DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 388 — Razdioba šuma zemljištnih zajednica u ličko-krbavskoj županiji. Ne mislim ovdje govoriti o diobi »šumah« nego o diobi obd. posjeda, koji se nalazi u javnih knjiga — gruntovničkih i katastralnih — pod oznakom »šuma, kras, pustoš i pašnjak« ; koja bi ali zemljišta po svojoj naravi šuma biti morala te bi se za njih za pravo naziv »šum ište« t. j. zemljište za odgoj šume opredjeljeno uvesti morao. Naziv „šuma" nije ni u zakonih naprednijih naroda precizno definiran, nego se jedino iz ustanova pojedinih zakona i po mnienju stručnjaka tek nagadja koja zemljišta u t. z. „šume" spadaju; a mi po pravu u ličko-krb. županiji ni nemamo »obdinskih šuma« nego po gornjem načinu držimo šumom ono, što je u katastru kao šuma uneseno i što je donekle drvljem obrašdeno. Nijednim bo zakonom nisu obćinam pripale u vlastnost »šume« nego »obd. pašnjaci« i »pustoš«. Doduše šumski zakon za Krajinu od god. 1860 proteže se i na „nasade od drvah na pašnjacima", ali time se ne mienja karakter samoga zemljišta, jer ono po svem ostaje i nadalje pašnjakom. I zakon od god. 1894 ostavlja karakter obraštenih pašnjakah i nadalje netaknut t. j . oni ostaju i nadalje pašnjaci. Ja pako sa šumarskog gledišta držim svako zemljište, na kojem bi šuma biti morala, ako i ne ,,šumom" a ono prema gore spomenutom nazivu „š u m i š t em", ter držim da bi se prema opredjeljenju njegovu t. j . kao zemljištu za odgoj šume neobhodno nuždnim imao ili stvoriti posebni zakon 0 pošumljivanju šumištah ili pako sačiniti novi šumski zakon, gdje bi se ta misao o podpadanju šumišta pod udar šumskog zakona i u njemu sadržani propisa 0 pošumljenju istih iztaći morala. Naš sadanji šumski zakon kao i zakon o zemljištnim zajednicama dozvoljava samo iznimno diobu šuma i inog obe. posjeda, što je znak, da je zakonodavac položio |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 389 — veliku važnost na činjenicu, da se šume dadu u većih komplexih bolje gospodariti. Taj nazor stoji i danas, akoprem je nepobitno, da dobar gospodar znade i s malim dobro gospodariti. No čini se ipak da zakonodavca pri sastavljanju te ustanove nisu vodili stručni obziri nego više strah da ne bi privatnici svoj dio izharačili i tako uzdrmali ravnovesje izmedju dohodka i potrebe na drvu, te da ne bi nastale vododerine. Strogi državni nadzor imao je sačuvati šume, sto je značilo s njima dobro gospodariti, a taj državni nadzor imao je biti daleko stroži za občinske nego za privatne šume i tako ih sačuvati. Kad stvoreni zakoni odgovaraju prilikama i kad zateku žiteljstvo na stupnju civilizacije, da te zakone hode shvatiti i po njima se ravnati, onda je dobro. Poznati su mi seljaci iz Podravine, koji svoju zajedničku šumu tako čuvaju, da kroz 20 godina nijedna prijava o prekršaju šumskom nije podnesena. Manje više su za zajednicu zauzeti i svoje zajedničko dobro čuvaju svi zagorski seljaci. Oni dobro znadu, da je to njihovo zajedničko dobro i da svaki, koji štetu počini, počini ju sva,kom zajedničaru te ne dadu, da se pojedinac na raČun svih drugih okorišćuje. Drugačije je u Lici. U narodu je još svježa uspomena na bivše dane, kada obdinski pašnjaci nisu bili obdinski nego carski, pa on ni sada, od kada su ti pašnjaci postali obdinskima, ne smatra ih svojinom nego tudjim vlastničtvom. On tu »občinu« smatra posebnim gospodarom, ali zločestim, koji dozvoljava okorišdivati se njegovim dobrom, pa stoga svatko kida i uživa od tog