DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— lön se to pitanje u samoj praksi što prije riesi. Podržavati i dalje šumarsku akademiju a ne moći absolventima ni takove visoke šumarske škole omogućiti ustup u najbolju i najugledniju službu na vlastitom teritoriju, ne bi imalo prave svrhe. I k daljnem svrsishodnom usavršen j u naše šumarske nastav e shodno bi bilo pristupiti. Već ima izkustva od više godina u tom pogledu, a bilo bi to već s toga tim laglje, što je u tom smjeru izradjen obsežan elaborat nastavnika naše kr. šumarske akademije, koji bi se mogao kao temelj uzeti, a koji je već prije više vremena visokoj zemalj. vladi podnesen. Te poželjne preinake više su organizatorne nego li didaktične naravi; ipak bi se i na posljednje morao uzeti veći obzir od Kako je i u Ščavnici uvedena u najnovije vrieme nova naučna osnova. O tom važnom pitanju još ćemo možda obširnije drugom zgodom koju reći. Ovime zaključujemo ova naša razmatranja naglašujuć ponovno da ih ne smatramo nipošto izcrpivima, a niti bi se usudili tražiti, da ih tko takovimi smatra. Bude li nam jednoć razpoloživo vrieme dozvolilo i naidju li ovi naši redci na kakov odziv i priznanje, moglo bi nas to potaći, da taj predmet svestranije i izcrpivije obradimo. Ipak sve ono, što ovdje iznesmo, učinili smo u najčišćoj namjeri, da i sa svoje strane doprinesemo koju k tomu, kako bi se unapriedila naša šumarska struka i šumarstvo, o kojima još uvjek vladaju nazori, koji ih u povoljnom razvitku smetaju. I. P. O novijoj kemijskoj uporabi treseta i drva. u klubu hrv. šumarskih akademičara predavao absolv. šum. akad. A. Ugrenović ml. Ujedinjeni rad znanosti i prakse urodio je u novije doba velikim napretkom u svim granama tehnike, pa tako i u »obrtno-kemijskoj uporabi šumskih proizvoda«. Nastojat ću, da u današnjem predavanju razvijem bar kratnu priglednu sliku toga napretka — opširnije čut´ ćete u kemijskoj tehnologiji. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 16 — Na toj živahnoj slici o kemijskoj uporabi fih proizvoda temeljna je i najživlja boja: »tvarna narav sirovina treseta i drva i mogućnost njihove pretvorbe«. Hoću da kažem: »u svima obrtima, koji te proizvode obrađuju, najhitnija je kemija drveta i takmaca mu treseta«. U »uporabi šuma« čuti ćete, gdje i kako se upotrebljuje drvo u razne građevne, tehničke i kemijske svrhe. Nu j^ako se danas drvu, kao tehničkom i građevnom materijalu, javljaju različiti takmaci, valja naglasiti ovaj momenat: »Sto više će drugi, u građevne i tehničke svrhe prikladniji materijal, istiskivati drvo, to će veća i važnija biti potreba izrabiti drvnu tvar u kemijske svrhe«. Nije nitko slutio, da će željezo cement, linoleum, pa t. zv. »plastične mase« kao ksilolit (kameno drvo: smjesa drvne pi- Ijevine s magnezio-cementom) postati tako ozbiljni konkurenti solidnim drvenim gredama i daskama. K ovima se konkurentima pridružuje kameni ugljen i napokon još jedna važna sirovina : treset i to kao materijal za gorivo i kao stelja, koja poimence svojom upojnosću daleko nadmasuje i slamu i šumsku stelju i piljevinu. Tresetna vlakanca rabe nadalje danas u tekstilnoj industriji, za pravljenje Ijepenke, papira, a i u sve one svrhe, u koje rabi celuloza. Nu drvo će ipak uza sve ove konkurente ostati uvijek i uvijek najvrijednija organska sirovina, jer je međ svima biljkama, tima producentima meke organske materije, drveće ipak nejjeftiji producent, koji producira na veliko. Svaki kilogram stanične tvari daje nam 4200 kalorija, vraća naiii energiju, koju je Hšće uz pomoć sunčanog svjetla dugim nizom godina gomilalo u staničju, a vraća nam tu energiju u obliku, u kojem je možemo direktno upotrijebiti (za loženje, grijanje). Promotrimo li pak razvoj tehnike organske kemije zadnjih pedeset godina zapazit ćemo, da ugljen i kamenougljeni katran bijahu najvažnija vrela velike kemijske industrije. Ne stoji li to u opreci