DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 407 —


prieka, naročito radi još mnogih neuredjenih takovih zajednica
ne može se ni ovo pitanje predhodno riešiti!


Nu da se i higarima istih zajednica bar donjekle pomogne,
bilo bi možda ipak shodno, da im se bar do konačnog riešenja
dopita u ime nagrade kao i do g. 1894. 107o od po njima
prijavljenih šumskih šteta.


Ova nagrada ne tereti bar direktno zemljištnih zajednica,
a pomogla bi svakako lugara!


Naredbom zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od
8./4. 1898. br. 1867. odredjeno je izmedju inoga u tom pogledu
sliedede:


»Nadalje imat će lugari pravo na tu nagradu i
za krieposti tog zakona, ako im je to u dekretu zajamčeno
bilo ili ako je glede toga stvoren pravovaljan zaključak
skupštine zemljištne zajednice«.


Mi smo u tom pravcu pokušali sklonuti njeke zemljištne
zajednice, da bi dopitale lugarima nagrade od po njima prijavljenih
šum. šteta, pa smo na više mjesta polučili i uspjehe
dapače u jednoj zem. zaj. i Vg od tih šumskih odšteta.


Mislimo, da smo tim u tom pravcu koraknuli napried,
a objelodanjujemo to željom, da sada i drugi podju istim
putem.


Kako nam je čuvati šume na Kordunu?


u „šumarskom listu" bilo je ved mnogo puta govora i o
preotimanju i pogubnim posljedicama šumskih ošteta i kradja,
kao i nedovoljnoj zaštiti šumoposjednika i šuma u tom pogledu,
nu uza sve to držim, da ne bude na odmet, iznesem li
ipak i ja još koju i to napose o prilikama, što vladaju ovdje
na »Kordunu".


Činim to naročito i s toga, da i oni koji ne znadu —
kao i oni, koji ne de da znadu, saznadu ipak, s kakovim se
potežkodama i neprilikama čuvajući šume i šumsko dobro naročito
i mi šumari ovdje — boriti moramo. Činim to na




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 408 —


dalje i zato, da nas ne bi tkogod danas — sutra činio
samo onako a bez poznavanja pravog stanja stvari odgovornima
i za posliedice — protiv kojih se mi u istinu danas uzalud
borimo. A sad da opisem par takovih i to značajnih mojih
doživljaja. Evo ih:


Obavio sam jednoga dana sa srezkim lugarom doznaku
drva, uplaćenih uz podpuuu cienu za neke nepravoužitnike i vraćao
sam se iz drvosjeka natrag kudi. Blizu izlaza iz sume, na
početku sjekoreda, susretnemo dvie saonice i u svakim po dva
čovjeka. Štetočinci?


Prve zaustavi srezki lugar s riečima: »Okreni natrag! u
šumu ne smiješ! Tvoj gospodar je dosta imućan, pak bi mogao
uplatiti jednu bukvu, da vaviek ne kradeš".


Odgovor: Kako bi ja išao kući bez drva?"


I ne htijuć zaustaviti, niti okrenuti konje, podje dalje. Ja
sam stajao iza lugara nekoliko koraka i videći, da on ne mari
za to, što mu lugar govori, pozovem ga onako junački: »U
ime zakona, zapoviedam ti, da se vratiš natrag!«


On me promjeri srdito i prezirno od pete do glave, stisne
zubima i ne rekav ni rieči okrene natrag i ode brzim kasom
pred nama prtinom. Druga dvojica — oko 50 koraka dalje
od nas — videći što s prvima biva, okrenuše odmah i najbržim
kasom odoše prtinom natrag. Ja sam bio zadovoljan, misleći
izprva, da smo ovaj put ipak toj četvorici zapriečili počiniti
štete. Nu poučen preobilnim izkustvom od prije, rečem
lugaru: »Čujete, lugaru, ja dvojim, da će ovi ljudi, koje smo
sada svratili, htjeti natrag iz šume, kući sa praznim saonicama
a bez drva. ,


Lugar mi na to odgovori: »Gospodine, ja bi se dao »mušketati
« da oni ne će „prazni« kući. I nismo se prevarili.


