DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 583 —


Predsjednik : Čast mi je predložiti, da se predsjednik našega
družtva presv. g. Marko grof Bombelles brzojavno pozdravi. (Živio!)


(Prima se.)


Pošto je dnevni red izcrpljen, to zaključujem današnju glavnu
skupštinu hrv -slav. švmarskoga družtva, nu prije, nego se razidjemo,
dozvolite mi, da referentima današnjih razprava izrečem našu duboku
zahvalnost na uloženom trudu, a vama pako gospodo skupštinari zahvaljujem
na mnogobrojnom posjetu skupštine i krepkom sudjelovanju
u razpravama, pak vam želim, da se sretno povratite svojim domovima.
(Živio!)


Šumarnik F r k i ć : Ja sam tako slobodan, da u ime skupštinara
izrazim zahvalnost g. predsjedniku, koji je tako liepo i dobro upravljao
današnjom glavnom skupštinom. (Živio predsjednik!)


Zapisnik o sjednici upravlj. odbora hrv. slav. šum. drnžtTa


obdržavanoj dne 13. svibnja 1904. u družtvenih prostorijah pod predsjedanjem
družt. predsjednika presv. gosp. Marka grofa Bombellesa i u
prisutnosti p. n. gg. odbornika R. Fischbacha, F. Kesterčaneka, Stj. Frkića,
E. Slapničara, V. Benaka, D. Trotzera, M. Puka, G. pl. Zajca


I. Partaša i tajnika A. Borošića.
Predmeti viećanja.


Točk a 1. Čitanje zapisnika o sjednici upravlj. odbora od 30. siječnja
1904.


Točk a 2. Riešenje tekućih predmeta.


a) Čita se dopis gradskog poglavarstva u Zagrebu od 16/2. 1904
br. 62.626. —1903/IV., kojim se družtvo poziva, da na asfalt položen
pred sura. domom prema zapadnom perivoju plati u gradsku blagajnu
na jedan put iznos od 1.362 K 90 f.


ad a) Zaključuje se, da se društv. predsjedničtvo obrati na gradsko
poglavarstvo molbom, neka bi se družtvo oprostilo toga plateža, ili posve
ili djelomice, eventualno neka se plati u godišnjim obrocima.


b) Izvješćuje se, da je družt. član Pavao Knobloch u Karlovcu poklonio
jednu staru mapu — za družtveni muzej.


Prima se, te mu se izrazuje zahvalnost družtva.


c) Josip pl. Aue moli podporu od 300 K.


Molba se za sada ne može uvažiti.


d) Izvješćuje se, da su svoj ustup u družtvo najavili: kao član


I. r. Ljubomir Bugarović, kao član II. r. kr. lugari državne šumarije
Vojnić: Gjuro Eremić, Mile Sučević i Stevo Glamočlija, zatim lugari
vlastelinstva moslavačkoj: Mato Matijasko, Rudolf Grdešić Stefan Bastabić
i Daniel Duhaček,


ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 584 —


Primaju se u družtvo.


e) Tajnik izvješćuje, da je đružtveni član um. kat. šum. nadzornik
Josip Ettinger ponudio družtvu na prodaju više svojih knjiga uz umjerenu
cienu, koje su pregledane i u dobrom stanju nadjene.


Uprav, odbor zaključuje, da g. Ettinger svoje knjige, koje prodati
želi, dade dostaviti u družtvene prostorije, gdje će ih upr. odbor pregledati
i onda dalje odlučiti.


f) Tajnik moli za ovlast, da mu se za uredjenje družtvene knjižnice
dozvoli uzeti jednu silu, pošto on za taj posao ne ima razpoloživog
vremena.


Đružtveni odbor, g profesor F. Kesterčanek izjavljuje, da će on taj
posao na sebe preuzeti, što se sa zaiivalnošću po odboru prihvaća.


Točka 3. Predloži.


a) Đružtveni odbornik F. Kesterčanek predlaže, da se družtvo od
Dr. Ivana Ortnera, kao izdavača „Narodne knjižnice" nabavi za 50 K
brošuricu „Naše seljačke šume", koja će se tada bezplatno medju puk
razdieliti.


Usvaja se.


b) Družtv. odbornik V. Benak stavlja predlog: „Neka bi se đružtveni
pouzdanici odabrali, koji bi družtvu tržne ciene na glavnim tržištima,
kao na Rieci, u Sisku itd. mjesečno izvješćivali, da se tako te
ciene mogu u „Šum. listu" pravodobno otisnuti.


Saobćenje tih tržnih ciena od bitne je važnosti, naročito za procienitelje
šuma, koji baš radi toga dolaze u nemalu nepriliku prigodom
ustanovljenja vriednosti godimice na porabu dospievajućih drvnih
gromada."


Upr. odbor zaključuje, da se družtvo u tom predmetu ponajprije
obrati na trgovačko-obrtničku komoru u Zagrebu i u Senju, pak da podjedno
zamoli za saobćenje imena onih drvotržaca, koji bi se umoliti
imali, da stupe u svezu za družtvom radi saobćenja tržnih ciena.


c) Đružtveni odbornik E. Slapničar stavlja predlog neka se od
strane družtva podnese predstavka Njegovoj Preuzvišenosti svietlom Banu,
da se obzirom na ustanove članka 19. zakona od 15/6 1873. beriva
činovnikah krajiških im. obćina izjednače sa berivima državnih šumarskih
urednika u području bivše vojne krajine, koju bi predstavku imala posebna
deputacija Njegovoj Preuzv. uručiti, pak podjedno moli prisutnog
društv. predsjednika Presv g. Marka grofa Bombellesa, neka bi bio tako
dobrostiv, te blagoizvolio deputaciju privesti Njeg. Preuzv. Svietlom Banu.


Presv. gosp. družtv. predsjednik Marko grof Bombelles izjavljuje,
da će sa svoje strane rado ovu akciju poduprieti, te se izjavljuje pripravnim
deputaciju privesti Svietlom Banu.




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 582 —


zakona § 12. od 26. ožujka 1894. budu uvjek morale tumačiti tako, da
zem. zajednice budu mogle samo doista osposobljene ljude
namještati za lugare, a ne kako je do sada bivalo, da se je od lugara
zahtjevalo samo fizično osposobljenje t. j . da ne smije biti šepav, gluh,
da ima 20 godina službe itd., umjesto da se je zahtjevalo položenje
lugarskoga izpita.


Kada budu zem. zajednice mogle za lugare namještati samo ljude
sa izpitom, onda budu i prisiljene primjereno ih plaćati, a ne kao do
sada često samo sa 2—5 for. mjesečno.


Josip Majnarić: Ja sam u svom obrazloženju spomenuo, da
sara kušao provesti arondaciju lugarije. Oblast je izdala odluku za arondiranje,
te su umjesto 3—4 lugara imala biti u buduće samo dvojica,
ali županijski upravni odbor je usljed utoka zem. zajednica ukinuo odluku
prve molbe. Da sam pako pokušao povisiti plaću lugarima bez
arondacije, bio bi izazvao reakciju, da i revoluciju.


Marin o de Bona : Oni su prisiljeni namjestiti osposobljeno
osoblje. Tu se bez dvojbe traži pučka škola i lugarski izpit. Ako je
zem. zajednica tako malena i njezine flnancijalne prilike takove, da nije
u stanju takova čovjeka plaćati, onda je naravna posljedica, da se više
takovih zem. zajednica mora složiti i kotarska oblast dužna je pozvati
ih, da u zajednici udovolje § 12. zakona od 26. ožujka 1894.; ako to
ne učine, onda će nadzorna oblast na temelju § 50. zakona od 25. travnja
1894. o uredjenju zem. zajednica izdati prvomolbenu odluku i kazati:
pošto nisi kadra to i to, imade se više zem. zajednica složiti i namjestiti
jednoga zajedničkog usposobljenog a lugara. Ako se tako postupa,
ne znam kako bi mogao upravni odbor tu odluku ukinuti. Glede mogućnosti
ustanovljenja primjerenih lugarskih plaća, i prot i zaključku
glavne skupštine ovlaštenika, upozorujem na vis. vladinu naredbu od


22.
veljače 1899. br. 688i>.
Josi p Majnarić : Upravni je odbor prvomolbenu odluku
ukinuo i rekao nam, da mi ne smijemo arondirati.
Ant e Kern : Ako pojedine zemljištne zajednice ne bi htjele ili
ne bi mogle same namjestiti lugarsko osoblje, može županijski upravni
odbor naći način, da ureda radi provede arondaciju; ah dok su zem.
zajednice same voljne namjestiti i pristojnije plaćati svoje lugarsko
osoblje, dotle se upravni odbor ne smije miešati u to.
Prepsjednik ; Izvolite primiti predlog g. Majnarića s dodatkom
gosp. Kerna.
(Prima se.)
Tečajem današnje sjednice došlo je više telegrama.
Andrija Borošić: (Čita telegrame.)




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 581 —


redbi, da šumoposjednici kao što mogu sami ili u zajednici s drugima
namjestiti šumara, da isto talio mogu namjestiti lugarsko osoblje sami
ili u zajednici s drugima, pak da takovo ukotarivanje, analogno kako je
ustanovljeno za zajedničko namještenje kotarskih šumara, ovisi o potvrdi
upravnoga odbora.


Nadalje bi se moralo odrediti, ako zajednice u roku odredjenom
im po upravnom odboru nenamjeste osposobljeno lugarsko osoblje, da
je žup. upravni odbor vlastan to ureda radi provesti t. j . učiniti arondaciju
lugara, odrediti lugarom plaće i namjestiti lugare.


Držim s toga, da se većina željah g. predlagača dade provesti u
okviru postojećega zakona, pak neka bi se s toga umolila vis. kr. zem.
vlada putem predstavke, da bi čim prije izdala provedbenu naredbu,
k zakonu od 26. ožujka 1894., u kojoj bi načela glede arondacije lugarija,
glede namještenja doista osposobljenih lugara i t. d. došla do podpunog
uvaženja. Tada će biti polučeno ono, za čim se stavljenimi predloži
ide.


Predsjednik: Rieč imade g. Majnarić.


Josip Majnarić: Ja, kada sara ove predloge stavljao, išao
sam za tim, da se sada, kad ima provedbena naredba izaći, dade prigoda,
da se mogu spomenute stvari urediti. Dok kod zemljištnih zajednica
ne bude imperativnim putem naloženo, da se lugari imadu arondirati
i dok se skupštini ovlaštenika ne oduzme mogućnost, da ona
odredjuje plaće lugarima, dotle, ja sam uvjeren, da ćemo imati takovo
lugarsko osoblje, da se gore ne može pomisliti.


U ostalom ja se pridružujem gosp. predgovorniku, ali sam zato,
da se zamoli vis. vlada, da izvoli imperativnim putem provesti zahtjev
arondacije i da se skupštini ovlaštenika oduzme pravo ustanovljivanja
beriva. To je tendencija i svrha mojih predloga; a inače prihvaćam
preinačenja, kako ih je gosp. predgovornik iztaknuo.


