DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 92 <-- 92 --> PDF |
— 506 — učili, u velike su zadovoljni bili i prijatnim dočekom od strane tvrdke Gerhardusa i sinovi, koja ih je i osim toga i jelom i pilom počastila, samo što su ponajprije mnogo trpili od velike vrućine — od toga u obće mnogo stradaju radnici na golim svagdje k jugu nagnutim sječinama guljača — a kasnije od jake plahe kiše, koja ih je zatekla. Izletom u šume guljače zapravo je ova liepa i poučna ekskurzija dovršena, te su izletnici odputovali vlakom poslije šeste po podne preko Novoga, Dobrlina i Siska kući. U Dobrlinu, gdje se nalazi ogromna pilana tvrdke Steinbeiss, nisu se izletnici ustavili stog razloga, što je bila subota pa da su ovdje i noćili, ne bi mogli sliedećega dana sve vidjeti, jer se nedjeljom ne radi; osim toga vidjeli su već tečajem ovoga naučnoga putovanja dvie velike pilane: cerničku i dubičku. Do Novoga putovao je s izletnicima Ijubezni i neumorni naš vodja u bosanskom dielu ovoga puta, g. okružni nadšumar R. Mach, kojemu su izletnici vehke zahvalnosti dužni, što im je u svakomu pogledu išao na ruku tako, da se je cilj ekskurzije podpunoma postići mogao, a putni program točno i gladko izvršiti. Kliknuv mu kod rastanka srdačni: „Zbogom i živio!* odputovali su izletnici dalje i stigli još prije zore u nedelju dne 12. lipnja u Zagreb, ponesav sa sobom ugodnu uspomenu na to putovanje, a harni svim onima, koji su i sa svoje strane tečajem ove ekskurzije sve i sva doprinjeli, da se je to putovanje ne samo pravim naučnim, već i ugodnim smatrati moglo. Prof. /. Partaš. Kako se bojadišu šumski sastojinski nacrti. Za vrijeme svoga višegodišnjeg bavljenja kao učitelj položajnih i šumskih nacrta, našao je assistent K. Bohutinskj, da pri izvađanju bojadisanih šumskih nacrta, učini neke primjetbe. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 93 <-- 93 --> PDF |
— 507 — U nižem, što slijedi, kani pokušati, da u kratkim potezima ove primjetbe navede, i da predloži promjenu u bojadisanju bukovih sastojina. Kako je poznato ima više metoda u bojadisanju šumskih sastojinskih planova, i to: 1. saska metoda, 2. metoda, koja se na šumarskom zavodu u Bieli — Weis vvasseru (u Ceskoj) već mnogo godina provađa t. zv. vajsvaserskamanira, 3. ona, koju je u »uređenju šuma« dr. Max Neumeister na strani 253. spomenuo, i koju je g. šumarnik Bakesch prigodom uredjivanja vlastelinskih šuma na dobru Hohenelbe uporabio t. zv. šrafirajuću medodu (Schraffen- Methode), 4. metoda, koju je šumarski ravnatelj Hermann Bretschneider u Oest. Forst. u. Jagđzeituug u broju 28. od godine 1890. objelodanio t. zv. prsk ajuća metoda (Spritzverfahren) i 5. mozaički postupak (Mosaikverfahren), kojeg je šumarnik Otto Hartwich u Oest. Forst- u. Jagdzeitung br. 1. od godine 1901, pobliže opisao. Od svih pet metoda najviše se upotrebljavaju prva dva navedena postupka, osobito u Ceskoj. Ad 1. Kako je poznato po saskoj se metodi četinjaste sastojine polažu sa čistim tušem, a pojedini se dobni razredi jedan od drugoga luče po tome, što se jedni sa svjetlijim, a drugi sa tamnijim tušem polažu. Ne smije se prepustiti, a da se napeti list prije tuširanja sa čistom vodom ne splahne, a za tim da se sa rijetkom rastopinom stipse (Alaun) polije, pošto se boja tada mnogo bolje prima. Tuš se ne smije ribati u poBudici kao za izvlačenje i opisivanje, jer se pri tom komadidki od tuša odlupe, te ovi dođu u kičicu (kist) i kod polaganja crne poteze ostavljaju ; nego se riba sa vodom tako, da se pokvašeni prst drži na komadiču tuša, te se prionuti tuš na prstu smelje sa vodom nalitoj u posudici. Tada se filtrira boja kroz bijeli filtrir-papir |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 94 <-- 94 --> PDF |
