DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 631 — Nekoliko bilježaka o „estetici u šumi´*. Znamo iz iskustva, da vegetacija u opće, a napose šume znatno mijenjaju lice zemlje i daju mu posebni izražaj. Žalosni, ko zamrli izledaju krajevi, gdje nema ni biljke, ni travke, ni grma, ni drveta — predjeli pak okićeni svježim zelenilom livada, polja i šuma, odišu upravo bujnim životom i svježošdu, a doklegod ti oko siže, razasulo se zelenilo u sto najnježnijih niansa, Ne da se poreći, da šuma ima u sebi neke ljepote i cara koji se ne dojimlju samo pjesnika, umjetnika, već i svakog običnog čovjeka. Stara je ta spoznaja. Već su eno carevi rimski rado ljetovali po susjednoj Dalmaciji, koja je tada još bujala zelenilom, gradili pače po njenim šumama svoje ljetnikovce. P a i danas gradsko žiteljstvo izmučeno onim jednoličnim bučnim životom, kadgod samo može, hrli u šumicu, da se krijepi i naslađuje. Dozvolite mi najprije nekoliko općenitih, bilježaka kao uvod. Zašao si dublje u šumu — čini ti se, stupio si u beskrajni veličajni hram. Golemo stabalje, kao da je poput silnih stupova poduprlo svod nekog ogromnog svetišta. U polutami, kao da razabireš, da se to stupovlje niže sve dalje i dalje i nastavlja u beskrajnost. Svuda se raskrilio velebni mir i muk — ; tek časkom dahne lahor, drhne list — pa opet mir. Lagano treperi lišće, ko da šuma tiho šapće, kao da se moli — čini ti se, čuješ ljupku, nježnu, jedva čujnu anđeosku pjesmicu. Slušaš, stojiš bez daha, bez riječi. Duša li je spokojna i mirna, srce u tom trenutku, kao da nema želja, u ovakom času zaboravljaš, da daleko od ove svete tišine ima opakih ljudi. Ali nenadano ti drhne duša — ovom se svetom rajskom čuvstvu nehotice privija slutnja, da sve oko tebe odiše, životom božanstv a silnog i mogućeg, koje i grijesne ljude pušta u svoj sveti stan, da prisluškuju dahu njegove duše i da se dive njegovim djelima! |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 32 <-- 32 --> PDF |
-- 632 — Ovo čuvstvo, ona. slutnja, stara je isto toliko, koliko osje danje ljudsko u opće! Tko će poreći, da nije baš ovo čuvstvo vodilo čovjeka davno još u samoću šumsku, a on se tamo počeo klanjati svojim bogovima i razno drvlje posvećivao raznim božanstvima. Možda je isti taj osjećaj, ista pomisao, jedan od onih razloga, s kojih su stanovnici gorskih, šumovitih predjela pobožniji, nego oni po nizinama? Nije li baš ovo isto čuvstvo nježne grčke duše zasijalo sijaset nimfa i driada, po šumama bajne Helade? Nijesu li svećenici grčki, s iste slutnje iz šušnja lišća hrasta, u kojem je po njihovom vjerovanju Zeus stanovao, pa iz žubora vrela, koje je podno toga svetoga drveta izviralo, kušali razabrati želje i zapovjedi svoga silnog gospodara Olimpa? U Rimljana bje isto tako. Plioije (Naturalis historia, Liber XII.) piše doslovce ovako: »Sume bijahu hramom božanstva, pa priprosta sela, još danas po prastarom običaju posvećuju odličnije drvlje bogovima, a ni mi se ne molimo kipovima, koji sjaju od zlata i slonove kosti više, nego svetim gajevima i njihovoj nijemoj tišini«. »I Germani«, veli Tacit »nemaju hramova i kipova, već štuju svoje bogove pod vedrim otvorenim nebom, u gajevima i šumama (^. Slaven je u znak ljubavi posvetio Perunu hrast i lijesku i vrhove nekih gora, a po šumama nastanio vile. Umni Grk, praktični Rimljanin, divlji German i nježni Slaven -— svi su ovi, ma da su im duše bile skroz različne, osjetili veličajnost šumske tišine, svetost onog velebnog mira, bajnu ljepotu šume i uvidjeli, da je jedinim bogovima dolikovalo obitavati, u takovim prirodnim svetištima! Tim smo doduše istaknuli samo etički momenat, nu