DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1906 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — U sjednici sabora od 1. prosinca 1905., tžlkodjer prigodom razprave o proračunu, iztakao je i opet narodni zastupnik g. dr. Miroslav St r i zid, medju inim i sliedede na šimarstvo odnosede se svoje želje i predloge; »U svakom proračunskom govoru izticao sam potrebu reforme imovnih obdina u bivšoj vojnoj krajini. Vremena se mienjaju a time i odnošaji, te odredbe o upravi imovnih obdina i 0 pravima i dužnostima pravoužitnika imovnih obdine neodgovaraju više današnjim odnošajima. Visoka je vlada ved vodila računa s tim promirnjenim okolnostima i izdala odredbu, da se kompetencija uedieli više na tako malene dielove, s kojima pravoužitnička kuda nikako izlaziti ne može, ved da se svakoj pravoužitničkoj kudi dopita barem kompetencija V2 selišta. Uprava imovnih obdina´ je često takova, kao da nema pravoužitnika, a dogadja se, da su pravoužitnici bez potrebnog drvlja i bez potrebne gradje, te moraju tu gradju nabavljati iz druge ruke — naime od trgovca, koji je kupio imovinsku šumu. A tome bi se moglo doskočiti, da se šume neprodaju ukupno, ved da se stablimidnom prodajom omogudi pravoužitnicima, da si nabave potrebnu gradju. Mogude da de imovna obdina tim nješto manje dobiti, ali to nede biti na ustrb toj instituciji, jer de korist ostati u rukama pravoužitnika — dakle onih, kojima je namenjena ta institucija. Tom zgodom neka mi bude dozvoljeno upozoriti visoku vladu i na stare zaostatke šumskih šteta, koje se vuku ved od decenija, te mi je poznato, da imade takovih pravoužitničkih kuda, koje su obteredene sa 1000 K i više, a koje se svote ne mogu inače utjerati, ved da se vlastnici deposidiraju. Uredjenje je toga pitanja, istina, tegotno, no ja se nadam, da de visokoj vladi pođi za rukom, da de i ovo pitanje skoro na zadovoljstvo pravoužitnika riešiti. Slažem se sasvim s nazorom poštovanog gospodina zastupnika III. kotara zagrebadkog, da bi se naša šumarska akademija imala postaviti na samostalne noge. Tim bi se postiglo, te se nebi moglo prigovarati našim svršenim šumarima, da nisu |