— 508 — tako dugo, dok ne bude posve čista. Poslije upotrebe neka se komadić tuša uvjek dobro posuši. Pošto je tuširanje sa jačim tonovima uvjek teže, nego li sa svjetlijim, to se pokazalo umjesnijim, da se sa svjetlijim tušem radi, i pri bojadisanju pojedinih dobnih razreda da se drži slijedećih predaosti: Najprvo se položi sa jednim te istim tonom tuša I. dobni razred jedanput, II. dvaput, III. triput, za IV. razred upotrebi se njfšto tamniji tuš i položi se dvaput, napokon sa prilično tamnim tušem tušira se V. dobna grupa. Sada, da se poluči prava i oštra razlika u pojedinim razredima, postupa se tako, da se počne polagati od V. prema I. natrag i to svaki pojedini razred toliko puta, dok se ne postigne jasna i željena razlika. Ako bi možda bio i VI. dobni razred četinjača, tada se ovaj položi sa tonom V. razreda, a za razliku od ovoga prevuče se jošte sa tankim lakom. Ovo je postupak doduše dugotrajan, ali se dobiju, samo malo vježbe i nješto pažnje, bojadisane površine gotovo bez ikakovih mrlja. Ima li nacrt, da bude što ljepši, tada se naravno sve nerazmjernosti u tonu imadu odstraniti pomoću retuširanja, to je posao, koji je kod opisane prednosti bojadisanja znatno jednostavniji, nego li pri polaganju sa tamnim tušem. Za retuširanje se upotrebi razređena boja, te se sa poluvlažnom kičicom lakim potezima mrljava mjesta izravnaju. Sto se tiče bojadisanja bukovih sastojina, to se ove polažu žuto i to sa gummigutt-om, a starije sastojine prije toga se još sa karminom polože. Niska se šuma ostavi zelena. Rabe li se litografičke karte, tada pokrije tamni bojadisani ton V., a kadkada i VI. dobne grupe — pismene znakove, konture, puteve i druge detajle dotične karte; tada se isti moraju još jedanput sa svjetlom bojom najviše bijelim kremserom (Kremservveiss) ili zinoberom opisati, odnosno označiti. Ovaj posao zahtijeva mnogo vremena, i često, i pored najvećeg truda, ne ispadne na zadovoljstvo. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 95 <-- 95 --> PDF |
— 509 — Ipak nema dvojbe, da sastojinske karte, napravljene po saskoj maniri, čine vrlo lijep i ugodan dojam, ali znatni potrošak vremena za bojadisanje ne stoji ni u kakvom razmjeru sa svrhom karte, ne uzimajući u obzir, da s vremenom svijetlo označena mjesta nješto poblijede. Ad 2. Prije mnogo godina uvedena je t. zv. Fiškal i je va ili vajsvaserska manira (die Fiscalische oder Weisswasserer- Manier) i to pod tadašnjim upraviteljem, a g. šumarskim nadsavjetnikom Ferdinandom Vitezom von Fiscali, na šumarskom zavodu u Bjeli, za bojadisanje sastojinskih karata. Po ovoj metodi polaža se četinjaste sastojine najprvo sa svijetlom temeljnom bojom i to: I. razred sa zelenom sočnom bojom (Saftgriin, vert de vessie), II. razred sa zelenom i pruskim plavim (Preussisebblau, vert de vessie — Bleu de Prusse), III. razred sa pečenom sijenom (Siena gebr. Terre de Sienne brullee). IV. razred sa karminom (Carmin), V. razred sa pruskim plavim (Bleu de Prusse). Polaganje sa označenim bojama ne zadaje nikakove poteškoće. Mora se samo primjetiti, da se ton II. razreda ne smije uzeti preveć zelen, jer bi se izgled karte izgubio. Retuširanje osnovnih tonova nije potrebno. Zatim se svaki osnovno položeni razred položi sa tušem i to I. sa čisto svijetlim, a svaki slijedeći razred sa sve tamnijim. I ovdje se pokazalo, da je bolje raditi sa svijetlim tonovima i svaku plohu po više puta položiti. Da se postigne razlikovanje pojedinih razreda jasno jedan od drugog, nije potrebno, da se tušira sa tamnim niansama tuša, pošto se opreka (Kontrast) poluči već time, što su osnovni tonovi razno bojadisani. Naknadnim tuširanjem karte neka se samo oduzme oštri izgled, te ju prijatnijom za oko učini. Iz ovoga razloga ne izgledaju karte tako tamne, a može takodjer otpasti i dosadno ponovno izvlačenje kontura i novo opisivanje ploha zadnje dobne grupe, što je dakako od veoma znatne koristi. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 96 <-- 96 --> PDF |
