DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 566 —


nižu cijenu razpačavati. To ne smije biti kjiga, koja bi već svojom
debljinom odbijala; to bi imala biti knjižica takova, koja bi obsezala u
malom sadržaju mnogo. Tu se dakle ni ne radi o Bog zna kakvom
trošku, a i taj bi se trošak dao djelomice još i sniziti, tako, da se
prije otisne u „Lugarskom viestniku", koji je takodjer u ovom proračunu
sadržan, pa da se onda isti slog upotrebi. Isto tako mogao bi se
upotrebiti u to ime i dio troška dozvoljena za nagrade suradnika, koji
je takodjer pređvidjen. Na taj način preostao bi onda samo još trošak
za papir i broširanje, a za to je stavka 16. dovoljna. Ako bi se ta
svota prekoračila, a odboru pristaje i to pravo, samo se onda mora to
prekoračenje motivirati, kao što se to već i u drugim sličnim slučajevima
već i dogodilo.


Ja mislim, da se u ovom slučaju ona u točki 16. označena svota
ne će prekoračiti i preporučam ovakav način izdanja, a svakako da
bude što jeftiniji.


Predsjednik: Izvolite primiti?


Prima se.


Rieč ima g. profesor F. Kesterčanek.


Kod stavke 1. Potreba (Razkod) nalazim izkazanu i potrebu za
šumarski muzej. To me nuka, da stavim nekoliko primjetaba, odnosno,
da o tom predmetu njekoliko rieči progovorim.


Stariji članovi družtva sjećati će se, da se je već godina osamdesetih
radilo oko toga, da se križevački šumarski zavod podigne na šumarsku
akademiju. Naročito porodila se onda i polemika izmedju mene
kao tajnika družtva, a za onda žup. nadšumara, i bivšega ravnatelja
križevačkoga zavoda g. Gustava Vihodila.


Bilo je o tom govora i u družtvu i u javnosti, a i malo ne u
svim novinama; a izašle su o tom i posebne brošure. Ja sam već onda
bio zato, da se odijelimo od križevačkoga gospodarskoga zavoda, pošto
sam poznavao odnošaje i znao, da je baš taj odjel zavoda jedna od
glavnih zapreka svim našim težnjama, za kojima smo težili u pogledu
podignuća šumarske obuke i šumarskoga stališa.


Ja sam zato naročito nastojao i oko toga, da doprinesem što više
priloga i dokaza, koji bi govorili za to, da se šumarski odio zavoda
križevačkoga u Zagreb preseli, a i upravljajući je odbor družtva držao
za onda, da će jedan argumenat više biti za preselenje zavoda u Zagreb
i taj, ako se bude u Zagrebu uredio družtveni šumarski muzej.


Ovo je pitanje postalo akutno opet g. 1892. t. j . za vrieme jubilarne
gosp. šum. izložbe u Zagrebu, onda opet g. 1896. kada je bila
milenijska izložba u Pešti. Tu je bilo mnogo naših predmeta i izložaka