Došav do razkršća puteva, opazim po konjskom tragu (u
sniegu) da se oni nisu vratili putem, kojim su došli i kojim
sam ja imao nastaviti put kući; već protivnim putem, koji okoliša
i vodi medjom krasne 20—30 godišnje šume, koja je od
navedenog drvosjeka oko 1 kilometar udaljena a spada u srez
drugoga lugara.




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 409 —


Rečem s toga lugaru, da se vrati, da ih potraži i da na
njih pripazi, a sam podjem dalje preko rečene mlade šume
glavnim i popriekim putem prema kući.


Njekoliko dana kasnije, kada je lugar u službenom poslu
došao opet u šumariju, upitam ga: »Jeste li našli one, koje
smo onomadne vratili iz drvosjeka?« A lugar mi odgovori:
»Gospodine, bilo bi bolje, da ih nismo vraćali!« A zašto? —
upitam ja, makar sam i sam već slutio zašto.


»U N kosi (gore spomenutoj branjevini) posjekli su
dva puna voza, liepih mladih bukvića, sve jedan do drugoga;
pak vidite, da ih nismo tjerali iz drvosjeka — ne bi bili tamo
počinili tolike štete.«


I tako dakle ja i lugar — držeći se strogo uredovnog
naputka, da treba štetu odkloniti od šume prije nego
je počinjena , indirektno i moralno smo »skrivili«, da je
faktično počinjena na drugoj strani već a šteta, nego bi bila
počinjena, da mi rečene štetočince nismo vratili natrag, jer u
visokoj odrasloj šumi, gdje ima i leževine i ogranaka, bili bi eventualno
manju štetu počinili. Pak da su baš i posjekli stojeću
koju bukvu u drvojeku ili kraj drvosjeka, to bi im se i odšteta
računala samo jednostruko, obzirom na ustanovu §. 3.
slovo 1 a) priloga D) šumskoga zakona.


Ali mi smo uredovali toČno prema uredovnom naputku.


Ovakovih slučajeva doživio sam u praksi bezbroj. Nu već
iz navedenoga lahko ćemo crpiti pouku, da ovakovim — posve
na službenim propisima i uredovnom naputku osnovanim —
uredovanjem u mnogim, dapače, u većini slučajeva, budemo
postigli baš protivno od onoga, što postići želimo, to jest, da
šumske štete tako, ne samo ne ćemo zapriečiti, nego mi ćemo
ih tim eventualno još i uvećati.


Ako i priznajem, da će takovo — inače kroz korektno
i na zakonu osnovano — uredovanje šumsko nadzornih i obraubenih
organa koristiti i imati možda željena uspjeha u proljeće
ljeti i jeseni, dok je temperatura atmosfere takova, da čovjeku
ne treba tople peći i dok se može do leževine, suhih grana




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 410 —


i t. d., to de ali možebitna poslušnost štetoČiuca prestati, čim
zemlju pokrije debelo, sniežno pokrivalo a njegova i onako
slabašna potleušica, puna nejake čeljadi, ne može da bude bez
tople peči.


Ne mislim time uzimati u zaštitu štetočince, jer to nije
svrha ovim redcima nego hodu time da iztaknem samo njeke
uzroka koji radjaju takovim posljedicama.


Uzroci pako, da se pravoužitniei ne obskrbljuju za zimu
pravodobno nuždnim ogrievnim drvom, leže ponajviše u poznatoj
njihovoj nebrigi, nu dielom i u siromaštvu, udaljenosti
drvosjeka i pomanjkanju valjanih izvoznih puteva; nu sve to
potonje u manjem dielu, docim u najvećem nebriga i nemar.


Sve osim posljednjeg dalo bi se kako — tako svladati,
da u njih ima dobre volje, marljivosti, gospodarstvenosti i t. d.
i da oni u velikoj svojoj većini ne drže to sve »nepotrebnim«


— jer im je šuma (makar bila i branjevina) tobože blizu, pak
se u nju može svaki dan, kad drva kod kude ponestane, a
pošto šuma (po njihovom mnienju) raste, dok oni spavaju —
to de biti i šume, dok i njih živih bude«.
(O premalenom etatu ne može ovdje biti govora, dok u
sedam velikih drvosjeka ved gotovo nekoliko godina ostaje 8"/o
numeriranih za pravoužitnike stabala neupladenih. Ali da tko
bi išao u drvosjek po drva, kad je branjevina »pred kudom
ili »za kudom«, a drvosjek daleko).


