DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 415 — kompetenciju urb. drvarije u svezu Z. na kuću broj 6 K, — gdje je on g. 1904., 1903 i već 18 godina dobivao i vozio drva sa 5/8 diela, odvezli i prodali, a ne bi smjeli, nego samo 3/8 tih dvaju hrastova, to ih tuži radi smetanja posjeda. Kr. kot. sud u D. izrekao je nakon provedene razprave konačnu odluku od 1. ožujka 1905. M. (97) 3—05 sadržaja: Da su tuženi Štefan i Mato K smetali tužitelja M.—A. u zadnjem faktičnom posjedu urb. prava drvarije u 5/8 selišta, dobivena na kuću broj 6 K iz D. u šumi B., u šumskom srezu Ž.—2., time, što su 10. siečnja 1905. 6/8 dijela hrastova pod brojem 559 i 567 u šumi Ž., koji su dani za ogrijev — prodali 10. siječnja 1905. oba ta hrasta,. naime stabla, novac sebi u cielom iznosu zadržali, a ogrijevno drvo od tih obiju stabla sebi kući dovezli — pak im se zabranjuje dalnje smetanje i t. d. a to sve iz razloga: Što je tužitelj dokazao, kako izkazi svjedoka Štefe M. i Mije P , da je vršio zadnji faktični posjed drvarije u šumi Ž. — Z. — odpadajuću na kuću broj 6 K u dijelu na 5/8; a koja kuća imade u svem 8/8 prava drvarije; a na koju kuću odnosno seliš.te je drvarija i za godine 1903. i 1904. skupa sada 1905. dijeljena i nadieljena sa dva hrasta brojeva 559 i 567, u šumi Ž., a to je dokazao i riješitbom kr. kot. oblasti u D. od 17. siječnja 1897 broj 228 ex 1897. i spisom ovog suda pod M. (517) 3—03, gdje mu je sutuženi Štefan K platio odštetu za odvezenu polovicu hrasta za godinu 1903., koji gaje zapao na gornju drvariju, te, što je i tuženi priznao, da je oba hrasta dobivena na drvariju za godine 1903, i 1904. u godini 1905. pod brojem 559 i 567 sutuženi Mato K prodao stabla, a ogrijevno drvo od tih obaju stabla k njemu kući dovezao kao svojemu otcu i on ih kurio Prvotuženi Stjepan K., kako se vidi iz cielog tečaja, radio-^ je sporazumno sa drugo tuženikom Matom K — pače se i okoristio njegovim djelovanjem (otac i sin) — za to je i valjalo njega kao i drugo tuženika, koji nije na razpravu pristupio, osnovom §. 25. z. o. s. p. proglasiti krivcem smetanog posjeda, te i obojicu na solidarni snošaj parbenih troškova po §. 59. gore citiranog zakona osuditi. Proti ovoj odluci podnio je sutuženi Štefan K po odvjetniku F. Š. iz Z. ništovnu žaobu pr. 24. ožujka 1905. M. (97) V—05 u otvorenom roku navadjajuć medju ostahm, da za ovakove prijepore nije nadležan sud, nego upravna oblast. Kr. sudbeni stol u Z. kao prizivno sudište izdalo je na to rješitbu od 15. travnja 1905. (63)1—05: da se svaki postupak pred sudom po §. 66. radi ništine u točki 1. §. 62. zakona u smetanju posjeda savezno sa §. 27. istog zakona odnosno §. 47. sudovnika obustavlja, konačna |