DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 496 — onda pomladiti, kada je kultura na prvo pomladjeno] strani dosegla ved primjerenu visinu. Visinu dimnjaka na lokomotivi. Istu visinu mora nadalje da je istodobno dosegla već i ona nova zaštitna pruga, koja bje zasadjena iza dosadanje stare zaštitne pruge. Dok god mlada na zaštitnoj prugi uzgojena sastojina ne doraste na visinu od 3 m., mora se za njom u širini od 12—-15 m. podržavati obstojeća zaštitna pruga. Da se ustanovi, u koliko duž pruga državnih željeznica — unutar državnih šuma obstojeći obranbeni nasadi ovim propisom odgovaraju, ili u koliko je potrebno prema tim propisom popuniti ili obnoviti ih, imati de ih, svake godine, šumarski kao i činovnici željezničke uprave, zajednički najdulje do 15. ožujka obići i pregledati, te onda prema obnalazu dalnja shodna i potrebna odrediti. Troškove klaštrenja doljnjih grana, kao i sve ostale troškove na tim požarnim obranama nosi pruska državna željeznička uprava sama. Borov ušenac — Aradus cinnamomeus, Panz. u novije se je doba u raznim stranama Njemačke, sporadički u borovim šumama pojavio i opet u večem broju štetnik, koji naročito mladje borove nasade na pjeskuljama u dosta znatnoj mjeri uništuje — a taj jest; vrst stjenice ili ti ušenca, na kojega je jur g. 1836. njemački entomolog Fintelman šumare upozorio, a o kojemu je nedavna i profesor Dr. K. Eckstein u Eber8waldi, u časopisu »Zeitschrift fur Forst- und Jagdvesen « obširnije razpravljao. Zove se latinski »Aradus einnamomeus Panz« — njemački die Kifernrindenwanze«, a spada u rod »Membranacei Latr., a vrst »Aradus« Ovaj je zareznik razpostranjen po svim borovim šumama Njemačke. U večem se množtvu medjutim pojavlja samo sporadički i to samo na mršavom pjeskovitom tlu. Napada osobito |
| ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 497 — mlade borove i to tako, da svojim rilascem probada soČne slojeve izpod hrapave kore na stablu, gdje izpijajući sok prouzrokuje rane i smolotok. Cetinje takovih borova gube onda brzo svoju zdravu zelenu boju, te postajn bliedo žjičkasto zelene. Takova se stabla onda već i iz daljine razpoznavaju od zdravih nenapadnutih. Najprije pri tom obumre kora tako napadnutih stabala — zatim se promijeni boja četiuja i to počam od vrha stabala dolje. Stabla počmu boljevati, hiriti i sušiti se, dok napokon neobumru. Napadnuta stabla zaostaju u prirastu. Stare kao i prošlogodišnje četinje su im nepotpuno razvijene, izbojci kratki, a isto i četinje, pupovi obumru, pojedini izbojei ogole, to jest oni su bez iglica i pupova. Najprije se to obično opaža naviše suncu izvrgnutom okrajnom stabalju. Zareznik imade veoma splošteno tijelo, debelo tek 7i mm,, široko 1´5 do 2, a dugo 3"5 do 4 mm. Mlade su ličinke još manje — nu više raztegnute. Ženke su nješto veče i širje od mužjaka. Glava mu je sprieda oštro odsječena, a nosi na svakoj strani malenu nješto napred nagnutu izrastlinu, a izmedju ovih proviruje onda prednji dio glave, koja svršava jakim, kratkim rilascem. Ticala su mu četvero člana, drugi je najdulji — nješto odebljan, jajolik i tamne malo ne crne boje. Crne polukružno svodaste oči iztiću se jasno po stranama zadnjeg diela glave. Prednji dio prsišta kod ženke je užji od stražnjice i proviruje, r´o strani malenoga štita nalaze se krilca, koja su u ličinke kusasta — a u ženke nalikuju normalnim hemipternim krilcima. Dvase tarzalna članka mogu brojiti, posjednji ime dvije jake kuke. Plosnati stražnji dio tijela s donje je strane u sredini nješto svodast. Stražnjica se bitno razlikuje prema spolu. Kod mužjaka je osobito jako razvijena i tamne boje — kod starijih ženka, kao na troje izpletena. Koža je zrnatog sastava, po jednolično smedjoj boji slična borovoj kori, samo se na stražnjem dielu tiela iztiču sa svake strane po tri reda tamnih tačka. Život je toga zareznika vrlo jednostavan. Živi izpod gornje razpucane kore, na boru, i to zajedno mlade i stare ličinke, kao što i dorasli ušenci. