DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— B — prijatelje našega lista umoljavamo, da nas se sjete ne samo člancima, ved i raznim drugim sitnim vještima za »Listak« a naročito upozorujemo na okolnost, da se i takove viesti ved od lanjske godine primjereno nagradjuju. Primjećujemo, da upravo obilje ovakovih sitnih viesti svaki list zanimivim čini. Ovime završujemo, želed cienjenim družtvenim članovima, suradnicima i inim prijateljima našega lista: Bila sretna nova godina 1905. Neke misli o shodnim ciljevima suvremene šumarske politike u Hrvatskoj i Slavoniji. 0 ovim ciljevima dalo bi se vrlo mnogo napisati — čitavo djelo, nu mi demo u sliededem lih aforistički izložiti naše nazore samo o nekim pitanjima, koja smatramo, da su uslied sada vladajudih prilika od vede aktualne važnosti a u širim se, često i mjerodavnijim krugovima ne samo razno ved nekoj puta, po našem mnienju, i krivo shvadaju. Ovi nas momenti i prinukaše, da se latimo pera smatrajud to i našem patriotskom dužnosti. Prelazimo s toga na samu stvar. U Hrvatskoj i Slavoniji razpremaju šume danas oko 367o dakle okruglo Vs Čitave površine. Ovo je vrlo povoljan razmjer u svakom pogledu, te bi se u glavnome imao i nadalje uzdržati. Doduše krčenje šuma i pretvorba šumskoga tla u ostale vrsti kultura, mogla bi se naročito u ravnim predjelima i gdje doista vlada prav a potreba na gospodarskom zemljištu i dalje, nu sad ved opreznije, dozvoljavati, ali ipak u savezu s težnjom, da se tim nastali manjak bar djelomično pokrije uzgojem šuma na ogoljelim brdima, napose našega Krasa. Daljnem zakrašivanju sjedne, a sustavnom i bržem pošumljen j u prostranih kraških golj e t i (oko 70 tisuća rali) s druge strane, valjalo bi posvetiti više pažnje a podi putem, kojim se je udarilo u nekim susjednim zemljama, koje su obilovale do nedavno isto takovim goljetima, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 6 <-- 6 --> PDF |
kao i naš Kras, a ipak je pitanje posvemašnog pošumljenja tih goljeti, pitanje u glavnom riešeno; naime od načelnog pitanja ono je tamo danas postalo samo pitanje vremena. Da se to pitanje i kod nas rieši, nuždno je: da se polag primjera koje su nam te zemlje dale, izdade poseban »zakon za pošumljenje kraških goljeti«, a neposredno riešenje tog pitanja preuzme sasvim u svoje ruke naša autonomna vlad a — danas ima ona dosta vlastitih organa na razpoložbu — posao sustavno organizuje, te tako i pošumljenje tih goljeti u dogledno vrieme zajamči. Nuzgredno budi spomenuto, da je u tom pogledu na naš predlog stvorilo naše hrv.-slav. šumarsko družtvo posebnu rezoluciju i podneslo istu vis. kr zemalj. vladi. I u našem visokom saboru upozorio je visoku vladu na to pitanje gosp. narodni zastupnik prof. Dr. Šilovid u prošlom saborskom zasjedanju, što sa priznanjem i zadovoljstvom primjećujemo. Rad kr. nadzorničtva za pošumljenje Krasa, koje već od g. 1878. obstoji a sjedište mu je u Senju, ne može na sadanjoj svojoj podlozi, pa bile mu i radnje kako pohvalne, u dogledn o vrieme pošumljenje silnih prostorina gologa Krasa osjegurati. Svakom će to biti razumljivo, već s tog razloga, što se iza ovog zvučnoga naslova krije lih jedn a stručna činovnička sila, pridieljena ovamo na službovanje iz redova šumarskoga činovničtva postavljenoga za upravu naših državnih šuma. Bila s toga ta sila ma kako vrstna, nije ona u stanju, da svojim radom postigne kakovih vanrednih uspjeha — to je upravo nemoguće ; nije dakle ni čudo, da se za pošumljenje kraških goljeti ne upotriebe godimice ni sve one presadnice, koje su se na Krasu uzgojile u tu svrhu, a u šumskim vrtovima toga nadzorničtva. Tako odlazi svake godine mnogo tisuća u tim vrtovima uzgojenih biljka i u predjele gornje Hrvatske, gdje im za pravo ne bi smjelo mjesta biti. — Gospodarstvo u državnim šumama u svim se naprednim državama vodi poglavito u smjeru, da se one smatraju narodnom imovinom, pak i s tog gledišta gospodarstvo |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 7 <-- 7 --> PDF |
-5 — u njima nastoji dovesti u što bolji sklad s gospodarskimi potrebami naroda. Istom u drugom redu mogu se one smatrati neposrednim vrelom državnih prihoda. Po našem mnienju imala bi s toga u prvom redu uprava državnih šuma izađi u susret onim državljanima, koji vlastitih šuma ne imaju, a šumski su im užitci neobhodno nuždni. Tako doseljenicima, koji niti su članovi koje zemljištne zajednice, a niti mogu biti pravoužitnici u kojoj od naših krajiških imovnih obdina. U prvom redu zvana je uprava naših državnih šuma da preuzme skrb, da ovakovi ljudi mogu dođi legalni m putem do potrebitog im gradjevnog, tvorivnog, naročito pa,ko ogrievnoga drva. Može se to lahko polučiti : češdim otvaranjem manjih sjecina, i prodajom pojedinih stabala u sječinama, djelomičnim uzgojem sitnih šuma, osnivanjem drvodvora itd. To bi bio i jedan od načina, predusresti u državnim šumama šumskim štetama, od kojih i državne šume trpe. Ne imaju dakle pravo oni, koji u svojim dopisima po našim novinama češde interpeliraju primjerice uprave naših pojedinih imovnih obćina, da se one poskrbe za to, da oni mogu kupiti ogrievno drvo. Imovne obdine imaju se skrbiti za svoje pravoužitnike u prvom redu, nu na žalost ne mogu one — gospodareč potra j no — iz svojih šuma često ni onu množinu drva izvaditi, da namire potrebe svojih pravoužitnika, a nekmo li nepravoužitnika. Za posliednje mora tu brigu preuzeti u prvom redu država, naročito uprava državnih šuma. Ovo vriedi osobito za naše prilike, a u krajevima, u koje se je množtvo stranaca uselilo, te gdje ne ima ni privatnih šuma. Potrebe naroda u nekom kraju i zemlji najbolje može prosuditi onaj. koji je u tom kraju ili zemlji rodjen i uzgojen, pa je i to ved jedan od važnih razloga, da budu i kod uprave naših državnih šuma namještivani u prvom redu naši domadi sinovi. Žalibože, što praksa to ne pokazuje, jer evo ni do danas nije kod uprave naših državnih šuma primjerice namješten ni jedan od absolvenata naše domade šumarske akademije, ma da je taj zavod po svom ustrojstvu i položaju prvi pozvan, da uzgaja sile za obstoječi posebni hrvatsko-slavonski status činovnika |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — uprave državnih šuma, a za koji je status hrvatski jezik uredovni jezik po duhu i slovu temeljnog državnoga zakona — nagodbe. Kao što glede šumskih užitaka za useljenike i druge nepravoužitnike, tako bi se država, mislimo, imala u prvom redu skrbiti, da se poveda ratarsko tlo ondje, gdje naročito ne ima nikakovih privatnih suma, a zavladala je nestašica na takovom tlu. U prvom redu, držimo, imala bi država, da djelomičnim krčenjem svojih šuma, u koliko one nisu na absolutnom šumskom tlu, nastojati toj nestašici doskočiti. Ima, kako nam je znano, takovih krajeva u području negdašnje Vojne Krajine, a ipak kako doznasmo neka sela nisu bar do sele mogla, od našega šumskoga erara