DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 492 — Još jedna o šumskim požarima kraj željeznica. Pod naslovom »Šumski požari kraj željeznica« odtisnut bi u broju 2. 0. 1, t. g. na strani 69. — 72. članak, u kojemu su bile iztaknute razne mjere opreznosti, što ih za prepreeiti šumske požare preporučuju A, Burkhard i Dr. Kienitz. U nadopunenju te razprave priobčiti čemo u sliedećem sadržaj naredbe, što ju je u isto ime, na 26. siečnja 1905. izdalo prusko ministarstvo za javne radnje i poljodeljstvo, a koja u bitnosti sliedeče propise sadržaje : I. Obćenite ustanove. U koliko s jedne strane do sada još nije uspjelo posvema zaprečiti frcanje zaredili iskra iz lokomotiva, dok evo s druge strane broj željezničkih pruga i promet po njima od godine na godinu sve više raste, pokazuje se i sve to veća potreba, obraniti šume pomnjivim čuvanjem od pogibelji požara, koja im od tih željeznica prieti. Najbolja obrana jesu drvom obrasle t. zv. »zaštitne pruge«, dovoljne širine, kroz koje tinjajući komadići ugljena ni proći, ni preletjeti nemogu. Tlo se tih pruga mora očistiti od svih paljivih tvari, koje bi mogle u slučaju požara — a takav u šumi uvjek počimlje pri zemlji — prouzročiti veliku vrućinu i na visoko plazeći plamen. Amo spadaju vriesine, borovica, visoka suha trava, sirovi humus, odpalo suho granje, suho korovlje, čbunje i t. d. Posvemašno odstranenje takovog pokrova sa tla na tim zaštitnim prugama, nije potrebno, dapače to nije u interesu podržanje snage tla ni poželjno, ali se zato sama stabla moraju bar do visine od 1"5 m. očistiti od svih suhih grana, a u koliko bi i zelene grane sizale do tla, treba i ove odstraniti Samo one zelene grane, što rastu na onoj strani zaštitne pruge koja leži prema željeznici, ne smiju se nikada odstraniti. Da se prenos čestih vatra, što se pojave na strminama samoga željezničkoga nasipa, u samu šumu prepreci, treba izmedju nasipa i šume, jednu prugu tla u širinu od 1 metra trajno očistiti od svih paljivih tvari. |
ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 21 <-- 21 --> PDF |
-" 493 — Širina zaštitne šumske pruge ne treba presizati 12—16 m. ali se zato mora za njom ležeda šuma trajno odieliti stazom u širini od 1*5 m. očišćenom od svih gorivih tvari. Obje staze duž željezničke pruge kao i duž zašj;itne šume, moraju se uz to, kako prema veličini pogibelji, u razmacima od 20 40 m. medjusobno spojiti isto takovimi poprečnimi stazarai u širini od 1 m. Na suhom, pješčanom, mršavom tlu, gdje je pogibelj vatre osobito velika, najbolje je te zaštitne pruge zasaditi prostim borom, koji se svojom jur za rana debelom korom pokazao vrlo odpornim proti plazedem ognju, dok mu istodobno uviek zeleno drvo, u svako doba godine jednakom sigurnošću suzdržaje iskre. Na boljim se stojbinama može upotrebiti i omorika. Isto vriedi i za listave vrsti drveća, koje na mršavu i suhom tlu obično slabo rastu, pak s toga na takovim mjestima u manjoj mjeri uzrast trave i korovlja zaustavljaju od bora. II. Provedba. A) Novi nasadi zaštitnih pruga. Novi nasadi takovih zaštitnih pruga samo su onda umjestni ako troškovi stoje u pravom razmerju k veličini pogibelji, koja šumi prieti, a to se n. pr. kod manjih šumica ne bi izplatilo. Tamo, gdje se nove željezničke pruge grade, neka 88 šuma duž pruge, samo u toliko prosječe, koliko to pregled pruge i sigurnost željezničkog i brzojavnog prometa