DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 70 <-- 70 --> PDF |
— 484 — Ako imademo takvih sastojina, moramo nastojati, da ih evedemo na podpu n sklop 0´8, a to čemo postići proredjivanjem i posjekav razliku od grom ade preguste označene sa 0´9 ili 1 i gromade u podpunom sklopu 0-8. C=G1 — G0-8 = G02 C=G0-9 — GO-S = GO-i. Kako bi se takvo proredjivanje imalo u naravi lahko provadjati, priobditi ću prvom ggodom. Mijo Krišković, nadšumar. O ovogodišnjem poučnom putovanju slušača kr. šumarske akademije zagrebačke u Slavoniju i Bosnu. Na podpisanomu bio je ove godine red, da stavi predlog glede ovogodišnje oveće ekskurzije, koja se je imala preduzeti sa slušačima III. tečaja zagrebačke kr. šumarske akademije, i da bude toj ekskurziji vođjom. Kako se je prošlogodišnje naučno putovanje u clelosti kretalo po susjednim nam austrijskim alpinskim zemljama, a predprošle godine dielom po kraškim krajevima Hrvatske i susjedne Istre zajedno s tršćanskim teritorijem, to je shodne izmjene radi odlučeno ove godine proučiti prilike slavonskih šuma u Posavini i posavskomu prigorju i susjednoga šumovitoga kraja Bosiae. Kao glavni cilj htjelo se je naročito posjetiti šume slav. imov. obćine gradiške i susjednu bosansku Kozaru planinu, u kojoj se je zadnje dvie tri godine u velike odpočelo eksploatacijom starih i prastarih sastojina po dioničarskom družtvu „Una". Dne 6. lipnja krenuli su izletnici — 12 slušača, pak profesori F. Kesterčanek, đr. S. Bošnjaković i podpisani — jutarnjim vlakom preko Siska u Slavoniju, stigav oko podne u Novsku. U Novskoj dočekaše izletnike gg. drž. nadšumari J. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 485 — Zezulka iz Raića i J. Soska iz Lipovljana, te domaći im, obć. šumar gosp. V. pl. Peičić, uz njih i upravitelj željez. zavoda za impregnaciju podvlaka g. Gaspero, a domala stigao je vlakom iz N. Gradiške i sam šumaraik-upravitelj im. obć. gradiške, g. A. Herzl, pozdraviv izletnike kao goste u ime ove slav. imovne obćine, želeć mladim akademičarima, koji od kad naša šumarska akademija postoji, evo prvi puta dodjoše u područje imov. obć. gradiške, da i nadju u objektima imovnoobćinskima one pouke i pobude, koje će im za daljni rad u u praksi trebati. Odmab iza objeda krenuše izletnici u bliži zavod za impregnaciju željez. podvlaka. Taj je zavod sada smješten tik kraj željez. stanice u Novskoj, te je spojen sa samom stanicom kratkim ogrankom željez. pruge. Prijašnjih godina nalazio se je taj zavod blizu željez. stanice Raić, nu kako je tečajem godine postala zgodnija za izvoz iz šuma Novska, prenesen je u Novsku. Ovaj impregnacijoni zavod vlastničtvo je kr. ug. drž. željeznica, impregnira podvlake za te željeznice, a koje se u susjednim brdskim državnim šumama šumarija u Novskoj i Lipovljanima izradjuju. Bukova stabla, u koliko su sposobna za izradbu podvlaka, izradjuju se na podvlake a ostatak izradi na ogrievno drvo. Zajedno s podvlakama dopremaju se u Novsku i silni hvatovi bukovih cjepanica, koji se odavle dalje razvažuju na razne željezničke stanice, kao ogrievo za službenu porabu. Šumski i željeznički erar rade ovdje ruku u ruku, a u svrhu, da posliednji dodje što jeftinije i sigurnije do potrebnoga ogrievnoga drva, a potonji da može šio povoljnije svoje bukove sastojine unovčiti. Ono, što se ne bi moglo zgodno unovčiti kao ogrievo, a to su ogranci i odpadci, od toga se pali ugljen i taj ugljen tad dalje prodaje. Pošto se k zavodu za impregnaciju dovoze i hvatovi ogrjeva i ugljen, to k samom tom zavodu spada znatan areal površine od više rali, koji služi izim u svrhe same impregnacije još i kao đrvodvor za dopremljeno ogrjeve i kao stovarište za ugljen, koji se, dakako, pod krovom u sušama spravlja. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 72 <-- 72 --> PDF |
— 486 — Sam postupak oko impregnacije Ijubežljivo je tumačio izletnicima već gore spomenuti g. Gaspero i sam absol. ščavnički šumar, akademičar, koji je kasnije u službu kr. ug. đrž. željeznica prestupio, te je sada glavarom ovoga impregnacijonoga zavoda. Kako nam reče i kod ostalih ovakovih zavoda namješteni su šumari-ščavničani, što nam se čini vrlo zgodnim, a po dotičnike i vrlo povoljnim namještenjem. Postupak oko impregnacije ne samo da je izletnicima riečima protumačen, već je i pred njihovim očima na jednoj partiji podvlaka proveden, od početka pa do konca. Ta je impregnacija polag sustava poznatog "često pod imenom Lowenfeldovog. Obično podvlake, kojih se izradba sa 60 fd. po komadu plaća, naslažu se njih po 150 kom., na 4 lorija, ovi se uturaju u kotao, koji se po tom hermetski zatvori. Kako su se iza toga te podvlake izparile i stavile u gotovo zrakoprazan prostor, da iz njih izbije sav drvni sok, počinju se impergnovati raztopinom