DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 76 <-- 76 --> PDF |
— 490 ~ gdje ih je već čekao gotov pravi šumski ručak — tečan gulaš i pečenka na ražnju; a da je bilo i dobre kapljice, ni spominjati ne treba. Bili su naime ovdje izletnici gosti slav. grad. imov. obćine, s tog ih je ovdje dočekao uz dva odbornika i sam predsjednik imov. obćine gosp. Predragović, koji ih je u ime imovine toplim riečima pozdravio. Iza toga sliedile su kod ručka u izmjeni s pjesmom još i druge zdravice. Boravak pod tim stoljetnim hrastovima bio je vrlo ugodan, tim više, što je vrieme bilo upravo prekrasno, a zemlja suha, prem je to inače kraj, koji je zbog blize Save čestim povodnjama izvržen. Osobito zadnjih godina to su povodnje sve češće i jače. naročito, vele, od vremena, kad se je stao regulirati gornji tok Save, pak Lonjsko polje odvodnjivati. Zbog tih povodnja ne ima medju ljudima ovih krajeva uz Savu onoga blagostanja, kakvo bi inače po vrstnoći i množini zemljišta biti moglo i moralo. Ugodni boravak pod sjenom ovih hrastova-orijaša potrajao bi još i dulje, da nisu izletnici morali provaliti još daleki put do N. Gradiške, a uz to razgledati još neke zanimive i poučne šumske objekte. Krenuše s toga iza ručka dalje šumom, da razgledaju najmladje sječine, koje su već liepo pošumljene. Mlade jedno-, dvo- i višegodišnje hrastove biljke liepo napreduju, a sve je to dokaz, da je ovo upravo prava postojbina hrasta lužnjaka. Ne možemo s toga podnipošto dieliti nazore onih, koji drže, da su tek Rimljani staU u tim krajevima saditi i podizati hrastike. Baš protivno, smatramo mi ove krajeve pravom postojbinom hrasta lužnjaka, te upravo s tog razloga, što mu svi uvjeti toliko prijaju, može ova stojbina da producira hrastove, koji su robu, izradjenu od slavonskog hrasta lužnjaka, učinili robom svjetskoga glasa, a sami slavonski hrastici slove kao najljepši i naugledniji hrastovi čitave zemaljske krugije, pa ako baš i ne u ovom, a ono u malo nižem vinkovačkom kraju. Izašav iz šume „Prašnika" posjedaše izletnici u kola i krenuše opet sjeverno prema Bogičevcima, da dodju na glavnu cestu, koja vodi prema Novoj Gradiški. Vozeć se ovom cestom |