DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 568 — nastavnici na akademiji s jedne strane rekbibaš i uvreda Ijiv, a s druge strane on osujećuje provedbu same temeljne namisli, koju je družtvo imalo, kada je taj muzej namienilo u svrhe naše zorne obuke, a taj dodatak glasi: „Našastarski predmeti šumarskog m uz ej a ne smij u se prenašati u druge prostorije, a niti se ove prostorije ne smiju rabiti u druge svrhe, osim za smještenje sbirkah šumarskoga muzeja". Ako predmet, koji trebam u svrhe zorne obuke, ne smijem prenjeti onamo, gdje ga trebam, onda za mene nema ni nastavne vrijednosti, a ako uz to još ni prostorije muzeja ne mogu upotrebljavati, onda im je ta vrijednost još manja. I tako se n. pr. ja, doista bar ja, do sada nisam nikada sa mojim slušatetjima ni služio tim muzejem*, a opažam pri tom još i to, da baš ja u glavnom onu grupu nastavnu zastupam, na koju se taj muzej u prvom redu i odnosi, naime šumsko proizvodnu struku t. j . nauk o sadjenju i čuvanju šuma, upotrebi šuma i lovu, koji se odnose bud i na veći dio predmeta toga muzeja. Istina i moj se g. kolega razumije u te predmete, ali on će se sigurno, ako ne iz drugih, a ono već i iz razloga kolegialiteta kaniti, da predaje zorno o onim predmetima, koje ja i onako i zorno i teoretski predajem. Dakle se i za nas kao nastavnike taj muzej danas od vrlo male vrijednosti, a da ne služi faktično ni članovom šumskoga družtva odnosno ni družtvu kao takovom već sam iztaknuo. Mi danas za taj muzej samo plaćamo troškove. A uz to dolazi onda često još i to, da baš iste one stvari, koje vi dajete za muzej, mi za naše sbirke nabavljamo na novo. Svaki profesor akademije ima za svoju zbirku i posebnu dotaciju, tako n. pr. specijalno ja imadem, u to ime mogu reći i prilično veliku dotaciju, a mislim, da kad bih opravdao još i veću potrebu, da mi visoka vlada sigurno ni povećanje dotacije uskratila nebi. Današnja moja dotacija iznaša 1000 K. na godinu al uz to moram iztaknuti, da je moja sbirka poglavito sbog pomanjkanja doličnih prostorija, većsada tako prenatrpana, da će skorim prestati biti naučnom sbirkom — već više postati njeke vrsti skladišta. Ovo su eto u kratko razlozi, s kojih sarn uzeo riječ u tom predmetu, a činim to i s uvjerenjem, da su gg. kolege Korlević, Hlavinka i Kučera istih nazora, pak me zato i zamoliše da to pitanje ovom prigodom potaknem i u šumarskoj skupštini. * A je li to opravdano? kad muzej stoji uvjek na dispoziciju! Ipak se služe, i mogu služiti, slušači, jer im je pristup i samim za stalnih sati dozvoljen. Op. ur. |