cinkovoga klorida pod jakim tlakom, tako da ta raztopina skroz u drvo prodre. Svaka podvlaka morala bi najmanje 15 klgr. napojne tekućine primiti, nu primi popriečno oko 30 klgr. -^ nekoj puta čak i do 45 kilograma — što se sve vaganjem opredjeljuje, pa se te podvlake i prije i poslie impregnacije odvagnuti moraju. Podvlake se nakon obavljene impregnacije suše, a kasnije razpošilju na razne postaje kr. ug. drž. željeznica. Takove impregnirane podvlake traju dakako znatno dulje, popriečno oko 8—9 godina. Da se što sjegurniji podatci gledom na trajnost dobiju, običajno je već od više godina, da se u svaku podvlaku prije nego se ista upotriebi, t. j . ukopa, zabije čavao na kojem je utisnuta godina. Ovako impregnirane bukove podvlake danas su već gotovo sasvim iztisnule kod ugar. drž. željeznica hrastove podvlake. Kod ove impregnacije još se jedan posao obavlja, za koji do sele nismo znali, a to je, da se svaka podvlaka blizu oba kraja okomito na os probuši, a u tako nastale rupe zabije klin od topolovoga drva. To ima tu svrhu, da se podvlaka |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 73 <-- 73 --> PDF |
— 487 — ne razpuca; od tog pako pucanja trpe mnogo sve vrsti vrsti podvlaka, naročito pako bukove podvlake. Ovo je neka novotarija, koje prijašnjih godina, razgledajuć slične impregnacijone zavode, primjetili nismo, nu valjda i vriedi kad je uvedena, tim više, što to vrtauje ipak nešto stoji, stoji naime 6 fil. po komadu podvlake. Zinkov klorid proizvodi ovaj impregnacijoni zavod sam ; cink se naime u posebnim posudama topi u solnoj kiselim i i tako nastaje uslied kemijskoga procesa cinkov klorid. Potrebita solna kiselina dovozi se iz susjedne Ugarske. Kod ove impregnacije zabavljeni su većinom sami domaći ljudi, nalazeć kod tog posla dosta konstatnu zaradu. Impregnira se poglavito ljeti. Pvazgledav i sam drvodor, a zalivaliv glavaru tog zavoda za dobrohotno izcrpivo tumačenje, krenuli su izletnici u nedaleku hrastovu šumu imov. obćine gradiške, gos. jedinicu „Gredu", 1791 r. veliku sa 120 g. obhodnjom u kojoj ima liepih mladjih ali i starih sastojina, te im jefprotumačeno unutarnje podieljenje i uredjenje iste. Iza toga — noć je bila već na domaku — vratiše se izletnici kolima u Novsku, da zajednički u tamošnjoj gostioni večeraju i da u Novskoj prenoće. Kako su se baš našli i glazbenici-cigani u toj gostioni, a dodjoše ih poslušati i mnoge mjestne honoracije, razvila se je i iraprovizovana zabavica. Sliedećega dana, dne 7. lipnja, krenuše izletnici ponajprije u šumu im. obć. „Bukovicu", ležeću na brežuljku iznad Novske. U ovoj i u daljnim susjednim drž. šumama počinio je 5. svibnja godine 1892. strahoviti ciklon silnoga kvara. Bio je to pravi pravcati ciklon, kakovi su cikloni u Evropi najveća riedkost. Na hiljade stabala srušila je strašna moć ovoga vihora, te je time koli imov. obćini gradiškoj toli šumskom eraru nanesena velika šteta. Mjestimično baš su sva stabla izčupana, prebačena ih skršena, te je im. obćina mjestimično svoju šumu morala sasvim posjeći, da uzgoji novu. U toj je šumi im. obć. osnovana i fazanerija, izvedene lovne staze, a postavljene lovke za hvatanje grabežljivaca, što su sve izletnici imali pri |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 74 <-- 74 --> PDF |
— 488 — like vidjeti. Prešav šumu iraov. obćine, zašli su izletnici pod vodstvom g. đrž. nadšumara Zezulke i u drž. šumu, koja je takodjer djelomično od ciklona silno nastradala, te se tragovi istoga još i danas jasno primjetiti mogu. Nakon hoda od nekoliko sati dobro je prijao izletnicima u šumi kratki ali delikatni ručak, iza kojeg je valjalo odmah sjesti u kola, kojima su se izletnici odvezli cestom preko Okučana pak prema Staroj Gradiški do šume „Prašnik", spadajuće im. obćini gradskoj. Na dugom putu do Okučana mnogim je izletnicima osobito u oči udarilo to, da niz kuća Hevo i desno uz cestu gotovo ne prestaje, pa dok su već i treće selo prošli, još mišljahu da su u Novskoj, kojoj konca kao da ne ima. Ubav je to kraj naše domovine; s lieva šumoviti brežuljci, s desna široka nizina savska, u kojoj se uz oranice i livade šire glasoviti slavonski hrastici, od kojih su neki i po više stotina godina stari. Stare, nu još sada stojeće generacije tih hrastova, mnogo su toga doživile. Oni najstariji hrastovi bili su još u svojoj djetinjoj dobi, kad je silni sultan Sulejman prešao preko Save, skršiv Ugre i Hrvate kod Mohača i zavladao Slavonijom. Oni malo mladji zahvaljuju strahovitim provalama tog sultana svoj postanak. U mnogima nalazili su svoja zakloništa mnogobrojni slavonski hajduci prije, nego ih je hrabri barun Trenk sakupio u junačku pandursku četu, a već u poodmakloj dobi ugledaše ovi hrastici za cara Josipa II. prvo šumarsko i lugarsko osoblje, koje ih je od tog vremena g. (1787.) pa do danas čuvalo i sačuvalo od ozlieda i od smrti. Nije s toga čudo, da ne samo mnogi stari hrastovi, već i čitave sastojine nose obilježje staračko, pa da je množina tih hrastova suhovrha, već ima medju njima od godine do godine sve više „suhareva", kojim je uzrok starački marasmus. Takovog je staračkoga hca naročito ona stara hrastova sastojina ležeća sjeverno od im. obć. šume „Prašnik", koju potonju pohoditi i razgledati bio je neposredni daljni cilj izletnika. Skrenuv s ceste Okučane—St. Gradiška kod Varoša novog na lievo, stigoše izletnici nakon dosta dugačke vožnje u šumu |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 75 <-- 75 --> PDF |
