DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1904 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 631 — Nekoliko bilježaka o „estetici u šumi´*. Znamo iz iskustva, da vegetacija u opće, a napose šume znatno mijenjaju lice zemlje i daju mu posebni izražaj. Žalosni, ko zamrli izledaju krajevi, gdje nema ni biljke, ni travke, ni grma, ni drveta — predjeli pak okićeni svježim zelenilom livada, polja i šuma, odišu upravo bujnim životom i svježošdu, a doklegod ti oko siže, razasulo se zelenilo u sto najnježnijih niansa, Ne da se poreći, da šuma ima u sebi neke ljepote i cara koji se ne dojimlju samo pjesnika, umjetnika, već i svakog običnog čovjeka. Stara je ta spoznaja. Već su eno carevi rimski rado ljetovali po susjednoj Dalmaciji, koja je tada još bujala zelenilom, gradili pače po njenim šumama svoje ljetnikovce. P a i danas gradsko žiteljstvo izmučeno onim jednoličnim bučnim životom, kadgod samo može, hrli u šumicu, da se krijepi i naslađuje. Dozvolite mi najprije nekoliko općenitih, bilježaka kao uvod. Zašao si dublje u šumu — čini ti se, stupio si u beskrajni veličajni hram. Golemo stabalje, kao da je poput silnih stupova poduprlo svod nekog ogromnog svetišta. U polutami, kao da razabireš, da se to stupovlje niže sve dalje i dalje i nastavlja u beskrajnost. Svuda se raskrilio velebni mir i muk — ; tek časkom dahne lahor, drhne list — pa opet mir. Lagano treperi lišće, ko da šuma tiho šapće, kao da se moli — čini ti se, čuješ ljupku, nježnu, jedva čujnu anđeosku pjesmicu. Slušaš, stojiš bez daha, bez riječi. Duša li je spokojna i mirna, srce u tom trenutku, kao da nema želja, u ovakom času zaboravljaš, da daleko od ove svete tišine ima opakih ljudi. Ali nenadano ti drhne duša — ovom se svetom rajskom čuvstvu nehotice privija slutnja, da sve oko tebe odiše, životom božanstv a silnog i mogućeg, koje i grijesne ljude pušta u svoj sveti stan, da prisluškuju dahu njegove duše i da se dive njegovim djelima! |