bit će, da začetak ovoga leži ipak u estetskom momentu. I tako je duševni život čovjeka, bio davno već pod dojmom šume, odnosno njene ljepote. Taj je dojam bio svakako veći i intenzivniji onda, kada je šuma bilo više nego danas. |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 633 — onda, dok je čovjek u mnogočem bio upućen na majku prirodu, a prema tome bio joj i bliži. Ljubav za tu majku i njenu ljepotu, očitovao je Slaven i tim, što je imena za svoje mile i za ona mjesta i krajeve, gdje je obitavao, uzimao iz sva tri carstva njezina. Primjetiti je, da je baš šuma sa svojim životinjskim i bilinskim stanovnicima dala mnogo te građe. Svjedoče to imena: Drenka, Jagoda, Kupina, Malina, Dunja, Trnjina, Višnjica, Vučica, Jela, Rakita, Jasika, Jelenica, Vukovoj, Vukovid, Vukid, Vučjak, Međeđak, Orlid, Orlovid, Zec, Srnid, Košutid, Hrastovica, Bukovac, Kostanjevac, Javorauj, Lipovljani, Drenovac, Topolovac. Brest, Orahovica, Jabukovac, Jošavica, Jasenovac, Brezovica i t. d. i t. d. Očito je, da ljepota šume djeluje na dušu i dud svojih okolišnih stanovnika, već od davnine, a taj je utjecaj redovno povoljan. Šuma je uz ljepotu i časna, jer je najstariji živudi spomenik prošlosti čovječanstva — u njoj se odigrao mnogi znameniti dogođaj najstarije povjesti. Šuma je carstvo poezije, u kojem caruje pjesma i priČa, ona pruža naslade i okrijepe, očarava svakog običnog čovjeka, nadahnjuje pjesnika. Evo nekoliko biser-riječi iz Sienkiewiczeve »Idile«, da prikažemo kako se čar šume doimlje umjetnika-pjesnika! »Tiha i topla proljetna večer, čarila se na nebu. U šumi je pomalo prestajao dnevni posao. Kucanje djetla je umuklo, a crni i crvenkasti mravi vračali se u dugačkim povorkama u mravinjake, koji su se crvenili od rumenila i zraka sunčanih. Jedni od mrava u rilcima nosili nosili borove iglice, drugi gusjenice. Kroz zelen verala se amo tamo mala crna šumska pčelica i pjevajući svoj obični veseli: »dana, oj dana!« napunjala je posljednji tovar medenog cvjetnog praška. Iz pukotina razpucane kore drveća stale su na svijet izlaziti mračne i sliepe noćne leptiriće; u zrakama zlatnog svjetla, tumarali su rojevi jedva vidnih mušica, a komarči uzeli su zujati tugaljivu svoju pjesmicu. Po drveću tražile su ptice mjesto za noćište. Ponekat 47 |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 634 — bi još zažviždnuo žutokljuni kos ili bi vrane zalepršale krilima, te spustivši se na koje stablo otimale se za udobnije grane. No ti su glasovi sve rjeđi i sve tiši bivali. Pomalo se sve smirilo, a tišinu bi prekidalo jedino još šuštanje drveća. Lještak bi podizao sivo svoje lišće u vis; kraljevski bi hrast tiho zamrmljao, a breza bi kojom hvojicom zati´eperila. I sve je umuklo. Ili eto večernji žar posta još rumeniji, a na istoku smračilo se nebesko plavetnilo — pa se i sav šumski žamor slio već u dostojanstveni i tihi, ako i ogromni zbor — jer se šuma pred noć, prije ne će usnuti, moli i govori svoj očenaš : drvo javlja drvetu slavu Božju i rekao bi ljudskom govori riječi. Oh! samo veoma nevine duše razumiju veliki taj i blagosloveni govor! Oh! samo veoma nevina srca slušaju i razumjevaju, kad zbor staračkih hrastova prvi ovako zameće razgovor: — Braćo borovi, radujte se; eto Gospodin nam dade tihi i topli dan, a sad zvjezdanom noći prikriva zemlju* Velik je i moćan Gospodin, moćniji od nas, a dobrostiv, zato mu slava na visinama, na vodama, na kopnima i u zraku! I borovi časak razmišljaju o riječima hrastova, pa se skladno u zboru odazivaju: — I eto, Gospodine, tebi u slavu ronimo poput žrtvenih kadionica mirisavu dragomast i jaki smolni miris. Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje! I zatim će breze: — Nebom pliva večernje rumenilo, Gospode, a u njegovim zrakama zlate se i plamte naši listići. Našim Ti listićima. Gospode, pjevamo pjesmu, a tanahne naše hvojice sviraju kao harfe, o dobri Oče naš! I ponovno se javljaju žalobne omorike! — Na turobna naša i od žege umorena čela pada večernja rosa. Slava Bogu! Braćo i sestre radujte se, jer večernja rosa pada! I sred tih zborova jedina samo jasika plaho trepeće, jer je dala drvo za križ Spasitelju svijeta, pa od časa tihano stenje : |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 635 — — Smiluj mi se, Gospodine! I ponekat opet, kad hrastovi i borovi na čas umuknu, uznosi se s podnožja njihova skromni i bojažljivi glasić tih kao zuj komarčev, tih poput tišine same. Glasić taj pjeva: — Jagodica sam, o Gospode! maljušna i u mahovinu uvijena. Ili Ti ćeš me uslišati, spoznati i zavoljeti, jer ako sam i maljušna, pobožna sam i pjevam Tebi u slavu! Tako se svako veće šuma moli i takvo se pjevanje svako veće diže od zemlje k nebu i leti visoko, visoko, ća do tamo, gdje više nema stvorova, gdje ništa nema, već samo srebrna prašina zvijezda i mliječna staza i zvijezde, a nad zvijezdama — Bog!« Šuma je dakle lijepa^već od prirode — to je oćutio svatko. Nu temeljno pravilo estetike veli, da »lijepo mora biti i korisno« . Gospodarska vrijednost šume, pa ostale njene koristi, njen utjecaj na podnebje, tlo, zdravlje okolišnih stanovnika i t. d. — sve je to već poznato, a da to ovdje posebice istaknemo. Zarad potonjih probitaka tvrde pače: »da je šuma nužna za opstanak svake kulture, što više, da bez šume ne ćemo moći biti nikada, ni onda, kad drvo u opće ne bude rabilo!« Sprijeda već napomenusmo, da je šuma kadra djelovati svojom ljepotom, pa je jasno, da je taj njen upliv to jači što je ona ljepša. Ne nastaje li dakle potreba ili možda zadaća, da i šumsko gospodarstvo — u koliko to i gdje to dopuštaju obziri gospodarstveni i financijalni — uznastoji ljepotu šume podizati? A za čudo slažu se u mnogo čemu temeljna pravila estetike s onima racijonalnog gospodarstva ! Pitanje o »estetici u šumi« pomalja se danas sve Češće u zemljama, koje su u šumarstvu naprednije — u novije doba osobito u Hessenu, gdje rekoše: »ljepotu šume valja podići svim sredstvima, koja su obzirom na gospo |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 636 darstvo dopustiva, a slijedeći glas vremena mnogim mjerama preći i izvan toga okvira«. U daljnjem dijelu ovog člančića iznijet ćemo nekoliko misli savjetnika Mavre Kožešnika o tom predmetu! Onaj, koji dolazi do zgode, da izreče svoj estetski sud. mora svakako poznavati temeljne pojmove estetike. Da se malo porazgovorimo o ovima. Na pitanje »što je lijepo« dobit ćemo mnogo odgovora: Jedni kažu: »Lijepo neka je istinito i podesno.« (Tako prevodi Studnička »zweckmassig« u svom djelu »Osnove lijepog oblika«. Drugi će opet: »Lijepo je ono, što je naravno i korisno, ljepoti se hoće snage, zdravlja i čistoće oblika«. Ima i širih definicija: »U ljepotu spada snaga, život i čisti oblik ; podesnost (prikladnost) i sloboda su pojmovi, bez kojih bi ljepota stajala na niskom stupnju«. Tako nam se bas radi slobodnijeg gibanja više svidja krivulja nego pravac, više nam se mili brzi i okretni lijet laste, nego nestašno lepršanje vrabca. Neka postojanost u nazrijevanju ljepote može se osnivati samo na prirodnim pojavima t. j. priroda je nepresahnjivi i pravi izvor ljepote, sve ostalo spada u poglavje mode. Živahne boje perzijskih sagova ostadoše trajne, jer potekoše iz nekadanje bujne vegetacije perzijskih krajeva — začetak im se eto nalazi u prirodnom