— 510 — Bukove sastojine su se do sada polagale sa prekriljivom bojom (Deckfarbe) t. j , sa takovom bojom, koja svaku konturu i pismo sasvim pokrije. Da bi se mogao podati makar i približan odnošaj miješanja, uvadja pisac ovog članka množinu boja u postotcima, ali primjećuje, da ovo približno pridavanje u postotcima samo za to služi, da se može odmjei´iti, od koje se boje više, a od koje manje ima uzeti. Tako se bojadišu: I. razred sa: chrom-žuto, svjetlo (Chromgelb, bell, Jaune de chrome clair); II. razred sa: zlatnim okerom (Goldocker, ocre d´ or); III. razred sa oko 807o chrom-žuto, tamno (Chromgelb, dunkel, Jaune de Chrome fonce), 20% saturn crveno (Saturn-rot, Rouge de Saturne); IV. razred sa oko: 60% chrom-žuto, tamno (Jaune de chrome fonce), 207o svijetli oker I. (ocre jaune I.), 20% venecijansko crveno (Rouge de Venise); V. razred sa oko: 40% chrom-žuto, tamno (Jaune de chrome fonc^), 307o svijetli oker I. (ocre jaune I.), 307o venecijansko crveno (Rouge de Venise); VI. razred sa oko: 407o chrom-žuto, tamno (Jaune de chrome fonce), 307o svijetli oker I. (Ocre jaune I.), 307o indijsko crveno (Indischrot, Rouge indien). Pošto se najviše, radi veće trajnosti, bojadisane sastojinske karte još sa vodenastim lakom (Aquarelllak) lakiraju, to se ne smije kao žuta boja nikada gummigut upotrebiti, pošto ovu boju i njezine mješavine lak rastapa. Sto se tiče boja disanja bukovih sastojina po ovom obrascu, to je svakome risaču vrlo dobro poznato, da je polaganje sa imenovanim prekriljivim bojama upravo teško, i da se veoma jako mora s njima naličiti prije, nego se istomjeran i jednak ton postigne. Nadalje se konture i pismo tih litografičkih ka |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 97 <-- 97 --> PDF |
— 511 rata u svim razredima pokrije i moraju se sa tušem ponovo opisati i nadopuniti. Piše li se neposredno na položene plohe, tada se jako naličena boja dijelom rastapa i tuš razliva; — B toga je praktičnije površine jedanput lakirati, po prvom laku pisati i tada još jedanput prevući lakom, ali i u ovom slučaju običava se tuš razli vati i hrdjavo se prima. Ali može jedna karta još tako čisto i krasno bojadisaua biti, — a loše pismo znatno je ruži. Daljnja neprilika sastoji se u neznatnoj uzdrzljivosti žute boje. Kod nješto vlažnijega zraka i male neopreznosti vrlo se lako iste zamažu, ako se karta često rabi i papir nije izvrstan, tada se jako naličena boja u komadićima lupi. Ali i za oči gledaoca su žute, oštre plohe, koje se miješaju izmedju tamnih četinjastih razreda neprijatne, usljed čega takova karta, i pored vrlo dobrog izvedenja, mnogo na ljepoti i dopadljivosti gubi. Neprilike, koje stoje u savezu sa polaganjem bukvika po ovoj skali boja, dale su povoda piscu, da sastavi jednu drugu i to t. ZV. lazurnu kombinaciju boja (Lasur-Farbenkombination), koja se sastoji u slijedećem i to za: I. razred: svjetli okar (Lichter Ocker, Ocre jaune); II. razred oko: 707o svjetlog okera (ocre jaune), 307 0 pečene sijene (Siena gebr. Terre de Sienne bruUee); III. razred oko: 40Vo karmina, 407o pečene sijene (Siena gebr.), 207o svjetlog okera (Lichter Ocker); IV. razred oko: 607o pečene sijene (Sienna gebr.), 407o karmina (Carmin); V. razred: pečena sijena (Siena gebr.); VI. razred oko: 607o pečene sijene, 407o sepije (Sepia). Mjesto sepije u VI. razredu može se upotrebiti i svjetli tuš, ali je dokazano, da je bolje dvije boje ne polagati kao mješavine, nego svaku za sebe na dotične površine naličiti. Ako su možebitne oranice sa okerom ili duvanskom bojom |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 98 <-- 98 --> PDF |