Ant e Kern : Oduzeti skupštini ovlaštenika pravo ustanovljivanja
beriva lugara moglo bi se samo onda, kada bi mogli izposlovati promjenu
zakona, a to držim barem za sada nemogućim; a u okviru
postojećega zakona je to neprovedivo.


Josip Majnarić: Meni se dogodilo, da su došli na skupštinu
ovlaštenika dvije trećine, koji su svi bih šumski štetočinci; gdje će
takovi votirati lugaru povišenje plaće, oni će votirati, da se odpusti, a
ne da mu se plaća povisi. To je anomalija.


Ant e Kern : Jest anomalija, koja se ah ne može za sada sasvim
odkloniti, pak s toga ne može se za sada ino, nego uznastojati, da se
shodnim odredbama u provedbenoj naredbi te anomalije svedu na minimum,
a to će se polučiti tim, ako se ustanove u okviru postojećega




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 580 —


blagoizvoli odrediti, da će takovu arondaciju provesti političke oblasti,


i bez saslušanja interesiranih zem. zajednica".


Napokon treći predlog: „Da hrv.-slav. šumarsko družtvo podnese


obrazloženu, veoma prešnu predstavku visokoj kr. zem. vladi, da ista


blagoudostoji normirati, da su županijski upravni odbori, nakon prove


denih pod II. spomenutih arondacija, dužni, saslušav i pravomoćno ri


ješiv mnijenja zem. zajednica, koliko iste mogu za šumsku obranu, do


tično za lugarska beriva doprinijeti, sastaviti za svoje područje plaćevne


pojase izvjestnih županijskih djelova, za koje bi se kod središnje vlasti


vodio lugarski status. Nadalje moli se normirati, da se pojedini lugar


može unutar svog plaćevnog područja, dotično statusa premjestiti i pro


maknuti po odredbi same političke vlasti, kojoj su se topoglednoj od


redbi, bez daljnjeg utjecaja, dužne zem. zajednice pokoriti".


Predsjednik : Slavna skupštino! Izvolite primiti ova tri pred


loga?


A. Kern : Slavna skupštino? Ja držim, da ne bismo mogli te
predloge usvojiti u cielosti onako, kako su predloženi s razloga, što u
okviru postojećih zakona ili nisu provedivi, ili što se predlaže, da se
nješto propiše, što je već u postojećim zakonima propisano. Tu se medju
inim zahtijeva, da zemaljska vlada normira, da skupštine ovlaštenika
nemaju nikakve kompetencije glede namještenja lugara.
Ovo je obzirom na postojeći zakon od 25 travnja 1894. o. u. 2. 2.
suvišno, jer po tom zakonu skupština ovlaštenika ne ima glede namještenja
lugara nikakova upliva, te to namještenje spada medju prava
zastupstva zemljištne zajednice; autonomiju pako zem. zajednicah stegnuti
na toliko, da se skupštini ovlaštenika oduzme pravo ustanovljivanja
plaća lugara, držim nedopustivim, neizvedivim, a obzirom na ustanove
§ 12. zakona od 2G. ožujka 1894, glede uredjenja stručne uprave i
šumskog gospodareoja u šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom,
takodjer suvišnim. Neka dakle ostane zastupstvima zem. zajednica sve pri
izboru lugara, kao što to imaju upravne obćine glede obćinskih liečnika
i učitelja, nu neka se konsekventno traži namještenje samo osposobljenih
lugara i neka izbor bude podvržen odobrenju župan, upravnog odbora.


Ne bih bio ni za drugi predlog, da se učini zajednički status lugara
zem. zajednicah, jer bi to bilo težko provesti i promjenom zakona
a po današnjem zakonu nikako, nu mnogo toga, dapače većinu zahtjeva


g. predlagača držim, da se dade provesti u okviru sadanjeg zakona.
Samo treba na to uzeti dovoljan obzir kod izdanja provedbene naredbe.
Tako bi n. pr. moralo kod onih zemljištnih zajednica, koje imaju možda
samo 20-—30 rali šume, te s toga nisu kadre namjestiti usposobljeno
lugarsko osoblje, jer ga ne mogu plaćati, odrediti u provedbenoj na


ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 579 —


referenata, koji svi imadu prigovor, da je nastupila zastara a drugi,
koji je sada kod 16 liiljada neriješenih prijavnica: ne mogu.
Predsjednik: Za riječ zamolio je g. Kovačina.


M. Kovačina : Ja bih imao na izvještaj glede utjerivanja šumskih
šteta samo nešto kazati. G. šumarnik Mocnaj izvolio je reći, da bi shodno
bilo, da vježbenici šumarski utjeruju te šumske štete i da je on tako
činio.
Ja sam u principu proti tomu, jer se taj način utjerivanja ne slaže
sa čašću strukovnjaka, a dovodi ga u koliziju sa pučanstvom, a znate,
kako će svoju dužnost vršiti, kad ide utjerivat šumske štete. Ja sam
proti tomu, to neka se povjeri drugomu osoblju.


Dragutin Mocnaj: Ja to ne predlažem, niti kanim predložiti,
nego sam kazao, da sam povjerio utjerivanje šumskih šteta jednomu
uredniku, koji je taj posao obavljao sa velikim uspjehom, a predlažem,
da se dade kontrolnim nadlugarima, da oni taj posao obavljaju.


Predsjednik:


Slavna skupštino!


Kako sam razabrao, predlog gg. referenata je slijedeći:


Molim g. tajnika da ga čita.


Andrija Borošić: (Gita resoluciju.) Vidi sliedeći broj Š, 1


Predsjednik : Je li slavna skupština prihvaća resoluciju?


(Prima se).


Molim g. Majnarića, da izvoli staviti svoje predloge.


Josi p Majnarić : Pošto su moji predloži obrazloženi i štam


pani u „Šumarskom listu" i s toga poznati, ne ću ih čitati u cijelosti


nego ću samo pročitati pojedine predloge.


Prvi predlog glasi: „Da hrv. slav. šumarsko družtvo podnese obraz


loženu, veoma prasnu predstavku na visoku kr. zemaljsku vladu, da ista


blagoudostoji normirati ili sama, ili da to kod vis. sabora izhodi, da se


normira, da skupštine ovlaštenika ne imaju absolutno nikakove kompe


tencije niti glede namještenja lugara, niti glede opredjeljenja njihove


službe i obsega čuvarije, niti glede plaće, niti glede svih inih lugarskih


novčanih pripadaka, već da se to polag niže razpoloženog drugim po


vjerava".


Drugi predlog glasi: „Da hrv.-slav. šumarsko družtvo podnese


obrazloženu, veoma prešnu predstavku visokoj kr. zem. vladi, da ista


blagoudostoji normirati, da su zem. zajednice dužne i obvezane namje


stiti lugarsko osoblje, temeljem provedene u tu svrhu arondacije njiho


vih šumskih posjeda. Nadalje, da istodobno ista vis. kr. zem. vlada




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 578 —


Ja mislim naći tome uztuk, da se lugarima osigura život i njihov
godišnji prihod za vrijeme trajanja službe. Ta se ubojstva i umorstva dogadjaju
najviše puta od osvete, a možda su razlogom i privatne zadjevice.
Štetočinac će odustati od osvete, ne će upaliti, kad zna, da će onaj
kome se htio osvetiti, dobiti odštetu, ne će ga ustrijeliti, jer zna, da će
mu žena po smrti dobiti 5—600 for. On će odustati od osvete, kad vidi
da njegov učin ne će imati željene poslijedice.


Treći je čin, da pravoužitnici u mnogim predjelima ne sijeku doznačena
stabla, nego vole ona iz mlade sastojine i šume.
Ovo ja dovodim u svezu sa okolnošću, da mnogim ovlaštenicima
fali prikladno orudje za rušenje debelih stabala, a to je pila.


Nemojmo sve od nesretne obćine tražiti; postavimo se na vlastite
noge. Administrativna uprava obćina morala bi se staviti na pojimanje
vlastele. Imovne obćine odviše očekuju od sebe. Njihov je položaj samostalnim
učenjem i dotle proširen, da u onom slučaju, kad gospodarski
odbor na predlog ne pristane, da ima pravo izhoditi dokinuće zaključaka
i takovih, koje uprava drži shođnim da se provedu (? Ur.).


Nadalje bilo je govora o kvalifikaciji. Nema dvojbe, da mi sa prekršajima
ne ćemo daleko doći i da ako ne možemo te čine krstiti kradjom,
nastojimo, da se uvede u judikaturu šumska kradja, koja je strogo
kvalificirana kao zločin i sa puno većom kaznom spojena. To bi bio
modus, koji ne bi dirao u temeljna načela kaznenoga zakona, a kvalifikaciju
šumskih prekršaja povisio bi i kaznu bi povisio.


Glede horendne činjenice, da imade kod javne vlasti 1600 komada
neriješenih šumskih prijavnica, moram primijetiti g. referentu, da se
čudim, da nije podnio tužbe proti dotičnomu zvaničniku, koji je toliko
zanemario svoju dužnost. (V. Benak: Već ih se promijenilo 15.)


Ja mislim, da je to sredstvo, da se putem ili upravljajućega odbora
ili sindikatskoga senata donese odredba, kako bi imovne obćine
došle do svoga prava. Medjutim, ako se dokaže i pokaže, da javne
vlasti nemaju dovoljno osoblja, da vrše svoju dužnost, mora se nastojati,
da se izhodi promjena načina judikature i da se uvede postupak
iz ogluhe. Dostavi se pritužba i čim ne dodje, već je sudjen. Ako ne posluša,
imade pravo štititi se putem u toka.


To su dakle u kratko načela i misli moje, koje sam bio slobodan
iztači i na koliko jedan i drugi g. referent drži, da mu koja ideja ide u
prilog, ako ju usvoji, ne marim, neka izvoli.


Dragutin Mocnaj . Naši ljudi imadu dovoljno orudja; ali ono, što
bi oni tu trebali, je vodena pila, žaga, koju ne može imati svatko. Osigurati
lugare, to bi bila dobra mjera. A što se tiče postupka proti referentu,
to je učinjeno; ali od god. 1870. do danas promijenilo se 26




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 577 —


u obće nije imao, i da je ono, što je usjekao, odnio na plećima. Lugar
je to upotriebio u svrhu, da toga štetočinca prijavi za sav kvar, koji je
bio učinjen u dotičnom predjelu i koji je po prijavnici bio tolik, da bi
trebalo barem deset kola, da toliko drvo odvezu. Kada se je to usljed
utoka štetočinca ustanovilo, strogo je proti tomu lugaru uredovano, ali
utisak, što ga je dotični razpravljajući kotarski činovnik dobio, ostao
mu je za uviek, i ja tomu oblastniku ne ću zamjeriti moći, ako on u
buduće ne će sa svoje strane podupirati utjerivanja šumskih odšteta i
ako ne bude štetočinca kaznio osjetljivim zatvorom. Do svega toga ali
ne bi bilo došlo, da se je prigodom obračunavanja te prijavnice malo
bolje pripazilo, jer bi se tada dolični šumar bio uvjerio, da je prijavnica
užasno prećerana, te bi ju bio vratio lugaru na preradbu.