pojavu. Isto bi se tako žarke boje tkanina, koje se tkaju po Africi, dale svesti na onaj silni žar, kojim tamo sunce obasjava zemlju. Ljepoti prirode klanjamo se svi; ona je prava roditeljica i začetnica svake umjetnosti, a smije se ustvrditi, da se osjećaj za ljepotu probudio u čovjeka tek onda, kad je stao promatrati prirodu. Smisao za ljepotu osniva se na tomu, da čovjek svoj osjećaj za ljepotu podredjuje zakonima razuma, a svakako je zakonitost mnogo viša od slučaja. Da to razjasnimo primjerom. |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 637 — Sjetimo se rasporeda u šumi: kori je zadaća da štiti drvo, a boja joj je samo u iznimnim slučajevima sasvim svjetla. Lišće, koje preradjuje i upodablja hraniva, stoji po boji već stupanj više. Najjasnije i najljepše bojadisani su organi za rasplod cvijetovi, kojima je često zadaća, da baš svojom bojom primaljuju k sebi kukce, koji onda samu oplodnju izvode. Da u smislu estetskome izrekneš valjan sud, treba ponajprije točno poznavati predmet, kojemu ljepotu rasudjuješ. Nu tu baš dolazi najčešće do zapletaja. Rijetko ćeš kada moći rasudjivati predmet — pogotovo, ako je ovaj u prostoj prirodi božjoj — a da se ne bi morao obazrijeti i na njegovu okolicu. Cesto si opet k glavnom objektu, kojem ljepotu rasudjuješ, moraš pomišljati okolicu, koje sad još nema, ili obratno, k sadanjoj okolici objekt, koji treba tek stvoriti n. pr. izvesti kakvu oveću gradjevinu, Sve je to opet skopčano s poteškoćama, koje su ti kadre sud poremetiti. Onaj, koji izriče svoj estetski sud, treba da zna : »gledati « a uza to »pravo vidjeti«. Može čovjek gledati, a da ipak pravo ne vidi. Pravo vidjeti već je u neku ruku umjetnost, — hoće se tomu puno vjćžbe. Kod izricanja estetskog suda valja nadalje računati još i s drugim važnim faktorom; s našom unutrašnjošću, to jest s časovitim raspoloženjem naše duše. Tomu se uplivu ne može bez borbe oteti nitko. Najjače dakako djeluju doživljaji nedavne prošlosti. Bezuvjetno je dakle nužno, da svaki onaj, koji kani izreći svoj sud uznastoji, da najprije dodje do pravog duševnog raspoloženja. Pravo se raspoloženje dade pripraviti na razan način — ključ k tome treba da si konstruira svaki sam. Osvijetlit ćemo to primjerom iz Kozešnikovog djeca »Die Bestandespflege« (Frick Wilhelm 1898.) Jedan dio ovoga govori o tome, kako bi sastojine valjalo proredjivati u stanovitim razdobljima: mladje sastojine po prilici svake pete godine; na taj način da se sastojini privede više svjetla, topline i vlage i pospješi rastvaranje humusa — |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 638 — a svim tim da se unapriedi rast. Kod mladjih. se sastojina vodi tako godimice i do 1000 stabalaca po hektaru — dakle kod 100 ha. ved oko 100.000 stabalaca. Ako se tako — ved prema veličini kompleksa, kojim se gospodari — proredjuje godimice nekoliko stotina hektara, nastaje u šumi vrlo živahno gibanje sječe, kojim se ujedno izvrgavamo opasnostima, što nam prijete od elementarnih nepogoda: pritiska snijega, vjetrova i t. d. Ako pak onaj, koji zna, da sva odgovornost pada na njegova leđa, još prije nego li je proredu otpočeo, pomišlja na pogibelj od pritiska snijega, smije se ustvrditi, da je on tim strahom pred budućnosti i svoj sud o naumljenoj proredi poremetio. Proređivati će vrlo nedostatno, možda i nikako, premda je osvjedočen, da je proreda jedino sredstvo, kojim sastojine postaju otpornijima. Iz ovoga se primjera vidi, kako se lako dade mijenjati razpoloženje naše duše, i kako je prijeka nužda otklanjati ovakove štetne utjecaje prije, nego se najmljenog posla latimo. Vratimo se knašem primjeru. Kožesnik