DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 634 — bi još zažviždnuo žutokljuni kos ili bi vrane zalepršale krilima, te spustivši se na koje stablo otimale se za udobnije grane. No ti su glasovi sve rjeđi i sve tiši bivali. Pomalo se sve smirilo, a tišinu bi prekidalo jedino još šuštanje drveća. Lještak bi podizao sivo svoje lišće u vis; kraljevski bi hrast tiho zamrmljao, a breza bi kojom hvojicom zati´eperila. I sve je umuklo. Ili eto večernji žar posta još rumeniji, a na istoku smračilo se nebesko plavetnilo — pa se i sav šumski žamor slio već u dostojanstveni i tihi, ako i ogromni zbor — jer se šuma pred noć, prije ne će usnuti, moli i govori svoj očenaš : drvo javlja drvetu slavu Božju i rekao bi ljudskom govori riječi. Oh! samo veoma nevine duše razumiju veliki taj i blagosloveni govor! Oh! samo veoma nevina srca slušaju i razumjevaju, kad zbor staračkih hrastova prvi ovako zameće razgovor: — Braćo borovi, radujte se; eto Gospodin nam dade tihi i topli dan, a sad zvjezdanom noći prikriva zemlju* Velik je i moćan Gospodin, moćniji od nas, a dobrostiv, zato mu slava na visinama, na vodama, na kopnima i u zraku! I borovi časak razmišljaju o riječima hrastova, pa se skladno u zboru odazivaju: — I eto, Gospodine, tebi u slavu ronimo poput žrtvenih kadionica mirisavu dragomast i jaki smolni miris. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje! I zatim će breze: — Nebom pliva večernje rumenilo, Gospode, a u njegovim zrakama zlate se i plamte naši listići. Našim Ti listićima. Gospode, pjevamo pjesmu, a tanahne naše hvojice sviraju kao harfe, o dobri Oče naš! I ponovno se javljaju žalobne omorike! — Na turobna naša i od žege umorena čela pada večernja rosa. Slava Bogu! Braćo i sestre radujte se, jer večernja rosa pada! I sred tih zborova jedina samo jasika plaho trepeće, jer je dala drvo za križ Spasitelju svijeta, pa od časa tihano stenje : |