DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 511 — Vlastnik ovlaštenih nekretnina jest ujedno ovlaštenik tih skupnih užitaka. To je ovlašteništvo sa ovlaštenim nekretninama tako spojeno, da ipso jure i ipso facto prglazi s njima Ba onoga, na koga prelaze i nekretnine. Iz narodnog shvaćanja, iz koga crpa ZT.kon temelje, i iz duha našeg prava, i iz pozitivnili zakonskih rtorma proizlazi, da je ovlašteništvo „accidens", koji sliedi „suum principale", i koji dieli sudbinu glavne stvari. Naš novi zakon o uredjenju zemljištnih zajednica od 25. travnja 1894. stoji takodjer na tom stanovištu, pa premda je taj zakon novijega vremena, te ne može imati direktnog upliva na vricme, kada je sklapan prioporni ugovor godine 1882., ipak je taj zakon izljev prijašnjeg pravnog shvaćanja naroda, pak pošto u našem zakonu nema za ovakav slučaj, kakav je naš, pozitivne norme, to je moramo konstruirati prema §§. 7. i 8. o. g. z. iz duha i smisla cjelokupnog pozitivnog prava. Citirani zakon o zemljištnim zajednicama naglasuje taj spoj vlasništva sa posjedom nekretnina u §. 2. b), a još jasnije u §. 6. gdje veli: U z. z., što ih tvore bivši podanici — naime u bivšem provincijalu — kojima su u ime prava drvarije i paše zapale putem segregacije šume i pašnjaci, spojeno je ovlašteništvo u pravilu sa selištnim posjedom. Opetujemo, da se ovaj zakon ne može izravno uporaviti na naš slučaj, no svakako je važan zato, što spaja tako uzko ovlasteničtvo sa posjedom nekretnina. ´ Komadanjem ovlaštenih nekretnina, komada se i ovlaštenje, otudjenjem nekretnina, otudjuje se i urbarsko pravo. To je sve tako jasno i nepobitno, da je suvišno i dalje dokazivati. Urbarno pravo može se doduše i samo otudjiti bez svoje nekretnine, a i nekretnina može se otudjiti bez urbarnog prava, no to je iznimka, to se redovno ne predpostavlja, to odjeljenje sudbine ovlastenišlva od nekretnina treba napose dokazati. Treba dokazati, da su stranke, otudjujuć nekretnine izrično ili bar konkludentnim činima ugovorile, da se urbarno pravo ne otudjuje ; nije dosta dokazati, da o urbarnom pravu nije bilo govora, da ono nije bilo izrično prodano, ili da ono nije u ugovor uneseno. To posebno spominjanje urbarnog prava nije nuždno; jer se to prema ođnošaju urb. prava spram nekretnina samo po sebi predpostavlja. Ako ova obća načela apliciramo na naš slučaj, vidjet ćemo, da stanovište napadnute osude nije u skladu u istima. Nesumljivi svjedok |