savjetuje proređivaču — a veli, da je tako i sam vrlo rado činio — da prije, nego začne proredu, potraži sastojine iste vrsti drva i iste po prilici debljine, u kojima je već proreda obavljena i dobro uspjela, pa da se dadne na iposao tek onda, kad se razveselio gledajući lijepi uspjeh svog prijašnjeg rada. Kad izričeš svoj estetski sud, valja ti se boriti i protiv navik e — jer nam se baš radi ove nešto često i odveć sviđa; nu događa se, da ono opet, što prečesto viđamo, ne znamo pravo cijeniti. Tako nam se na primjer ne bi smjela lijepa pećina sviđati manje samo zato, što je viđamo svaki dan, pa nam je već postala nekako sasvim obična. Baš u tom pogledu čini šuma rijetku iznimku, jer nam ne postaje nikad, ma kako je često promatrah, »sasvim obična« ; ona se mijenja neprestano. Sjetimo se samo njenoga ljetnog, zimskog, pa jesenjeg ruha. Dođi za dvije, za tri godine na davno ti već znano mjestance, pa jedva ćeš ga raspoznati: raz |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 639 — nolike promjene u obliku, u boji; usljed prorede počela se jače isticati druga koja vrst drva, izgradio se put itd. Kad tražiš neku boju ili ako hoćeš, da je točno vidiš, valja ti biti na oprezu, a to je i u šumi od važnosti. Ako na primjer sa sjajnog bjelila ili modrila neba ili s odraza sunca u potoku svrneš okom na zelenilo krošanja, učinit će ti se, da su ove kaljavo crvenkasto zeleno, izgledat će, kao da su bolesne. U slučaju dakle, gdje se radi o tom, da neku boju točno vidiš, nužno je potražiti kakovu prelaznu boju. Tako bi na primjer (jrebalo prije nego pređeš na zelenilo košanja fiksirati štogod smeđeg: zemlju, koru itd. Ovoliko, da prikažemo, kako je teško »pravo i valjano vi djeti«. U zemljama, koje su šumskim gospodarstvom naprednije, potiće poraba estetike u šumi — što hotice što nehotice — već odavna. Nehotice zato, jer, kako već spomenusmo, temeljna načela estetike idu u mnogoČemu uporedo s osnovnim zahtjevima i potrebama racionalnog šumskog gospodarstva poimence uzgoja, njege sastojina, uporabe šuma i šumarskog kućanstva. Čini li nam se u šumi štogod ružno, valja se pitati: »kako bi se ovo dalo ljepše upriličiti?« Pa ako smo s tim »kako« na čistu, valja pitati dalje: dozvoljavaju li to gospodarstveni obziri, je li to s financijalnog gledišta opravdano? Na samo gospodarstvo, kojemu je red i tako nužan, stavlja estetika — navest ćemo o tom nekoliko primjera — vrlo male zahtjeve, a iziskuje samo u rijetkim slučajevima i to samo neznatne novčane žrtve; ove se pak ponajviše tiču onih mjera, koje opravdava i javno mišljenje i kojih se odreći ne možemo. Evo nekoliko slučajeva. Zađeš u jedan dio šume, al´ te se neugodno doimlje, gdje vidiš po koritu šumskog potoka razbacano granje, klade i mnoge |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 640 — druge otpatke. Slika, što ti se ukazuje, ružna je, pa bi šest e tskih razloga valjalo otstraniti svu onu graujevinu i ostatke. I 8 gospođ ar sk ih razloga? Ma sto je samo mogude prije, jer baš ova »nečist« kad navali velika voda znatno oštećuje ceste, puteve a i ostalu okolicu (U Austriji se dapače sastavlja osnova zakona, koji ee bditi nad tim, da se korita potoka drže u redu.) Sa nekoliko eno stabala strše ostaci odebelih grana, koje je usjekla zlobna ruka čovječja. I to je ružno, pa bi ove strške valjalo otpiliti s estetskih a i s gospodarskih razloga, da tako izbjegnemo truleži, koja bi mogla prodrijeti duboko i u samo stablo, pa tim u velike umanjiti uporabnu vrijednost njegovu. Poslije ojačeg čišdenja, koje sjetvom uzgojene sastojine, leži često tako dobiveni materijal po šumi razbacan — Pogotovo ondje, gdje