ni za dobre novce dostati u te svrhe niiždno šumsko tlo. Scienimo, da bi bila dobra ona šumska politika, na ovakovim stranama šume i šumsko tlo prodavati a na drugim opet isharačene šume i pusto šumsko tlo kupovati i ponovno ga šumskoj kulturi privadjati, kako to primjerice mnoge države Čine, pa i uprava državnih šuma u samoj Ugarskoj. Bilo bi to neposredno ne samo na korist državljana, već i same države — ved sama zemljarina znatno je veda kod ostalih vrsti gospodarske težatbe nego kod šumskoga uzgoja — a bio bi to konačno i način promicati racijonalno šamogojstvo u obde. — Uprava šuma naših krajiških imovnih obdina imala bi po našem mnienju svoja nastojanja koncentrirati oko toga : 1. da u što izdašnijoj mjeri obskrbi svoje pravoužitnike nuždnimi šumskimi užitci, 2. da gospodari što strože potrajnije koli u svojim šumama, toli svojimi novčanimi prihodi i glavnicami. Osjegurati svoje pravoužitnike i svoj vlastiti obstanak, to bi glavno načelo imalo svakoj imovnoj obdini uvjek pred očima biti. Istom kad su ti glavni ciljevi polučeni ili bar polučenje takovih podpunoma osjegurano, smjele bi imovne občine misliti i na ostvarenje ostalih svojih poziva i sporednih ciljeva kao što su: izgradnja željeznica, puteva i drugih investicijah, darovi i t. d. Inače moglo bi lahko dođi vrieme, da one, koje su veledušno ovo i ono podupirale, svoje glavnice u |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 9 <-- 9 --> PDF |
poduzeća od o bde koristi ulagala, da de dodi možda i same tečajem vremena u priliku, ili bolje nepriliku, tražiti u veledusju drugih faktora sredstva za svoj obstanak. Nema šuma u Hrvatskoj i Slavoniji, koje bi u tolikoj mjeri stradale od šumskih šteta, kao što šume naših krajiških imovnih obdina Šumske štete u ovim su šumama prava rak rana, koja ugrožava često sam obstanak tih šuma. Uprava imov. obdina imale bi sve i sva učiniti, da se tomu zlu doskoči. Ovo je pitanje bilo predmetom razprave na ovogodišnjoj skupštini našega hrv.-slav. šumarskoga društva. Po našem mnienju ono još ni tom prilikom nije podpunoma razbistreno, niti su sv a sredstva predložena, da se tim silnim štetama na put stane. Samo u što bržem riešavanju šumskih prijavnica po oblastima i energičnom utjerivanju odštetnih svota, pak ni u iztaknutom ranom doznačivanju ogrievnoga drva, ne de ležati uspješno riesenje tog pitanja. Upudivati djecu ved u pučkoj školi na veliku važnost šuma po ljude, uciepljivati takovoj djeci ved u školi ljubav k šumi, pružiti i nepravoužitnicima priliku da lahko legalnim putem dodju do drva, trsiti se da ljudi s drvom štedljivije postupaju uvedenjem štednjaka i uporabom surogata i odpada za loženje, čuvanjem šuma u samoj šumi, savjestnim sastavljanjem i izpitanjem prijavnica i tomu slično matramo takodjer važnim sredstvima, kojima bi se moglo na put stati širenju toga zla. Sporazumak izmedju uprave državnih i imovno-obdinskih šuma morao bi, mislimo, i ovdje postojati. Ima kod nas i u stručnim krugovima struja, koja misli da bi dobro bilo sadanju organizaciju im. obdina tako preudesite, da se stvore neke manje cieline slične onim naših zemljištnih zajednica. Proti ovomu nazoru ima temeljitih argumenata, s tog mislimo da bi ovo bio loš cilj za kojim se ne bi idi smjelo, a u prvom redu 8 razloga, što se najbolje gospodariti može s velikim šumskim kompleksima. Ved narav samoga šumskoga posjeda to sa sobom donosi, kako je izkustvo svagdje dokazalo. Svagdje se danas ide za tim da se stvaraju udruge šumoposjednika, da se uspješnije gospodariti može. Za to idi za tim, da se raz |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 10 <-- 10 --> PDF |