Ob uredovanju polit, oblasti u predmetu šum. šteta u
ovom kraju ne du ni da govorim, jer takovi odnošaji, u tom
pogledu, ne vladaju valjda u cieloj Hrvatskoj nigdje — u nijednome
kraju.


Takovi uzroci a k tomu takovo shvadanje naroda mora
onda naravski imati i takove posljedice t. j . da de se možd a
tek 10´´/o štetočinca dati odstraniti iz šume prije nego su štetu
počinili. Pa i onda, ako smo ih prividno zapriečili na jednoj
strani, učinit de na drugoj strani još i gore.


S kakovim se mi i naše obranbeno šum. osoblje elementom
boriti moramo, evo još jedan primjer, koji mi se desio isti dan,




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 411 —


odmah iza napred opisanoga; a nije to možda prvi ovakove
vrsti, nego malo ne uviek kadgod sam idudi šumom — a naročito
u zimi — na štetočince naišao:


Idudi preko napred navedene branjevine, naidjem na kraju
šume, a uz sam put štetočinca, koji je posjekao oko 20
mladih bukovih stabala, jedao od drugoga te ih sada okresio.
Bio je od mene licem okrenut, a saonice sa ujarmljenim volovima
stajale su mu na samom putu. Dodjem blizu njega i
viknem mu: »Ostavi to i izlazi iz šume«!


On me pogleda posve flegmatično pa i ne maredi, što mu
govorim, nastavi dalje kresati grane s posječenih stabala.


Razljučen radi drzovitosti i neposluha doviknem još jednom :
»U ime zakona, ja ti nalažem, da izlaziš iz šume. Okreni saone
i odlazi kudi.«


A on de mi na to: »Vi pišite i prijavite, kako hodete
ali ja bez drva ne idem kudi, pa makar mi odmah glava dolje.«


Sto sam mogao učiniti ? Upišem ime i prezime — jer
sam ga slučajno poznao — i odem dalje. — S kakvim čuvstvom
i osjećajem — neka si cijenjeni čitatelj i sam predstavi.


Idudi dalje promišljao sam : Gle — kako sam toliko i toliko
puta predbacivao i grdio lugare, zašto bolje ne čuvaju
šumu, zašto štete ne zapriečavaju. zašto svakom štetočincu ne
zapliene orudje, drva i t. d. ?


Ja dakle od njih to zahtjevam, a zahtievam jer moram,
jer to i uredovni propisi i zakon zahtjeva. A evo što se meni
samomu dogadja.


Kad štetočinac pred menom nema baš nimalo straha, počitanja,
respekta, niti se hode pokoriti mojim zakonitim odredbama,
kako bi on imao straha i respekta pred lugarom, koji
je obično domadi čovjek — iz naroda? Kako de se on pokoriti
njegevim odredbama — kojima želi štetu zapriečiti — i
slušati ga? Nikada ili vrlo riedko.


»Govoredi u sebi tako« odmaknuo sam od šume kojih
200 koraka, kad li eto pred menom i opet čovjeka na jednoprežnim
saonicama sa omotanim oko stupaca lancima i o njima
visedom omašnom sjekirom. Dakle i on ide bez dvojbe u šumu.




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 412 —


Kad se je približio na kojih 10 koraka, ja idudi ravno
pred konja dignem ruku, dadem mu znak, da stane.


I on stane upravo korak pred mene, ali ne možda, što bi
on bio hotio stati, nego zato, jer sam ja stao pred konja i
konj uslied toga sam stao.


Na to se je medju nama dvojicom razvio sliedeći »dialog«.


Ja : Kuda dete ?


On: Sto Vas briga, ja idem putem.


Ja: Ali Vi idete u šumu.