— 489 — „Prašoik", koja već spada pod upravu novogradiške šumarije gradiške imov. obćine. Uz gosp. šumarnika Herzla počeo je upućivati izletnike u prilike ove šume kot. šumar gosp. Vj. Potočnjak, upravitelj novogradiške šumarije, koji nam se je već u Okučanima, na medji svoga kotara, pridružio. Gosp. jedinica „Prašuik" nosi u punoj mjeri obilježje hrastove visoke šume; na izvrstnom tlu, koje godimice savske poplave gnoja, uzrasla su krasna i mnogo vriedna, visoka i krupna hrastova stabla; nekoć u velike cienjena sbog žira, a danas sbog glasovitog i skupoga tehničkoga drva. Stare sastojine naliče gotovo parku, jer grmlja i čbunja pod tim starim hrastovima ne ima, pak je pogled i u znatne daljine moguć. Da to ipak nije park, sjećaju nas pojedine močvarne niži, u kojima je još i u sred ljeta zaglibiti moći. Kao kod većine naših slav. hrastika i ovdje nisu razredi srednje dobe zastupani, već se uz stare i prastare sastojine nalaze one mladje dobe u starosti od kojih 1—50 godina. Medju ovim mladjim, naročito najmladjim sastojinama, uzgojenima iza osnutka imov. obćine, ima upravo idealno krasnih sastojina, uzgojenih ručnim načinom sadnjom žira. Kako se je kod uzgoja tih sastojina postupalo, protumačio je potanko izletnicima g. šuniarnik Herzl. Stare sastojine prodavaju se i sieku i to u kraćoj uporabnoj dobi — baš sbog toga, što su već i prezrele — a sam način procjene tih starih hrastova protumačio je izletnicima podrobno g. šumar Potočnjak. To je tumačenje bilo lim poučnije, što je g. Potočnjak nedavno ovdje procjenjivao hrastove na ovogodišnjoj sječini, te je i svoj procjenbeni manuale sa sobom ponesao. Samo unovčenje lili hrastova provadja se poznalim i ovdje običajnim načinom, naime predmetom prodaje, koja se javnom pismenom dražbom obavlja, jest samo tehničko drvo, dočim se grjevno drvo ne prodaje, već ono ostaje imov. obćini za namirenje ogrjevne drvarije pravoužitnicima. Uz sama tumačenja, hodajuć šumom, primakla se je već i treća iza podneva, kad izletnici stigoše u šumi na ono mjesto |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 76 <-- 76 --> PDF |
— 490 ~ gdje ih je već čekao gotov pravi šumski ručak — tečan gulaš i pečenka na ražnju; a da je bilo i dobre kapljice, ni spominjati ne treba. Bili su naime ovdje izletnici gosti slav. grad. imov. obćine, s tog ih je ovdje dočekao uz dva odbornika i sam predsjednik imov. obćine gosp. Predragović, koji ih je u ime imovine toplim riečima pozdravio. Iza toga sliedile su kod ručka u izmjeni s pjesmom još i druge zdravice. Boravak pod tim stoljetnim hrastovima bio je vrlo ugodan, tim više, što je vrieme bilo upravo prekrasno, a zemlja suha, prem je to inače kraj, koji je zbog blize Save čestim povodnjama izvržen. Osobito zadnjih godina to su povodnje sve češće i jače. naročito, vele, od vremena, kad se je stao regulirati gornji tok Save, pak Lonjsko polje odvodnjivati. Zbog tih povodnja ne ima medju ljudima ovih krajeva uz Savu onoga blagostanja, kakvo bi inače po vrstnoći i množini zemljišta biti moglo i moralo. Ugodni boravak pod sjenom ovih hrastova-orijaša potrajao bi još i dulje, da nisu izletnici morali provaliti još daleki put do N. Gradiške, a uz to razgledati još neke zanimive i poučne šumske objekte. Krenuše s toga iza ručka dalje šumom, da razgledaju najmladje sječine, koje su već liepo pošumljene. Mlade jedno-, dvo- i višegodišnje hrastove biljke liepo napreduju, a sve je to dokaz, da je ovo upravo prava postojbina hrasta lužnjaka. Ne možemo s toga podnipošto dieliti nazore onih, koji drže, da su tek Rimljani staU u tim krajevima saditi i podizati hrastike. Baš protivno, smatramo mi ove krajeve pravom postojbinom hrasta lužnjaka, te upravo s tog razloga, što mu svi uvjeti toliko prijaju, može ova stojbina da producira hrastove, koji su robu, izradjenu od slavonskog hrasta lužnjaka, učinili robom svjetskoga glasa, a sami slavonski hrastici slove kao najljepši i naugledniji hrastovi čitave zemaljske krugije, pa ako baš i ne u ovom, a ono u malo nižem vinkovačkom kraju. Izašav iz šume „Prašnika" posjedaše