od preva- Ijenog drvlja zahtjevaju. Cim je željeznički put pruge, kroz sumu širji, tim se i žareće iskre od ugljena laglje i dalje postrance u sastojinu raznasaju. Zato se sastojina stojeća s obje strane željezničke pruge mora onda, na prije spomenuti način i pretvoriti u zaštitne pruge. Propisno očišćene stare staze mogu, služiti takodjer i kao putevi, kao odvodni jarci ili se mogu godimice i okopavinom zasaditi. Tamo gdje se nalazi suho tresetno tlo, treba očišćene staze još i pjeskom posipati. Šumska zaštitna pruga ne treba u pravilu biti širja, nego li je već gori pod I. spomenuto. Za slučaj da sastojina još ne bi bila tako visoka, da bi mogla iskre zaustavljati, ili i tamo gdje je terain osobito izvrgnut vjetru, mo |
ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 494 raju se i po dvije a eventualno i tri takove zaštitne pi^ge uzporedo jedna uz drugu urediti. Sastojine ležede na vanjskoj strani koje krivulje ili suprot koje čistine, ili pokraj visokoga željezničkoga nasipa, osobito su izvrgnute požaru, pak´ je s toga i u takovim slučajevima često potrebna jos i druga paralelna zaštitna pruga. Ako je sastojina, kojom željeznica prolazi visoka, te uz to izvrgnuta i vjetrolomu, onda se takova sastojina mora s obzirom na sigurnost željezničkog kao i brzojavnog prometa, koliko bude nuždno posjeći, ali se ta sječina mora odmah i opet iznova sve do stazah duž željezničkog nasipa pošumiti. B) Postupak sa jur obstojedimi zaštitni mi sastojinama . Prije svega treba točno izpitati, mogu li jur obstojede obranbene pruge po svojoj naravi naumljenu svrhu izpuniti. U jestnom slučaju, imadu se i to odmah prvoga sliededega proljeća, čim snieg okopni, odnosno ved i do toga vremena, propisane osnažene staze (ili jarci) očistiti, stabla osloboditi svih visedih zelenih kao i dolnjih suhih grana, do visine od 1*5 m., a podjedno sa tla odstraniti sve lako paljive, a u slučaju požara visoki plamen i veliku vrućinu prouzrukujude tvari. Starije listave sastojine, kao što i sve toj pogibelji neizvrgnute sastojine na dovoljno svježem tlu, gdje se nejmamo bojati vatre od žaredeg ugljena, biti de uvjetno dovoljno zastiđene, ved i samo jednom čistom stazom duž željezničkoga nasipa. Staze, koje su sadnjom okopavina i zelene krme, namenjene gospodarstvenoj uporabi, mogu se predhodno u slučaju, da se za njima nalazi dovoljno široka zaštitna pruga i dalje kao takove podržavati. Nalaze li se pred kojom izvrgnutom sastojinom same gole (puste) zaštitne pruge, tada se takova sastojina mora što prije pretvoriti u propisanu obraslu zsštitnu prugu. Puste zaštitne pruge, koje se neobradjuju, neka se postepeno, ostavlanjem pojedinih čistih staza duž željezničkog nasipa, iznova pošume, i to u pravilu sadnjom borovih biljka u redovima istotečnim sa željezničkom prugom. |
ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 495 — Jednogodišnje borove biljke sade se u spoju 1*2:0*5 m.; 3 godišnje sadjenice pako u spoju 1*3 :1 "3 m. Tlo izmedju pojedinih redova treba u proljede svake godine po jedanput okopati, i to sve, dok god biljke nedorastu-aa 1 m. visoko. Ako je površina prije našumljenja bila preorana, onda se taj posao može i motikom obaviti. U slučaju potrebe treba .pruge preko ljeta još i po drugi put prekopati. Kada se dolnje grane drveća počmu sušiti, onda se te sube i obumirajude grane moraju odrezati i sa površine odstraniti. Po