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 498 — Očevidno je, da ih bojazan pred svjetlom sili, da se skrivaju pod ljuskama i pukotinama kore. Pri tom im dobro služi plosnato tijelo njihovo. Kako jur prije iztaknuto, napadaju borova stabalca, tako da ih probadaju sisuč iz njih sok. Ovi su ubodi tako maleni, da ih je samo pod sitnozorom razpoznati, Usljed tih uboda razpuca onda kora, i to u značajnim podužnim pucalinama. Kasnje se onda još i poprečne razcepine pojavljuju. Ovo je tako karakterističan pojav, da nam zajedno sa jur spomenutom istodobnom promjenom boje četinja — bezdvojbeno prisutnost toga zareznika odaje. Dignemo li tu razpucanu suhu koru, nači demo u bieliku nabrekline napadno crveno žute boje — koja baš i to pucanje kore prouzrokuju. Pod ljuskama kore sjede onda obično i ušenci i to tako pričvrščeni, da kod odpadauja odlupljene kore ne padnu na tle — već si odmah i opet pod bližom sliedečom ljuskom potraže novo sigurno skrovište. Obično sjede pod dolnjimi malenimi ljuskama kore, koje se tek poČimaju Ijuštiti. Obumiranje stabala i sušenje sliedi obično hrpimice — i to najprije po okrajcima sastojine. Kako taj štetočinae u obće malo strada od prirodnih mu neprijatelja — jer ga već i sama boja štiti od progona — a uz to živi i skroz sakriveno — to nam za obraniti se od takovih ošteta — obično preostaju samo stanovita njeka uzgojna sredstva. To su upotreba jakih sadjenica bora, površno obradjivanje tla, za vrieme vlage i kiša, i po mogudnosti ma i samo slaba gnojitba mršavoga tla. Najsigurnije je sredstvo tamanenja uz to, posjeda, izvoz i popalenje napadnutih stabalca. Tako izsječena napadnuta mjesta neka se onda popune kojom drugom vrsti bora, a naročito se u to ime shodnim pokazaše vrste Pinus rigida i Pinus banksiana, od kojih se napose ova posliednja odlikuje gladkom korom, koja neprija ušencu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 499 — Posebna sredstva tamanenja — poput popaše sa domaćom peradi, mazanje stabalca vapnenim mliekom, petroleovom smjesi i t. d. izvediva i umjestna su s obzirom na trošak — samo iznimice u pojedinim slučajevima. Glavno je, sve poharane plešine što prije iznova zasaditi krepkim materijalom od Pinus banksiana. Propisi o polaganju šumarskih državnih izpita u Magjarskoj i Austriji. Kako se već u najbližje doba, imade do sada u nas u krieposti — stojeća naredba od 14. listopada 1806. br. 23094. u pogledu pripusta i polaganja državnoga izpita za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, zamjeniti novom, duhu i za htjevom vremena i struke odgovarajućom naredbom, to držimo u interesu stvari saobćiti ovdje sadržaj naredaba koje u tom pogledu danas vriede a susjednoj Ugarskoj koli i Austrijskim zemljama. I. U Magjarskoj stupila je koncem prošle godine u kriepost naredba o obdržanju šumarskih državnih izpita sliedećeg sadržaja : „Radi prosudjenja stručne sposobnosti, koja se po smislu zakonskog članka XXXI.: 1879. traži od šumarskih urednika, kao i u opće za moći prosuditi mjeru sposobnosti potrebne za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, obdržava se šumarski državni izpit, kojemu je svrha, da po iz stručnjaka sastavljenom povjerenstvu prosudi, razpolaže li kandidat teoretskom i praktičnom naobrazbom, potrebnom za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva. Izpitno se to povjerenstvo sastoji iz predsjednika i tri izpitna povjerenika, od kojih jedan, kojega za to predsjednik odredi vodi zapisnik. |