izletnici u kola i krenuše opet sjeverno prema Bogičevcima, da dodju na glavnu cestu, koja vodi prema Novoj Gradiški. Vozeć se ovom cestom |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— 491 — ustaviše se izletnici kraj Mašića, da na Mašić-brdu razgledaju još jedan zanimivi objekt, naime borik, uzgojen još za vrieme „Granice", prije kojih 70—80 godina. Doljni kraj ove imovinske šume goji se sada kao sitna, dakako listnata, šuma, da se zadovolji potrebi na ogrjevnom drvu. Gornji kraj još je i sada obrasao vitkim borovim stablinia, to je iz tog borika do sele imov. obćina liepe koristi izvukla. Mnogo je već gradjevnoga drva iz ovoga borika za pravoužitnike izvadjeno, i još se vadi, te pravoužitnici tu četinjavu. borovu, gradju vrlo vole. Vele, da su to negda bila skroz izsisana i zapuštena polja, na kojima je tad krajiška šumarska uprava dala uzgojiti borovu šumu. Taj je borik upravo dokazom, da stojbinske prilike ovoj četinjači prijaju i u ovom kraju, u kojem ostalom četinjača u obće ne ima. Unatoč dugoga lipanjskoga dana već je sunce zapalo, kad se je dovršilo razgledanje ovoga zanimivoga šumskoga objekta, s tog pohitaše izletnici odmah na kola, te za malo stigoše u N. Gradišku potraživ što prije krevete, da se odmore od velikoga puta, koji su taj dan što pješice što na kolima prevalili. Toga radi i nije bilo nikakove zajedničke večere. Cilj sliedećega dana, 8. hpnja, bio je posjet šuma vlastelinstva cerničkoga i tamo se nalazećih tvornica. Jedno je pilana spadajuća crničkome vlastelistvu, a drugo je kemijska tvornica spadajuća Bantlynovim tvornicama —kakovih tvornica više a većinom u Njemačkoj ima — a samo se na teritoriju cerničkoga vlastehnstva nalazi, a to baš ne daleko od spomenute pilane. Oko 7 sati u jutro odvezoše se izletnici kolima u blizi Gernik, mjesto starije od N. Gradiške, ležeće u liepoj dolini nedavno reguliranog potoka Šumetlice. Na sjevernom kraju Gernika nalazi se u sred velikoga liepoga parka ugledan stari zidani dvor cerničkoga vlastehnstva, i to odmah uz cestu. U tom je dvoru u 18. stoljeću stolovao glasoviti pandurski vodja hrabri barun Franjo Trenk, vJastnik ovoga i nekih susjednih |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 78 <-- 78 --> PDF |
— 492 — dobara. Od vremena Trenkovih ovo je vlastelinstvo promienilo mnogo gospodara, dok ga prije kojih deset godina ne kupiše sadanji vlastnici gg. Strickier i pl. Tscliarner rodom iz Švif:arske. Ovo vlastelinstvo ima površinu od 12570 rali, te je gotovo izključivo šumsko dobro; izim šumskoga tla malo ima tla (oko 500 rali) spadajućeg ostalima vrstama težatbe. Stigav do vlastelinske pilane, gdje ili je dočekao jedan od vlastelina, g. Strickier, koji je tehnički i komercijalni upravitelj pilane i s njom skopčane tvornice za raznu drveninu (Holzmatten-Fabrik), krenuše izletnici pod njegovim vodstvom da razgledaju pilanu i tu tvornicu koje se nalaze u krasnoj prostranoj kotlini okruženoj sa svih strana šumovitimi brdi. U toj pilani režu se trupci, gotovo izključivo bukovi, koji se dopremaju iz vlastelinskih šuma ležećih u brdima gore „Psunj". Režu se većinom bukove daščice, ,a drvo se i impregnira da dobije boju mahagonijeva drva, koje je svojom teksturom bukovini vrlo slično. S ovom pilanom stoji kemijska Bantlynova tvornica u toUko u svezi, što ona upotrebljava, baveći se suhom destilacijom, sve one ođpadke, koje pilana cerničkoga vlastelinstva kao trupce upotriebiti ne može; a toga je, kako je obće poznato, kod bukovine vrlo mnogo. I sama pilana veliko je poduzeće u kojem rade većinom domaći ljudi, seljaci iz okolišnih brda. Nuz pilanu nalazi se već gore spomenuta tvornica drvenine koja kao neki osobiti specijalitet proizvodi onako vu vrst drvenih sagova, kakovi se rabe na brodovima, u kupalištima i t. d. Osim toga proizvod i od impregnirane bukovine raznovrstne stolice, za sklapanje, kakove se na brodovima i u vrtovima rabe. Ta se je roba izletnicima osobito svidila, premje kod nas nešto manje poznata, nu vriedna je da se upoznade, te smo uvjereni, da bi i u našim krajevima dobru prodju naći mogla, kad bi dovoljno reklame bilo. Danas se ta roba većinom u inozemstvo izvozi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— 493 — Predstaviv se i drugom vlastelinu, g. pl. Tscharneru, krenuše izletnici nakon kratkog doručka u tvor. kantini, pod vodstvom istoga u šumu, oprostiv se prije sa g. vlastelinom Stricklerom i zahvaliv mu na Ijubeznom dojakošnjem vodstvu i tumačenju u pilani i tvornici. Put u šumu nastupiše izletnici odmah sa same pilane vlastelinskom šumskom željeznicom, koja vodi cestom kroz selo Šumetlicu sve podnožja gore „Psunj" kojih deset kilometara daleko. Do sela Šumetlice, i još kroz samo selo, vuku prazne vagone konji, a odmah iza sela, pa do