DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1905 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 273 Pulj-a dolazi i C^aercus suber. Od četinjače : Pinus lialepensis, pojedince Pinug pinea, podivljali »cupressus« i tri »juniperus-a« (oxycedrus, macrocarpa i phoenicea). Nekad je najveći dio Krasa bio pokriven visokom šumom. Takovo mišljenje opravdava činjenica, da na Krasu ima još i danas visokih šuma dobroga obrasta, a protežu se u velike na takovom tlu, koje nije baš ništa bolje od današnjih golih površina. Ovo mišljenje podupire napokon i studij povjesti i mjegnih imena. Pa kako je gotovo bez traga nestalo većine tih šuma ? Glavni je razlog tomu u prilikama posjeda. Dok šume, što se održaše, bijahu kroz stoljeća vlasničtvo države i veleposjednika, bile su one, što ih danas više nema, vlastničtvo općina, koje su svoje sastojine iscrpljivale bez obzira, a mladike im opet uništiše koze i ovce. Površina šuma, koje su još sad na životu, skoro je točno u obratnom razmjeru s površinom zajedničkoga vlastničtva pojedinih mjesnih općina. Da je nestalo četinjavih šuma krivi su i šumsk i požari, koji za suha vremena ni danas nijesu rijetki. Nadalje je i sjek na glav u mnogu negdanju šumu po Istri i Dalmaciji pretvorio u kamenu pustoš. Nestašica drva, koja je bila posljedica svega toga, silila je žitelje, da su za ogrijev tražili i mlade izbojke i korijenje; to je opet sprečavalo prirodno pošumljivanje, a ono malo zemlje otplavila je voda i raznijela bura. Već stoljeća nastojali su tomu zlu doskočiti mnogobrojnim zakonima i naredbama, nu sve to, poglavito zbog manjkavoga nadzora, ostade bez uspjeha. I državni šumski zakon od 1852. pobrinuo se doduše, da se očuvaju šume, koje su još tada bile na životu, ali za pošumljivanje golih i pustih površina nije pitao. Prve korake u tomu smjeru učinio je gra d Trst , kad je 1842. pokušao, da pošumi nešto kraškoga tla. Prve pokuse |