vlastničtva, što više može, jedno iz egoizma, da sam užije više nego drugi, a drugo iz bojazni, da ne. bi koji drugi puno užio i prisvojio, a njega usljed toga malo zapalo. Ličanin u obde drži, da može obćina s pašnjacima uraditi, što ju volja, samo ako obd. zastupstvo zaključi, a on se dalje za taj zaključak ni brinuti ne de, ako se time njemu nikakva neprilika ne nanaša ; neka se brine onaj, komu smeta. Dapače ima dosta i inteligentnih ljudi, koji ne znaju, da to ob |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 390 — finsko dobro nije vlastnost upravne obdine, nego vlaetno?t bivših selskih obdina, koje danas zovemo zemljištnim zajednicama i koje su skoro istovjetne sa današnjimi poreznimi obdinami (uz male iznimke). Ličanin dakle smatra svoju vlastitu imovinu tudjom, pa nema smisla za zajednicu. On voli gospodariti svaki na svome, pa što kome Bog da; a po tom bi i bilo nuždno upotrebljavati za Ličane one zakonske ustanove, koje tom njegovu egoističkom duhu odgovaraju. Nesklad zajednice i egoizam dotjerao je ne samo Licane nego i sve gorštake pa i ove prosvjetljenijih naroda do velike pokore — do »krasa« . Mi Hrvati, kad govorimo o krasu, imamo na umu samo primorski kras ali da vam je zaviriti u unutrašnjost Like, našli bi još pet puta toliko krasa. Udara se po Mletcanima i kojekakovima drugim neprijateljima kao krivcima zakrašivanja, ali na žalost krivci smo mi sami. Eno ima ljudi u Zrmanjskoj dolini, koji pričaju, da je po strminama zrmaujskim bila takova gusta i velika šuma, da se izgubljeno blažće po osam dana u njoj nadi nije moglo, a danas ga sa vrha zrmanjskog klanca možeš prostim okom opaziti na 10 kim. daleko, tako je tamo sve ogolilo. Još i danas ima ljudi, koji vele, da se iz Kule do Gospida t. j . na daljinu od 11 klrat. moglo sadi hvatajud se od drveta za drvo, danas nema na tom prostoru skoro nijednog stabla! Kod Bruvna na ,,Vodenoj glavi" sjekli su otcevi današnjih žiteljah ogromne bukve, a danas na daleko ondje ni grma opaziti ne možeš nego goli kamen i vododerine. P a ipak tih Mletčana ovdje nije bilo! Kazao sam ved, da su sami Ličani zakrašivanje skrivili iz nerazboritoga egoizma, a sada du nabrojiti najobičnije načine njihove devastacije. Radi pomanjkanja gospodarskog zemljišta nastoji Ličanin svaki komadid plodne zemlje izrabiti. Šumska zemlja mu je za to najprikladnija, jer ne treba puno gnoja, kojeg on ni onako nema. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 391 — Sam Bog znade, kako ou svoj plug iztnedju kamenja provlači, dok zasije jednu ili dvie brazde na strmome mjestu, što ga je za gospod. kulturu sposobnim pronašao, izkrcio i usurpirao od „obćine". Do tada je bilo gore nješto grma ili ledine i držala se zemlja ali ovako za par godina ode zemlja s oborinami a ostane goli kamen. E vele, da stoji u starim crkvenim knjigama, da de dođi jedke vode i izjesti zemlje. Drugi način je prekomjerna paša blaga na drvećem neobraslim strmim pašnjacima. Iz blaga se lahko novac izvadi, a bez velika truda. Obdina je tu i njezino zemljište možeš izrabljivati dokle te volja. Ne pita se, da li može pašnjak prekomjerni broj blaga podnesti nego je glavno, da sam dobro živiš, dok si živ, jer ako ne deš ti, hode drugi. Svaki si nabavi blaga, što više može, a ono gladno čupa i korjen iz zemlje, dok se ista jedanput ne — načme i s oborinama u dolinu ne odpliva. Isto je i sa obraštenima obd. pašnjacima, koji se na kamenu iz§, kudah nalaze. Mnogobrojno blago prenodi u dvorištu i