DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1905 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 115 — oko 51.720 (1903: 39.000), a uporedimo li ga s ukupnim izvozom od 95.530 vagona, rezultira 41.000 (1903: 57.000) vagona kao suvišak na izvozu. Trgovačku vrijednost ukupnoga uvoza u Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju za godinu 1904. iskazuju 8 21-4(1903:17) milijuna kruna; od toga otpada na Austriju nešto preko 147* (1903: ll´/j) milijuna kruna. Vrijednost ukupnog izvoza Ugarske, Hrvatske i Slavonije iznosi kao i 1903. 66 milijuna kruna, a na toj svoti participira Austrija s 21V4 milijuaa kruna. Aktiva bilance za trgovinu s drvom u ugarskoj polovici t. j . vrijednost suviska na izvozu iznosi za 1904. oko 45V2 mi´lijuna kruna (1903; 50 milijuna kruna). (Iz lista: O. u. Centralblatt fiir Walderzeugnisse). Posveta lovaca u Japanu. Neki Nijemac pripovijeda u jednim lovačkim novinama ovo: Kad se sjetim, koliko junačtvo pokazuju Japanci u sadanjera ratu, kolikoiii snagom preziru smrt, padne mi nehotice na um jedna rijetka zgoda, što sam je doživio boraveći u japanskom glavnom gradu Tokio. I sad me groza 8{)opane, sjetiv se slave, što prikazuje neku vrst posvete lovaca. Po-i svečuju se naime u Japanu svi oni, koji se bave hvatanjem, strijeljanjem i ubijanjem divljači, pa i njihove obitelji i čitave lovačke družine. Pri tome se sakupi mnogobrojna svjetina. To slavlje po frenetičnom oduševljenju i svemožnom vjerom tako sugestivno na prisutne djeluje, da se ni mi Evropejci nismo mogli toga dojma otresti. Posvetna slava sastoji se u tome, da se u vatri iskušaju oni, koji se imadu posvetiti, a posveta se obavlja uz velike ceremonije. Kad nadode dan njihova boga, zaštitnika brda Ontaki, obavlja se žrtva, kojoj čovjek ne može prisustvovati a da ga strah i užas ne spopane. Na podnožju toga brda sagrađen je mali šintoistički hram*, a nalazi se u pozadini gledališta. Ovoj je izvanrednoj slavi prisustvovalo vrlo mnogo * šintoizam je glavna pučka vjera Japanaca. , |
| ŠUMARSKI LIST 3/1905 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 116 — gospođa i gospode, što se imalo zahvaliti jedino uljudnomIjubeznom svedeniku te toga kulta vjere. Pripremili su iza lirama i raznovrsnog osvježujudeg jela, pa donijeli stolica i klupa za komodne Evropejce. Odavle smo mogli dobro vidjeti u predvorje lirama, gdje će se posveta obavljati. U tom je predvorju plamsala tako velika vatra, da su njezine zrake sve do nas dopirale i jedva smo već toplinu podnašali. Za neko vrijeme izađe iz hrama četa svedenika, u svilenim odorama i užasno zapjeva uz pratnju strahovitog glazbila. Tim su pjevanjem najavili skori početak ceremonije. A pjevali su i himnu božanstvu, komu de se žrtva doprinijeti. Međutim BU nam nuđali mjesta, dok se mnogi potisli naprijed, da bolje vide ovu groznu slavu. Kako se ceremonija dosta otegla, — a to je bio tek početak — uvjerismo se, da demo jedva do konca izdržati. Za zabavu poskakivao je cas gore, čas dolje jedan Japanac i nastojao, da stranim gledaocima razjasni značenjt ove posvete, i rastumači svrhu palenja vatre. Premda se trudio, da nam protumači smisao ovog obrednog čina, ipak još ni danas ne mogu, da si to sve rastumačim. Iz njegova pripovjedanja nije bilo baš ništa doznati u čem leži sama bit čitave posvete. Po raznom držanju i pripovijedanju mogao je ipak čovjek razabrati, da po vatri djeluje božanska mod tako, da štiti lovca u šumi i na polju od svake pogibli. Ta se djelotvorna mod istom onda opazi, kad