drobe pojedine imovne občine u manje cjeline, držimo ne samo neshodnim, ved gotovo pogubnim. Dapače tog smo nazora: koja sreda da se imovne obdine nisu po bivšim krajiškim pukovnijama stvarale, već da sve te sume tvore jednu gospodarstvenu cielinu. Tad bi pasivnije dielove mogli uzdržavati aktivniji dielovi, te ne bi baš onaj najsiromašniji pravoužitnik bio prisiljen, da plada znatnije pristojbe za šumske užitke, kako mora sada kod siromašnijih imovnih obdina, docim pravoužitnici bolje stojedih imovnih obdina uživaju te užitke badava, a nekima se cak i školski namet po upravi imovne obdine (brodske) plaća. Govoredi o državnim šumama spomenuli smo, da bi se šumarenje ved i u tim šumama imalo dovesti u sklad sa gospodarskimi potrebami naroda — dakako u koliko je to dopustivo s načelima racijonalnoga gospodarstva — nu još u daleko vedoj mjeri vriedi to za šumarenje kod imovnih obdina. Upravljači tih šuma ne bi s njeli nikada s uma svrdi, da gospodare s narodnim ili bolje s pravoužitniekim dobrom, a ne sa šumom kojega privatnoga veleposjednika. Uredovanje pako samo imalo bi biti što više moguće susretljivo, obzirno i brzo. Potonju okolnost gotovo da spriečava institucija lokalnoga oblastnoga nadzora. Taj nadzor se je u danas postojedoj formi, gotovo bi rekli, preživio a nije osobito shodan. Više puta, kako smo imali prilike čuti, on je razlogom da se poslovanje imovno-obdinske uprave ne može, kako naputak veli, »potrebitom hitrinom« obaviti. A upravo je s tog razloga taj nadzor predvidjen, pak bi mnogo puta mogli biti baš tim povodom i ugroženi interesi imov. obdine, a gdje je ta »hitrina« doista od nužde, kao primjerice kod odobrenja dražbenog čina i t. d. Polag do sele stečenog obilnoga izkustvu, trebalo bi, drže dobri poznavaoci imovno-obdinske uprave, mjestni nadzor po povjerenicicima, shodno modificirati, a svakako i ograničiti; ako ne ved s drugih razloga, a ono svakako zbog prevelikog možda i nehotičnog upliva, koji sam po sebi imadu osobe tako visokoga položaja u činovničkoj hierarhiji, kao što su redovno vladini povjerenici za imovne obdine. Po gotovo shodno bi |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 11 <-- 11 --> PDF |
bilo dokinuti ili bar na najnuždnije ograničiti skroz lokalni nadzor po zamjenicima vladinih povjerenika, koji se danas težko podnosi naročito od strane starijih stručnjaka — upravljača im. občina i koji ni nije zakonom predvidjen. Ako i je baš ova vrsta lokalnoga nadzora u prvo vrieme obstanka imov. občina bila shodna, dok jos u obče institucija imov. občina nije uhvatila pravoga korjena i dok se imov. občinska uprava nije kristalizovala: danas sa se, nakon trideset godina što imov. občine obstoje, odnosaji skroz promienili, te se upravo ta vrsta nadzora ne smatra više tako nuždnom i potrebitom. Bilo bi ali za to od nužde, da bude što intezivniji nadzor od strane vlade po izaslanicima iz njezinoga šumarskoga odsjeka i to naročito u skroz stručnom pogledu Detailnije i česče nadziranje po ovim vladinim izaslanicima bilo bi upravo od velike koristi po pojedine imovne občine; današnje u godini jednokratno gotovo ne dostaje. U ovom smjeru držane eventualne preinake zakona o imov. občinama, držimo, da bi bile vrlo shodne. Sam pako