s prijašnjom našom tvrdnjom, da je drvo fundamentalna sirovina? Ne stoji, jer vrhovno gospodstvo ugljena pada danas sve više. Jedno uslijed toga, što industriji |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 17 — daju jeftinu silu vodopadi, drugo što danas ved ima metoda, kojima se dade skoro svaka organska tvar prevesti u plin (priređuje se tako n. pr. »tresetni plin«), treće što se javljaju razni konkurenti ugljena: acetilen i mnogi drugi plinoviti, tekudi i kruti produkti. Padanjem vrijednosti ugljena, koji i tako ne de trajati vječno, dođi de drvo kao sirovina u kemijskoj industriji do sve vede važnosti. * Najozbiljniji konkurent drveta jest treset. Vi znate što je treset, znate kako nastaje, znate, da ga iz tresetišta vade, suše i priređuju za gorivo. U novije doba postade treset osobito važan jednim otkridem njemačkog kemičara Dr. Botho-a. Ovomu je uspjelo, da elektro-ozmotičkim putem otstrani iz treseta bjelančevine, huminske tvari i vodu, pa tako dobiva materijal — nazvao ga je »ozmon«, — koji je naličan smeđem kamenom ugljenu. »Ozmon« nadmašuje i tresetne, a i sve druge brikete, koji se priređuju iz otpadaka, jer izgara mnogo pravilnije. Dok zima dopušta vadi se treset i »osniira«, zimi pak briketiraju radnici otpatke »ozmona«, ili se sam »ozmon« suho destilira, pa se uz tresetni plin i destilate dobiva još izvrsni »ozmon-koks«. Gorivost »ozmona« iz dobrog treseta iznosi oko 4300 kalorija, nadmašuje dakle gorivost suhog drveta (3150). Proizvodni troškovi za metričku centu ozmona iznose 16 novčića, — dakle vrlo jeftin i dobar gorivi materijal. Ovaj de izum biti dakako od koristi u prvom redu onim zemljama, u kojih ima mnogo tresetišta, jer de doprinijeti tome, da se riješi pitanje o tresetištima, a dat de uza to i izvrstan gorivi materijal. Prošle je zime održana u Berlinu izložba (Moorkulturund Torfindustrie-Austellung), na kojoj bijahu izloženi razni fabrikati iz treseta i predočeni načini njegove uporabe. Bila je tamo izložena i važna uporaba tresetnih vlakanaca u tekstilnoj industriji. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 18 — Tresetna su vlakanca — ako ih motrimo pod mikroskopom — zavijena suha, cjevasta i ponajviše šuplja, a kad su suha izpunjene su te šupljinice zrakom. Ta je baš građa uzrokom, da su tkanine iz tresetnih vlakanaca dobri izolatori topline i zvuka, a tresetna stelja da požudno upija tekućine (gnojnicu) i plinove (amonijak, koji je štetan po oči i pluda). U svojstvu izolacije, koje se kod treseta pojačava tim, da se šuplja vlakanca napune zrakom, tim gotovo najlošijim vodičem topline, kadra se takmiti s tresetom samo plutovina. ü treseta je još i ta kemijska osebina, da on ne samo nije inkrustiran onim tvarima, koje su kadre uzrokovati vrijenje i gnjilobu, već ima naprotiv u sebi svu silu huminskih tvari, koje baš vrijenje i gnjilobu sprečuju, jer uništuju bakterije. I kako industrija ide danas za tim, da obrađuje tresetna vlakanca bez ikakvog apretiranja (prerađivanja) t. j. nastoji, da vlakanca u tkaninama pridrže što više od svojih prvotnih svojstava, razumljivo je, da je tako pravljena roba vanredno lahka, propusna a ipak grije i upija znoj — dakle idealno odgovara higijenskim zahtjevima. Iz tresetnih se vlakanaca prave danas pokrivala za ljude i za konje, prostirači, užeta za izoliranje cijevi, kojima se vodi vodena para, Ijepenka, papir i t. d. Svratimo sad našu pažnju celulozi, tomu najglavnijem sustavnom dijelu drva, koji iznosi gotovo polovicu čitave drvne mase u suhom stanju. Celuloza je sirovina, kojoj gledom na njenu otpornost naprama kemijskim uplivima danas nema premca u organskom svijetu. Danas je celuloza u svojim glavnim oblicima: kao pamuk, lanena i konopljena vlakanca, zatim kao drvna celuloza, pa ona iz gospodarskog bilja, tvar najveće obrtne vrijednosti. Govoreći o celulozi lijepo je rekao dr, Wislicenus šumarima na skupštini