On: Što Vi znate, kuda ću ja. Nije tu samo imovinska
šuma, ima još i druge. (Pred imovnom šumom ima nekoliko
rali obdinske kestenove šikare).


Ako Vi mene uhvatite u imovskoj šumi na činu: da što
sjeČem, onda me možete prijaviti, ali nemate Vi toga prava ni
zakona, ovdje na putu mene »napastovati".


Ja : Ali ne smijete niti u obdinsku sumu.


On: Ali ja se moram grijati kao i Vi gospodine. (Dovle
je tekao taj »dialog" dosta »moderato« nu sada ja nastavih
»fortiter«).


Ja: U ime zakona, ja Vam nalažem, da se vratite natrag!


On — isto tako »fortiter«: Kakav je to zakon? Ja toga
zakona ne poznam. I Njegovo VelicAustvo naš premilostivni
cesar znade, da se mi moramo grijati.


Ja: Jest, ali morate drva zakonitim načinom pribaviti —
platiti sniženu pristojbu za ista, pak dete ih onda dobiti u
drvosjeku.


On: Pa ja ih pladam, ta imam ved preko 100 forinti
»šumariue« duga.
Ja: Kad se dakle ne dete pokoriti i slušati, ja du Vas
prijaviti sudu.
On: Ja se Vama ne suprotivim, ta ne idem sikirom na
Vas, zašto bi me onda tužili — ja u drva moram.


Ja: Ne treba bas da Vi navalite sikirom na mene, dosta
je i to, što se ne dete pokoriti mojemu nalogu, da se vratite; ved
je to gotova protinba.




ŠUMARSKI LIST 9/1905 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 413 —


On: To nije: suprotiviti se. Vi nemate toga zakona, da
mene vradate, kad me niste u samoj šumi n a čin u našli.
Ja: Dobro, kad se ne ćete pokoriti, kažite mi ime, prezime
i kudni broji Prijaviti ću Vas sudu.
On; Ja se zovem J. K. kbroj 19. iz B., pak me tužite
kud Vam drago, a ja idem sebi po drva.


Finale: Upišem ime, prezime i kućni broj i odoh kući,
misleći: je li mi doista živimo u kulturno j Evropi ?
Vriedno bi medjutim bilo, da se i mjerodavni krugovi u ovakove
prilike nešto zamisle.


A sad na koncu da spomenem, da bih ovakovih prerazliČitih
dogodjaja iz moga svagdanjega mukotrpnoga »službenoga
životu« mogao toliko opisati — kada bi ih bio kronoložkim
redom sve bilježio —- da prostor od nekoliko svezaka našega
družtvenoga organa »Šum. lista« ne bi bio dovoljan, da se svi
štampaju. Nu: Sapienti sat! Vj. Stublić.


XJ I s T-A-K:.


Družtvene viesti.


P. n. g. g. suradnike i dopisnike „Šumarskoga lista" kao i
„Lugarskoga viestnika" molimo i upozorujemo u interesu stvari kao i
radi pospješenja uredničkih posala, da sva uredničtva tičuća se
p isma od sele izvole izravno na osobu g. urednika profesora
F. Ž. Kesterčaneka — Zagreb — Mesnička ulica 18
upravljati. R e k 1 a m a c i j e, zatim čl a n a r i n u, prijave o promjeni
adresa, kao i sve ostale li h na družtvenuupravu
spadajuće podneske i pošiljke — kao i dosele samo pod
adresom „predsjedničtva hrvatsko slav. šumarskog družtva".
t Hinko Stfazak. Na 14. kolovoza t. g. preminuo je u kupalištu
Reichenhall kr. šumarnik i predstojnik šumskog taksatornog ureda
kr. nadsumarskoga ureda u Vinkovcima Hinko Stfazak.


Pokojnik rodio se je god. 1849. u Ćeskoj, a šumarstvo je izučio
u zavodu u Bielovojvodi (Weisswasseru). God. 1872. ^imenovan je po
bivšem c. kr. glavnom zapovjedničtvu kao krajiškoj upravnoj oblasti
u Zagrebu šumarskim vježbenikom II. razreda, i pridjeljen ambulantnom