prvi, koji se ustane, otvori Ijese i pusti ga van na pašu. Blago kao blago pase oko kude, dok se god dade, a kasnije se penje uz brdo. Posljedica je toga, da su dolnji krajevi sasvim goli, jer se blago na njima najdulje zadržava i u jutro gladno najvedma obgrizava bez izbiranja. Gdjekada ide sa blagom pastir, a gdjekada nitko — ta nema više vukova i medjeda. Na večer ga ipak pošalju tražiti, a dotičnik da ne ide praznoruk ili čekajud, dok blago još malo pregrizne, nožem koričnjakom smlati breme pruda ili sjekiricom nasječe mladih bukvica, hrastida itd. i ponese ih kudi. Bistrom oku kuštrave marve ne de na prolječe ti panjidi izbjeći, kad na njima sočne mladice izbiju. — Koliko tražioca blaga, toliko svaki dan bremena a k tomu neprestana i prekomjerna paša, pa kako da se šuma uzdrži. Gdje je manje blaga, a puno pašnjaka još se njekoliko šuma drži, to se spušta poput koprene od vrha brda prema selu sve svetlija i svetlija. Gdje je ali puno blaga a malo pašnjaka ili bolje rekud, gdje je šuma |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 392 — sasječena, tamo je strašno. Goli kamen usije se od žege, a po njemu tumara gladno blago tražeć bud što da proguta. Nije čudo, što mi je kao kuriosum pripovjedao jedan kolega, da je izgubio »notes« i poslao ga tražiti a ljudi se vratili i ne našav ga pozitivnim se izjavili, da ga je blago pojelo. Čini mi se, da su prvom blažčetu, što su ga susreli, ponudili komadić podplata, da tog kolegu o istinitosti njihovih navoda osvjedoče, i da je to blažce na njegovo čudo sasvim mirno tu kožu pojelo ! Daljnji uzrok devastaciji jest pravljenje plotova, da se obrane bašče od blaga ili da se obrane kuće od jakoga vjetra Ti plotovi su 1—2 metra visoki a progutaju silesiju mlade sume. Ako nema za zimu dosta spremljenih drva, onda se spali plot i na proljeće iznova gradi. Još prije 200 godina imali su graničari tu bolest i ona im se već tada zakonom branila, pa ipak se eto sve do danas uzdržala. Gdje je puno blaga i ima obraštenih pašnjaka, tu je devastacija u nekih selih u podpuuom cvatu. Pastir pred blagom prevršuje mladice a ono jede mladice. Dan na dan se tako radi, pa kako da šuma ne propadne. Za zimu se spremi lišće za blago, osobito za koze u 4 met. visoke i 3 metr. na podnici široke stogove. U svaki takov stog idu 2—3 kola brsta, a kako ih ima svaka kuća nadjevenih 4—5 stogova, to je svaka od njih i uništila 4—5 jut. mladika. Ima i takovih dobrijana, koji bez ikakove nužde u velikoj šumi pod blagom sjeku 20—30 cm. debelo stabalje za brst, koje tada ostane u šumi i gnije. U prvašnjedoba znali su graničari silne površine zapaliti, da dobiju ljetnu pašu za sitno blago, ali im se je to grozno osvetilo. Na hiljade jutara je za kratko vrieme bilo goli golcati kamen. Danas toga više nema^ valjda stoga, što se u istinu više ni nema zapaliti što. I pohlepa za momentanim dobitkom znade u šumi kras prouzročiti, kao sto je to slučaj u inače dobro stojećem selu Drenovcu. Nad njegovim kućama dizala se na velikoj strmini Ijepa borova šuma, a i zvala se »Borova kosa«. Našao se njeki trgovac pakline, a Drenovčani dan na dan palili paklinu |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 393 — iz borića ne bi li obogatili. Svaki je grabio dakako što više, ta obćinsko je! Danas nad Drenovcem strši kras, kakova se riedko kada vidi, a pojedini komadi kamenja priete, da će se svaki ćas srušiti i polomiti niže ležeće kuće, kao da hoće osvetiti i kazniti nerazbor njihovih gospodara. Za