zakon o imov. občinama smatramo u glavnim načelima vrlo dobrim i shodnim, te nebi bilo uputno, mnijemo,u glavnu ubit toga zakona dirati, ma da i jest mnogima trn u oku baš ona ustanova, koja izključuje nepravoužitnike od svakoga utjecaja u upravu imovnih občina. Mnogo pazke zaslužuje pitanje o državnoj pripomoči pasivnim imovnim občinama. Ta je pripomoč zakonito zajamčena, nu dalje od jednokratne državne pripomoči tim občinama, nije do sele još došlo. U interesu tih pasivnih imovnih občina bilo bi, da se to pitanje jednoč konačno rieši i ekzistencija im obezbiedi. Time bi se sjegurno mnogo doprinjelo i definitivnom riešenju pitanja o »imovnoj občini ličkoj«, koja jos ni do danas u život stupila nije. Interesenti — pravoužitnici te ličke imovne občine shvatili su svoj položaj, znajuč što bi ih čekalo, da se institucija njihove imovne občine u život privede onako, kako se je kod svih ostalih u život privela. Ipak bi se i to »viseče« pitanje več jednoč riesiti moralo, pak ako i ne več s drugog razloga, a ono s tog, da se uzmogne shodno urediti nprava tamošnjih državnih šuma. Sa današnjim svojim osobljem |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 10 — nije toj upravi moguće u tim silnim šumskim kompleksima ui uz najbolju volju uvesti skroz duhu vremena odgovarajuće racijonalno šumsko gospodarstvo; ona još sveudilj mora da gospodari ne samo s pravom državnom svojinom, ved i onimi prostranimi površinami, koje su jur za imovnu obćinu prigodom segregacije izlučene. Razdiobom kućnih zadruga u području svih imovnih občina, znatno se je povećao broj ognjišta te današnja, mala, kompetencija naročito na ogrievnom drvu ovakovim podieljenicima ne dostaje. Svakako leži u tom jedan od najvažnijih razloga silnih šumskih šteta, od kojih stradaju imovno-obćinske šume više, nego ikoje druge. Pošto se iz šuma imovnih občina toliko drva daje, koliko se gospodareč potrajno, u obče davati može, morala bi ići šumska politika mnogih imov. občina za tim, da si povećaju svoju šumsku površinu. Bolje situirane imovne občine morale bi nastojati, da kupnjom dodju do obližih zgodno ležečih šuma. Kako u bivšoj Vojnoj Krajini ne ima drugih takvih suma do državnih, morale neke od njih u kombinaciju doći. Mislimo, da bi država lahko pristati mogla na takovu prodaju pojedinih svojih šuma, znajuć da će one doći u isto tako dobre ruke. Nu i inim načinima morale bi mnoge imovne občine nastojati, da im bude moguće povisiti malu kompetenciju na ogrievu, tako naročito uzgojem takovih vrsti drva, ma i prokušanih eksota, kojih je prirast vrlo velik. Pri mjerice samo spominjemo uzgoj bagrema (akacije), kanadske topole i sličnih vrsti drveća. Uzgoj sitnih šuma više je paliativno, nego li radikalno sredstvo trajno doskočiti nestašici na drvu. Neki misle, da bi i inako uredjenje prava na šumske užitke, vise prema pučkom shvaćanju, moglo mnogim, drva vrlo potrebnim pravonžitnicima, do takvoga pripomoči*. — Glede šuma naših zemljistnih zajednica učinjeno je zadnje doba više toga, da se taj u cielosti svojoj dosta veliki šumski kompleks očuva i uredi za potrajno uživanje. * Vidi 0 tom člančić g. kot. šumara G. Ogri?;oYića, priobden u ovom broju našega lista. Uređn, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — Prvo kanilo se je postidi zakonom o zemljištnim zajednicama a drugu zakonom o uredjenju stručne uprave u šumama stoječim pod osobitim javnim nadzorom, odnosno zakonom od 22. siečnja 