DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 569 — Nu i sama vrijednost muzeja napokon je dosta relativna. Muzej koji je većinom od poklonjenih predmeta sastavljen, mora dakako često primati i predmete manje vredne po stvar, pa ipak i takovi često baš i nerazmjerno velike prostore zapremaju. Mnogi su predmeti uz to izvrgnuti — osobito i zooložki preparati — buduć nezaštićeni u ormarima — raznom oštećenju, a nješto ih je već i propalo, a uza sve to imati ćemo već u najbližje doba — još i konkurenciju — u susjednom dojdućem trgovačko-obrtnom muzeju, gdje će svakako i šumski obrti biti dolično zastupani. Pa kakvu onda uz te ođnošaje još da imade i svrhu taj muzej po naše družtvo ? Biti će nam teret, a uz to će i najkrasnije prostorije u našem domu — ostati još i nadalje puste — bez da ikomu budu u pravu korist. Naučne sbirke moraju biti u prvom redu pristupne u svako doba dotičnom nastavniku (profesoru). Ta zorna obuka i nije drugo nego nadopunjeno teoretsko predavanje. Popunenje naučnih stručnih sbirka mora usliediti sustavno, jer će se inače češće novac kadkada i uzalud trošiti. Mjerodavan u tom pogledu pako može biti samo dotični nastavnik. Pak zato i vidimo, da svaki profesor imade i svoju posebn u sbirku učila. Uz to imade naša akademija već i danas osjegurano u svom proračunu i pokriće i za sve one izdatke, što ih družtvo danas nosi na račun toga svoga muzeja, pak s toga držim, da bi taj izdatak trebalo družtvu svakako bar za buduće prištediti, a to bi se po mome osvjedočenju i opet dalo najbolje i najbržje tako polučiti, da se toli predmeti koli i prostorije toga muzeja — prepuste i doista na podpunu uporabu šumarskoj akademiji — pa da u to ime već i ova skupština stvori koji shodni zaključak. Istina je, reklo se je sa stanovite strane i to, da bi u onom slučaju, kada bi družtvo predalo taj muzej šumarskoj akademiji možda grad Zagreb, mogao opozvati svoju svojedobnu darovnicu — glede gradilišta doma. Nu ja i sada držim, da je taj prigovor skroz labav — jer nam je grad poklonio gradilište jedino uz predmjevu, da će taj po nama oživotvoreni muzej služiti u prvom redu i šumarskoj akademiji. Muzej će pako i sbirke i onda ako se predadu šumarskoj akademiji u bitnosti i nadalje ostati ne samo u istim prostorijama, već moći svakako i bolje služiti svojoj pravoj svrhi. Ste se dakle strane sigurno ne trebamo bojati prigovora. Držim nadalje, da odnošaj šumarskoga družtva prema šumarskoj akademiji treba da bude što tjesniji — ta u akademičkoj našoj omladini - gledamo našu Budućnost. Mora nam dakle svima biti na srcu, da nam ta naša šumarska akademija bude i zbilja što prije i u svakom pogledu |