podnožja „Psunja", malene lokomotive. Nepovoljno je to po vlastelinstvo, nu stanovnici sela Šumetlice protive se tomu, da bi kroz njihovo selo prolazila naložena lokomotiva, i to najviše sbog straha pred mogućim požarom, te ih vlastelinstvo sve do danas ničim nije sklonuti moglo, da od toga odustanu. Kad se je iza sela Šumethce sastavio vlak, koji je lokomotiva povezla, išla je vožnja puno brže i do mala stigoše izletnici do podnožja gore Psunj, ujedno zaglavne točke ove šumske željeznice. Ovdje se nalaze kolonije šumskih radnika za koje je vlastel. uprava sagradila potrebite kolibe. Kod same zaglavne točke ove željeznice nalazi se ušće glavne sklizi ili spuzahce od drva, kojom se drvo iz gornjih šumskih strana dopreme. To je ušće tako zgodno situirano, da se trupci, izkočiv iz sklizi, dokotrljaju malone do ispred tračnica šum. željeznice, te se bez potežkoće na željeznička kola tovariti mogu. Čitavu šumsku manipulaciju rukovodi vlastelin g. pl. Tscharner, te je izletnicima sve potanko i sam tumačiti po čeo. To je tumačenje bilo vrlo temeljito, što je dakako pod punoma razumljivo, kad se uzme u obzir, da je g. pl. Tschar ner i sam pravi šumarski stručnjak, te svršiv šumarske nauke na polytehničkoj školi u Ziirichu i sam više godina služio u švicarskoj držav. šumarskoj službi, na zadnje kao šumarski nadzornik, te istom nakon kupa četničkoga vlastelinstva i pre seljenja u naše krajeve iz te stužbe izstupio. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 494 — Iz tumačenja g, vlastelina razabrasmo, da su hrastovi u cerničkim šumama posječeni još za predjašnjih vlastnika. Ono što se sada eksploatiše, malom je iznimkom samo bukovina, prem je negda u tim vlastel. šumama i hrastova prilično mnogo bilo, naročito na skroz južnim obroncima Psunja. Življa eksploatacija vlastel. šuma odpočela je onda, kad je s kemijskom tvornicom sklopljen ugovor na vehku dobavu njoj potrebitoga materiala. U šumama vodi se jaka preborna sječa a sječine pomladjuju se naravno, a samo u koliko se bi naravnim načinom pomladile, pomladjuju se i umjetno, nešto i četinjačami. Drvo, trupci i ogrievo, doprema se iz šume raznim načinom do šum. željeznice i to klizima ili putevima. Svakoga dana po 70 vagona, koji voze po 6 prostor, metara drva. Sklizi gradjene su troškom od 2 K. po tek. metru. Sama šumska željeznica sagradjena je troškom od 8 K. po tek. metru, dočim sama lokomotiva stoji 16 tisuća kruna. Kod gradnje ove pruge nije se kod zaokretaja išlo izpod 50 m. polumjera, a najveći je pad na toj prugi 607o- Nizbrdice do pilane, odnosno kemij. tvornice, vagoni sami bježe, a samo se natrag moraju vući i to, kako gore spomenusmo, dielom konjima dielom ih vuče lokomotiva. Iz šume vratili su se izletnici vlakom do ljetnikovca g. Tscharnera, koji krasno leži izpod same gore Psunja (glavni vrh gore Psunja „Brezovo polje" 984 m.) kraj šumske željeznice, gdje ih je vlastelinstvo počastilo ručkom, kojemu su i članovi vriedne obitelji, gospodja i dječica g. Tscharnera prisustvovali. Još prije ručka pregledali su izletnici liep šumski vrt, koji se oko ljetnikovca nalazi, a u kojem se za vlastelinsku šumsku porabu uzgajaju razne, većinom četinjave biljke, medju njima i više eksota. Ručak se je bio nešto otegnuo, što je u mnogom pripisati i veseloj pjesmi mladih akademičara, koja se je svidjala i gospodji vlastelinki, takodjer rodjenoj Švicarki. Oprostiv se sa Ijubeznom domaćicom, te srdačno joj zahvaliv na gostoljubivosti, koja im je pod njezinim krovom u dio pala, krenuli |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 495 — su izletnici n pratnji g. vlastelina vlakom šum. željeznice do kemijske tvornice, gdje su ih već čekala gg. tvornički činovnici, da im budu tumačima u toj tvornici, koja, nuzgredno budi rečeno, nije inače svakomu baš lahko pristupna. I pojmivo je to kod konkurencije, koja na tom polju vlada, jer gotovo svaka od ovakovih tvornica rabi po neke svoje bilo izume, bilo postupke, do kojih je možda mučnim i skupim pokusima došla, pak je naravno, da ne bi rado, da joj se konkurencija možda na laku ruku s timi upozna i okoristi; a stručnjak najprije može do toga doći, kad sam tvornicu razgleda ili mu čak svi postupci protumačeni budu. Od strane izletnika nije se toga baš bilo bojati, s toga im je i čitavi postupak detailno protumačen, naročito po neutrudivom a vrlo Ijubeznom zamjeniku odsutnoga ravnatelja. Ne ćemo biti indiskretni ako o toj tvornici sliedeće rečemo: Ova je tvornica veliko poduzeće, koje suhom destilacijom iz bukovine dobiva najraznovrstnije produkte, koji se u obće dobiti mogu, pak ih tada u velikoj množini i to ponajviše u inozemstvo izvozi. U toj se tvornici radi neprekidno, a radi uz strane i veća množina domaćih radnika, koji su se i tom poslu već