pa r forint i uništeno je oko 400 jutara šume, a sada pomozi zemaljsko vlado i bane, potučenas bujica i kamenje. Svi ti načini devastacije bili su u prvašnja vremena, dok se ništa na obć. dobro pazilo nije u podpunom mahu, a ima ih još i sada dosta. Oblastima je dužnost, da se devastacija i zakrašivanje sprieći i da pronadje način, kako bi se ta svrha što bolje i lakše i naravnije izvela. Ima ih dosta, koji zahtjevaju jednostavno sve zatvoriti te podići šumu iz panja i sjemena, nametnuti stroge kazne itd. Kuda će narod sa blagom, od kuda ćeš uzeti mnogobrojno šum. osoblje i silni trošak za pošumljivanje, to se ne pita. Ta nama je težko izbiti 10 000 kruna, već se kaže, puno se troši, a tih 10.000 nisu ništa nego kap u more prema troškovima, što bi ih pošumljivanje tražilo. Treba potražiti laglji i jeftiniji način pa makar i ne dobili uzor — šume ali i takav, da gospodarstvo od njega odveć ne trpi. Ja držim, da se to može postići diobom obć. posjeda i to bud posvemašnjom bud djelomičnom. Svaki privatni gaj u Lici je izvrstno sačuvan. Dok se god dade, ne će vlastnik u njemu ni šibe posjeći. Isto tako brane okupanti okupirane gajeve, a brane osobito šume na strminama nad svojim posjedom. Nije li šuma okupirana nego još podpuno obćinska, on ju i dalje nemilice sječe, pa makar mu kroz to zemljište ne znam kako trpilo. I u te njihove privatne gajeve zalazi marva, te šuma ne napreduje u njima poželjenom brzinom, ali napreduje ipak, jer nema u njoj sječe iz zlobe i objesti niti iz egoizma. Ako marva i obgrize grm okolo na okolo, on se s vremenom tako sgustne, da marva u njega više zaci ne može, a onda se već koja mladica u nutrašnjosti grma, |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 394 koju niarva gubicom dokučiti ne može, izpravi i u stablo izraste. Takova mladica je sjegurna, da ju vlastnik posjedi ne će, dok se to na obd. zemljištima redovito dogadja i napredak šume kroz to sprečava. Jedina pogibelj za te gajeve jest nestašica krme, ali tada ga vlastnik samo podkreše i momentana pohlepa za novcem, ako gaj može prodati za palenje vapnenice. I u potonjem slučaju odgojiti de vlastnik opet gaj tako, da se šumsko tlo ne de smanjiti. Privatnih gajeva, i okupiranih ima do sad razmjerno vrlo malo, pa posto se vidi, da oni zbilja napreduju, trebalobi taj način podizan ja šuma podupreti diobom obd. posjeda na privatnike, jer privatnici vlastitog posjeda za odgoj šume ne imadu. Dosadanji način podizanja šume okupacijom jest sa šumarskog gledišta opravdan, ali sa pravnoga nije. Kako svagdje, tako i tu, sama sirotinja strada, jer vedi i imudniji posjednici okupiraju vede komplekse, a svoju mnogobrojnu marvu tjeraju i dalje na preostali još zajednički pašnjak. Imudan čovjek uviek nadje način, kako da se u posjedu okupiranog diela uzdrži, dočim siromak, ako što i okupira, mora to redovito opet izpustiti, jer mu drugi ne dadu. Njegovi pak par komada marve ne mogu se na zajedničkom pašnjaku ni napasti od mnogobrojne marve bolje stojedih žitelja. Potrebno je s toga, da se i pravna strana toga pitanja uredi te i siromašni žitelji razmjerno svom ovlaštenju sa obd. posjedom nadiele. To de biti ujedno i najbolji način, da se i pitanje okupacija rieši. Kod nadjel ji van ja ovlaštenika treba paziti na to, da se svakomudade onajkomadzemlje, kojega de on kao šumu radi svoga vlastitogainteresa brižno čuvati. Nemarne bi trebalo prisiliti na pošumljivanje, a marljive izdašno nagraditi opredieliv stanoviti broj, koji