za nj´ nema nikakve uporabe. Taj bi materijal valjalo otstraniti več s gospodarskih razloga, jer on ne samo, da povedaje pogibelj požara, nego daje i povoljne uvjete životu kukaca i gribova. Otstranjivanje takovog materijala iz šume bilo bi i tako odved skupo, a sadnja je opet, ako je uporedimo sa sjetvom, svojim prednostima daleko pretečnija od sjetve, pa eto u tomu razloga, s kojega bi se u ovakovom slučaju sjetva ili sasvim napustila ili bar ograničila na uzgoj tankih stupova. Tako bi se dalo indirektno predusresti i nagomilavanju prorednog materijala. Ružn o izgledaju sastojine, dok još nijesu proređene, dok još nije izvađeno ni ono stabalje, koje se ved posušilo. A kako 8u pak lijep e one, u kojima svako stablo ima dovoljno mjesta za svoj rast i razvitak. Na mjestimičnim prazninama — a tima se izbjedi ne da — nadi des cesto prirodnog pomlatka; nu bolje je da na to ne čekaš, ved, da takva mjesta zasiješ sjemenom ili zasadiš biljkama. Takvim si popunjivanjem digao vrijednost sastojine i u i u estetskom i u gospodarskom smjeru! |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 641 — Tek u novije doba dođoše ljudi s tijem na čisto, da »mješovite sastojine« imadu mnogo više prednost i nego »čiste«. O tom se pitanju dugo ved raspravlja po stručnim listovima, a estetika je s tijem već odavna na Čistu. Zamislimo si staru jelovu sastojinu, koja se pruža duž oširokoga šumskog puta. Širina puta omogućuje veći pristup svjetla, pa će se pod jelama redovito razviti pomladak, koji ćemo dakako štediti i čuvati, kad se bude sjekla stara sastojina. Pomislimo si sada kako bi gospodarski i estetski izpravno bilo, da u nekoliko tih praznina zasadimo po koju brezu (jela je vrlo otporna protiv šibanju breze, dok smreka u brzo strada) — ove bi ostavljali do debljine ruda — a kako je krasno viđeti brezu međ´ tamnim zelenilom jela. Kako je lijepo vidjeti pomno zasađene biljke, a kako jadno izgledaju one, koje su sađene površno i nehajno — pa od kolike je to važnosti za budućnost. Zađeš u šumu, koja se pomlađuje prirodno. Podstojno je stabalje — bukva i jela — odveć na gusto, pa i mnogi već vršci obumrli. Iglice u jele ne pokazuju onog tamnog sočnog zelenila, listovi u bukve maleni su i kržliavi, a godišnji izdanci u obe vrsti kratki. Tužno će se to dojmiti svakoga onoga, koji poznaje boju dobro uzraslog podstojnog stabalja. Niti je lijepo, niti je gospodarski valjano : nadstojno je stabalje odveć sklopljeno, pa podstojno nema ni dosta svjetla ni vlage ni topline. Nered je ružan svagdje, pa tako i u šumi; red pako nije samo lijep za oko već i koristan, jer u mnogočem smanjuje troškove. Bilo bi gotovo nemoguće s uspjehom nadzirati tako različan materijal, pa na tako velikim površinama, kao u šumarstvu. Pomislimo samo, kako bi izgledalo skladište gorivog drva kad ovo ne bi bilo složeno, pa koliko bi tu mjesta trebalo! Kako bi ružno izgledalo skladište drva, kad čeone strane cjepanica ne bi bilo okomito otpiljene, ili kad cjepanice ne bi |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 642 — bile očišćene od grana. Takva bi izrada bila skroz nepraktična, a takav materijal nesposoban za trg. Sve da »uređenje« i ne zahtjeva, moralo bi se »podije- Ijenje šuma prosjekama« provesti Često s drugih razloga: radi pogibelji od požara, vjetra, radi večeg pristupa svjetla itd. Estetici pak nađoše, da su baš oni »sistemi prosjeka« za oko najugodniji, koji su i sgospodarske strane od najveće važnosti. (Vidi — izim ostalih — i sistem nadsavjetnika Schuberga). Takovi su sustavi oni, kojima gospodarski prosjeci križaju šumu horizontalno ili s malim padom, pa su tako ujedno i