privikli; a nadnice nisu baš loše, samo što je taj posao dosta naporan, težak i neugodan, jer su radnici izvrženi velikoj vrućini kraj retorta i gadnom zagušljivom dimu, za koji u ostalom vele, da nije nezdrav. Završiv pred večer razgledanje ove velike i zanimive god. 1900. podignute tvornice počašćeni su izletnici užinom, koja se je medjutim otegla i preko večere, s jedne strane zbog dobroga razpoloženja izletnika i domaće gospode, s druge zbog jake kiše — prve za vrieme ove ekskurzije — koja je smetala povratku u N. Gradišku, gdje se je još i te noći noćiti imalo, a i noćilo. Shedećega dana, 9. lipnja, u jutro nije se poduzeo nikakav vanjski izlet, jer se je odmah po podne imalo otići u bos. Dubicu, s tog su izletnici pohodili šum gosp. ured i šumariju imov. obćine gradiške, koji se u N. Gradiški nalaze. U gosp. uredu ponajprije je protumačeno po g. šumarniku-upravitelju |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 82 <-- 82 --> PDF |
— 496 — gosp. ureda A. Herzlu sve ono, što se specialno na upravu ove im. obćine odnosi, po tora po gg. protustavniku Dugaču, i nadšumaru-procjenitelju B. Hajeku sve, što se odnosi na knjigovodstvo s jedne a uredjenje šuma s druge strane i u obće pokazane im i protumačene sve knjige i zapisnici, koji se u smislu naputka c) od g. 1881. kod gosp. ureda pojedinih im. obćina voditi moraju, a tili ima priličan broj. Nakon pregledanja gosp. ureda protumačio u uredu kot. šumarije upravitelj iste, kot. šumar gosp. Vj. Potočnjak, izletnicima uredovanje, kakovo je kod šumarija im. obćina, koje slično kao i gosp. ured imaju voditi takodjer znatan broj knjiga i zapisnika. Ne će biti neshodno, ako tom zgodom navedemo nekoliko podataka, odnosećih se na ovu im. obćinu; podataka starijih, ali i takovih novijih, koji još obćenitije poznati nisu. Kao i sve ostale im. obćine u bivšoj Vojnoj Krajini, ima i imovna obćina gradiška svoj korjen na zakonu „o odkupu šumskih služnosti od godine 1871.", a temelj na zakonu „o imovnim obćinama od god. 1873."; za samo pako uživanje, upravu i uredjenje mjerodavan je zakon od g. 1881. i s njim savezno izdan omašniji naputak. Glasom diobne odluke, kojom je ova im. obćina — kao i ostale — imala dobiti polovicu državnih šuma po vriednosti, koje su se nalazile u području bivše gradiške pukovnije, dopalo je imov. obćinu 58.349 rali i 722 [H" šume u vriednosti od 7,629.951 for. i 14 novč. ih 15,259.902 K i 28 fil. (državi je ostalo samo 41.966 rali šume takodjer u vriednosti od 7,629.951 for.). Im. obćina gradiška stupila je u život g. 1874., jer je te godine osnovan gosp. ured, koji rukovodi centralnu upravu. Vanjsku upravu šume vode tri kot. šumarije, od kojih ima jedna šum. površinu od 20.838 r., druga 19.667 r., a treća 17.890 rah. Sveukupne šume podie- Ijene su u 53 čuvarska sreza. Siela kot. šumarija jesu: Novska, Nova Gradiška i Oriovac. Činovnika ima — zajedno s vježbenicima — 13, 1 vrtljar i 53 lugara. Šume ove imov. obćine diele se u glavnom: na brdske, većinom bukove, i nizinske, većinom hrastove šume. Starih sastojina bukovih ima još — |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 83 <-- 83 --> PDF |
— 497 — polag stanja koncem g. 1903. — još 12055 r. s vriednosću (Irv. gromade po rali od 333 K; starih hrastoviti sastojina ima još 4:112 rali (tehničko drvo istih opredieljeno je za prodaju na vehko), od kojih vriedi drvna zahha po rali od 1026 K do najviše 3313 K polag preduzete točne procjene. Prema tomu iznosila je koncem g. 1903. sveukupna vriednost tih starih bukovih i hrastovih sastojina 6.354,29 K. Od postanka imov. obćine (1874.) pak sve do konca g. 1903. izdano je gotovoga novca i to: za stručno i ino osoblje, javne terete, šumske kulture, subvencije i investicije u svem 4.353.424 K, od toga ostala je sačuvana kao nepotrošiva glavnica 802.122 K. I ova imov. občina gradiška spada — zbog vriednih hrastovih šuma — medju imućnije, a i veće im. obćine, a vrlo je mnogo do sele učinila naročito za uzgoj mladih hrastovih sastojina, koje su vrlo liepe, a te su i njezina budućnost. Dobro bi bilo, da se nepotrošiva glavnica još po mogućnosti i povisi, jer kad se jednoć stare, mnogo vriedne sastojine izcrpe, umanjit će se na veći niz godina i prihodi, dok mladje sastojine doraslu za sječu; da se nikada više tako krupna stabla, kao danas, sjekla ne budu, jasno je, jer su obhodnje hrastikah većinom sa 140 godina odabrane, dočim su stabla, koja se danas sieku, daleko starija. 0 podne sabraše se izletnici u glavnoj gostioni na objed kod kojega su bih i opet gosti imovne obćine, a počastiše ih svojom prisutnošću u mjestu stanujući činovnici imov. obćine na čelu im g. šumarnik A. Herzl, a doskora stigao je vlakom i g. Predragović, predsjednik im. obćine, da se on od strane odbora odnosno zastupstva s izletnicima oprosti, koji su se njemu i ostaloj gospodi na usta svojih vodja, a i sami srdačno zahvalili na liepom primitku, koji su od strane ove slav. im. obćine našli, te na trudu, kojim su im prikazivani hepi i poučni šumski objekti ove im. obćine, kojih ona doista u velikom broju posjeduje. Domaća gospoda odpratiše izletnike i do kolodvora, koji se vlakom poslie objeda odvezoše do po 38 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 84 <-- 84 --> PDF |