— 512 — (Tabakfarbe) položene, tada se takova mjesta moraju, da bi se od bukovih sastojina razlikovala, još sa svjetlom sijenom šrafirati. Imenovane boje u predstojedem obrasca jesu t. zv. lazurne ili prozirne boje, koje ne pokrivaju konture i pismene znakove, nego se isti kroz boje dadu viditi, to je svojstvo, koje zaslužuje pažnje. Nadalje se sa ovim lazurnim bojama lakše polaže, nego sa prekriljivim bojama (Deckfarben). Ne uzimajući u obzir, da je bojadisanje sa lazurnim bojama jednostavnije, te da je i srednje talentirani risač u stanju, da može čiste i jednake tonove boja polagati, otpada naknadno popunjivanje karti s obzirom na pismo i možebitni detajl; i napokon ovaj obrazac boja za bukove šume stoji sa onom četinjastih šuma u ugodnoj harmoniji boja, pošto estetično oko voli više tamnije, nego li svjetlije boje. Kod pojedinih ureda, koji se bave uredjenjem šuma, bojadišu se sastojinske karte samo sa temeljnim tonovima različitih boja, n. pr. kod austrijske državne uprave polaže se lisnato i četinjasto drvede I. razreda žuto, II. razreda crveno, III. razreda zeleno, IV. razreda plavo, V. razreda sa sijenom, VI. razreda sa tušem. Takodjer se nalazi šrafiranje sa bojadisanim pastel-olovkama, — četinjasto drveće svjetlo-zeleno do tamno-zeleno, lisnato žuto do tamno-mrko. Ad 3. Po šrafirajućoj metodi pojedini se dobni razredi šrafiraju svjetlo do tamno u različitim smjerovima n. pr. horizontalno, vertikalno, koso i t. d. ili se šrafira prema različito jakim položenim temeljnim tonovima. Šrafiranje se provadja najljepše i najjednomjernije pomoća instrumenta (stroja) za šrafiranje od Neuhofer-a i sina u BeČu. Po ovoj metodi napravljene sastojinske karte izgledaju upravo lijepo, uli ipak za ovu maniru treba vrlo mnogo truda, te se u opće slabo rabi. Ad 4. T. ZV. prskajući postupak, kojeg je uveo g šumarski ravnatelj Bretschneider, čini se, da je do sada našao malo privrženika, budući je isti gotovo mučniji, nego li druge metode. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 99 <-- 99 --> PDF |
— 513 — Bretschneider rabi fino, u jednom okviru napeto sito od žice, zatim jaku, čvrstu četku, a radi sa bojama, koje se ne dadu isprati, pošto iste sa vodom prvo priugotovi, četku sa rastopinom boja umjereno namoči, a sito drži preko plohe, koju polaže, i istu preko mreže sita povlači. Da se mogu pojedini dobni razredi poprskati, napravi se najprvo kostur karte (ako ne stoji na raspoloženju litografička karta), uzme se zatim jaki pauspapir i pauzira se cijela karta. Sa oštrim nožem izrežu se tada sve plohe, koje spadaju u I. razred, i tako se dobije šablona, koja se točno na kartu položi i ga finim iglama pričvrsti. Zatim se nanese boja pomodu sita i četke. Kada su sve figure I. razreda bojadisane, tada se nova pauza priugotovi, iz koje se opet sve sastojine II.- dobnoga razreda izrežu. Dobivena druga šablona opet se pomoću finih igala pričvrsti na kartu i izrezane površine sa tamnijom bojom poprskaju. Na isti se način sa svakim daljnjim razredom postupa. Nije baš bezuvjetno potrebno, da se za svaki dobni razred nova šablona priugotavlja, nego se može počinjući sa zadnjim razredom jednu pauzu napraviti, iz ove površine zadnjega razreda n. pr. V. izrezati, pauzu na kartu pričvrstiti i samo novo izrezane figure poprskati. Na to se pauza digne, te se plohe IV. razreda izrežu, šablona se opet na kartu položi i ove površine sa bojom poprskaju. Usljed dvostrukog poprskivanja su figure V. dobnoga razreda tamnije, nego li one IV. razreda. Isto se tako može i za III. i II. razred zajednička šablona, priugotoviti, a preostane samo još I. razred, da se treća pauza pauzira i nova šablona napravi. Time je postupak nješto ujednostavljen. Šablone se mogu upotrebiti za pravljenje više karata. Kao boje za bojadisanje, upotrebljive su za četinjače tuš, za listače sijena i mješavina od sijene sa sapijom. Prosjeci i putevi, koji u pojedinim razredima leže, a imuju ostati bijeli, neka se pokriju sa finim odreskom papira. Cijeli postupak je upravo tegoban, a napose pokrivanje 39 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 100 <-- 100 --> PDF |