1894. o uredjenju šumarsko-tehničke službe kod političke uprave. Prvo spomenuti zakon još se nalazi u stadiju provedbe, dočim su se spomenuta druga dva zakona u glavnom provela i to tim načinom, da je vedina suma zemljištnih zajednica ukotarena t. j . stručna šumska uprava u njima povjerena kr. kot. šumarima, te u to ime pojedine takove zemlj. zajednice doprinose izvjestne prinose za uzdržavanje ovih šumar, tehničara. T. ZV. ukotarivanje pojedinih zemlj. zajedn. obavljeno je ved prije više godina. Bilo bi možda shodno, da se taj posao opet jednod revidira i eventualni manjci uklone, naime: po koja mala šum. površina izluči, koja veda izpuštena ukotari, a i možebitni nedostatci kod odmjere doprinosbenih iznosa izprave, te kod toga vedi obzir uzme na sadanje stanje i unosivost pojedinih objekta, kao i na razpoložive novčane glavnice izvadjene iz tih objekta, nego li na samu veličinu površine pojedinih ukotarenih šuma. Novimi zakoni, medju koje spada i zakon o zemlj. zajednicama, riedko se kada odmah cilj podpunoma polučiti može, ma bili oni još kako pomno izradjeni. Tako je i s ovim zakonom. Obzirom na shodno vodjenje šumskoga gospodarstva sadržaje taj zakon takovih nekih stanova, koje podpunoma ne odgovaraju, pak bi ih valjalo shođnijimi izmjeniti. Naročito spominjemo ustanove o djelokrugu glavnih skupština svih ovlaštenika. Kako je tim glavnim skupština dan prevelik djelokrug, onemoguduju one često shodno i racionalno vodjenje šumskoga gospodarstva u obde, naročito namještenje valjanoga lugarskoga osoblja, te se je ved o tom i u skupštini našega šumarskoga družtva razpravljalo i shodne rezolucije vis. vladi u tom pogledu podniele. Neke zemlj. zaj. imaju iz šumskih prodaja potičudih glavnica, a brigu vrhu tih glavnica vodi danas sama naša visoka |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 14 <-- 14 --> PDF |
_ 12 — zemalj. vlada. Držimo da bi shodno bilo ove glavnice, jer su to većinom prave šumske glavnice, očuvati šumskomu gospodarstvu i to tako, da prihodi tih glavnica budu u prvom redu opredieljeni za njegu i uzdržanje šuma dotičnih zemlj. zajednica, dakle : za pokride proračunskih izdataka, koji padaju na teret šume i šumskoga gospodarstva (doprinos zemlji za šum. osoblje, plače lugara, kulturne troškove za uzgoj i njegu šume i tomu slično), a tekar iza toga na ostale možebitne investicije u korist zem. zajednice i zajedničara. Ako se jedan dio takovih glavnica već investirati želi, neka se tada u prvom redu investira u kupnju novih šumskih površina. U pretežnoj večini slučajeva, što osobito vriedi za stari Provincial, ne dostaje naime šuma pojedine zem. zaj., da bi se iz nje moglo u cielosti namiriti sve potrebe ovlaštenika na drvu, napose na ogrievu. S toga bi bilo dobro, gdje je samo moguće, ići na za tim, da se prikupe zgodno ležeče susjedne šume, naročito pojedinih vlastelinstva. Cesto je moguće dosta lahko doći do takovih šuma, naročito onda, kad su u njima sva stara stabla već prodana, pošto je prevelika množina mladih šuma ovakovomu vlastelinstvu znatan teret. Osim toga moralo bi se svojski nastojati, da se digne prirast ovih šuma naročito uvadjanjem brzo rastućih vrsti drva, kako je već i za krajiške imovne občine spomenuto. Ovdje bi se dapače moglo u pojedinim slučajevima i podpuno izmjeniti vrsti drveća, jer su šume mnogih zemljištnih zajednice vrlo malene, pak to ne bilo s osobitimi potežkoćami skopčano. Govoreč 0 šumama naših