— 498 — staje Dubica, da odavle predju u susjednu Bosnu ponosnu. Na kolodvoru u Dubici dočekao je izletnike — uz upravitelja tamošnje kot. šumarije II. banske im. obćine, gosp. šum. pristava J- Lazića — okružni nadšumar iz Banjaluke g. R. Mach i g. T. Gold, šumarski upravitelj od kot. ureda u bos. Dubici, a u samoj našoj Dubici g. sveučil. prof. Dr. A. Heinz, koji je vlakom nešto prije iz Zagreba stigao u svrhu, da i on na bosanskom dielu ovoga naučnoga putovanja udioničtvuje, a kojega su akademičari, kao svog obljubljenog profesora botanike, radoshio pozdravili. Kolima odvezli su se izletnici odmah u bos. Dubicu, koja leži tek nekoliko kilometara udaljena od naše željez. postaje Dubica, na drugoj strani rieke Une, nasuprot hrv. Dubici, Ostaviv prtljagu u bos. Dubici krenuli su izletnici smjesta na istim kolima dalje do pilane poduzeća „Una", koja se nalaz nedaleko bos. Dubice, jer se je istoga dana imala razgledati ova velika pilana. Ovdje dočekaše izletnike gg. činovnici ovoga dioničarskoga di´užtva, kojemu je sjedište u Budimpešti, da im uredjenje iste predoče i protumače. Pod vodstvom gg. Fiscliera i Wolfa razgledaše izletnici ovaj novi etablissement osnovan tek prije koje dvie godine, a u svrhu, da preradjuje drvo iz onoga područja držav. šuma u Kozari planini, koje mu je na eksploataciju predano. To je površina od 2000 ha. — drž. šuma u Kozari još je veća, nu i druge tvrdke u njoj rade — te je po tom ovo poduzeće u ovomu kraju najveće. Poduzeće „Una" eksploatiše godimice oko 25.000 m^ bukovine 3—5000 m´ hpovine, koje u Kozari dosta ima i oko 13.000 m´ jelovine. Poshednju tvrdka sama na ovoj svojoj pilani ne preradjuje, već se ona u glavnome samo bukovinom bavi preradjujuć istu na raznu rezanu robu, slično kao vlastelinska pilana u Gerniku. I u ovoj pilani rade većinom domaći ljudi, Bosanci a i naši, te ona pruža ovomu narodu znatne zarade. Ako i jest ovo velika, liepa i moderno uredjena pilana, kakove su gotovo sve bosanske, ipak nije tako velika kao ona Steinbeisova u Doberhnu i ona u Drvaru, koju smo posjetili prošle godine prilikom izleta hrv.-slav. šumarskoga družtva. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 85 <-- 85 --> PDF |
— 499 — Sa svojim eksploatacijonim područjem u Kozari planini spojena je ova pilana posebnom svojom šumskom željeznicom dugom 15 kilometara, kojom su imali izletnici sliedećega dana u jutro u Kozaru krenuti, i kojom se danomice dopremaju trupci iz šuma Kozare. Oko same pilane podignute su još i brojne druge zgrade za činovničtvo i druge službenike i radnike, te se predočuje kao čitava neka mala kolonija na obali Une, koja čitavi kraj oživljuje. Nakon razgledanja pilane pozvani su izletnici — prem je bilo već vrieme odmaklo — na malu užinu, koju im je upraviteljstvo pilane priredilo na kuglani spadajućoj poduzeću. Tu su se izletnici malo okriepili, kugljanjem pozabavili i po tom krenuli natrag na noćenje u samu bos. Dubicu. Većina izletnika odmah je i otišla noćiti, dočim su se ekskurz. vodje i neki našli u gostioni na večeri, kod koje ih je svojim posjetom počastio upravitelj kot. ureda u Dubici g. dr. Zima. Da se uzmogne dugačka toura od bos. Dubice sve do Prijedora preko planine u jednom danu obaviti, valjalo je izletnicima sliedećega dana, 10. lipnja, rano uraniti. Zorom činilo se je, da će kišiti, sve je nebo bilo zastrto oblacima, ipak se je vrieme kasnije nešto popravilo, a kiše bar u jutro nije bilo. Rano dovezoše se izletnici kolima do pilane, da se uzmognu prvim vlakom šumske željeznice, koja ide po drvo, odvesti u Kozaru. Predvodio ih je na tom putu upravitelj g. Fischer i domaći šumarski stručnjaci g. nadšumar Macli i g, šum. upravitelj Gold, a još se pridružio toj ekskurziji već prije spomenuti g. šum. pristav Lazić. Pruga šum. željeznice prolazi najprije preko polja i pašnjaka ležećih u ravnici unskoj, a iza tog;i u sve više suzujućoj se dolini potoka Moštanice, ostavljajuć na lievo nižu „Prozaru planinu" (najviši vrh Vrištik 363 m.) i dalje u idihčnom gorskom kraju tik desne obale Moštanice ležeći grč. iztoč. mali manastir Moštanić. Odavle dalje zalazi pruga sve dublje u samu Kozazu planinu, shedeć što tjesnije potok Moštanicu. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 86 <-- 86 --> PDF |
