DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 21 —


(Hjlesinus, Bastkaefer) sveden je i zaobljen, kao i u većine
korujaša u opc´e; kod pravih lubotoča (Tomicus,
Borkenkaefer ) jesu pokrilca (eljtre) na vršku utisnuta
(strmina) i zubcima providjena, a bije l otoc i (Scolytus,
Splintkaefer ) imaju vršak zadka splošten kao dlijeto,
a pokrilca nisu nadolje previnuta. Značajno uredjene zadka
ističe se mnogo očitije i jace kod mužjaka, nego li kod ženka,
pa to je potaklo ruskoga entomologa, da pomnije istraži i
prouči živovanje tih mužjaka, koji se gotovo uvijek zadržavaju
u hodnicima, što ih ženke izbuše Opdenito je mnienje raznih
auktora, da ženka potkornjaka biva samo jedan put u životu
oplodjena, pa da iza oplodnje započme bušenje kotionice, (materinji
hodnik) za odlaganje jajašaca, a da mužjaci, što se u
hodnicima sadržavaju, imaju zadaću, da te hodnike čiste od
crvotočine, koju kroz ulazni otvor na polje izbacuju.


Kod jednostavnih (jednokratkih) osovnih hodnika b i j elotoča
(Scoljtus) i likotoča (Hylesinus) nije
u opće ni nuždno, da mužjaci čiste hodnike, jer crvotočina
sama od sebe ispada na polje. I u horizontalnim (popriječnim
Eichoft) hodnicima nekih likotoča može sama ženka vrškom
svoga zadka obavljati čiščenje hodnika. U svim na dolje upravljenim
kotionicama, kako ih nalazimo kod pravih lubotoča
(Tomicus), je pako nuždno čišćenje hodnika i obavlja se
tako, da kornjaš svojim nožicama prebaci ervotočinu preko sebe
i spremi u dubinu vrh pokrilca, a onda puzajuć natraške svoj
tovar dopremi do kotionice pa u rasplodnu komoricu (Rammelkammer),
Altum, Judeich i Nitsche, Eichhoff i drugi auktori
opisuju i od likotoča i bijelotoča izbušene, na dolje upravljene
osnovne hodnike, no buduće da ovi korujaši nemaju na vršku
svoga zadka nikakove sprave, kojim bi iz ovakovih hodnika
mogli odstraniti ervotočinu, to je ruski pisac došao na misao
da se te vijesti oslanjanju na bludnji, koja potiče odatle, što su
dotični opisi priredjeni po oštetama, koje su više godina ležale
u zbirkama, pa se njihov položaj na živom stablu mogao teško
odrediti, a da se točni i istiniti resultati mogu postići samo