DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 33 —


nike protegnuti, te da i oni nakon položenja državnog izpita
za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva postaju činovnicima
bar u XI. činovnom razredu extra statum, pa da ne čekaju
prazno mjesto, dok jedan od starijih kolega podje u mir
ili dok ga Svemogudi pozove k sebi. Kraj vladajućih toli nepovoljnih
prilika u avancememtu bilo bi doista od preko nužde,
da se svak o prazno mjesto popuni i tim donekle bar omogući
unapredjenje pojedinaca, na koje svaki čeka kao gladan kruha.


Obrazloživši tako temeljito, biedno stanje šumarskih vježbenika
službujudih kod zemaljske službe, pozivam sve moje kolege
kao i one službujuće kod imovnih občina, da i oni svoju
(reku) kažu u našem dičnom Šumarskom listu. A ne bi bilo
loše, ako bi se zajedno i sa slušatelji naše akademije dogovorili
za deputaciju k Preuzvišenom gospodinu banu, jer »tko
kuca, otvorit de mu se«.* R. K.


§§. 14. i 15. naputka A) za imovne obćine
prama današnjim okolnostima kod I. banske
imovne obćine, naposeb šumarije glinske.


Prama §. 14. imadu se sve promjene pravoužitničke obitelji,
nastavše prodajom ili diolom, u katastar pravoužitnika
provadjati. Kod otoga je iztaknuto, da se kod sastavka pravoužitničkog
katastra pronadjeni broj cielih 7*, Vi i V4 selišta
pod nijedan način umnažati ne smije, i da se dakle prama
tomu, ako se na priliku ^|^ selišta na tri jednaka diela dielilo
bude, svakomu novomu dielu ne pripada diel uživanja ^|^ selišta,
ved jedino tredi dio uživanja od ^^ selišta.


§. 15. ograničuje djelivost selištah u toliko, da se diel


*) Ima već dulje vremena — dvie godine — od kako smo primili ovaj sastavak´
kojim se istinski opisuju doista kukavni izgledi ovih naših šumarskih vježbenika.
Kako se je držalo neoportunim objelodaujenje ovog sastavka, nismo ga do sele objelodanili,
nadaj ud se, da će po vremenu i za tu ranu lieka biti; kako ga ali sve do danas
ne ima, postalo je objedanjenje tog sastavka doista nužđnim, ne bili tako rekuć u
dvanajstoj uri uspjeli obratiti pažnju mjerodavnih faktora na nepovoljne prilike
iztaknute u tom sastavku. Uredn.


3




ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— u —


uživanja cielog selišta najviše na 4, 74 najviše na 3, najviše
na 2 diela podieliti može, dočim dio uživanja V» selišta
absolutno nije djeljiv.


Ako li se dakle stranke mimo odredjene izmjere na dalnje
razkomadanje djelova uživanja sporazumiju, tada se molbi za
provedbu takovog sporazumljenja ne smije zadovoljiti, ved se
imadu stranke pozvati, da se na novo u granicah gornjih ustanovah
sporazumiju uz primjetbu, da će do novoga sporazumka
cieli dosadanji dio uživanja izdavan biti na stari popisni broj,
a da de se novo nastala selišta smatrati kao neovlaštena na
uživanje.


Odnošaj tih dvajuh paragrafa stoji u opreci prama današnjoj
potrebi naroda.


Kako je uslied diobe došlo u bivšoj prvobanskoj pukovniji
do toga, da su ;se po osnutku imovne obdine i sastavku
pravoužitniekog katastra, pojedine zadruge posliednjih godina
razdielile na više grana,, a starih kude-brojeva najviše je bilo
koji su imali pravo užitka u imovnih šuma sa V4, V2 selišta,
riedje sa ^4 i jedno cielo, to je zavladala prava mizerija med
jednim dielom naroda u pogledu obskrbljivanja na gradjevnom
a po gotovu na gorivom drvu.