tko od 1 vaca preko svete vatre pređe Svi se Japanci plaše hladne vode, a kad pređu preko vatre, onda ne znaju više ni za vatru, ni za vodu. Da dokaže svoju tvrdnju, pozove Japanac iz neke lovačke obitelji dvije djevojke, koje su sa svojim očevima ved dva puta u vatri bile. Kaže im, da izuju drvene cipele, i pokaže nam njihove neomeđene tabane za dokaz, da se koracanjem kroz vatru nisu ni malo ozlijedile. Mnogi prisutni Evropejci držali su sve to sljeparijom pogotovo, jer nam svedenici nisu dopustili, da se vatri bliže primaknemo. Pa kad su neki gledaoci Japancu očitovali svoju sumnju, stane nas on ponovno uvjeravati, kako vatra svojim |
| ŠUMARSKI LIST 3/1905 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 117 — djelovanjem samo onda čisti i zaštićuje, ako čovjek živo vjeruje u djelovanje ovog božjeg suda, a onaj, tko se hode posvetiti, mora se obredu podvrći s punim pouzdanjem, bez ikakva razmišljanja, čist i netaknut. Za vrijeme razgovora plamsao je drveni ugljen. Slamom su ga zapalili. Plamen je lagano jenjao, gasio se i ostade na tlu tek žarka žeravica. Međutim su obavljali pranje svi muževi, žene i djeca, određeni za posvetu. Mi — kao i ostali neposvećeni — nismo mogli gledati pranja. Kad su zadnji sunčani traci pali na pozorište, iziđoše iz lirama ti bijedni ljudi, da se dragovoljno žrtvuju. Bili su bosonogi, a na njima se viđelo kao da su izvan sebe. Kad ih je k tomu, odjevene u bijele haljine, obasjalo crvenkasto svjetlo žive žeravice, izgledali sa kao sablasti. Cim su iz hrama izišli, nastade grobna tišina i kao da je silna oua svjetina dah izgubila. Svećenici izravnaše grabljastim instrumentom žeravu i cielo ognjište dobi eliptičnu formu. Po mojoj ocjeni bila je velika os pet, a mala tri metra dugačka, tako da je trebalo punih 6 koraka da se žerava pređe. A da vatra ne ugasne, raspirivali su je ogromnom lepezom, što je visjela na krovu. Dva svećenika uzeše svaki po jedan štap. Treći je nosio sol u žari, a četvrti pružio u vis ruke i držao u njima kremen i ocjel. Zapjevali žalosnu pjesmu, postavili se oko vatrenog ognjišta, stali praviti štapovima po zraku neobične figure, i mijenjati mjesta. Sa svake točke, kroz koju bi prošao svećenik sa žarom, bacilo se u vatru soli, a kad je četvrti svećenik došao na mjesto trećega, kresao bi varuice iz kremena. Ova je ceremonija predstavljala čišćenje vatre. Kad su svećenici drugi put obišli ognjište, ostao je svaki na svojem mjestu. Sad istom počinje ona grozna kušnja u vatri. Prvi po redu, bosonog, stupi odvažno i oprezno na žeravu. Kad je ova ceremonija započela, zgražala se svjetina, a ja priznajem, da sam zatvorio oči, čim sam čuo, kako pod njegovim nogama žarki ugljen škripi. No kako nisam od njega čuo nikakva glasa, otvorim oČi, a čovjek je već na sredini bio. Oblio ga teški znoj, a lice mu odavalo neizrecivu bol. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1905 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 118 - Kao da imi nije dosta muke, stane još laganije koracati. Kad je sedmim korakom istupio na slobodno tlo, otrči u hram. Drugi se čovjek još junačnije držao. Na njem si jedva opazio trag užasne boli. Tako se izredalo više ljudi. Tko je bio jači i snažniji, taj je mogao i laganije preko vatre prelaziti, dakle i više podnijeti. Žene i mlađi brzo bi preletjeli i obično zajaukali od boli. Jedna je žena prešla s djetetom na leđima*. Premda dijete nije bilo u izravnom doticaju s vatrom, ipak se strasno plakalo. Žena iskrivila od boli svoje lice, a da ni pisnula