirati. Inače je kod zemljišta veUke vrijednosti neobhodno nužno, da se u slučaju nov e izmjer e mjerači stol posve napusti, pa da se upotrebi poligonalna metoda sa teodolitom, jer se onda dadu granice u svako doba iz notirani h originalnih podataka točno odrediti i iskolčiti. Samo tako možemo se riješiti neprilike, koja je skopčana sa litografiranim kopijama katastralnih mapa i nesigurnosti kod uspostave pomaknutih ili izgubljenih međa. LIBT_A.K:. Družtvene viesti. Objava p. n. gg. članovima! Usljed zaključka družtvenog upravIjajućeg odbora od 19. prosinca 1905. obustavljeno je pošiljanje družtvenog časopisa svoj onoj gg. članovima I. razreda, koji na članarini štogod duguju do uključivo g. 1904. Ta gg. članovi pođjedno se upozoruju, da će se proti onima, koji dužnu članarinu neuplate do 1. ožujka 1900. usljed rečenog zaključka, kod nadležnog suda podnjeti tužba na uplatu dužne članarine. Rečeni zaključak neproteže se na gg. članove, koji svoj dug na članarini odplaćuju u mjesečnim obrocima. Zagreb, 27. prosinca 1905. Za predsjedničtvo družtva: A. Kern. |