saskog šumarskog društva: »Gospodo! Vaš je to vlastiti fabrikat a možda ne će biti dugo, pa ćemo se pitati, ne će li i šumarenje, koje ide danas u prvom redu za produkcijom tehnički korisnog drvlja, morati |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 19 — segnuti za uzgojem onih vrsti, koje su na celulozi bogatije (jagnjed) ili brže rastu, pa proizvode velike mase (bor). Vi proizvodite tu najplemenitiju organsku sirovinu, jer i vi poput kakovog tvorničara silite prirodne sile, da one što bolje više svoje procese izgrađivanja. Vaša tvornica proizvodi taj svoj produkt i najjeftinijim načinom i to onim davno ved pokušanim postupkom phytosinteze. O promotrite li tehniku u toj vašoj čudnoj tvornici i uočite li sve što ona pruža, priznati ćete sami, da ste najsavrseniji tvorničari na veliko. A r odveć sam vam polaskao, jer vaša tvornica ima i mana! Ona radi preveć polagano — promotrite samo svoje aparate: drvlje! Da te svoje aparate namjestite, treba vam mnogo mjesta i vremena. Kad bi n. pr. koja tvornica producirala godimice samo onoliko, koliko u vas iznosi godišnji prirast onih stabala, koja zapremaju isto toliki prostor kao i tvornica, ta se zaista ne bi rentirala. Nu ta prividna mana baš joj je prednost — reći ću vam odmah zašto! Moderna kemija spoznaje danas sve više i više od kolike je vrijednosti i koliki je kod kemijskih procesa učinak ovih dvaju faktora: vremena i površine, a baš s ta dva važna faktora raspolaže vaša tvornica na veliko!« Dr. Wislicenus drži, da baš tu treba tražiti glavni uzrok onomu neuspjehu, kojim su urodili svi pokušaji i sva nastojanja organske kemije, ne bi li se kako proces asimlacije dao provesti u laboratoriju. Dr. Wislicenus drži, da če kemija za stalno otkriti umjetni način priređivanja celuloze, samo ova sintetička celuloza — veli — teško da će svojom anatomskom građom ikada doseći ono savršenstvo, što ga nalazimo u prirodne celuloze; očito u pomanjkanju onih važnih faktora: vremena i površine! Stariji kemijski obrti, koji drvo obrađuju, bijahu vezani na prilično mučnu zadaću, da naime pri obrađivanju drveta štede što vise celulozna vlakanca. Moderna pak |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 kemijska tehnika otstranjuje tvari, koje se među vlakanca nagomilavaju tako vješto, da se samih vlakanaca ni ne dotiče. Ta je uspjela manipulacija i razlogom, da kvalitet drvnog a papir a biva danas sve bolji i bolji. Tvornice u Njemačkoj produciraju danas iz celuloze vrlo lahki papir, zovu ga pače »ko pero lak« (Papier-Federleicht). Tvornice papira idu danas i dalje. Iz celuloze, dok još izlazi iz stroja za obrađivanje papira, predu se sive končan e nit i sve do 30.000 metara duljine. U trgovini dolazi takva pređa pod imenom »licela«. Iz »licela«-pređe prave se u Njemačkoj i latci za odijela a berlinska tvrdka Baer i sin prodaje pače gotova odijela (komad po 6 forinti). Iz celuloze priređuje se danas i umjetna svila. Takva 86 roba u Njemačkoj mnogo kupuje, jer je vrlo lijepog i trajnog sjaja, a uza to jeftina. Nu pravi se svileni latci ne dadu ipak nadomjestiti ovakvim surogatima, jer je nit što je prede svilena buba, vanredno čvrsta. (Građeno je — kao što znate — iz Sibroina. To je bjelančevini slična tvar iz reda albuminoida, koji su vrlo trajni i otporni). Umjetna svila dakle ne dosiže doduše čvrstodom onu naravne, al je nadmašuje sjajem i kemijskom trajnošću. Tvornice umjetnih prediva bave se i pravljenjem umjetni h vlas i te ih pletu u kestenjaste, plave i žućkaste kite i vlasulje. Vrlo lijepo izgledaju imitacije slame za pravljenje šešira. Najmlađa industrija umjetnih prediva ide sasvim drugim putem; ono izrabljuje promjenljivost celuloze. Ako naime celulozu, koju smo priredili Na OH-om, izvrgnenio djelovanju sumporo-ugljika, prelazi ona s vodom u sluzavu i žilavu masu zvanu »viskoza«. Ova opet s amonijevim sulfatom daje hidrocelulozu, iz koje se vrlo