najprikladnija trasa za izgradnju puteva. Pećina u sumi lijepa je uvjek, kamenolom u šumi nije lijep; nu kako ovaj odbacuje neki prihod »redovito« će svatko 8 »gospodarskih razloga« voljeti kamenolomu. Velim »redovito«, jer se obično pita koji je gospodarstveni momenat pretežniji. Lječilišta i kupališta težko da će taj gospodarstveni momena t tražiti u kamenolomu! Malo će tko sasjeći osobito lijepa, rastom zanimiva ili historijski znamenita stabla: »Carski hrast« kod Travnika, »Pejina bukva« i »Sukunđed« kraj Petrinje. Krasnu, ogromnu topolu vidio sam kraj Krapja. Bilo bi skroz neopravdano, da tamo, gdje to dopuštaju prilike terena, gospodarski obziri, i gdje to dakako ne bi prouzročilo ni malo veći trošak, vodimo put tako, da nam kakav lijepi vodopad, lijepa pećina, lijep vidik, ili što drugo lijepa, ostane skriveno. Podržavanje dobrih vrela stari je već običaj. Lijepu ogradicu, dva tri lijepa stabalca, za nuždu jednostavnu klupicu — sve će to mnogi putnik radosno pozdraviti. I kod smještanja sgrada u šumi ili kraj nje valjalo bi uzeti primjereni obzir i na estetski momenat — u opće treba građevine smještati tako, da se doimlju što ljepše. Mnogo se toga, što estetski djeluje, dade polučiti vrlo jednostavno i lako. Mnogo će ljepše izgledati šumom okružena |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 643 — livada, ako rub šume ne bude kao odrezan, vec ako pred njim ostane koje stabalce ili koja grupa stabalja. Do danas još nije segla zakonska moć dotle, da haračenju šuma učini posvema kraj, ona nije kadra, ni da prepriječi ono, što bi moglo kvalitetšuma u velike smanjiti (prekratke ophodnje, neracionalno prebiranje) — a za pošumljen je prostranih goljeti valjalo je zakone tek stvoriti! Uzmemo li na um samo evrepejske zemlje: Francesku, Španjolsku, Italiju, Grčku pa Hrvatsko Primorje i Dalmaciju moramo priznati, da stojimo pred velikim internacionalnim pitanjem, da nas čeka golema zadaća — a da se ta riješi, trebati će mnogo i mnogo vremena. Da se unaprijedi toliko kulturno djelo, trebalo bi krčiti put zakonskim odredbama. Pri tom bi radu mogli iščekivati pomoći onda, kad bi nam uspjelo u sve slojeve čovječanstva proširiti ljubav prema šumi, te shvaćan je i razumijevanje njene važnosti. A da probudiš ljubav prema šumi, nem« gotovo zgodnijeg sredstva od estetike. Potvrdjuje to činjenica, da je u zemljama, u kojima je već i estetski smjer zavladao, i šumsko gospodarstvo naprednije! Smisao za ljepotu šume, razumijevanje i shvaćanje njene velike važnosti valjalo bi razvijati već u školi — Kožešnik se pače nada, da će se naskoro »estetika u šumi« pre davati kao posebni predmet na visokim šu marskim školama, poimence na onoj „za kul turu tla u Beču". A. Ugrenović ml. |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 644 — Osobne viesti. Imenovanja i preniještenja. Ban kraljevina Hrvalske i Slavonije Dalmacije imenovao je absolvente šumarske akademije u Zagrebu Vašu Vučkovića i Velimira pl. K 6 r 6 š k e n y a privremenimi kr. šumarskim vjježbenicima i to prvoga kod šumarskoga odjela kr. zem. vlade a potonjega kod kr. kotarske oblasti u Sisku,´oba sa sustavnom pripomoći; nadalje premjestio je i to iz službenih obzira: kr. županijske šumarske nadzornike I. razreda Slavoljubu Kozjak a od kr. žup. oblasti u Osieku kr. žup. oblasti u Požegi a Julija Vran i car a kod kr. županijske oblasti u Ogulinu kr. županijskoj oblasti u Vukovaru, kr. županijskog šumarskog nadzornika II. razreda Gjuru Cesarić a od kr. županijske oblasti u Požegi kr. županijskoj oblasti u Osieku, k. kotarskog šumara I. razreda Dragutina Matizović a od kr. kotarske oblasti u Vukovaru kr. županijskoj oblasti u Ogulinu, te kr. kot. šumara I. razreda Ivana Odžić a od kr. kot. oblasti u Našicama sa sjedištem u Orahovici kr. kot. oblasti u Pisarovini, a na vlastitu molbu: kr. kot. šumara I. razreda Stjepana Revman a od kr. kot. oblasti u Pisarovini kr. kotarskoj oblasti u Ivancu. Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Novo je izašlo: Kovač: Tumačenje o izravnih porezih, te zemaljskih i obćinskih daća. Izašlo je kod Dujaka u Sisku. Ova knjiga, ako i ne spada neposredno pod gornji naslov, ipak je važna po sve poreznike dakle i po šumovlastnike, da se upute u narav poreza, koji moraju plaćati. Fischer: Taschenbuch fiir Pflanzensammler. Izašlo je u Leipzigu kod Oskara Leinera. Ovo je već 12 izdanje ove knjige, pak joj i za vriednost najbolje jamči. Hermann: Tabellen zum Bestimmen der wichtigsten Holzgewachse des deutschen Waldes und von einigen auslandischen angebauten Geholzen nach Blattern und Knospen, Holz und Samereien. Izašlo kod J. Neumanna u Neudainmu. Ciena 2 mar. 40 pfen. SchSpfer: Die Teihvalderfrage und das Grundbueh. Bericht an den volkswirtschaft. Ausschuss des Tiroler Landtages. Izašlo nakladom „Tyrolle" u Bozenu. Ciena 30 filira. |
ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— (345 — Jacquot: Incendies en foret. Ouvrage couronne par la societe na tionale d´agriculture de France. II. izdanj. od 400 stranica. Ciena 8 franaka. Boppe: Chasse et Peche en France. Izašlo u Nancyu kod Berger- Levrault. Ciena 1"5 fran. Dimitz: Die forstlichen Verhaltnisse und Einriclitungen Bosniens und der Hercegovina. Mit einem allgemein orientierenden Natur- und Kulturbilde und einer Karte dieser Lander. Ovo djelo, ako nije već izašlo, izaći će ovih dana nakladom bečke knjižare W. Fricka, a prodavat će se za cienu od 12 K. Ne ima sumnje, da će ovo djelo sadržavati vrlo mnogo toga, što će moći i naše stručnjake zanimati. Heck: Freie Durchl´orstung. Mit 6 Tafeln. Berlin. Ciena 3´60 K. Wi8licenus: Neuere Fortschritte in der ctiemischen Verwertung der Walderzeugnisse und des Torfes. Izašlo u Freibergu. Ciena 1´20 K. Kirchlechner: La legge forestale dell´ Impero colle relative norme esscutive. Ovo je na talijanskom jeziku izašao komentar k austrij. šumarskom zakonu s provedbenim naredbami za Tirol, Primorje i Dalmaciju. Ovo je drugo izdanje (320 str.) izašlo u Trientu. Ciena 5 K. Kaiser: Der Ausbau der wirtschaftlichen Einteilung des Wege und Schneissennetzes im Walde. Mit 14 Tafeln. Izašlo u Berlinu. Ciena 7-20 K. Promet i trgovina. Dovršene su najveće i najvažnije prodaje u našim hrastovim šumama; to su naime prodaje: brodske imovne obćine, državnoga šumskoga erara i krajiške investicionalne zaklade. Obavljena je i prodaja, kod im. obćine gradiške i petrovaradinske, koje spadaju doduše u red velikih i važnih naših prodaja, ali koje ipak ne spadaju medju one tri gornje u svakom pogledu najmjerodavnije i najvažnije prodaje. Sve su te prodaje ove godine vanredno povoljno izpale, gotovo iznad svakog očekivanja, jer je prociena u svim slučajevima nadbijena pače sa više od 307o- Prodavači tih šuma mogu s toga s ovogodišnjim dražbama osobito zadovoljni biti. Kad su dakle kod ovih mjerodavni h prodaja toli povoljni resultati polučeni, ne ima sumnje, da će još i ostale manje prodaje dobro uspjeti. Povoljan uspjeh ovih dražba ima se pripisati razlozima, koje smo već u prošlom našem izvješću istakli, a sada nam je samo to još spomenuti, da se upućeni krugovi sjegurno nadaju i dobroj prodji ciepane robe, pošto su kod gornjih dražba polučene vrlo povoljne ciene ne samo za one objekte, kojima su se obskrbile pilane, već i za one, koji su spo |