S toga gospodo držim, da je naša dužnost, da se i na to obaziremo
te da s naše strane uznastojimo, ne da bude mnogo prijava, nego da
ih bude manje, ali one, koje se podnesu, neka budu temeljite, opravdano
podnesene i neoborive.


Možda će mi koji od gospode spočitnuti, da nije bilo umjestno,
što sam to išao ovdje reći. Na to odgovaram, da je moje duboko uvjerenje,
da i mi šumari nismo sasvim bez krivnje radi velikih šumskih
šteta, pak s toga igrajući se skrivače, ne budemo našli temeljitog lieka
proti šumskim štetama. Naći ćemo ga jedino onda, kad budemo imali
odvažnosti iskreno priznati i vlastite griehe, nu podjedno pokazati
čvrstu volju, da ih u buduće ne ponavljamo.


Predsjednik: Rieč ima g. Dojković.


Vili m Dojković : Velecienjena gospoda izvjestitelji sabrali su
prekrasan materijal, razvili svoje misli i stavili predloge; ja ću biti
slobodan sa svoje strane učiniti neke opazke, koje bi mogli gg. referenti
uvažiti ili neuvažiti, ali kad se pokreće akcija glede uredjenja šumskih
šteta, imali bi se postaviti na šire stanovište.


Gosp. izvjestitelj izvolio se osvrnuti na značaj našega puka i na
njegovu uzgojnu stranu.


Ja mislim, da je škola pozvana, kad se bavimo s pitanjem uzgoja
našega naroda u svojim prvim razredima, da upozoruje djecu na valjanost
i nevaljanost čina, na njihovu shodnost i neshodnost, na posljedice
osobne i narodnogospodarstvene. Ja mislim, da se ne bi smjelo
zaboraviti na to stanovište, da bi se moglo i to u obzir uzeti, kad se
je akcija o tom pokrenula, da škola shodnim načinom, možda štivima,
u čitankama ili predavanjem osobnim učitelja u tom pravcu djeluje.


Drugi je momenat, što ga je g. referent izvolio iztaknuti, da su
štetočine! ljudi naprašiti, da ubijaju pojedine lugare, da harače njihovo
dobro.


43




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 576 —


Miroslav grof K u 1 m e r: Ja mislim, da se ovaj predlog gosp.
Kerna redigira u tom smislu, da se provedbena naredba tako stilizira,
da ne bude nikakove dvojbe u tom pogledu.


Predsjednik : Prima li slavna skupština predlog, da se ovlasti
predsjedničtvo, neka predmet prouči i shodna odredi.


(Prima se.)


Prelazimo na posljednju točku dnevnog reda: „Razprave. Šumske
štete." Molim g. izvjestitelja šumarnika Vinka Benaka, da izvoli svoju
razpravu pročitati.


Vink o Benak : (Ćita razpravu). Vidi budući broj Šum. lista.


Predsjednik : Molim g. suizvjestitelja šumarnika Dragutina
Mocnaja, da izvoli svoju razpravu pročitati.
Draguti n Mocnaj : (Gita drugu razpravu.) Vidi sliedeći broj
Šumarskog lista.
Predsjednik: Za rieč se je prijavio g. A. Kern.


A. Kern : Slavna skupštino! Neka mi bude dozvoljeno na ove
dvije krasne razprave gg. predgovornika nadovezati nekoliko rieči. Po2aiato
je, da se šumske prijave sporo razpravljaju i šumske štete slabo,
a često i nikako ne ućeruju. Razlozi tomu su oni, koji su navedeni po
gospodi predgovornicima, ali još je jedan razlog, koji je po mom sudu
od velikoga upliva.
Ako o zaostatcima neriešenih prijavnica i neućeranih odšteta govorimo
sa upravnicima, čuti ćemo često, da oni prigodom razprava
šumskih šteta imadu više puta prigode uvjeriti se, da podnesene prijave
ne stoje u cielosti, a više puta da ni ne stoje. Tomu je po mom sudu
razlogom, što se mjestimice od lugara zahtjeva, da sve u šumi učinjene
štete moraju biti sa prijavnicama pokrivene. Usljed toga se je kod gdjekojih
lugara uvriežio običaj, da ne čuvaju šumu u šumi, nego idu po
selu, gdje čine kućne premetačine i na temeljn pronadjenog sastavljaju
prijavnice.


Ja, gospodo, ne želim iznieti konkretnoga predloga, ali držim, da
je potrebno, da se na tu nepododštinu ovom prigodom upozori. Držim,
da bi se onim časom, kada bi šumski uredi svoj rad oko prijavnica
shvaćali tako, da iste imadu ne samo obračunati, nego i prosuditi, jesu li
temeljite i opravdane, podnašalo manje prijavnica oblastima na razpravu,
ali ujedno da bi onaj, koji bude razpravljao te prijavnice, morao
steći uvjerenje, da su temeljite, pa s toga da mu ne samo dužnost,
nego i savjest nalaže, da štetočinca kazni ne samo ukorom, nego i
strogim zatvorom, i da se dosudjene odštete takodjer i ućerati moraju.


Ja sam doživio u praksi slučaj, da je lugar zatekao jednoga štetočinca,
gdje sieče drva bez da je imao sa sobom volova i kola, jer ih




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 575 —


i valjan stalni put; pak u slučaju velikih kiša uglibit će se kola u blato
i ja ne ću moći izvažati. Nisam s toga stavio svoj predlog iz bojazni,
da će se rečenom zakonskom osnovom staviti izvan krieposti § 24. šum.
zakona, kako je to izvolio reći veleštovani g. nadzornik Dojković. Taj
će paragraf ostati i nadalje u krieposti, a i treba da ostane, jer u slučajevih
časovitoga izvoza šumskih proizvoda je potreban i shodan.


Moje je uvjerenje, da će se zakon, o čijoj osnovi je sada govor,
protezati i na šume, jer se u § 6. osnove govori obćenito o nekretninama,
a medju takove spadaju i šume, nu jer je u alineji 1.
§ 18. zakonske osnove odredjeno da će komasacioni povjerenik imati
obaviti izvid uz dva nepristrana čovjeka, to me je ta ustanova
u savezu sa onom u § 6,, po kojoj će se moći za nekretnine zaiskati
otvorenje nuždnog puta samo onda, ako te nekreinine ne imaju
nikakove, ili ne imaju dovoljne putne sveze, ponukale da stavim
moj predlog.


Uzmimo slučaj, da su šume, koje smo jučer pregledali, umjesto
što su vlastnost dvojice posjednika, vlastnost jednog posjednika, te da
ne imaju drugi izvozni put osim onog na Mikuliće. U tom slučaju ne bi
se moglo reći, da te šume ne imaju nikakovu svezu sa javnimi putevi.
Oni bi imali svezu, ali ne bi imali dovoljnu, te bi valjda bio potreban
još put na Vrabče, zatim onaj, kuda sada vodi put iz Šestina u Bistru,
i put mimo Kraljičinog zdenca.


Moguće bi rečena dva nepristrana čovjeka priznala
potrebu svih spomenutih putova, nu dvojim o njihovoj sposobnosti, da
bi u svakom slučaju bili kadri prosuditi i voljni uvažiti opravdani
zahtjev šumoposjednika za otvorenje novoga puta. Dvojim o tom s toga,
jer će ti nepristrani ljudi biti redovito seljaci, koji su vični voziti i po
najlošijim putovima, te za koje znam iz prakse, da se kao ovlaštenici
zemljištnili zajednica redovito protive osnivanju i izgradnji putova u
šumama zemljištnili zajednica.


Držim s toga za potrebno, da se spomenuta zakonska osnova nadomjesti
tako, da će se u slučajevima, kada se bude radilo o putu za
šumu i o šumskom tlu, budu izvidom o potrebi otvorenja novoga puta
za šume, te o procjeni odštete, koja će se imati dati za posječena stabla
i za šumsko tlo, imati umjesto nepristranih ljudi priznati u povjerenstvo
dva šumarska stručnjaka, jer jedino na taj način biti će
zaštićeni opravdani interesi šumoposjednika.


Dragutin Mocnaj: Zagrebačka gora ima krasne puteve, ali
dodjite u županiju modruško-ogulinsku, tu je takav teren, gdje bi mi
druga cesta skratila izvoz za 12 kilometra. Tu šumoposjednik ima interesa,
da dobije tu cestu. (Obzirom što je g. Kesterčanek izbrisao svoje
primjetbe, odpada moj odgovor.)




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 562 —


1. iz nepopunjenog jubilarnog stipendija podieljeno je: uđovam
Emi Lepušić i Adi Ciganović svakoj po 100 K, Alek. Ugrenoviću, te
udovam Albini Ćelija, Ani Marinović, Ruži Šeringer, Milici Petrović i
Danici Šipek, svakom po 80 K.
2. iz pripomoćne zaklade podieljeno je udovam Mariji Furlan,
Milki Giirtler, Petri Simić i Julijani Kordić, svakoj po 50 K;
3. iz družtvenih sredstava podieljeno je: Sofiji Kadić, te udovam
Vjekoslavi Molnar, Anki Pibernik, Kati Lončarević, Melaniji Ljubinković
i Adeli Stojanović, svakoj po 50 K. te Josipu pl. Aue 80 K. Ukupno
razdieljeno je dakle 1.160 K.
Na darovima primilo je družtvo u ovoj godini:


1. Od g. J. Ettingera, um. kat. nadzornik, za družtveni muzej
uokvirenu pozivnicu k c. kr. dvorskom lovu od g. 1847.
2. Obće hrv.´ družtvo za gojenje lova i ribarstva darovalo je za
muzealne svrhe jedan ormar sa budimpeštanske izložbe.
3. Križ. im. obćina poklonila je za muzealnu sbirku 13 kom. ptica.
Pavao Knobloch u Karlovcu poklonio je za muzej jednu staru
mapu iz okolice jaskanske.
Svim ovim plemenitim darovateljima budi izrečena najsrdačnija zahvalnost
u ime družtva.
Družtveni organ „Šum. list" tiska se sada u 700 primjeraka, a
»Lug. Viestnik" 1700 primjeraka.
Od vremena prošle godine izgubili su neumitnom smrću: začastnog
člana našega družtva dvorskog savjetnika i profes. visoke bečke škole
za zemljotežtvo Gustava Hempela, zatim članove: Mijo Smolčić, rač.
oficijal brodske im. obćine, Šime Bellamarić, kr. kot. šumar u Ivancu.
Slava im!