lako predu niti sjajne kao svila. Ako pak viskozu prevedemo u celulozni tetracetat (4 mol. octene kiseline s 1 mol. celuloze) možemo iz ovoga presti niti, koje i kemijskom i mehaničkom trajnošću dosežu sibroin svilene bube. Ako na celulozu djeluje smjesa dušične i sumporne kiseline, dobivamo estire dušične kiseline (Estiri su spojevi, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 21 — koji od prilike odgovaraju solima u anorganskoj kemiji). Zadnji estir, koji se ovakvom »nitracijom« dobiva, jest pyrotiln i näma poznati puščani pamuk, koji se topi u smjesi alkohola i etera i da gustu tekućinu kolodij . (Prije puno rabio u fotografiji i medicini). Ako ovomu dodamo još tvari, koje se tope u alkoholu i eteru (n. pr. kamfer) dobivamo rožnatu tvar celuloid. Industrija celuloida približuje se danas svome koncu, al se zato više razvija industrija praskavih tvari. Pod praskavim tvarima razumijevamo one, koje izgaraju vrlo brzo a uza to razvijaju i mnogo vrudih plinova. Stari puščani prah — smjesa ugljena, sumpora i salitre — pretvori u Vioo sekunde tredinu svoje mase u vruće plinove velike napetosti. Jedan kilogram puščanoga praha daje 270 litara plinova, reduciranih na normalno stanje. Ostale dvije trećine te smjese jesu produkti izgaranja, koji tvore dim. Molekula puščanoga pamuka sadržaje samo takovih tvari, koje se kod izgaranja pretvaraju n plinove i koje same u sebi imadu za izgaranje nužni im kisik. Celulozne praskave tvari rasprsnu se već u V50000 sekunde uz tri puta veću množinu plinova, a samo se u neznatnoj množini javljaju krutine, koje tvore dim. Sve ove praskave tvari priređuju se iz drvne celuloze, a samo vrlo neznatan dio iz pamuka! (Industrije umjetnih prediva, 0 kojoj smo govorili malo prije, nailazile su s početka na poteškoće baš s toga, jer su se svilena vlakanca vrlo rado upalila, dok napokon nije uspjelo kemijskim reduktivnim sredstvima otstraniti tu upaljivost). Kemija celuloznih estira ima dakle lijepu budućnost, jer se baš na njoj temelji najglavnija uporaba drvne celuloze. Da si predočite kako se silno podiže cijena drvne supstance ovakvim, putem, evo nekoliko zanimivih podataka (po Dr. Müllern i N. Wittu) : 1. Prostorni metar drva važe 400 — 500 kg. a cijena tek mu je na panju 1´80 for. 2. Dovezen na trg vrijedi već 3"60 for. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 22 — 3. Kuhamo li ga sa vodom ili sulfitnom lužinom dobit demo do 150 kg. celuloznih vlakanaca, koja vrijede 18 for. 4. Preradimo li celulozna vlakanca u papir iznosi vrijednost celuloze iz 1 prostornog metra drva 24—30 for. 5. Isprevedemo li celulozna vlakanca u pređu, doseći ćemo prodajnu vriednost od 30—60 for. 6. Preradimo li celulozna vlakanca u dlake (slične konjskoj struni), podiže se vrijednost celulozne supstance sve do . 900 for. 7. Izrađivanjem umjetne svile doći ćemo i do vrijednosti od 1800 for. 8. Acetiliramo li celulozu i ispredemo li tako dobiveni celulozni acetat, dobivamo posebnu i najbolju vrst umjetne svile, tako da nam upotreb- Ijeni prostorni metar drva daje 3000 for. Tim što smo naveli najznamenitije kemijske postupke i načine, kojima se služi novija kemijska tehnologija, nijesmo još iscrpili svega. Ima još kemijskih obrta, koji doduše nešto sporijim načinom pretvaraju drvo i celulozu u kemijski vrijedne proizvode, aF tako bar doprinose tomu, da se mogu racionalno upotrijebiti i drvni otpatci, koji su često (ako se rabe za loženje) izgubljeni. Svima vam je poznat proces suhe destilacije. Kad drvo — dakako u posebnim za to priređenim aparatima — podvrgnemo suhoj destilaciji, dobivamo ove što plinovite, sto tekuće, što krute proizvode: rasvjetni plin, octenu kiselinu, drvnu žestu, aceton, drvni ugljen i drvni katran. (Opširnije o svemu tome čuti ćete u kemijskoj tehnologiji). Uspješni rad i gospodarski napredak tvornica, koje se bave suhom destilacijom drva, uvjetovan je u prvom