dovršenoj periodi popravaka, uzpostavi se izmedju redova od biljka, odstranenjem možebitnih suvišnih biljka, razmak od poprečno 1 m. Onda, kad se tlo, usljed nastavšeg sklopa biljaka ne može više prekopavati, prosjeku se preko površine propisane čiste staze. Zaštitna staza u starijoj sastojini ležećoj iza kulture, neka se tako dugo uzčuva, dok god pred njom ležeda zaštitna pruga nedosegne potrebnu visinu, da i sama može služiti takovom. Ni onda, kada bi se imale u mjesto bora saditi mlade listače, ipak neodpada, potreba prekapanja tla. Uzgoj i gospodarenje. Okopane se pruge moraju trajno prekapati, te godimice bar jedan put na proljeće čim snieg okopni, odnosno do tog vremena (u koliko nisu zasadjene okopavinom i t. d.), očistiti od listinca, stelje i t. d. Isto vriedi i za one pruge, što leže izmedju mladih kultura na zaštitnoj prugi. Sastojine na zaštitnim prugama imadu se brižno bar 1-5 m. visoko na deblu očistiti od svih obumrlih kao i nizko visećih grana, ma bile ove još i zelene, uz to i često proredjivati, ograničujući se ipak pri tom što više samo na vadjenje suharaka, a štedeć na samom šumskome plastu svako zeleno stablo i granu. Odpale suhe grane treba sa tla zaštitne pruge odstraniti, isto i travu, vriesinu i t. d. Sastojina na zaštitpoj prugi neka se sječe u 60—80 godišnjoj obhodnji. Imade li se pomladiti, onda se to ne smije nikada učiniti istodobno s obje, već uviek samo s jedne strane željezničke pruge i nikada istodobno sa pomladjenjem otraga ležeće sastojine. Sastojina na drugoj strani željezničke pruge smije se tek |
ŠUMARSKI LIST 11/1905 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 496 — onda pomladiti, kada je kultura na prvo pomladjeno] strani dosegla ved primjerenu visinu. Visinu dimnjaka na lokomotivi. Istu visinu mora nadalje da je istodobno dosegla već i ona nova zaštitna pruga, koja bje zasadjena iza dosadanje stare zaštitne pruge. Dok god mlada na zaštitnoj prugi uzgojena sastojina ne doraste na visinu od 3 m., mora se za njom u širini od 12—-15 m. podržavati obstojeća zaštitna pruga. Da se ustanovi, u koliko duž pruga državnih željeznica — unutar državnih šuma obstojeći obranbeni nasadi ovim propisom odgovaraju, ili u koliko je potrebno prema tim propisom popuniti ili obnoviti ih, imati de ih, svake godine, šumarski kao i činovnici željezničke uprave, zajednički najdulje do 15. ožujka obići i pregledati, te onda prema obnalazu dalnja shodna i potrebna odrediti. Troškove klaštrenja doljnjih grana, kao i sve ostale troškove na tim požarnim obranama nosi pruska državna željeznička uprava sama. Borov ušenac — Aradus cinnamomeus, Panz. u novije se je doba u raznim stranama Njemačke, sporadički u borovim šumama pojavio i opet u večem broju štetnik, koji naročito mladje borove nasade na pjeskuljama u dosta znatnoj mjeri uništuje — a taj jest; vrst stjenice ili ti ušenca, na kojega je jur g. 1836. njemački entomolog Fintelman šumare upozorio, a o kojemu je nedavna i profesor Dr. K. Eckstein u Eber8waldi, u časopisu »Zeitschrift fur Forst- und Jagdvesen « obširnije razpravljao. Zove se latinski »Aradus einnamomeus Panz« — njemački die Kifernrindenwanze«, a spada u rod »Membranacei Latr., a vrst »Aradus« Ovaj je zareznik razpostranjen po svim borovim šumama Njemačke. U večem se množtvu medjutim pojavlja samo sporadički i to samo na mršavom pjeskovitom tlu. Napada osobito |