DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 654 šumarske akademije ščavničke, tražili bi isti nastavn i zahtjevi — doduše slab materijalni položaj absolvenata u kasnijoj službi ne bi lo bar za sada opravdati mogao — da se i u nas podjc istom stazom. Da i mi podjemo istom stazom, kojom seje pošlo u susjednoj Ugarskoj u tom smjeru, odlučan je još jedan važan i specialno naš razlog, naime da i s ove strane ne bude nikakovoga prigovora onim našim absolventima, koji žele polučiti namještenje kod uprave naših državnih šuma. U tom nas mišljenju najbolje učvršćuje činjenica, što još do danas nisu riešene u Budimpešti molbe ni onih naših domaćih akademičara, koji su kao prvi molili za namještenje kod uprave naših državnih šuma. Da pako naši svršeni akademičari budu namještani kod uprave državnih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji pitanje ne samo u obće važno, već ga smatrasmo upravo životnim pitanjem za mladu našu zagrebačku šumarsku akademiju. Sa lu-vatske strane učinjeno je do sele sve, da se upravi državnih šuma dade prilika namještati u Hrvatskoj i Slavoniji podpunoma kvalificirane domaće ljude a sposobne odmah propisanim slnžbenini jezikom uredovati i sa strankami obćiti, a do te vrhovne uprave stoji, da se tim prilikama u korist toli šumske uprave toli naroda posluži. Za nas je pako, kako već gore spomenusmo, to pitanje od osobite važnosti, te se ne smije staviti s dnevnoga reda, dok ne bude u smislu našeg temeljnog zakona i prava riešeno. Da ga pako i vrhovna uprava državnih šuma, što prije na dnevni red stavi, naša je žejja i molba, a svakako — dugim čekanjem — i podpunoma opravdana. NoTa naredl)a o kupovanju i izvozu žira, koju smo u prošlom broju našega lista u cielosti priobćili, djeluje povoljno na cienu žira i na solidnu konkurenciju, kako smo sa mjerodavne strane dočuli, prem smo u domaćem novinstvu primietili i glasova, koji tu naredbu simpatično primili nisu. Naša šumska uprava i neki dopisnici našili politickili dnevnika. Dok su ljudi ljudi, a ne angjeli, biti će nedostataka a i grieha svagdje, pa tako i u upravi u obće, napose u šumarskoj s kojom naš seljak-ratar naprestano u dodir dolazi. Pak kad se ti nedostatci i gricsi naročito u opozicijonalnira glasilima nekoj puta na javu iznesu i žigošu, ne bi to mogli smatrati neopravdanim, nedozvoljenim i štetnim. Nu kada se iznose griesi koji ne postoje ili neznatni manjci tako predoče, da je vriedi ona narodna da je „od muhe postao vol", tadi niti je to opravdano ni svrsi shodno. Na ova razmatranja ponukaše nas češći dopisi priobćeni u raznim našim većinom opozicijonalnim novinama, u kojima je govor i o našoj šumskoj upravi. Ti su dopisi često bez svake objektivnosti o čem smo se već opetovano osvjedočili, zanimajuć se potanko za pojedine u takovim dopisima iznesene činjenice. U pretežnoj većini slučajeva |