Broj družtvenih članova iznosi danas: 7 začastnih, 51 člana utem.
18 podupirajućih članova, 381 član I. i 1250 člana II. r., 53 predbrojnika
na „Šum. list" i 30 predbrojnika na „Lug. Viestnik".


Uplata družtvene članarine teče dosta neuredno, pak stoga ovom
prilikom stavljam gg. družtvenim članovom na srce, da svojim obvezama
naprama družtvu točno udovoljavaju.


Za družtvenu knjižnicu nabavljena su ove godine sliedeća djela


1 Stebler, Alp & Weidenwirtschaft vez. 14-40


1 Croy Lehrbuch der niederen Geođasie vez. 20´—


1 Verhandlungen des XIX. Osterr.-Forstkongresses 1903. 2´40


1 Bentheim, Anregungen zur Fortbildung von Forst


wirtschaft 4*20
1 Kohler, Anleitung zur Selbstanfertigung v. Naturholzmčbeln
1´80




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 19     <-- 19 -->        PDF

- 561 —
e) Nadalje je Svietlom Banu podnesena predstavka „da se kr. šum
vježbenici kod pol. uprave nakon položenog izpita za samostalno vodjenje
šumskog gospodarenja imenuju kr. kot. šumarima u X. dnevnom
razredu, a ako to nebi nikako moguće bilo, da isti budu imenovani šum.
pristavima u XI. dn. razreda, u kojem potonjem slučaju neka se shodno
promieni zakon od 22. siječnja 1894., o uredjenju šum. teh. službe kod
pol. uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji."


d) Isto je tako Njegovoj Preuzv. sv. Banu podnesena predstavka,
„da se kr. kot. šumari kod pol. uprave, ako se već njihova sudbina
inače poboljšati ne bi mogla, barem svi promaknu u X. dnevni razred,
ter da unutar istoga participiraju na plaći, kojoj se je nadati".


e) Visoka kr. zem. vlada zamoljena je zatim posebnom predstavkom,
„da gosp. uredi krajiških im. obćina izdadu za minula đesetgođišta
(računajuć od njihova osnutka) po decenijama razvrstane izvještaje o
ukupnom svojem djelovanju na polju stručnom i novčano gospodarstvenom,
nadalje, da se takovi izvještaji u buduće izdadu svakih 5 godina
za cielu zemlju, uključiv u to i pošumljenje krasa".


f) Nadalje je Njeg. Preuzv. Svj. Banu podnesena predstavka ,da
se obzirom na ustanove članka 19. zakona od 15. lipnja 1873. o imovnih
obćina u hrv. slav. vojnoj krajini, beriva činovnika im. obćina izjednače
sa berivima činovnika državne šumske uprave u bivšoj hrv. slav
vojnoj krajini;


g) Upravlj. odbor zaključio je zatim, da se vis. kr. zem. vlada zamoli,
neka bi oglasila pravila zaklade za uzgoj djece šumarskih činovnika
u Hrvatskoj i Slavoniji i ovu zakladu u djelovanje stavila.


h) upravljajući odbor zaključio je, da se iz družtvenih sredstvah
nabavi za 50 K brošurica „Naše seljačke šume", što ju je izdao dr. Ortner
u Zagrebu u narodnoj knjižnici, pak da se ta brošurica medju puk
razdieli.


i) konačno je upravlj. odbor zaključio, da se družtv. predsjedničtvo
stavi u dogovor sa trgovačko-obrtničkom komorom u Zagrebu i u Senju
u svrhu povremenog publiciranja tržnih ciena šumskih proizvoda na
glavnim tržištima.


Osim toga bavio se je uprav, odbor sa pripremama za obdržavanje
ove glavne skupštine, kao i izleta u Zagrebačku goru.


Kako prijašnjih, tako je i ove godine vis. kr. zem. vlada podielila
našemu družtvu iz zemaljskih sredstava novčanu podporu od 800 K,
na čemu joj izričemo na ovom mjestu najdublju blagodarnost.


Upravljajući odbor podielio je pako udovam i sirotčadi svojih
družtvenih članova sliedeće podpore:
42




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 585 —


Nakon toga bude sjednica zaključena, a ovaj zapisnik u sjednici
upr. odbora od 2/9. 1904 pročitan, ovjerovljen i podpisan.


Ev. Slapničar, V. Benak A. Bor osi ć, tajnik.


Zapisnik o konferencijonalnoj sjednici upr. odbora hrv.-sl.
šum. družtva obdržavanoj u družtvenih prostorija u Zagrebu dne 12.
srpnja 1904.


Prisutni odbornici A. Fischbach, M. pl. Bona, V. Benak, Stj. Frkić


E. Slapničar, D. Mocnaj, I. Partaš, V, Dojković, blagajnik A. Kern i
tajnik A. Borošić.
Predmetiviećanja.


Tajnik priobćuje, da je družtveni predsjednik Presv. g. Marko grof
Bombelles bolešću zapriečen da sjednici prisustvuje, a isto tako i I.
družtv. podpredsjednik V. g. Josip Havas. Pošto pako niti II. družtv.
podpredsjednik V. g. Zikmundovsky u sjednicu došao nije, to se u smislu
§. 16. družtvenih pravila ne mogu u sjednici stvarati pi´avovaljani zaključci
već iste u budućoj sjednici predlaže upr. odboru na prihvat.


Ovaj predlog bude po prisutnima prihvaćen.


Prije pretresanja na dnevnom redu nalazećih se predmeta izvješšćuje
tajnik, da je preminuo u Beču začastni član hrv. si. šum. družtva
Gustav Hempel c. kr. dvorski savjetnik i profesor visoke škole sa zemljotežtvo
u Beču, pak moli prisutne odbornike, da pokojniku izkažu
zadnju počast ustavši sa stolice i kliknuv mu Slava!


Nakon toga prelazi se na pretresanje slieđećih predmeta.


Točk a 1. Razprave o budućoj glavnoj skupštini i s njom spojenog
izleta u zagrebačku goru.


Nakon podulje razprave bude zaključeno, da se skupština obdržava
na 3. i 4. rujna 1904. Na 3. rujna neka se upriliči izlet u Zagrebačku
goru prema programu, što će ga imati pređsjedničtvo izraditi i objelodaniti,
uzev pri tom u obzir, da se po mogućnosti pregledaju šume viteza
Pongratza, M. grofa Kulmera i šuma grada Zagreba ; kao mjestni poslovodje
izabiru se družtveni članovi gg. Mirko Puk, kr. žup. šum. nadzornik
i Rudolf Ernv kr. kot. šumar u Zagrebu.


Na 4. rujna neka se prije podne u 9 sati obdržava glavna skupština,
a nakon toga drži razprava o temi:
„Šumske štete", za referenta izabire se odbornik g. V. Benak, a za
koreferenta odbornik g. D. Mocnaj.


Nadalje se zaključuje, da se družtveni član g. Majnarić umoU,
neka svoje predloge, koje je bio predložio za prošlo godišnju skupštinu,
na ovogodišnjoj glavnoj skupštini osobno i zastupa.


Točk a 2. Pretres zaključnog računa za g. 1903. i proračuna za
za g. 1905.




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 586 —


Upravljajući odbor prihvaća zaključni račun za g. 1903., a proračun
za god. 1905. ustanovljuje za prijetkom 23.750 K izdatkom od


21.875 K.
Točk a 3. Odbornik g. A. Fischbach priobćuje pismenu molbu
člana J. Auea, koj se nalazi u bolnici u Zagrebu i moli podporu.
Upr. odbor zaključuje, da mu se podieli podpora od 80 K.
Nakon toga sbude konferencija zaključena a ovaj zapisnik priobćen


upr. odboru u sjednici od 2. rujna 1904. A. B o r o š i ć.


Zapisnik XXVIII. redoTite glavne skupštine „lirvatsko-sla-
Tonskog šumarskog društva" obdržavane u Zagrebu dana 4. rujna
1904.


Drugi društveni podpredsjednik velem. gosp. kr. šumarski ravnatelj
Josip Havas otvara sjednicu i priobćuje, da je društveni predsjednik
Presvjetli gosp. Marko grof Bombelles bolešću zapriečen, te ne
može društvu predsjedati.


Pozdravlja sakupljene članove dobrodošlicom i zahvaljuje, što se
u ovako liepom broju sakupili, što je najbolji znak, da se vodi računa
0 interesima društva. Naročito zahvaljuje onima, koji su omogućili, da
se je jučerašnji izlet obaviti mogao, a tako isto i na njihovom gostoprimstvu:
visokoblag. gosp. Gustavu vitezu Poogratzu, presvjetlom gosp.
Marku grofu Kulmeru kao i slavnoj obćini glavnog grada Zagreba. Živili!


Isto tako izriče hvalu članovom gg. šum. nadzorniku Vilimu Dojkoviću
i Rudolfu Erniju, koji su na izletu bili tumačem o šumskogospodarskim
prilikama.


Pozdravlja prisutnog zastupnika „trgovačkog doma" g. Hercoga.
Priobćuje nadalje, da na današnjoj skupštini zastupaju i to: obć. hrv.
družtvo za gojenje lova i ribolova te hrvatsko-slavonsko gospodarsko
družtvo presvietli gosp. Marko grof Kulmer, kranjsko primorsko šumar,
družtvo družtveni II. podpredsjednik velem. gosp. Ferdo Zikraundovskj,
galičko šumar, družtvo i slavonsko gospodarsko družtvo družtveni tajnik
gosp. Andrija Borošić, a dolnjo-austr. šumar, družtvo družtveni blagajnik
gosp. A. Kern, dočim sam I. podpredsjednik velem. gosp. šumar, ravnatelj
Josip Havaš zastupa zem. ug. šumar, družtvo. Zaključujuć time
proglašuje XXVIII. glavnu skupštinu hrvatsko-slavonskog šumar, družtva
otvorenom. Perovodjom na današnjoj sjednici imenuje šumara Teodora
Solarića, a za ovjerovljenje zapisnika imenuje šumarnike Ivana Kolara
i Adolfa Herzla.


Prelazeć na dnevni red poziva predsjednik družtvenog tajnika g.
Andriju Borošiča, da pročita izvještaj o djelovanju upravnog odbora u
godini 1903./4., koje skupština prima do znanja.




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 564 —


Četvrta točka dnevnog reda jest: Pretres proračuna za godinu 1905.


i izbor odbora ad hoc za izpitanje družtvenih računaa za god. 1904.
Molim gosp. tajnika, da čita proračun.
Tajnik Andrija Borošić: Proračun je tiskan i leži na stolu,


nu ako gospoda drže, da je nužđno, ja ću ga čitati od točke do točke.
Tajnik čita pojedine stavke razhoda.
Kod točke 14. „Trošak glavne skupštine". To je predvidjeno za
izlete.
Kod točke 15. „Jubilarni štipenđij". Taj štipendij podijeljen je


prekojučer; dali smo ga sinu člana našega družtva Drenovcu.
Kod točke 17. „Podpore" moli g, Kern za riječ.
Predsjednik: Izvolite.