Mnoga tako novo osnovana ognjišta ostala su temeljem
gornjih paragrafa bez prava uživanja na šumah imovne obdine,
jer uslied ograničeno dieljivosti selišta i njegovih dielova, ili
su evidentirani na starom kude-broju, ili su eventualno uslied
nagode lišeni prava uživanja. (Ako je u obde do nagode dođi
moglo, jer nijedan podjeljenik u ovim krajevima ne de se tako
lahko prava uživanja odredi. Takove nagodbe su riedke ili ih
u obde niti nema).


Težki su to i pretežki ođnošaji. A počimlju sve to teži
bivati. Zima je tu, grijati se mora, drugih šuma izuzam imovno
obdinskih u blizini nema, državne su šume predaleko, da si
takovi ljudi tamo potrebno drvo na dražbi kupe, 0 privatnim
šumama nema skoro niti govora, dočim obdinske šikare ved su
odavna sikiri podlegle. Kuda li je upuden sada takav podje




ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 35 —


Ijenik, kojemu je pravo uživanja s razloga dvajuh gornjih paragrafa
uzkraćeno ? Svoje šume nema, obdinske šikare su opustile,
a kupiti drva kod imovne obdine ne može, jer godišnji etat
potrebuje imovna za podmirbu svojih pravoužitnika!


Takav čovjek je nuždom primoran nedozvoljenim načinom
potrebito drvo u šumah imovne obdine si prisvajati, pošto nema
prilike, da si upravo i uz gotov novac potrebito drvo kupi.
Posljediea toga jest svakako šumska šteta, koju si danomice
nato varuje.


Primjerice neka bude navedeno, Trojica brade živili su u
zadruzi; ta njihova zadruga imala je pravo uživanja sa V« selišta.
Medju njima dodje do diobe, i podiele se na tri diela.
Najmladji brat slučajem ostane na starom ovlaštenom kudebroju,
doČim starija dvojica si osnuju nova ognjišta. Pošto kompetencija
y^ selišta nije djeliva, to najmladji brat koji je ostao
na starom kude-broju, ostao je i nadalje kao pravoužitnik, dočim
dva starija brata uslied toga što su si osnovali nova ognjišta,
ostadoše bez svakoga prava. Daklen ova dvojica i njihovi pitomci
lišeni prava uživanja temeljem navedenih dvajuh paragrafa
— primorani su da sada i u budude da prave šumsku štetu,
pošto im se ne. pruža prilika, da si potrebito drvo kupe. Podvrženi
su kaznama, globami od strane vlastih, a samo drvo
ved prama počinjenoj šteti i na to odnosedem se šumsko kvarnom
cjeniku moraju višestruko pladati, dočim onaj najmladji brat,
koji je ostao na starom kude-broju dobiva potrebito drvo uz
sniženu cienu, te nije primoran praviti šumsku štetu, niti nositi
njezine štetne posljedice.


Ljudi podjeljenici pritužuju se u takovim slučajevima, šumariji,
gospodarstvenom uredu, a držim i Visokoj vladi, a to
prituživanje trajati de u budude sve dotlen, dok se ustanove
tih dvojnih naslovnih paragrafa ne modificiraju u toliko, da se
dovedu u koliko je to makar mogude u sklad sa današnjom
cjelokupnom narodnom potrebom.


Kada se napred navedeno dobro promozga, nastupiti de kod
pojedine gospode stručara različita mnenja. A ta sva mnenja,




ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 36 —


držim, da de dobro doći kada se promjena ustanovah tih d vajuh
paragrafa preduzimala bude, jer do toga prije ili posije doći
mora. Obzirom na to iznjeti ću evo ja moje skromno mišljenje
u tom pravcu. Ako li bude zeleno, neka ga tople zrake razmišljavanja
gg. kolega ugriju, da dozrieti bude moglo.


