DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 415 —


kompetenciju urb. drvarije u svezu Z. na kuću broj 6 K, — gdje je
on g. 1904., 1903 i već 18 godina dobivao i vozio drva sa 5/8 diela,
odvezli i prodali, a ne bi smjeli, nego samo 3/8 tih dvaju hrastova, to
ih tuži radi smetanja posjeda.


Kr. kot. sud u D. izrekao je nakon provedene razprave konačnu


odluku od 1. ožujka 1905. M. (97) 3—05 sadržaja:


Da su tuženi Štefan i Mato K smetali tužitelja M.—A. u zadnjem
faktičnom posjedu urb. prava drvarije u 5/8 selišta, dobivena na kuću
broj 6 K iz D. u šumi B., u šumskom srezu Ž.—2., time, što su 10.
siečnja 1905. 6/8 dijela hrastova pod brojem 559 i 567 u šumi Ž.,
koji su dani za ogrijev — prodali 10. siječnja 1905. oba ta hrasta,.
naime stabla, novac sebi u cielom iznosu zadržali, a ogrijevno drvo od
tih obiju stabla sebi kući dovezli — pak im se zabranjuje dalnje smetanje
i t. d. a to sve iz razloga:


Što je tužitelj dokazao, kako izkazi svjedoka Štefe M. i Mije P ,
da je vršio zadnji faktični posjed drvarije u šumi Ž. — Z. — odpadajuću
na kuću broj 6 K u dijelu na 5/8; a koja kuća imade u svem
8/8 prava drvarije; a na koju kuću odnosno seliš.te je drvarija i za
godine 1903. i 1904. skupa sada 1905. dijeljena i nadieljena sa dva
hrasta brojeva 559 i 567, u šumi Ž., a to je dokazao i riješitbom kr.
kot. oblasti u D. od 17. siječnja 1897 broj 228 ex 1897. i spisom ovog
suda pod M. (517) 3—03, gdje mu je sutuženi Štefan K platio odštetu
za odvezenu polovicu hrasta za godinu 1903., koji gaje zapao na gornju
drvariju, te, što je i tuženi priznao, da je oba hrasta dobivena na drvariju
za godine 1903, i 1904. u godini 1905. pod brojem 559 i 567
sutuženi Mato K prodao stabla, a ogrijevno drvo od tih obaju stabla
k njemu kući dovezao kao svojemu otcu i on ih kurio


Prvotuženi Stjepan K., kako se vidi iz cielog tečaja, radio-^ je
sporazumno sa drugo tuženikom Matom K — pače se i okoristio njegovim
djelovanjem (otac i sin) — za to je i valjalo njega kao i drugo
tuženika, koji nije na razpravu pristupio, osnovom §. 25. z. o. s. p.
proglasiti krivcem smetanog posjeda, te i obojicu na solidarni snošaj
parbenih troškova po §. 59. gore citiranog zakona osuditi.


Proti ovoj odluci podnio je sutuženi Štefan K po odvjetniku F.
Š. iz Z. ništovnu žaobu pr. 24. ožujka 1905. M. (97) V—05 u otvorenom
roku navadjajuć medju ostahm, da za ovakove prijepore nije nadležan
sud, nego upravna oblast.


Kr. sudbeni stol u Z. kao prizivno sudište izdalo je na to rješitbu
od 15. travnja 1905. (63)1—05: da se svaki postupak pred sudom po
§. 66. radi ništine u točki 1. §. 62. zakona u smetanju posjeda savezno
sa §. 27. istog zakona odnosno §. 47. sudovnika obustavlja, konačna