DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 513 —


kad je i po svjedocima potvrdjeno, da kod kupoprodaje urbarno pravo


nije bilo isključeno od pogodbe, pa smo kupili i urbarno pravo, pa da


i nije naše stanovišta »izpravno, kao što izpravno doista i jest. Prema


tome smo i bez obzira na naše napred razloženo stanovište stekli do


sjelošću vlastnost urbarnog prava šume i paše.


Držimo, da je nama uspjelo dokazati, da je napadnuta osuda pošla


sa pogriešnog stanovišta, kad je udovoljila tužbovnom zahtjevu. Pošto


nije ničim dokazano, da bi bilo urbarno pravo od pogodbe izrično iz


uzeto, to je prvomolbena osuda ovo pitanje imala riešiti kao čisto pravno


pitanje, a ne osudu ovisnom učiniti o tora, što je tužiteljica mislila i


u svojoj unutrini htjela, kad je odnosnu pogodbu sklapala. Molimo i t. d.


Nu ovo je kr. banski stol izdao rješitbu od 28. rujna 1904. broj


20722, kojom se prvomolbena osuda preinačuje i tužiteljica Kata udova


Š. odbija sa tužbom, a to iz razloga:


Na urbarska zemljišta upisana u grunt. ul. broj 25 obćine G. upi


sani su bili kao vlastnici zadruga Š. P. kbr. 18 iz G. u polovici, a na


ime Kate Š. iz G. u drugoj polovici.


Na temelju kupoprodajne pogodbe od 19. svibnja 1882. pod A. — I.


uknjiženo je pravo vlastnosti na dio gornjih nekretnina Kate Š. u koristi


Pavla R. — G., novo otvorenom grunt. ul. broj 76. obćine G.


Tužiteljica Kata Š. tvrdi, da ona ugovorom od 19. svibnja 1882.


pod A. — I. nije Pavlu R. — G. uz nepokretnosti prodala takodjer


urbarsko pravo šume i paše, pa da je samo mala flde Pavla R. — G.


u upitni ugovor stavljen dometak, da si sa nekretnosti kupac može


na sebe pripisati nepokretnosti sa urbarskim pravom šu J e i paše.


Nepreporno je dakle, da je sa urbarskim selištem, što ga je Pavao


R — G. kupio od Kate Š. spojeno pravo, ili kako veli car. patent od


2. ožujka 1853. njekoje koristi zemljištne (teretorialne) označene u članku
VI. §§ 3., 4., i 5 od 1836., a to urbarska paša i drvarenje.
Pitanje nastaje, da li si je Kata Š. mogla za svoju osobu pridržati
urb. pravo paše i drvrarije ma da je nepokretnosti, s kojima to pravo
je skopčano, prodala Pavlu R. — G.


Uvaživ, da je sa prodanim zemljištem bilo skopčano urb. pravo
šume i paše, koje je pravo jedna vrst servituta i uvaživ, da je po
§ 294. o. g. z. valja načelo „pertinent sequitur principale", a da se
§ 4b5. o. g. z. — služnosti ne može odieliti i na drugu osobu prenieti,
što je u pogledu zemljištnih zajednica izraženo takodjer u zakonu od


25. travnja 1894. broj 36. zbor. u § 6., koji ođredjuje, da u zemljištih
zajednica, što ih tvore bivši podanici, kojim su u ime prava drvarije i
paše, putem segregacije, pripale šume i pašnjaci, spojeno ovlašteništvo
_ u pravilu sa solištnim posjedom, dočim se u § 93. cit. zakona opet