zemljištnih zajednica moramo i koju reći organizaciji šumarske službe kod naše političke uprave, naročito kod oblasti prve molbe, jer je organizacija te službe u tiesnom savezu sa rečenim zajednicama. Da ne ima naime tih zajednica, ne bi kod političkih oblasti I. molbe, bilo toliko šumarskih tehničara, kr. kot, šumara i i šum. vježbenika, koliko ih ima. Težište njihovoga rada leži više u tom što su oni upravljači šuma onih zemljištnih zajednica koje su ukotarene — a takovih je pretežna većina — nego kao šumarskih izvjestitelja kr. kot. oblasti i oblastnih organa |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — za izvršivanje šumskoga redarstva. Ova dva djelokruga morala bi se strožije lučiti. U prvom imala bi se kr. kot. šumarima, kao upravljačima šuma ukotarenih zem. zajednica dati veda samostalnost, jer je uprava tih šuma njima pod osobnom odgovornošću povjerena, a oblast ima samo vrhovni nadzor, dočim su glede svog ostalog djelokruga lih organi oblasti. Da se ta dva različita djelokruga u praksi često gotovo ni malo ne luče, moglo bi se pripisati pomanjkanju još nekih naputaka, koji su »zakonom od 26. ožujka 1894., kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom« naročito predvidjeni. Kad bi se to shodno uredilo, ne stalo bi i mnogih nesuglasica koje češde smetaju shodnomu funkcijoniranju toga aparata Dobro bi to djelovalo i na sam položaj šumskih tehničara kod pol. uprave u moralnom pogledu, koji bi se u ostalom i u materijalnom pogledu popraviti morao; i to u prvom redu eliminacijom XI. činovnoga zavoda za kr. kot. šumare, kao takove. Obzirom na to, da se šumarski tehničari kot. oblasti uvršteni u XI. činovni razred, a to su kr. kot. šumari II. raz., ne nalaze u tom razredu samo prelazno, jer se polovica svih kr. kot. šumara u obće u tom razredu nalazi, najbolji je dokaz, da su ovim uvrštenjem daleko slabije situirani od ostalih činovnika. Pogotovo to vriedi danas, gdje mogu tu službu kod političke uprave u obće samo akademički osposobljeni stručnjaci polučiti. Od godine 1894., kad je zakon o uredjenju šumarske službe kod političke uprave u život stupio, pak do danas, odnošaji su se bitno promienili. Dočim su se u početku kad je taj zakon u život stupio, namještali i namještati još mogli absolventi srednjih šumarskih učilišta — tako primjerice bivšega križevačkoga šumarskoga učilišta — namještati se mogu sada, a i namještaju, samo stručnjaci s akademskom naobrazbom. Ovima se pako namještenjem u XI. činov, razredu danas premalo pruža; a zaslužili bi i oni stariji stručnjaci sa srednjom šumarskom školom koji su još u XI. činov, razredu, da već jednoć dalje dodju. Glede svega toga izradjene su potanko obrazložene predstavke i od strane kr. kot. šumara kao i od |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — strane hrv.-slav. šumarskoga družtva i podnesene visokoj kr. zemaljskoj vladi, pak se samo povoljno riešenje istih osobitom žudnjom očekuje. Poboljšanje materijalnoga položaja kr. kot. šumara tim je nužđnije, što oni ne uživaju nikakovih inih beneficija kao primjerice kot. šumari imov. obdina ili držav, šumari, koji ne samo da su svi uvršteni u X činovni razred, već imadu obično liepe stanove u naravi, uživaju deputna drva i zemljište, dočim toga svega šumarski tehničari naših političkih oblasti ne uživaju. Da se u obće popravi avancement šumarskih tehničara kod naše političke uprave bilo bi doista poželjno; činjenica, da je pretežna