G.
A. Kern čita slijedeći obrazloženi predlog:
Slavno predsjedništvo!
Za dojduću družtvenu glavnu skupštinu čast mi je najaviti slijedeći
predlog:


1. Da bi se troškom hrv.-slav. šumarskoga družtva izdale brošure,
u kojoj li se populurnim načinom raztumačili najvažniji propisi o stručnoj
upravi i šumskom gospodarenju u šumah stojećih pod osobitim javnim
nadzorom, naročito o potrajnosti u šumskom gospodarstvu, o raznih
vrstih šumskih prihoda, o šumskih glavnicah i njihovoj svrbi, o šumskim
štetama, o potrebi sposobnog i čestitog lugarskog osoblja i t. d.;
2. Da se u tu svrhu u proračunu družtva za g. 1905. uvrsti potrebna
svota za tisak takove brošure; i
2. Da se družtveni upravljajući odbor pozove, da ima pobliže ustanoviti
sadržaj te brošure, zatim ili razpisati natječaj, ili se staviti u dogovor
sa onom gospodom, za koju predmjeva da bi mogle i htjele takovu
broruru napisati, a nakon toga brošuru dade tiskati, te je staviti
u promet što jeftinije, a svakoga nikako nad troškovnom cienom.
Obrazloženj
e:


Mi šumari imamo danomice priliku u obćenju koli sa inteligencijom,
toli sa narodom naselu, osvjeđočititi se, da obćenito niti u
glavnim konturama nisu poznati propisi po kojih se ima gospodariti u
šumah krajiških imovnih obćina i zem. zajednica, niti razlog zašto su
ti propisi izdani, niti svrha koja se želi tim postići.


Tako se dogadja s jedne strane, da se šumarom predbacuju da su
oni krivi da pravoužitnici, odnosno ovlaštenici ne dobivaju onoliko gradjevne
i ogrievne drvarije, koliko bi oni faktično trebali, a dogadja se
za to, jer se ne shvaća što je potrajno gospodarenje i da bi šumari
rado doznačivali i četverostruko više nego li sada, nu da nisu oni
krivi što šuma bud radi preizcrpljenosti, ili radi premale površine ne




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 563 —


1 Šumarski zakon 5"—
1 Ferry, Aus dem Tagebuche des Forstmeisters Brumm


eisen vez. 3´60
1 Schwappach, Leitfaden der Holzmesskunde vez. 4-80
1 Stoetzer, Die Forsteinrichtung vez. 10´56
1 Guttenberg, Die Forstbetriebseinrichtung nach ihren


gegenwartigen Aufgaben und Zielen 2´80
1 Eckstein, Die Technik des Forstschutzes gegen Tiere vez. 5´40
1 Jankowsky, Die Begriindung naturgemasser HochwaId


bestande 4-20
1 Martin, Die okonomischen Grundlagen der Forst


wirtschaft 1"44
1 Martin, Die Forsteinrichtung 1´44
1 Osterr. Ungarn im Welthandel v. Eugel 4-60


86-64


Družtvo naše podržava sa domaćim i susjednim družtvima iste
sveze kao i prijašnjih godina, a isto tako drže se odnosno primaju u
zamjenu isti časopisi, koji su navedeni u prošlogodišnjim tajničkim izvještajima.


Imovina našega družtva sastoji se:


i. iz družt. sgrađe „Šum. doma´´ u vriednosti od 240.356 K
2. družtveni muzej
„ „ ,, 22.750 K
3. Pokućtvo „ „ „ 2.437 K
Pripomoćna zaklada . . . . „ „ ,, 11.293 K
5.
Gotovina „ „ „ 4.372 K
Ukupno 27r.l()8^K
Odplata zajma brodskoj im. obćini teče posve redovito prema odnosnoj
odplatnoj osnovi.
Završujući time molim slavnu skupštinu, da izvoli ovaj izvještaj
na znanje primiti.
Predsjednik : Izvolite primiti to izvješće na znanje.
(Prima se).
Ovo je izvješće primljeno na znanje.
Dolazi treća točka: Izvješće odbora ad boe za izpitanje družtvenih


računa i imovine družtva za god. 1903. Molim g. tajnika, da izvoli pro


čitati izvješće.
Tajnik Andrija Borošić: čita izvješće.
Predsjednik: Prima li se ovo izvješće na znanje?
Prima se:
Izvješće odbora ad hoc za izpitanje računa za g. 1903, primljeno


je na znanje.


*




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 560 —


Prelazimo na dnevni red.
Druga točka dnevnoga reda je: čitanje izvješća o djelovanju upravIjajućeg
odbora u godini 1903—4.
Molim g. tajnika, da izvoli to izvješće pročitati.


Slavna skupštino!


0 djelovanju upravljajućeg odbora u minuloj poslovnoj godini čast
mi je podnieti slavnoj skupštini sliedeće izvješće.
Upravljajući odbor obdržavao je od posljedne glavne skupštine
ukupno 4 redovite sjednice i to : 10. prosinca 1903., 30. siječnja 1904.,


13. svibnja 1904. i 2. kolovoza 1904. i 1 konferencijalnu sjednicu dne
12. srpnja 1904.
Neupuštajuć se u nabrajanje svekolikog rada upr. odbora spomenut
ću samo njekoje najvažnije predmete, koji bijahu predmetom razprave
u odborskih sjednica.


I. Upravljajući odbor smatrao si je u prvom redu dužnošću, da
provede zaključke prošlogodišnje glavne skupštine, pak su u tom povodu
podnesene visokoj kr. zem. vladi sliedeće predstavke:
a) da se dokine polanje službene jamčevine kod činovnika krajiških
imovnih obćina ;


b) da se postojeća naredba glede polaganja višeg državnog izpita
za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva proširi te odredi obdržavanje
izpita i u šumi samoj. Pripomenuti mi je, da je vis. kr. zem.
vlada osnovu nove naredbe priposlala upr. odboru na mnienje.


c) da se činovnikom kod šumarija im. obćina dadu jednake dnevnice
kao i činovnikom gosp. ureda.


d) nadalje je upr. odbor zaključio, da se uredjenje družtvene knjižnice
na vlastitu želju povjeri odborniku g. profesoru F. X. Kesterčaneku
pak će se odmah nakon uredjenja knjižnice katalog otisnuti u Šum
listu i knjižnica učiniti pristupačnom družtvenim članovima.


II. Tekom minule godine stvorio je uprav, odbor u vlastitom djelokrugu
više zaključaka, te su u tom pogledu podnesene vis. kr. zem.
vladi dalnje predstavke i to:
aj Vis. kr. zem. vlada zamoljena je, neka bi učinila shodne odredbe,
da se izdani „naputak za sastavak gospodarstveni osnova i programa
za šume, stojeće pod osobitim javnim nadzorom," učini pristupačnim
široj publici, te da se preda u knjižarski promet.


b) Na predlog družtvenog predsjednika presv. g. M. grofa Bombehesa
podnesena je Njegovoj Preuzvišenosti Svjetlom Banu obsežna
predstavka glaseća onamo, da se absolventi naše domaće kr. šumarske
akademije budu primani u državnu šumarsku službu u području kraljevina
Hrv. i Slavonije.




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 559 —


Društvene viesti.
Izvješće 0 XXVIII. glaTnoj skupštini hrv. slav. šumarskog
Pošto se okupio dovoljan broj članova, otvori skupštinu I. družtveni
podpredsjednik velemožni gosp. kr. šumarski ravnatelj Josi p
H a V a s sliedećim govorom:


„Slavna skupštino, veleštovana gospodo!
Predsjednik našega družtva presv. gosp. Marko grof Bombelles nenadano
je zapriječen, da osobno prisustvuje današnjoj glavnoj skupštini.
Uslijed toga pala je meni u dio ugodna dužnost, da predsjedam glavnoj
skupštini. Ovu dužnost vršim rado, pak Vam ponajprije izporučujem
pozdrav odsutnog družtvenog predsjednika, a sa svoje strane Vas radostno
pozdravljam: dobro došli!
Radujem se, da ste se i danas u tako lijepom broju sakupili, a
želim, da Vaše nastojanje oko procvata naše lijepe struke i oko unapredjivanja
naših staliških probitaka bude ovjenčano željenim uspjehom.
čast mi je zatim pozdraviti prisutnoga zastupnika zagrebačkoga trgovačkoga
doma gosp. Herzoga (Živio!)
Nadalje čast mi je priobćiti, da na današnjoj glavnoj skupštini zastupaju
„Obće hrvatsko družtvo za gojenje lova i ribarstva" kao i „Hrv.
slav. gospodarsko družtvo" presv. gosp. Mirosla v Kulmer ; Kranjskoprimorsko-
šumarsko družtvo — družtveni II. podpredsjednik velm. gosp.
Ferdo Z i k ra u n d o w s k y ; galičko šumarsko družtvo i slavonsko gospodarsko
družtvo — družtveni tajnik g. Andrij a Borošić , a doljnjoaustrijsko
šumarsko družtvo družtveni blagajnik g. Ant e Kern, dočim
ja zastupam zemaljsko ugarsko šumarsko družtvo.
Smatram si još osobitom dužnošću, da sa ovoga mjesta u ime
družtva izrečem srdačnu zahvalu svim onim, koji su jučerašnji družtveni
izlet u zagrebačku goru omogućili i nisu žalili truda, da se je izlet sa
tako lijepim uspjehom poduzeti mogao. Napose izričem zahvalu na izkazanom
gostoprimstvu visokoblagorodnom gospodinu Gustav u vitezu
Pongratzu i presv. gospodinu Miroslavu grofu Kulmeru kao i
slavnoj obćini glavnoga grada Zagreba . Isto tako hvala našim druž
tvenim članovima g. Vilimu Dojkovićui mjestnom poslovodji g.
Rudolf u Erny-u , koji su kao tumači šumsko-gospođarstvenih prilika
naše zagrebačke gore izletnike u velike zadužili. Živili!
Zaključujući time, proglašujem XXVIII. glavnu skupštinu hrv. slav"
šumarskog družtva otvorenom".
Zapisnik današnje glavne skupštine voditi će gosp. Teodor Solarić
a prisutnu gospodu šumarnike Ivana Kolara i Adolfa Hercla molim, da
izvole stante sessione ovjeroviti zapisnik današnje glavne skupštine.




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 587 —


Prelazi se na treću točku dnevnog reda. Družtveni tajnik čita izvještaj
odbora ad hoc za izpitanje družtveniii računa i imovine družtva
za godinu 1903., koje skupština prima do znanja.


Prelazi se na četvrtu točku dnevnog reda: „pretres računa za g.
1905. i izbor odbora ad hoc za ispitanje družtvenih računa za g. 1904.