de se nagraditi i ustanoviv visinu nagrade po jutru, i to različno za šumu uzgojenu iz panjeva i onu iz biljka ili iz sjemena. Pitanje je samo, da li bi se djelenje obd. posjeda imalo izvesti prisilno ili bi se imali pitati ovlaštenici, da donesu o |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 395 tom zaključak. Zakon o zem zajednicah iziskiva potonji postupak Svi ali zakouiprvašnjinisuupogledu gospodarenjasaobć. dobrom poznavaliautonomije nego obično zapovjed, pa stoga i danas Ličanin, koji je kao u obde seljaci konservativan, ne de nikakve novotarije sam da izvede nego mu se mora ili zapovjediti ili ostaviti, da ostane sve po starom. Nije tomu Ličanin kriv, ta on ne može poznavati sve zakone, a kamo li ih si znati potanko raztumačiti. On blagodati zakona o zem. zajednica ne shvaća, jer zakona ni ne pozna. Ved sam prije spomenuo, da on obdinsko dobro ni ne smatra svojim suvlastništvom nego da on »obćinu« drži posebnim gospodarom, te u obde ne drži ni mogudnim, da bi on imao pravo na jedan dio toga posjeda. Kad bi njemu zakonske ustanove rastumačene bile, on bi možda vrlo rado na diobu pristao u smislu gore spomenutom, a po načinu, kako du ga dolje opisati. On n. pr. ved stoga ne bi htjeo diobu, jer se boji, da de pladati od dobivenog diela porez a sada misli da ga uživa bez pladanja poreza. Kada bi on znao, da on i sada porez plada, a da možda niti ne uživa onoliko, koliko bi njemu pripadalo, on bi odmah zahtjevao, da mu se dade, koliko ga spada. Ima dapače sela, koja su sav bolji obd. posjed medju se dobrovoljnom nagodom podielila i mirno svaki svoje uživa u mislima, da od toga porez ne pladaju. Kad bi se ta njihova dioba nadopunila ili barem zakonito provela, imali bi za njeko-. liko godina privatnih gajeva — da je milota! Prema tomu trebalo bi urediti diobu : najprije pokušati dobrovoljno privoljenje ovlaštenika na nju, prema izradjenoj glavnoj osnovi o diobi. Tamo, gdje se predmieva, da žitelji iz konservatizma ne de pristati na diobu, trebalo bi prizvati njekoliko žitelja iz one obdine, gdje su se ved glede nagode sporazumili, da se seljaci medjusobno uvjere o probitcima. Od još vedega uspjeha bilo bi, kad bi žitelji medju se izabrali odbor, koji bi otišao u jednu takovu obdinu gdje je nagoda postignuta i gdje se vide ved uspjesi nagode t. j . gdje su se ved podigli |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 396 — gajevi, ter bi onda Bvojim suvlaštenikom prednosti diobe, raztumačili. Ako ni to ne bi pomoglo, imala bi se odrediti prisilna dioba onoga diela obd. posjeda, koji se prema mnienju strukovnjaka absolutno podieliti mora. Za izvedenje toga uredovanja trebao bi se izaslati prokušan obziran upravnik, jer bi i mala nekorektnost mogla sve pokvariti. A sada ćemo opisati potanji postupak. Na temelju starih inventara, posjedovnih listova, stare gruntovnice i indikativnih nacrta imao bi se ponajprije ustanoviti obd. posjed po stanju od prije 40 god. ili tomu vremenu najbližemu stanju, ter to sravniti sa sadanjim u gruntovnici i u katasteru. Zatim bi trebalo s tima izpravama u ruci na licu mjesta sve obd. parcele todno pregledati i povjerenstveno sve okupacije konstatovati, ter pe šumaru stručnjaku opisati obzirom na vrednost, položaj, zaštitni karakter itd. Svaka okupacija imala bi dobiti dvie vriednosti, naime vriednost prije i poslije okupacije. Podjedno bi se imao ustanoviti razmjer ovlaštenja. Princi p diobe imao bi biti taj, da svaka zaštite potrebna parcela, dobije