Evo dvajuh načina:


Prv i način . Sadržina tih dvajuh paragrafa morala bi
se mjenjati sa promjenom zadružnog zakona, to jest: na koliko
god grana se koja zadruga dieli i u koliko je ta djelivost po
po zadružnom zakonu dopustiva, na toliko djelova užitaka bi
se selišta i selištni dielovi djeliti trebali, pa makar takav dio
i minimalan bio. Time bi si svaki podjeljenik zadržao podpuni
karakter pravoužitnika, pa ako bi dobio godimice bilo to samo
i dva metra drva, to bi onda svi skupa ipak u nekom razmjerju
participirali na užitku, razmjerno jednako bi podnašali
nestašicu drva, a i razmjeran bi bio i dug šumske štete, a ne
da oni podjeljenici (kako je to sada) koji su prigodom diobe
ostali u pravu uživanja, uživaju tu blagodat i dalje, a drugi
podjeljenici primorani okolnostima, kako je prije spomenuto,
moraju preko ciele godine nedozvoljenim načinom drva priskrbljivati.


Godimice ostaje više selištah i djelovah selištah vakantnih
uslied izseljivanja, razprodaje i izumiranja naroda. Takovim vakantnim
selištima imali bi se nadopunjivati dielovi uživanja
onih podjeljenika, koji su prigodom diobe — kada bi se selišta
i dielovi selištah prama broju podjeljenika dieliti morala —
minimalan dio dobili.


Daklen vakantna selišta služila bi za nadopunu minimalnih
dielova, koji bi mogli rasti do stanovite neke normale, koja bi
se mogla opredjeliti recimo prama današnjem uživanju sa V4
uživanja od jednoga cieloga selišta.


Posao evidencije u tom pogledu bio bi taj: Glede izseljenih,
izumrlih i razprodanih kudnih brojeva kojih su vlastnici pravo,
uživanja imali, morao bi se od strane občinskih poglavarstvah
godimice izkaz sastavljati i taj izkaz dostavljati go




ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 39     <-- 39 -->        PDF

- 37 —
spodarstvenom uredu. Gospodarstveni ured bi po primitku tih
izkaza a prama pravoužitničkom katastru morao sbrojiti cjelokupna
ta vakantna selišta i taj zbroj vakantnih selišta godimice
razdjeljivati jednako na one pravoužitnike, koji su prigodom
diobe minimalan dio uživanja dobili.


Time se selišta ne bi umnožala, a svi podjeljenici ostali
bi u pravu uživanja.


Drug i način . Sva selišta od svijuh pravoužitnika sbrojiti
i bez obzira na dosadanji dio uživanja ponovno razdieliti
na sve stare i od ovih proiztekle nove kude-brojeve, svima sa
jednakim dielom uživanja. Takova dioba morala bi se recimo
svake 15. godine ponovno preduzimati obzirom na novo nastale
kao i obzirom izselivanjem, razprodajom i izumiranjem nestale
kuće-brojeve.


Mogude, da bi kod ovog načina bilo prigovora što bi današnji
uživaoci cielog, trijuh četvrtina i dvijuh četvrtina selištah
bili godimice prikraćeni u pravu uživanja; ali kod toga je opaziti
to, da danas ima veoma mnogo onih koji su prigodom osnivanja
katastra stekli pravo uživanja na jedno cielo, ^/^ i 7^ selišta
prama tadanjem svome posjedu, a danas nemaju moguće
niti 2, 3 rali posjeda, pa im je potreba drva — prama evidentiranom
u katastru pravu uživanja — manjom postala, a
onaj koji je kod osnivanja katastra stekao onda obzirom na
ondašnji njegov posjed samo ´A selišta (ili još manje, recimo
kasnijom diobom stekao si samo V4 uživanja od jednog cielog
selišta) ima danas obzirom na to, što si je svojim trudom svoj
posjed proširio, jednaku potrebu na drvu kao i onaj prvi.


Potreba drva kod svih seoskih krajiških kuća danas je,
vise manje, makar kod I. bansko imovne občine, podjednaka,
pošto su velike zadruge veoma riedke, jer su uslied diobe izčezle,
pa bi uslied toga i jednaki dielovi uživanja u šumah
imovne občine doneklen opravdani bili.


Gedeon Ogrisović


kot. šumar.