Na strani 1. razhoda — na predlog družtvenog člana gosp. profesora
Kesterčaneka skupština zaključuje i upućuje uprav, odbor družtva,
da poduzme shodna, da se naučne zbirke t. zv. družtvenog muzeja predadu
ma i uz pridržanje prava vlastničtva šumarskom družtvu zajedno
sa muzealnim prostorijama u interesu unapredjenja obuke na kr. šumarskoj
akademiji na slobodno svrsi shodno razpolaganje i uporabu
zastupnikom profesorskih stolica, za šumarsku proizvodnju i lov te
šumsku upravu uz uvjet, da se nastavnici pobrinu za dalnje uzdržavanje
tih zbirka i to bez dalnjeg troška po družtvo.


Za izpitanje družtvenih računa izabiru se gg. članovi August Ružička
i Mirko Puk.
Prelazi se na petu točku dnevnog reda: „Ustanovljenje mjesta za
obdržavanje buduće XXIX. glavne skupštine."


Skupština zaključuje, da se to prepusti kao do sada odboru.


Prelazi se na šestu točku dnevnog reda: „Predloži".


Družtveni član gosp. žup. šumar, nadzornik Antun Kern predlaže,
da se poradi, da se u § 3. priloga D. šumskog zakona dokine obračunavanje
šum. odšteta obzirom na previšnje riešenje od 27. svibnja 1867.
(odpis ratnog ministra od 5. lipnja 1867. odjel 10. br. 1961., okružnica
gl. zapovjedničtva u Zagrebu od 13. lipnja 1870. odjel VII. br. 5621.).


Skupština predlog prima.


Isti član predlaže, da se u osnovi zakona o „suvišnih, neprikladnih
i nuždnih putevi" uzme više obzira na šumske izvozne puteve i interes
šumovlastnika, o čemu da se vis. kr. zem. vlada zamoli.


Nakon kratke debate a na predlog šumarnika E. Slapničara, skupština
ovlašćuje, da predsjedničtvo u tom predmetu pravodobno shodne
korane poduzme.


Prelazi se na sedmu točku dnevnog reda: „Razprave".
Družtv. član g. šumarnik Vinko Benak čita razpravu o šumskim
štetama, te iztiče razloge gomilanju istih.


Gosp. šumarnik Dragutin Mocnaj o istome predmetu razpravlja,
navadja razloge gomilanju istih kao sredstva, čime bi se to gomilanje
predusresti moglo.


Skupština prihvaća stavljene predloge.
Družtveni član p. n. g. kot. šumar Majnarić razpravlja o članku
utisnutom u broju 8., 9. i 10. Šumar, lista „Šumarska služba kod po




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 574 —


Miroslav grof Kulmer: Mogu Vas, gospodo, izviestiti, ba je
u anketi zastupnik šumarske struke predložio onaj §. Ta je osnova bila
povraćena vladi i ležala je 4—5 godina. Šumarski strukovnjak predložio
je uvrštenje toga paragrafa za to, da budu zaštićeni interesi vlastnike
šume i da ovaj zakon ne bi tangirao šumski zakon. Svaki put, kad bi
se dogodilo i htjelo tangirati šumski zakon, mogu se šumari koristiti
§ 24. šumskoga zakona.


Dragutin Mocnaj: Nisam s tim odnošajima imao mnogo
posla, nu ti odnošaji imadu pravni karakter, naime radi se o tom, da
šumoposjednik izvozi preko tudjega zemljišta. Ali kad se desi, da imov.
obćina ima 10—15 stotina jutara šuma u takovu predjelu, gdje se ni
za pravoužitnike ni za trgovinu ne mogu šumski proizvodi izvažati,
doklegod se sasvim novim pravcem ne izgradi sadanji skroz strmi i
stoga neuporabivi put, te da dotična zemljištna zajednica za taj put potrebno
zemljište ne da, ne će da ga proda, ne će da ga pokloni, tad
mi nije dovoljan § 24. šum. zakona, s kojim ja mogu postići samo to,
da mi se na stanovito doba izruči to zemljište. Zašto na temelju ovoga
zakona, koji radi potrebe daje pravo posjedniku od 2—3 jutra zemljišta,
da mu se mora dati put, ne bi šumoposjebniku, koji izvaža neprekidno
dok šuma postoji, moglo dozvoliti na temelju ovoga zakona,
da ekspropriira. Meni se je u praksi dogodilo, da mi se nije to dozvolilo
i s toga pristajem uz predlog g. predlagača, da se ova ustanova
protegne i na šumoposjednike, da i oni imadu pravo ne na temelju
§ 24. šumskoga zakona, nego na temelju ovoga zakona zatražiti, da im
se dade nuždni izvozni put.


Kad ja hoću jednu stalnu izvoznu cestu da imam, na temelju
§ 24. šumskoga zakona ne mogu je postići, a ipak ako ja trgujem sa
drvima, onda moram imati mogućnost njihova izvoza, isto tako i pravoužiinik
treba put, kada ide po drva i u pašu, pak zato zašto ne bi imao
pravo na cestu u predjele, koji su inače bez ceste nepristupačni. (Jedan
glas: Onda morate izvlastiti). S toga sam za to, da se pristane na
predlog g. predlagača.


Ant e Kern : Razlog, koji me je potaknuo, da stavim moj predlog,
jest, što po § 24. šumskoga zakona mogu izhoditi, da mi se izvoz drva
iz ovogodišnje sječe mora samo kroz stanovito vrieme dozvoliti preko
tudjega zemljišta. Ako hoću, da i do godine izvozim, ja se ponovno
moram nagoditi. Ako se ne mogu nagoditi, moram se iznova obratiti
na političku oblast, da izašalje iznova povjerenstvo, da se povede iznova
odštetni postupak i nakon dugotrajnih rpzprava dobiti ću dozvolu izvoza,
ali opet samo za ovu godinu, isto tako i treće godine itd. Ja ću dakle
dobiti pravo izvoza svake godine, ali ne ću imati pravo izgraditi čvrst




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 573 —


smjeru tako nadopuni, da u takovih slučajevih ne bude moguće mimoići


šumarske tehničare.


Iz tih razlogah preporučam gornji predlog na prihvat.


Predsjednik : Čast mi je predložiti, da se preda predlog upravIjajućemu
odboru, da ga studira i u budućoj sjednici shodan predlog
stavi.
Izvolite prihvatiti?


E. Slap ni čar: Ja bih samo jedno molio. Pošto je moguće, da
ta ?akonska osnova bude predložena u jesenskom zasjedanju sabora,
molio bih, da ne bi zakasnili, da se ova stvar ustupi jednome odboru,
od dva tri lica, koji je u Zagrebu, koji će proučiti zakonsku osnovu i
izraditi predstavku i predsjedničtvu predati, a mi da ovlastimo predsjedničtvo,
da na temelju toga mnijenja izradjenu predstavku podnese
visokom saboru.
Predsjednik; Rieč ima g. Mocnaj.


S1 a V na sk u p š t i n 0!


Dodatak g. predlagatelja, kojim je izvolio upozoriti na jednu okolnost,
nuka me da izjavim svoje mnijenje, da se putem predsjedničtva
šumarskoga družtva upozori vlada na ustanove § 24. šumskoga zakona
i zamoli, da izvoli prigodom redakcije te zakonske osnove dotičnu ustanovu
tako redigirati, da ne dodje u opreku sa § 24. šumskoga zakona,
koji omogućuje svezu u svakom slučaju.


Predsjednik: Rieč ima g. V. Dojković.


G. Dojković : Mi nešto zagovaramo, što je suvišno. G. predlagatelj
zagovara svoj predlog, jer misli, da prijeti pogibelj, da se novom
zak. osnovom ne stave sadanje ustanove § 24. izvan valjanosti. Ali o
tom nema govora.
§ 6. zak. osnove kaže: „Vlastnik nekretnina, koje sa mrežom javnih
puteva nemaju dovoljne putne sveze, potrebne za redovitu njihovu uporabu,
može, u koliko ne predleže uvjeti za razvlastbu ili u koliko za
pojedine ođnošaje ne dolaze u obzir posebni zakonski propisi kao što
su to § 24. šumskoga zakona, § 6. zakona od 31. prosinca 1891. (br.


6. sbor. ad g. 1892.") o vodnom pravu i drugi, zaiskati, da mu se za
upitne nekretnine prema onomu zakonu odredi nuždni poljski put preko
tudjih zemljišta. Dakle je naš odnošaj podpuno zaštićen, jer § 24. šumskoga
zakona ovom zakonskom osnovom ne stavlja izvan valjanosti,
nego se osnova upravo pozivlje na § 24. Jedino, što bi se moglo učiniti,
bilo bi, da umolimo predsjedničtvo, da svrati pozornost vis. vlade
na ovu okolnost, koju je ona imala na umu, kad .Y9 jo pozvala na § 24.
Predsjednik: Rieč ima presvietli g. grof Kulmer.




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 572 —


„Pošto u osnovi zakona o suvišnih, neprikladnih i
nuždnih putevih, koja je objelodanjena u broju 191. N. N. od 23.
kolovoza t. g„ nije dovoljno uzet obzir na šumske izvozne puteve i na
interese šumoposjednika, te neka se vis. kr. zem. vlada, odjel za unut.
poslove umoli, da bi rečenu osnovu zakona izvolila nadopuniti tako
da bude uzet dovoljan obzir na potrebe izvoza šumskih proizvoda, te
na zaštićenje šumoposjednika prigodom odredjivanja trasah premjestit
se imajućih, odnosno nu novo otvorit se imajućih nuždnih putevih, te
kod ustanovljenja odštetah za šumsko tlo i posjećeno drveće.


U §. 6. rečene osnove zakona odredjuje se, da se može zaiskati
otvorenje nuždnog poljskog puta samo onda, ako dotične nekretnine ne
imaju nikakove ili ne imaju dovoljne putne sveze sa javnimi putevi,
dočim alin. 2. § 7. ustanovljuje, da se za postignuće kraće putne sveze
ne može dozvoliti nuždni put.


Rečenimi ustanovami mogli bi se šumoposjednici lahko lišiti blagodati
rečenog zakona i to obzirom na to, što za velike šumske komplekse
nepostoji okolnost, da u obće nebi imali nikakove sveze sa javnimi
putevi. Nu može jedan dio šume gravitirati u sasvim drugo prometno
područje nego li ostali dio šume, pak akoprem možda za potonji
dio postoji izvozni put, može biti mogućnost, da se drva iz prvog diela
šume ne mogu tim putem izvažati, jer bi ih trebalo voziti daleko okolo
ne okolo kroz drugo prometno područje, a to težina i jeftinoća šumskih
proizvoda ne podnosi. Taj slučaj može nastupiti osobito u briegovitom
terainu, gdje jedan dio šume može ležati s jedne strane grebena, a drugi
dio s druge strane.