odnad njom nalazedeg se obd. diela svojzaštitni komad, a kada se svi ti ko madi jed nom ovašteniku spadajudih parcela zbroj e, da budu odgovarali razmjerju njegova ovlaštenja. Gdje nad priv. zemljištima imadu velike obd. površine strmoga položaja, ima se za iste prvo diobe ustanoviti zaštitn i pojas sa što mogude ravnijim i naravnijim medjašnim linijama. Taj zaštitni pojas i zaštitne omanje parcele sa malima razštrkanima obd. parcelama, makar one i ne imale zaštitnoga karaktera, imadu sačinjavati bezuvjetno podieliti se imajudi dio ; glede preostaloga diela obd, posjeda imala bi odlučiti glavna skupština ovlaštenika ter zaključiti, da li će ostati i nadalje u zajednici ili de se podieliti na skupine kuda, kako je to vedinom i običajno i tako rekud u naravi i provedeno — ili de se sasvim razdielit Svaka skupina kuda ima pravo tražiti odieljenje svoga diela, ter posebno zaključiti, da li de |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 397 — ostati u zajednici ili 6e se podieliti. Ovo je osobito nuždno za one skupine kuda, koje sada za obd. posjed doprinašaju ali ga radi odaljenosti ili inih uzroka ne uživaju. Oni ce modi svoj dio prodati ili ga u najam davati ili inače s njime razpoložiti. Kod sastava diobne osnove imalo bi se na to paziti, da oni, koji su od prije usurpirali obd. zemljište i na njemu gajeve uzgojili, dobiju po mogudnosti cieli taj gaj kao svoj dio. Njima se ne bi smjela uračunati vriednost sadanjega gaja kod odmjerivanja kompetencije, nego se ima uzeti vriednost, što ju je gaj imao prvo okupacije,, bolje rekuc ona vriednost št o bi ju gaj imao da nije okupiran bio. Tu vriednost, kako smo ju naprvo spomenuli, dužni su ustanoviti strukovnjaci. Najshodnije bi bilo, da se svakoj svadji predusretne, kad bi se svakomu dao svoj gaj, a diferencije izravnale razširenjem zaštitnog pojasu na širokim površinama i nadjeljenjem ondje onih, koji su do tada manje usupirali nego im je razmjerno prema kompetenciji pripadalo i onih, koji u obde nisu ništa usupirali. Gdje ipak prilike ne bi dozvoljavale dopitanje cieloga gaja uzgojitelju, morao bi se isti za uzgoj istoga odštetiti i to tako, da se vriednost gaja prije okupacije odbije od vriednosti poslije okupacije, te do visine te diferencije odmjeri uzgojitelju jedan dio od istoga gaja prema njegovoj sadanjoj vriednosti- Preostali dio neka se dade drugomu ovlašteniku, ali po njegovoj sadanjoj vriednosti, a ne po vrijednosti prije okupacije Jasno je, da de uzgojitelj gaja dobiti veću, a neuzgojitelj manju površii-u, jer de se prvom uzeti za podlogu odmjerenju površine, manja vriednost gaja, a potonjemu veda. I pravo je, da svatko za svoj trud nagradjen bude. Sve parcele, koje bi imale zaštitni karakter, bili bi dužni novi vlastnici pošumiti t. j . one bi se po uvodnom spomenutom obrazloženju morale unjeti ka »šumišta« u zabilježnicu, i novim vlastnikom propisati rok za pošumljenje staviv najboljim uzgojiteljem u izgled izdašnu podporu, a svima na razpolaganje dovoljan broj biljka budi bezplatno budi uz odštetu. U tom |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 398 — smislu imalo bi se i današnje nagradjivanje uzgojitelja krasa reformirati, a za biljke je ved poskrbljeno, jer se na račun krajiš. invest. zaklade uzdržava 3 jutra veliko »Kasumovićevo« biljevište u Gospiću. U koliko bi za onaj dio obć. posjeda, što se bezuvjetno podieliti morao ne bi, bilo potrebno posumljivanje, imali bi i za njega stručnjaci sastaviti ogojnu osnovu