DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1905 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 174 — Osmanlijsko gospodstvo nije dalo zapadnoj kulturi mjesta nigdje, pak niti u šumarstvu; za to u šumarskom gospodarstvu onoga vremena ne može niti govora biti. Prođi će još mnogo vremena, dok će narod shvatiti pravu potrebu racijonalnoga šumskoga gospodarstva, odnosno važnost čuvanja šuma. Najviše je tomu nemaru za šumogojstvo krivo čuvstvo, koje neda ljudima, da se brinu za budućnost. »Neka ja imam za danas, a za sutra što Bog da«, veli obično naš čovjek. Narodu je najmilije zanimanje čobanija, jer je laglje srkati mlieko, nego kiniti se uz plug. Sume su poništene ne od sjekire, koja bi šumu pretvorila u rodno polje, već za to, da se preveliki broj marve (hajvana) kasnije prehraniti može. Serijat, ili strogi zakon turski kaže: tko mrtvu zemlju radom oživi, njegova neka bude. Ljudi su volili nomadski život provoditi, jer im bilo lasno iz kraja, koji im se nije bud iz kojega razloga svidjao, u drugi kraj preseliti. Još i danas ne stoji obradjena zemlja prema pašnjacima, obraslima šumom, u nikakovom razmjeru. Narod drži više marve, nego je prehraniti može. Pošto nestane hrane, mora si pomoći i marvu šumom prehraniti. To je uzrok zašto ima u Bosnoj i Hercegovini tolikih silnih površinah šikara. Prašume, u kojima se je danas razvila živahna šumska industrija, imadu svoj obstanak zahvaliti samo svojoj nepristupnosti. Iz ovih prašumah dobavljali su ljudi, samo najbolje tvorivo drvo i luč. Neku, makar i minimalnu pažnju posvećivalivali su hrastovoj šumi, pak se je našlo sakrivenih liepih hrastovih šuma. Turska je vlada, misleći na unovčenje tih šuma, pozvala svojedobno nekolike šum. tehničare iz Poljske i Francuske, nu o njihovom radu nije ništa poznato. Po hercegovačkom krasu bilo je takodjer liepe šume, gdje joj nije čovjek i čoban mogao pridoći. Izmedju Stoca, Mostara i Metkovića nalazila se je prekrasna hrastova šuma »Dubrava«. Ovu šumu je u pedesetim godinama pr. stolj. njeki tršćanski trgovac posjekao. Sto je još preostalo, to je narod posjekao i |