DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 412 —


Kad se je približio na kojih 10 koraka, ja idudi ravno
pred konja dignem ruku, dadem mu znak, da stane.


I on stane upravo korak pred mene, ali ne možda, što bi
on bio hotio stati, nego zato, jer sam ja stao pred konja i
konj uslied toga sam stao.


Na to se je medju nama dvojicom razvio sliedeći »dialog«.


Ja : Kuda dete ?


On: Sto Vas briga, ja idem putem.


Ja: Ali Vi idete u šumu.


On: Što Vi znate, kuda ću ja. Nije tu samo imovinska
šuma, ima još i druge. (Pred imovnom šumom ima nekoliko
rali obdinske kestenove šikare).


Ako Vi mene uhvatite u imovskoj šumi na činu: da što
sjeČem, onda me možete prijaviti, ali nemate Vi toga prava ni
zakona, ovdje na putu mene »napastovati".


Ja : Ali ne smijete niti u obdinsku sumu.


On: Ali ja se moram grijati kao i Vi gospodine. (Dovle
je tekao taj »dialog" dosta »moderato« nu sada ja nastavih
»fortiter«).


Ja: U ime zakona, ja Vam nalažem, da se vratite natrag!


On — isto tako »fortiter«: Kakav je to zakon? Ja toga
zakona ne poznam. I Njegovo VelicAustvo naš premilostivni
cesar znade, da se mi moramo grijati.


Ja: Jest, ali morate drva zakonitim načinom pribaviti —
platiti sniženu pristojbu za ista, pak dete ih onda dobiti u
drvosjeku.


On: Pa ja ih pladam, ta imam ved preko 100 forinti
»šumariue« duga.
Ja: Kad se dakle ne dete pokoriti i slušati, ja du Vas
prijaviti sudu.
On: Ja se Vama ne suprotivim, ta ne idem sikirom na
Vas, zašto bi me onda tužili — ja u drva moram.


Ja: Ne treba bas da Vi navalite sikirom na mene, dosta
je i to, što se ne dete pokoriti mojemu nalogu, da se vratite; ved
je to gotova protinba.