uzev u obzir, da je to zemljište u prvom redu namienjeno za pašu blaga. Kakovu vrst drva treba saditi itd. neka se prepusti stručnjacima, a svakako će najbolje biti, da se uzmu, brzo rastuće vrsti drva i ona, kojih u biljevištu imade, svako drvo se i onako ne primi pa ako tko drugačije želi, može kasnije podsaditi i pomiesati i drugu vrst, njemu miliju. Domašaj pošumljenja sada još većinom golih obć. pašnjaka, koji bi se nakon diobe medju ovlaštenike malo po malo pretvorili u šumske pašnjake, jedva bi se dao opisati. U prvom redu bi se šumska površina u Lici podvostru čila, dakle i prihod na gradji i ogrievu, kojega sada dovoljno nema. U pomanjkanju »gratis« drva iz državnih, dotično imovnoobć. šuma, utekao bi se ovlaštenik svomu blizu ležećem gaju, a tako bi mu spao veliki teret, što ga sada nosi, a to je teret od dužnih šumskih odšteta. On taj svoj gaj ne bi nemilo haračio i na brzu ruku sjekao, bojeć se, da ga lugar ne uhvati, nego bi ga razumno uživao Njegov gaj bio bi mu često puta spasitelj njegova blaga, jer bi u nerodici siena, kakove godine često nad Likom prodju, mogao razumno nasjeći brsta i spremiti ga za zimu. Vriednost paše bi se pod stabaljem za vječna vremena i temeljito poboljšala, osobito u ravnicama. Bura i žega ne bi mogle pod stabaljem travu osušiti, nego bi se ona i po ljetu zelenila i marvi hranu davala. Držim, da bi se diobom obć. posjeda rješilo i pitanje o držanju koza samo po sebi, Ako bi tko i držao koze, držao bi ih toliko, kolik ih prehraniti može. Tko bi ih manje držao, bile bi mu i bolje i vriednije. Skoro bi mogao uztvrditi, da se |
| ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 399 — koze ni držale ne bi, jer gdje nema obdinskih šikara a ima privatnih gajeva, tamo ni sada ne traže dozvolu za držanje koza. Bujice i vododerine bi se smanjile a kroz to bi ostala gospodarska zemljišta poskočila na vriednosti. Na vrištinam i pržinam mogli bi se ostaviti uzdužni i poprečni redovi stabala kao zaštitni plaštevi, te na zemljištu izmedju njih ležećih sijati žitarice i druge plodine. Sada skoro bezvriedna zemljišta — dobila bi time višestruku vriednost. Pošumljenjem postigla bi se glavna svrha, naime nestalo bi krasa, koji nas strancima u njeku ruku divljacima prikazuje. Trebalo je stotine godina, dok se je šuma na krasu uništila, a sada treba nadčovječne snage, da se ona ondje opet podigne. Zato i treba da cjelokupno žiteljstvo kod toga ogromnog posla sudjeluje, a ono de to rado učiniti, kad bude znalo, da za sebe radi t. j . kad mu se njegov dio izluči i u vlastničtvo preda. Biti de doduše i takovih, koji de brzo svoj dio prodati, ali što demo, svaka institucija ima svojih žrtava, pa bi imala i ova, nu na malenkosti ne treba se obazirati. Ujedno bi trebalo političkim oblastima dodieliti valjane šumare stručnjake, da mogu pošumljivanje sbilja i nadzirati i savjetom žiteljstvu pomagati. B. Kosović. Šumarska akademija u Zagrebu. I. Naša šumarska akademija, akoprem tek jeseni g. 1898 otvorena, bijaše ipak ved opetovano predmet raznih razprava; napose se razpravljalo o njoj mnogo i za posljednog saborskog zapjedanja. I po javnim glasilima našim bilo je o toj najmladjoj našoj visokoj školi ved češde govora. Iz većine tih razprava, razabrali smo medjutim manje više samo to pozitivno, da su i 0 tom učilištu, jur u raznim krugovima našeg javnog života, zavladali ne samo krivi, ved donjekle — rek bi i po samu bit zavoda — štetni nazori. Nazori uz to, koji u bitnosti niti od |