većina svih tih šum. tehničara uvrštena u XI. i X. razred, najbolje to potvrdjuje. Ovo što spomenusmo o poboljšanju avancementa vriedi toli za one, koji su absolventi visokih šum. škola, kao i za one obstojaloga križevačkoga učilišta, za koje mnogi misle, da ne bi u toj službi dalje od X, činov, razreda u obće mogli. Taj potonji nazor mi ne dielimo, već 8 tog što bi imao za posliedicu malodušje, apatiju i indoleneiju tih najvećih neprijatelja svakog uspješnog službovanja. Nu poboljšanje avancementa u obće traže nuždno i obziri na budućnost naše šumarske nastave, koja je u nas danas izključivo povjerena našoj zagrebačkoj kr. šumarskoj akademiji. Ta tko će se modi oduševiti, da podje nakon sretno položene mature studirati šumarstvo, bude li već unapred znao, da će većinu godina službovanja, službujuć kod političke uprave, morali sprovesti — bar u pravilu — u XI. i X. činovnom razredu. To je pako od osobite važnosti naročito tako dugo, dok se absolventima naše šumarske akademije doista ne otvori put u službu uprave državnih šuma. Ovo se važno pitanje takodjer ne bi smjelo svrći s dnevnoga reda, dok ne bude onako riešeno, kako odgovara opravdanim našim aspiracijama, koje nalaze svoj oslon u samomu zakonu. Ma i morali u to ime doprinjeti neke žrtve — primjerice produljenje naukovanja na našoj šumarskoj akademiji na 4 godine, kakovo je od početka oye školske godine propisano za slušače šumarstva u Ščavnici u Ugarskoj, a kakovo će domala bit propisano i u Beču — ipak moramo težiti, da |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— lön se to pitanje u samoj praksi što prije riesi. Podržavati i dalje šumarsku akademiju a ne moći absolventima ni takove visoke šumarske škole omogućiti ustup u najbolju i najugledniju službu na vlastitom teritoriju, ne bi imalo prave svrhe. I k daljnem svrsishodnom usavršen j u naše šumarske nastav e shodno bi bilo pristupiti. Već ima izkustva od više godina u tom pogledu, a bilo bi to već s toga tim laglje, što je u tom smjeru izradjen obsežan elaborat nastavnika naše kr. šumarske akademije, koji bi se mogao kao temelj uzeti, a koji je već prije više vremena visokoj zemalj. vladi podnesen. Te poželjne preinake više su organizatorne nego li didaktične naravi; ipak bi se i na posljednje morao uzeti veći obzir od Kako je i u Ščavnici uvedena u najnovije vrieme nova naučna osnova. O tom važnom pitanju još ćemo možda obširnije drugom zgodom koju reći. Ovime zaključujemo ova naša razmatranja naglašujuć ponovno da ih ne smatramo nipošto izcrpivima, a niti bi se usudili tražiti, da ih tko takovimi smatra. Bude li nam jednoć razpoloživo vrieme dozvolilo i naidju li ovi naši redci na kakov odziv i priznanje, moglo bi nas to potaći, da taj predmet svestranije i izcrpivije obradimo. Ipak sve ono, što ovdje iznesmo, učinili smo u najčišćoj namjeri, da i sa svoje strane doprinesemo koju k tomu, kako bi se unapriedila naša šumarska struka i šumarstvo, o kojima još uvjek vladaju nazori, koji ih u povoljnom razvitku smetaju. I. P. O novijoj kemijskoj uporabi treseta i drva. u klubu hrv. šumarskih akademičara predavao absolv. šum. akad. A. Ugrenović ml. Ujedinjeni rad znanosti i prakse urodio je u novije doba velikim napretkom u svim granama tehnike, pa tako i u »obrtno-kemijskoj uporabi šumskih proizvoda«. Nastojat ću, da u današnjem predavanju razvijem bar kratnu priglednu sliku toga napretka — opširnije čut´ ćete u kemijskoj tehnologiji. |