DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 392 — sasječena, tamo je strašno. Goli kamen usije se od žege, a po njemu tumara gladno blago tražeć bud što da proguta. Nije čudo, što mi je kao kuriosum pripovjedao jedan kolega, da je izgubio »notes« i poslao ga tražiti a ljudi se vratili i ne našav ga pozitivnim se izjavili, da ga je blago pojelo. Čini mi se, da su prvom blažčetu, što su ga susreli, ponudili komadić podplata, da tog kolegu o istinitosti njihovih navoda osvjedoče, i da je to blažce na njegovo čudo sasvim mirno tu kožu pojelo ! Daljnji uzrok devastaciji jest pravljenje plotova, da se obrane bašče od blaga ili da se obrane kuće od jakoga vjetra Ti plotovi su 1—2 metra visoki a progutaju silesiju mlade sume. Ako nema za zimu dosta spremljenih drva, onda se spali plot i na proljeće iznova gradi. Još prije 200 godina imali su graničari tu bolest i ona im se već tada zakonom branila, pa ipak se eto sve do danas uzdržala. Gdje je puno blaga i ima obraštenih pašnjaka, tu je devastacija u nekih selih u podpuuom cvatu. Pastir pred blagom prevršuje mladice a ono jede mladice. Dan na dan se tako radi, pa kako da šuma ne propadne. Za zimu se spremi lišće za blago, osobito za koze u 4 met. visoke i 3 metr. na podnici široke stogove. U svaki takov stog idu 2—3 kola brsta, a kako ih ima svaka kuća nadjevenih 4—5 stogova, to je svaka od njih i uništila 4—5 jut. mladika. Ima i takovih dobrijana, koji bez ikakove nužde u velikoj šumi pod blagom sjeku 20—30 cm. debelo stabalje za brst, koje tada ostane u šumi i gnije. U prvašnjedoba znali su graničari silne površine zapaliti, da dobiju ljetnu pašu za sitno blago, ali im se je to grozno osvetilo. Na hiljade jutara je za kratko vrieme bilo goli golcati kamen. Danas toga više nema^ valjda stoga, što se u istinu više ni nema zapaliti što. I pohlepa za momentanim dobitkom znade u šumi kras prouzročiti, kao sto je to slučaj u inače dobro stojećem selu Drenovcu. Nad njegovim kućama dizala se na velikoj strmini Ijepa borova šuma, a i zvala se »Borova kosa«. Našao se njeki trgovac pakline, a Drenovčani dan na dan palili paklinu |