Poznato je nadalje, da su se putevi u obće, a šumski napose, u
prijašnjih vjekovih gradili najkraćim pravcem bez obzira na brdo i dol
te da stoga mnogi postojeći putevi nisu danas sposobni za izvoz, te da
se često uz najveće žrtve radi velikog pada nedadu u obće učiniti sposobnima
za izvoz. U takovih slučajevih je takodjer potreban put, a nebi
se obzirom na gornje mogao dobiti novi put.


Nadalje je u § 18. rečene zakonske osnove ustanovljeno, da se
k izvidu trase i procjene odštete može uz dva nepristrana čovjeka pozvati
i tehničke vještake, ali ne mora se pozvati.


Nepretjeravam, ali znam iz prakse, da se uzprkos postojećih naredbah
dogodi, da sudbene i političke oblasti k izvidom u šumskih
stvarih, nepozivaju kao vještake uvjek izpitane šumare, nego poljske
procjenitelje, lugare i lovce, pak s toga je opravdana bojazan, da se i
u slučajevih rečenog zakona, kada se bude radilo o šumi i šumskom
tlu, ne budu pozivali k izvidom šumsko-tehnički vještaci. S toga držim
da je dužnost šumara poraditi o tomu, da se osnova zakona i u tom




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 571 —


Predsjednik : Dolazi točka 5. Ustanovljenje mjesta za obdržavanje
buduće glavne skupštine.


Tajnik Andrija Borošić predlaže: Neka se upravni odbor
ovlasti, da on odredi mjesto, gdje će se obdržavati slijedeća glavna
skupština.


(Prima se.)


Predsjednik: Točka 6. Imamo dva predloga g. Kerna.


A. Kern: čita prvi pređlog.
Slavno pr e đsj e dnič t V 0 !


Za ovogodišnju družtvenu glavnu skupštinu čast mi je stavit
sliedeći predlog:


Neka se vis. kr. zem. vlada, odjel za unut. poslove zamoli predstavkom,
da bi blagoizvolila shodno poraditi o tom, da se stavi izvan
krieposti previšnje riešenje od 27. svibnja 1867. (odpis ratnog ministarstva
od 5. lipnja 1867., odjel 10. br. 1961; okružnica glavnog zapovjedničtva
u Zagrebu od 13. lipnja 1870., odjel VII. br. 5621.) kojim je §.
3 priloga D. šumskoga zakona preinačen tako, da se kod obračunavanja
odšteta za šumski kvar umjesto jednostruki ima uračunati jedan i polstruko,
umjesto jedan i polstruko dvostruko, a u mjesto dvostruko da
se ima računati dva i pol struko.


Ovo previšnje riešenje imalo je valjda svrhu da na Graničara djeluje
zastrašujuće, te da ga odbije od delanja šumskih kvarova. Nu izkustvo
nas uči, da nije djelovalo nikako, ili ako je djelovalo, to je bilo
baš u protivnom pravcu, naime da su se šumske uvećale u području
bivše vojne Krajine.


Radi toga kao i s razloga što je taj propis nepravedan, jer šumoposjednik
ne ima tražiti ino, doli samo podpunu naknadu učinjene mu
štete, te konačno što ogromni zaostatci neućt ranih šumskih odšteta nisu
od nikakove koristi po šumoposjeđnike, nego naprotiv daju mu samo
mnogo posla oko evidentiranja istih, držim da je rečena ustanova nepravedna
i na očitu štetu šumarstva, pak da bi s toga potrebno bilo,
da se čim prije stavi izvan krieposti."


Predsjednik: Prima li se ovaj predlog g. Kerna?


(Prima se.)


G. Kern iznosi daljnji predlog.
Slavno predsjedničtvo!
Za ovogodišnju družtvenu glavnu skupštinu čast mi je najavitistaviti sliedeći predlog:




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 570 —


ravna drugim starijim zavodima te vrsti. A naročito je pri
tom važno, da akademija dobije i što ljepše i sgodnije prostorije takodjer
i za svoje skupocjene sbirke.


Istina i do sada je već i u tom pogledu s nadležne strane mnogo
toga učinjeno. Jer još kada sam ja došao na akademiju, imali smo tek
tri cigle oveće predavaone na razpoložbu, a već danas nam u to ime
stoji na porabu ne samo cio prvi kat šumarskoga doma već i jedan
dio prizemlja. Pa ipak uza sve to, koli stišnjeni i tjesni su još sveudilj
naši odnošaji u prispodobi s onim palačama po kojima se šire naučne
dvorane i sbirke, bečke ili štavničke šumarske visoke škole ?


S toga je pako tim nuždnije, da se i mi i naše družtvo trsimo, da
i od naše strane bar koliko možemo učimo svoju, i u pogledu namaknuća
svrsi sbodnih sbirka i muzeja akademiji. I s toga mislim, da bi
bilo shodno, da družtvo preda naučne sbirke kao i ostali inventar svoga
muzeja — što prije na svrsi shodno slobodno razpolaganje — zastupnicima
šumarskih profesorskih stolica na akademiji tim, da se isti sami
pobrinu onda za dalnje svrsi shodno uzdržavanje kao i sustavno popunjevanje
istih.


Tim bi družtvu s jedne strane minuo znatni trošak — dok dotični
profesori već i onako svaki njih imađu dotacije iz kojih bi se i ti troškovi
pokrivati mogli — pak stoga molim slavnu tu skupštinu da izvoli
prihvatiti sliedeću resoluciju:


„Skupština upućuje upravni odbor družtva, da poduzme shodna
da se naučne zbirke t. z. družtvenog muzeja predadu (ma i uz pridržanje
prava vlastničtva šumarskom družtvuj zajedno sa muzejalnim prostorijama
u interesu unapredjenja obuke na kr. šumarskoj akademiji na
slobodno svrsi shodno razpolaganje i uporabu zastupnicima profesorskih
stolica za šumarsku proizvodnju i lov te šumsku upravu uz uvjet, da
se dotični nastavnici pobrinu za daljne uzdržavanje tih zbirka bez daljnjega
troška po družtvo".


Predsjenik : Izvolite ovaj zaključak na znanje primiti, kako je


g. profesor predložio, nu konačno se za sada još ipak ne može zaključiti
ništa, a ne želi to ni kako razabirem sam predlagatelj.
Tajnik Andrija Borošić: Prelazim na pokriće. (Čita.)
Predsjednik : Primaju gospoda proračun?
(Prima se.)
Proračun je primljen.
Prelazi se na izbor odbora ad hoc za izpitanje družtvenih računa.
Tajnik Andrija Borošić: Ja bi predložio, da izvoli slavna


skupština izabrati u taj odbor gg. šumarnika Augusta Ružičk u i kr.
žup. šum. nadzornika Mirka Puka , koji su u taj predmet upućeni.
(Prima se.)




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 569 —


Nu i sama vrijednost muzeja napokon je dosta relativna. Muzej
koji je većinom od poklonjenih predmeta sastavljen, mora dakako često
primati i predmete manje vredne po stvar, pa ipak i takovi često baš
i nerazmjerno velike prostore zapremaju. Mnogi su predmeti uz to izvrgnuti
— osobito i zooložki preparati — buduć nezaštićeni u ormarima
— raznom oštećenju, a nješto ih je već i propalo, a uza sve to
imati ćemo već u najbližje doba — još i konkurenciju — u susjednom
dojdućem trgovačko-obrtnom muzeju, gdje će svakako i šumski obrti
biti dolično zastupani.


Pa kakvu onda uz te ođnošaje još da imade i svrhu taj muzej po
naše družtvo ? Biti će nam teret, a uz to će i najkrasnije prostorije u našem
domu — ostati još i nadalje puste — bez da ikomu budu u pravu korist.


Naučne sbirke moraju biti u prvom redu pristupne u svako doba
dotičnom nastavniku (profesoru). Ta zorna obuka i nije drugo nego
nadopunjeno teoretsko predavanje. Popunenje naučnih stručnih sbirka
mora usliediti sustavno, jer će se inače češće novac kadkada i uzalud
trošiti. Mjerodavan u tom pogledu pako može biti samo dotični nastavnik.
Pak zato i vidimo, da svaki profesor imade i svoju posebn u
sbirku učila.


Uz to imade naša akademija već i danas osjegurano u svom proračunu
i pokriće i za sve one izdatke, što ih družtvo danas nosi na
račun toga svoga muzeja, pak s toga držim, da bi taj izdatak trebalo
družtvu svakako bar za buduće prištediti, a to bi se po mome osvjedočenju
i opet dalo najbolje i najbržje tako polučiti, da se toli predmeti
koli i prostorije toga muzeja — prepuste i doista
na podpunu uporabu šumarskoj akademiji — pa da u to
ime već i ova skupština stvori koji shodni zaključak.


Istina je, reklo se je sa stanovite strane i to, da bi u onom slučaju,
kada bi družtvo predalo taj muzej šumarskoj akademiji možda
grad Zagreb, mogao opozvati svoju svojedobnu darovnicu — glede gradilišta
doma. Nu ja i sada držim, da je taj prigovor skroz labav — jer
nam je grad poklonio gradilište jedino uz predmjevu, da će taj po nama
oživotvoreni muzej služiti u prvom redu i šumarskoj akademiji.


Muzej će pako i sbirke i onda ako se predadu šumarskoj akademiji
u bitnosti i nadalje ostati ne samo u istim prostorijama, već moći
svakako i bolje služiti svojoj pravoj svrhi.


Ste se dakle strane sigurno ne trebamo bojati prigovora.


Držim nadalje, da odnošaj šumarskoga družtva prema šumarskoj
akademiji treba da bude što tjesniji — ta u akademičkoj našoj omladini
- gledamo našu Budućnost.


Mora nam dakle svima biti na srcu, da nam ta naša šumarska
akademija bude i zbilja što prije i u svakom pogledu




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 568 —


nastavnici na akademiji s jedne strane rekbibaš i uvreda
Ijiv, a s druge strane on osujećuje provedbu same temeljne
namisli, koju je družtvo imalo, kada je taj muzej
namienilo u svrhe naše zorne obuke, a taj dodatak glasi:
„Našastarski predmeti šumarskog m uz ej a ne smij u se prenašati
u druge prostorije, a niti se ove prostorije ne
smiju rabiti u druge svrhe, osim za smještenje sbirkah
šumarskoga muzeja".


Ako predmet, koji trebam u svrhe zorne obuke, ne smijem prenjeti
onamo, gdje ga trebam, onda za mene nema ni nastavne vrijednosti,
a ako uz to još ni prostorije muzeja ne mogu upotrebljavati,
onda im je ta vrijednost još manja. I tako se n. pr. ja, doista bar ja,
do sada nisam nikada sa mojim slušatetjima ni služio tim muzejem*, a
opažam pri tom još i to, da baš ja u glavnom onu grupu nastavnu
zastupam, na koju se taj muzej u prvom redu i odnosi, naime šumsko
proizvodnu struku t. j . nauk o sadjenju i čuvanju šuma, upotrebi šuma
i lovu, koji se odnose bud i na veći dio predmeta toga muzeja.