nije. Dražesni dječak, od sedam po prilici godina, potrči na vatru, naglo odskoči i na rubu ognjišta gorvO zaplače. Tad ga saleti stari jedan Japanac, stane ga lijepim riječima junačiti, a u isto vrijeme korakne sam na ognjište. To osokoli dječaka, sabere svu snagu i pođe za starcem To je i nas zadivilo. Zaista čovjek jedva vjeruje u toliku snagu! Teška dalia digosmo se, kad se ceremonija svršila. Nitko od nas nije htio da progovori cigle riječi o toj groznoj posveti. Meni znatiželjnost nije dala mira. Htio sam po što poto doznati, kakve su tabane iznijeli iza onog marša po žeravi. Htio sam se uvjeriti, nisu li možda zaštitna sredstva upotrijebili, da im donekle zaštite tabane ili da bar oslabe djelovanje vatre. Osvjedočio sam se zaista, da je vatreno ognjište bilo po Čitavoj duljini dobi´ano posuto solju. Bilo je dakle razumljivo, zašto se mnogi tek neznatno ozlijedio. Jedua je žena dobila na nozi kao šaku veliku opeklinu. Mislim, da će istom za tri mjeseca ozdraviti. Ova je posveta u Japanu u istinu rijetka. Ona nije samo neka vrst čišćenja prošlih grijeha, već se kod nje vidi kakvih i koliko je zločina dotičnik počinio. Ta posveta znači i moć dobroga boga, zaštitnika brda Ontaki, koji se s principom zla, vatrom, bori. Ako čovjek kad se posvećuje viČe, plače ili pokazuje silnu bol, onda ga vatra savladava, to jest, dobro je božanstvo u teškoj borbi sa principom zla. Onaj od protivnika pobijedi, tko svlada žrtvu. Ako * Japanke nose djecu obično na leđima. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1905 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 119 — čovjek n. pr. uz veliku bol i plač brzo vatru preleti, odnosno, ako nije mogao podnijeti vatre, onda je vatra odnosno zlo pobijedilo, taj nije očišćen, nije se grijeha oslobodio i izbace ga iz družbe lovačke. Ali, ako je mirno, lagano prešao preko žerave, pa ako na nogama nema opekline, tad je dobri bog pobijedio, i on je čist od grijeha. Ako se na njem nije vidjelo ni traga boli, kad je prelazio, tad se domogne i velikih časti, a nikakvo zlo ne može nanj djelovati. Kako sam rekao na početku, peru se prije vatre. Upitav, zašto se peru, doznao sam, da je pranje skoro važnije od vatre, jer je hladna voda rek bi otrov za Japanca. Za posvetnu vatru određene osobe svuku sa sebe odijelo, pruže se na dno posude napunjene vodom. Japanac, koji je prije toga po čitav sat mogao izdržati u skoro vreloj vodi, vrlo je sad osjetljiv prema hladnoj. Ova procedura pranja ima tu svrhu, da njihovu vjersku gorljivost utaži i da budu kasnije još i bolje osjećali djelovanje vatre. Upravo stoičkom ravnodušnosti polegnu se za posvetu određeni Japanci na hladne ploče, a svećenici ih neprestano polijevaju ledenom vodom. Ovi prave vrlo čudnovate kretnje rukama i mišicama, ujedno i nešto mole, što ima svoje posebno simboličko značenje. Tad im se zgrče pjesti, osim kažiprsta. Kažiprst ostane pružen u znak, da se vidi, kako ni hladna voda već ne djeluje na tij lo, dok su inače Japanci prema hladnoj vodi vrlo osjetljivi. Svećenici nastoje, da kojekakvim kretnjama i pjevanjem prouzroče na njima kakvu sugestivnu kretnju i raspoloženje, dok ne dođu u ekstazu. Ako je sugestija tako uspjela, da je dotični sposoban za vatru, tad mu dadu bijeli ogrtač i vode ga na žeravu. Doista, kad čovjek vidi, kakvih je muka kadar podnijeti 8 oduševljenjem jedan narod za volju neke fiksne ideje, nije čudo, što se takav narod na oko nepobjedivim čini, premda mu se doista mora doviknuti: »Ipak barbarin« ! Preveo A. P. |