— 514 — prosjeka i učvršćivanje šablona veoma mnogo vremena zahtjeva. Ketuširanje mrljavih mjesta je teško izvedivo. ad 5. Drugi postupak bojadisanja sastojinskih karata, koji može i svaki laik provesti, jeste onaj, što ga je g. šumarnik Otto Hartwich u uporabu uveo t. zv. »mozaički postupak « (Mosaikverfahren). Hartwich je dao tiskati po bojadisanom obrascu boja 5 tonova dobnih razreda na tanki papir, napravio je na čvrstom pauspapiru jednu kopiju kostura od karte i pikirao je na bijeloj stražnjoj strani otisnutoga arka pripadne figure sastojine, izrezao ih je sa oštrim nožem i izreske prilijepio sa arapskom gumijom na odgovarajuće površine napetoga kostura od karte. Po tom su se urisali putevi, prosjeci, potoci i dr., karte se opišu i radi vede trajnosti sa vodenastim lakom nekoliko puta se prevuku. Mjesto opisivanja preporuča Hartwich, da se pismeni znaci otisnu pomodu kovinskih tipova i tiskarskim crnilom. Kao glavnu prednost mozaičkog postupka navodi osnivatelj istog mogućnost, da se sve karte, i poslije više godina, u jednom te istom tonu uzdržati mogu. Po mišljenju pisca nije ipak baš potrebno, da se moraju tonovi boja svih karata potpuno slagati; glavna potreba sastoji u tome, da upadne u oči točna razlika pojedinih razreda. Daljnja prednost ovoga postupka jeste, što se razmjerno brže i´ jeftinije priugotavljaju karte, pošto se više njih može uporedo praviti, predpostaviv napose tisak pisma pomoću kovinskih oblika. Nadalje su svi tonovi boja jednaki i s obzirom na svjetlo trajni. Prema navedenim prednostima stoje ipak i neke mane. Tako je n. pr. tegobno izrezivanje i točno priljepljivanje nepravilnih sastojinskih figura, a to tim više, što je većina sastojinskih karata risata u malom mjerilu. Usljed prilepljivanja se pokriju svi brojevi odjela, mnogi putevi i vode litografičkih karata i moraju se naknadno urisavati. Napokon je i pored najveće pažnje nemoguće pojedine male listiće tako čvrsto prilijepiti, da se njihovi rubovi tečajem vremena nebi od |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 101 <-- 101 --> PDF |
— 515 — lijepili; osobito se ovo dogadja pri čestoj uporabi karte i pri mokrom vremenu; takodjer se naknadno urisani detajl i pismo uništi. Kako se iz rečenoga razabire, upravo ni jedna od navedenih metoda potpuno bez pogrešaka nije, nego svaka ima svoje prednosti i mane. U opće se ali čini, da vajsvaserska manira najbolje odgovara i da se u Ceskoj barem najviše rabi. U najnovije se vrieme prave sastojinske karte pomoću svjetlotiskarskog ili svjetlopauskog postupka (Lichtdruck oder Lichtpaus-Verfahrea) i nema sumnje, da bi ovaj postupak, kad bi se usavršio, mogao biti zapravo najjeftiniji napose tada, ako bi se radilo o priugotavljanju više primjeraka. Pri tom treba naime rozlikovati, da li se pravi samo kostur pomoću svjetlotiska — kao i litografijom, — ili se takodjer neposredno provadjaju pomoću svjetlotiska razni tamni tonovi dobnih razreda. Na ovaj način pripravlja n. pr. kneževsko-nadbiskupska revizija za uredjenje šuma u Doljnjem Brežanu svoje sastojinske karte pomoću svjetlotiska, koje su odredjene za običnu upotrebu u revirima, a umnožaju se po jednoj sastojinskoj karti sa točnom razlikom dobnih razreda. G. nadšumarnik A. Liinderman primjetio je u ovom listu, (naime organu Češkoga šumarskoga družtva godište 1902./1903.) 2. i 4. svesci, da se ovakove kopije dadu nješto usavršiti s obzirom na odgovarajuće tonove boja, i da se sasvim dobro za porabu u reviru mogu upotrebiti. Preveo F. Vućliović. O malom šumskom posjedu u Dalmaciji. Pod ovim naslovom objelodanjen je u br. 28. »Osterreichische Forst- und Jagdzeitung« članak sastavljen na temelju najnovijih službenih podataka koji unosi mnogo svjetla u — za nas bar — dosta slabo poznate šumarske prilike posestrime nam kraljevine Dalmacije, s tog ga odlueismo prevesti za naš »Šumarski |