DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 572 — „Pošto u osnovi zakona o suvišnih, neprikladnih i nuždnih putevih, koja je objelodanjena u broju 191. N. N. od 23. kolovoza t. g„ nije dovoljno uzet obzir na šumske izvozne puteve i na interese šumoposjednika, te neka se vis. kr. zem. vlada, odjel za unut. poslove umoli, da bi rečenu osnovu zakona izvolila nadopuniti tako da bude uzet dovoljan obzir na potrebe izvoza šumskih proizvoda, te na zaštićenje šumoposjednika prigodom odredjivanja trasah premjestit se imajućih, odnosno nu novo otvorit se imajućih nuždnih putevih, te kod ustanovljenja odštetah za šumsko tlo i posjećeno drveće. U §. 6. rečene osnove zakona odredjuje se, da se može zaiskati otvorenje nuždnog poljskog puta samo onda, ako dotične nekretnine ne imaju nikakove ili ne imaju dovoljne putne sveze sa javnimi putevi, dočim alin. 2. § 7. ustanovljuje, da se za postignuće kraće putne sveze ne može dozvoliti nuždni put. Rečenimi ustanovami mogli bi se šumoposjednici lahko lišiti blagodati rečenog zakona i to obzirom na to, što za velike šumske komplekse nepostoji okolnost, da u obće nebi imali nikakove sveze sa javnimi putevi. Nu može jedan dio šume gravitirati u sasvim drugo prometno područje nego li ostali dio šume, pak akoprem možda za potonji dio postoji izvozni put, može biti mogućnost, da se drva iz prvog diela šume ne mogu tim putem izvažati, jer bi ih trebalo voziti daleko okolo ne okolo kroz drugo prometno područje, a to težina i jeftinoća šumskih proizvoda ne podnosi. Taj slučaj može nastupiti osobito u briegovitom terainu, gdje jedan dio šume može ležati s jedne strane grebena, a drugi dio s druge strane. Poznato je nadalje, da su se putevi u obće, a šumski napose, u prijašnjih vjekovih gradili najkraćim pravcem bez obzira na brdo i dol te da stoga mnogi postojeći putevi nisu danas sposobni za izvoz, te da se često uz najveće žrtve radi velikog pada nedadu u obće učiniti sposobnima za izvoz. U takovih slučajevih je takodjer potreban put, a nebi se obzirom na gornje mogao dobiti novi put. Nadalje je u § 18. rečene zakonske osnove ustanovljeno, da se k izvidu trase i procjene odštete može uz dva nepristrana čovjeka pozvati i tehničke vještake, ali ne mora se pozvati. Nepretjeravam, ali znam iz prakse, da se uzprkos postojećih naredbah dogodi, da sudbene i političke oblasti k izvidom u šumskih stvarih, nepozivaju kao vještake uvjek izpitane šumare, nego poljske procjenitelje, lugare i lovce, pak s toga je opravdana bojazan, da se i u slučajevih rečenog zakona, kada se bude radilo o šumi i šumskom tlu, ne budu pozivali k izvidom šumsko-tehnički vještaci. S toga držim da je dužnost šumara poraditi o tomu, da se osnova zakona i u tom |