DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1905 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 117 —


djelovanjem samo onda čisti i zaštićuje, ako čovjek živo vjeruje
u djelovanje ovog božjeg suda, a onaj, tko se hode posvetiti,
mora se obredu podvrći s punim pouzdanjem, bez
ikakva razmišljanja, čist i netaknut.


Za vrijeme razgovora plamsao je drveni ugljen. Slamom
su ga zapalili. Plamen je lagano jenjao, gasio se i ostade na
tlu tek žarka žeravica. Međutim su obavljali pranje svi muževi,
žene i djeca, određeni za posvetu. Mi — kao i ostali neposvećeni
— nismo mogli gledati pranja. Kad su zadnji sunčani
traci pali na pozorište, iziđoše iz lirama ti bijedni ljudi, da
se dragovoljno žrtvuju. Bili su bosonogi, a na njima se viđelo
kao da su izvan sebe. Kad ih je k tomu, odjevene u bijele
haljine, obasjalo crvenkasto svjetlo žive žeravice, izgledali sa
kao sablasti. Cim su iz hrama izišli, nastade grobna tišina i
kao da je silna oua svjetina dah izgubila. Svećenici izravnaše
grabljastim instrumentom žeravu i cielo ognjište dobi eliptičnu
formu. Po mojoj ocjeni bila je velika os pet, a mala tri metra
dugačka, tako da je trebalo punih 6 koraka da se žerava pređe.


A da vatra ne ugasne, raspirivali su je ogromnom lepezom,
što je visjela na krovu. Dva svećenika uzeše svaki po
jedan štap. Treći je nosio sol u žari, a četvrti pružio u vis
ruke i držao u njima kremen i ocjel. Zapjevali žalosnu pjesmu,
postavili se oko vatrenog ognjišta, stali praviti štapovima po
zraku neobične figure, i mijenjati mjesta. Sa svake točke, kroz
koju bi prošao svećenik sa žarom, bacilo se u vatru soli, a
kad je četvrti svećenik došao na mjesto trećega, kresao bi
varuice iz kremena. Ova je ceremonija predstavljala čišćenje
vatre. Kad su svećenici drugi put obišli ognjište, ostao je
svaki na svojem mjestu.


Sad istom počinje ona grozna kušnja u vatri. Prvi po
redu, bosonog, stupi odvažno i oprezno na žeravu. Kad je
ova ceremonija započela, zgražala se svjetina, a ja priznajem,
da sam zatvorio oči, čim sam čuo, kako pod njegovim nogama
žarki ugljen škripi. No kako nisam od njega čuo nikakva
glasa, otvorim oČi, a čovjek je već na sredini bio. Oblio ga
teški znoj, a lice mu odavalo neizrecivu bol.