Istina i moj se g. kolega razumije u te predmete, ali on će se sigurno,
ako ne iz drugih, a ono već i iz razloga kolegialiteta
kaniti, da predaje zorno o onim predmetima, koje ja i onako i zorno
i teoretski predajem.


Dakle se i za nas kao nastavnike taj muzej danas od vrlo male
vrijednosti, a da ne služi faktično ni članovom šumskoga družtva odnosno
ni družtvu kao takovom već sam iztaknuo.


Mi danas za taj muzej samo plaćamo troškove. A uz to dolazi
onda često još i to, da baš iste one stvari, koje vi dajete za muzej, mi
za naše sbirke nabavljamo na novo.


Svaki profesor akademije ima za svoju zbirku i posebnu dotaciju,
tako n. pr. specijalno ja imadem, u to ime mogu reći i prilično
veliku dotaciju, a mislim, da kad bih opravdao još i veću potrebu, da
mi visoka vlada sigurno ni povećanje dotacije uskratila nebi. Današnja
moja dotacija iznaša 1000 K. na godinu al uz to moram iztaknuti, da
je moja sbirka poglavito sbog pomanjkanja doličnih prostorija, većsada tako prenatrpana, da će skorim prestati biti naučnom sbirkom —
već više postati njeke vrsti skladišta.


Ovo su eto u kratko razlozi, s kojih sarn uzeo riječ u tom predmetu,
a činim to i s uvjerenjem, da su gg. kolege Korlević, Hlavinka i
Kučera istih nazora, pak me zato i zamoliše da to pitanje ovom prigodom
potaknem i u šumarskoj skupštini.


* A je li to opravdano? kad muzej stoji uvjek na dispoziciju! Ipak se služe,
i mogu služiti, slušači, jer im je pristup i samim za stalnih sati dozvoljen. Op. ur.


ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 567 —


koji su sa velikom troškom izvedeni, a bili bi se dali sgođno upotrebiti
za taj naumljeni naš muzej. I tako se je onda ponovno zapodjelo i
pitanje o osnuću družtvenoga muzeja.


Glavna tendencija, koju sam bar ja imao već i onda pred očima
nije bila ta, da bi družtvo kao takovo imalo od tuda osobitu korist,
nego sam mislio i onda, da ćemo time, ako se osnuje u Zagrebu šumarski
muzej, imati jedan argumenat više zato, da se križevački šumarski
zavod preseli u Zagreb. To je postanak te ideje, pošto su već i
poslije zagrebačke, peštanske prve (1886.) i tršćanske (1879.) izložbe,
neki izloženi predmeti preneseni u Križevac, a tim bje udaren i temelj
kasnijoj šumarskoj sbirci toga zavoda.


Kada je pako onda g. 1900. šumarsko družtvo došlo i do svoje
zgrade, a istodobno riješeno i pitanje osnuća šumarske akademije u Zagrebu,
poprimila se i opet stara ideja, a to još i tim laglje, što je zemlja
baš malo prije potrošila mnogo novaca na predmete, koji su bili izloženi
na peštanskoj milenijskoj izložbi, i tako je onda i bivši g. ban dozvolio,
da se ti predmeti predadu šumarskomu družtvu za osnuće muzeja.
Ali i onda je pravi razlog i motivacija tomu mogla biti svakako
samo ta, da nam tim u buduće šumarska akademija dodje što prije i
na što jeftiniji način i do toli potrebnih joj šumarskih sbirka i muzeja.


Tako je eto došlo do toga današnjega muzeja. Njegova je vriednost
medjutim, kao što to svi znate za družtvo kao takovo, ipak samo
relativna. Družtvo ga imade, ali ga većina članova niti posjećuje, a niti
može imati i inače osobite vrijednosti za njih.


Kućni naš red od 27. ožujka 1901., pako već i sam medju inim
odredjuje u §. 12. da ovaj muzej ima služiti osim u družt.
svrhe; još naročito i kao demonstrativni objekt za
kr. šumarsku akademiju.


Ali sada dolazi ranjava peta — a to je ona ustanova koja veli:
upravlj.odbor predaje upravu ovoga muzeja jednomu
odborniku.


Da je taj odbornik sada ujedno i profesor akademije to je pako
slučaj, moglo bi se bo lahko dogoditi i to, da za to ne bude izabran
niti jedan profesor akademije, nego koji drugi član odbora, time bi pa´^
onda prestao i svaki savez akademije sa muzejom.


Puki je slučaj dakle, da sada kolega Partaš vodi upravu muzeja,
i da je time muzej bar prividno ipak u nekakovu savezu sa akademijom.


Kućni red daje uz to pravo upravljajućemu odboru, da on odlučuje,
koje će predmete staviti u muzej t. j . da prosudjuje, koji će od
Ipriposlanih predmeta u muzej svrstiti ili ne.


To su istina sve manje više samo nuzgredne stvari, ali zato doazi
onda još jedan dodatak, koji dodatak je za nas, koji smo




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 566 —


nižu cijenu razpačavati. To ne smije biti kjiga, koja bi već svojom
debljinom odbijala; to bi imala biti knjižica takova, koja bi obsezala u
malom sadržaju mnogo. Tu se dakle ni ne radi o Bog zna kakvom
trošku, a i taj bi se trošak dao djelomice još i sniziti, tako, da se
prije otisne u „Lugarskom viestniku", koji je takodjer u ovom proračunu
sadržan, pa da se onda isti slog upotrebi. Isto tako mogao bi se
upotrebiti u to ime i dio troška dozvoljena za nagrade suradnika, koji
je takodjer pređvidjen. Na taj način preostao bi onda samo još trošak
za papir i broširanje, a za to je stavka 16. dovoljna. Ako bi se ta
svota prekoračila, a odboru pristaje i to pravo, samo se onda mora to
prekoračenje motivirati, kao što se to već i u drugim sličnim slučajevima
već i dogodilo.


Ja mislim, da se u ovom slučaju ona u točki 16. označena svota
ne će prekoračiti i preporučam ovakav način izdanja, a svakako da
bude što jeftiniji.


Predsjednik: Izvolite primiti?


Prima se.


Rieč ima g. profesor F. Kesterčanek.


Kod stavke 1. Potreba (Razkod) nalazim izkazanu i potrebu za
šumarski muzej. To me nuka, da stavim nekoliko primjetaba, odnosno,
da o tom predmetu njekoliko rieči progovorim.


Stariji članovi družtva sjećati će se, da se je već godina osamdesetih
radilo oko toga, da se križevački šumarski zavod podigne na šumarsku
akademiju. Naročito porodila se onda i polemika izmedju mene
kao tajnika družtva, a za onda žup. nadšumara, i bivšega ravnatelja
križevačkoga zavoda g. Gustava Vihodila.


Bilo je o tom govora i u družtvu i u javnosti, a i malo ne u
svim novinama; a izašle su o tom i posebne brošure. Ja sam već onda
bio zato, da se odijelimo od križevačkoga gospodarskoga zavoda, pošto
sam poznavao odnošaje i znao, da je baš taj odjel zavoda jedna od
glavnih zapreka svim našim težnjama, za kojima smo težili u pogledu
podignuća šumarske obuke i šumarskoga stališa.


Ja sam zato naročito nastojao i oko toga, da doprinesem što više
priloga i dokaza, koji bi govorili za to, da se šumarski odio zavoda
križevačkoga u Zagreb preseli, a i upravljajući je odbor družtva držao
za onda, da će jedan argumenat više biti za preselenje zavoda u Zagreb
i taj, ako se bude u Zagrebu uredio družtveni šumarski muzej.


Ovo je pitanje postalo akutno opet g. 1892. t. j . za vrieme jubilarne
gosp. šum. izložbe u Zagrebu, onda opet g. 1896. kada je bila
milenijska izložba u Pešti. Tu je bilo mnogo naših predmeta i izložaka




ŠUMARSKI LIST 10/1904 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 565 —


može producirati toliko drva, koliko bi ovlaštenici mogli potrošiti, a
usprkos te mjestimično postojeće, a mjestimično samo umišljene nestašice
drva, podupire se s druge strane svaka želja za pretvorbu šume u
pašnjak i inu kulturu, čim se dakako još više umanjuje šumska površina
i produkcija drva.


Nadalje se šumarom predbacuje da je šumska uprava rečenih
šumoposjednika preskupa i često pasivna, ali zaboravlja se pri tomu
odbiti od troškovah upravne, odnosno uzeti u račun one stotine hiljade,
dapače milijune krunah što su iz šumskih prihodah potrošeni, iz redovitih
prihodah i iz šumskih glavnica na gradnju cestah, školah, crkvah, na
odvodnju zemljišta, na kupovanje zemljišta itd.


Tomu krivom nazoru razlog je u tomu, što obćoj publici nisu jasne
razlike izmedju redovitog prihoda šume, prehvata i izvanrednog prihoda,
te što se s toga tako rado šumske glavnice potroši u ine sa šumom u
nikakovom savezu nestojeće svrhe, tako da se dogadja, da se šumske
glavnice potroše, a na koncu moraju potrebe šumskog gospodarstva
podmirivati nametom.


Nadalje dolaze šumari redovito u opreku sa ovlaštenici i javnim
mnienjem, kada se radi o individualnoj razdiobi šume, o novopošumljenju
šumskog zemljišta, a namještenju sposobnog lugara i u stotinu drugih
slučajeva, a to sve za to, što široj publici ili nisu poznati, ili joj nisu
razumljivi propisi o šumskom gospodarenju u šumah stojećih pod osobitim
javnim nadzorom. Nisu joj pako poznati za to, što ne ima knjiga,
koje bi te stvari tumačila popularnim i laiku shvatljivim načinom.


Da se toj nestašici odmogne svrha je gornjega predloga.


Predsjednik : Rieč imade g. družtveni tajnik Borošić.


Tajnik A. Borošić : Ako slavna skupština prihvati ovaj predlog,
onda je potrebno, da se kaže, odkuda će se i trošak pokriti. Ja stavljam
predlog, da se iz točke, koja je pod brojem 16. „Vanredni troškovi
300 kruna", dade nagrada i da se ovlasti odbor, da može prema potrebi
tu svotu i prekoračiti, pak da se prepusti upravljajućem odboru,
da dalje u toj stvari poradi.


Predsjednik : Rieč imade g. šumarnik Slapničar.


Slavoljub Slapničar. Slavna skupštino! Ja mislim, da ne bi
bilo dobro, da mi prepustimo odboru, da ovu stavku prekorači nego
mi možemo, pošto je danas glavna skupština, votirati ovu stavku, eventualno
i povisiti ju. Stoga mislim, da mi mjesto ovih 300 kruna uvrstimo
u tu svrhu 6—700 kruna.


Prof. FranX. Kesterčanek: To ne će biti djelo nego brošura.
Polag razgovora, koji se u odboru o tom vodio, mislim, da se
ovdje radi o knjižici popularnoj, koja bi se imala bezplatno ili uz što