redu niskom cijenom drva (bukovina). A gdje je drvo niske cijene? U takvim krajevima, u kojima su šume daleko od prometila. Tko pak gradi tvornicu u kraju, gdje su šume daleko od željeznice i valjanog puta, taj je opet svoju robu odaljio od tr |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — žišta. Nu toj će se neprilici, da se kod suhe destilacije mora upotrebljavati jeftino drvo, vremenom ipak doskočiti i to tim, sto novija kemijska tehnika nastoji, da proizvode suhe destilacije obradi što temeljitije i potpunije, pa je nade, da će suha destilacija, podignuvsi vrijednost svojih proizvoda moći raditi i skupljim drvom. I voda, sto je u drvetu, neprilična je kod suhe destilacije : n. pr. svježe drvo daje odveć vodenastu octenu kiselinu, a koncentracija se ne isplaćuje. Tvornice su dakle prisiljene, da troše odnosno investiraju mnogo kapitala, gradeći velika skladišta, na kojima se drvo godinu, a i dvije suši. Najnoviji dakle problem, što ga kod suhe destilacije drva ima da riješi kemijska tehnika, da se što racionalnije udesi sušenje drva i drvnih otpadake već prije samoga procesa. Tim bi se smanjili i proizvodni troškovi, a došla bi do vrijednosti ona silna količina piljevine i drugih otpadaka, koje srećemo po pilanama i drugim tvorničkim obrtima, koji drvo troše. Spomenuti nam je napokon još jedan najnoviji obrt. Znalo se već dosta davno, da se iz celuloze može prirediti sla d o r a iz ovoga opet alkohol , (Celuloza je polisaharid, iz kojega t. ZV. intervencijom postaje slador, a ovaj opet vrijenjem prelazi u alkohol) samo nije nikome uspjelo, da to tehnički t. j . u veliko provede. Nedavno je kemičar dr. Roth u Breslavi otkrio način, kojim se iz celuloze može dobivati alkohol. Celulozu izvrgne najprije djelovanju mineralnih kiselina i tlaku, zatim je grije, i ozonizira (t. j . uvodi ozon), pa iz 100 kilograma piljevine dobiva tako lö—17 litara 80% špirita. Proizvodni trošak za jednu litru apsolutnog alkohola iznosi 6 novčića — dok za onaj, koji se priređuje iz žitarica, iznosi po litri 17 novčića. (Danas je tako jeftina fabrikacija špirita od važnosti, jer ga mnogo troše razni motori.) Nu mi ne moramo s rastvaranjem celuloze ići tako daleko, ostanimo kod prvoga stadija, kod sladora. (Kako bilježi »Glasnik naravoslovnog društva« nalazi se kraj Aachena tvor |
| ŠUMARSKI LIST 1/1905 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — niča, koja priređuje slador iz drvne celuloze). Pustimo li, da se isparuje otopina sladora, koji je priređen iz celuloze, dobit demo sirupastu masu zvanu »melasa«, koja je, kako gospodari kažu, izvrsno hranivo za konje i goveda. Osobito je zgodno kombinirati fabrikaciju melase i špirita. Na koncu, da se još jednom n kratko osvrnemo na ove načine uporabe šumskih proizvoda. Napomenusmo, da se iz treseta elektro-ozmotičkim putem dobiva jeftini gorivi materijal »ozmon« i ozmon-koks«. Istaknusmo, kako nova kemijska tehnika danas nastoji, da što je moguće manje dira u tresetna vlakanca, da dobiva tako produkte, koji su izvrsni izolatori topline i zvuka, a požudno upijaju tekućine. Prešli smo tada celulozu, tu najvažniju organsku sirovinu. U kratko nanizasmo sve ono, žto se iz nje priređuje: papir osobitog kvaliteta, do 30.000 metara duge niti, a iz ovih opet tkanine i odijela, umjetna svila, koja svojim sjajem i bojom nadmašuje naravnu, umjetna kosa, slama za pletenje šešira i t. d. Naglasismo koliku budućnost imadu celulozni estiri, spomenusmo kako suha destilacija nastoji, da joj postupak bude što racionalniji, a napokon dometnusmo kako je uspjelo prirediti i slador i alkohol. Sve ovo potonje, gospodo, pravi se iz celuloze, koju u obliku drveta proizvodi velika naša phytosintetizka tvornica — šuma! Dok ozbiljni konkurenti s jedne strane potiskuju drvo kao građevni i tehnički materijal, otvara se evo šumarskoj proizvodnji novo veliko i nepregledno polje napretka i rada. |