- 500 — Nešto prije krajne točke ove željeznice ostaviše izletnici vlak, da nastupe put preko Kozare pješke, pak da puteni razgledaju: sastojine u kojima poduzeće „Una" radi i u kojima će raditi, dakle jur izcrpljenu i još netaknutu šumu; izradbu drva u šumi; razne udesbe za transport drva i t. d. Sastojine Kozare planine, što dalje se u nju prodire, nose mjestimično obilježje prašume, i to ona nepristupnija i od ljudskih naselja vrlo udaljena mjesta. Na podnožju kraj sela ima dosta i sitnijih šuma i šikara. Vegetacija je u Kozari bujna, jer je to sredogorje izpod tisuću metara nadmorske visine ; najviša je točka ciele Kozare u južnom njezinom dielu ležeći vrh imenom „Vučkovac l najvišu točku puta, ekskurzenti imali popeti. Vegetacija Kozare planine ne samo da je bujna, već je ona i vrlo raznolika, jer ako i jest glavno drvo bukva, ima u njoj u nižim partijama hrasta — hrastovi su tvrdci Kern iz Beča već prvih godina iza okupacije prodani i po njoj eksploatirani -a u višem mnogo četinjače: jele i nešto smreke. Osim toga ima vanredno liepih i visokih lipa; u obće lipovinom Kozara upravo obiluje. Ovoj raznolikosti u rastlinstvu bit će u velikoj mjeri uzrok raznolikost tla u raznim njezinim dielovima, a ovoj opet raznovrstne geoložke formacije, te po tom i razne vrsti kamene podloge, od koje je trup Kozare planine sastavljen. Kozara je s toga interesantnija za geologa i botaničara od mnogih drugih daleko viših planina. Uzpinjuć se iz doline Moštanice prolazili su izletnici ponajprije nešto slabijimi sastojinami, koje na južnim eksposicijami upravo obiluju hrastom-kitnjakom, samo što već starih hrastova, izuzam koje stare i šuplje kvrlje, više ne ima. Na sjevernim eksposicijania podpunoma prevladjuje bukovina, kojoj se u većim visinama pridružuje jela u krupnim i uglednim eksemplarima. Sječa, kojom se ove sastojine izcrpljuje, jest preborna, pomladjivanje prirodno. Polag do sele izcrpljenih sječina može se reći, da se ova sječa konserva |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 87 <-- 87 --> PDF |
— 501 — tivno vodi, svagdje zaostaje na sječini još veliki broj stabala, koja omogućuju lahko prirodno pomladjenje takovih sječina. Provedeno je unutanje podieljenje i uredjenje ovih sastojina, samo što još nije detailno, jer ne ima k tomu nužnoga osoblja. Sadanje je šum. osoblje i onako na tohko obterećeno, da još ne može naći vremena za potanko uredjenje šuma. Eksploatacija obavlja se uz nuždnu kontrolu po zemalj. šumarskom stručnom osoblju. Izradjajuju se ponajviše samo bukovi trupci i voze na pilanu u Dubici. Odprema biva na razne načine po putovima, sklizima i posebnim putevima za izvlačenje (Schleifwege), po kojima se konjima drvo izvlači. U šumi radi mnogo radnika i domaćih stranih, naročito iz Hrvatske. Kako bukovina rado puca i svija se, ne ima većih zaliha na trupcima, već se takovi na pilani što prije izraditi moraju. Kozarom planinom ide i medja izmedju pol. kotara dubičkoga i prijedorskoga, s toga se na medji eksploatacijonoga područja iza kratkog šumskog doručka, oprostismo ne samo sa predstavnikom poduzeća „Une" g. Fischerom, već i sa g. šum. upraviteljem Goldom, zahvaliv im na prijateljskom dočeku i trudu, koji smo im našim putovanjem prouzročili; konačno oprostili smo se i sa g. šum. pristavom Lazićem, koji nas je takodjer dovle dopratio bio. Odavle dalje prema Mrakovici vodi put kroz sve ljepše i starije sastojine, sad već i drugih eksploatacijonih područja. Prem je put iznosio još više kilometara do Mrakovice, ipak se dobro ići dalo, i to, jer već nije bilo tako strmih mjesta kao prije, uz to se je i nebo skroz naoblačilo, pak nije sunce pripicati moglo. U šumi vladao je, jer smo bih baš u srcu Kozare, dostojanstveni ničim nesmetani mir, koji je još prije, nego u Mrakovicu stigosmo, prekinula dosta jaka ljetna kiša. Ta je izletnike još i bolje gonila, da što prije dodju na mjesto opredjeljenja, prem se je baš sada težje po sklizkoni tlu hodati dalo, nego li prije. Još prije Mrakovice prošli smo uz grobove Turaka ubijenih po hajducima, kojima je još iza okupacije Kozara planina obilovala; — danas ih više neima, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 88 <-- 88 --> PDF |
— 502 — ni ovdje ni drugdje po Bosnoj, što bosanskoj upravi, na ne malu diku služiti može. Nedaleko puta, kojim izletnici prolaziše, izgradjuje se sada cesta, koja će spajati južne obronke Kozare, sve od Kozarca, sa sjevernimi. 0 toj ćemo cesti još i kasnije koju reći. Iza podneva stigoše izletnici do šumarske kuće na Mrakovici, gdje ih je dočekao, već u svom kotaru, šum. upravitelj iz Prijedora g. Strecha, a došla su ovamo i kola iz Prijedora, koja je imao dobrotu za izletnike naručiti, jer bi bio daljui put do Prijedora prevelik, a da bi se mogao pješice prevaliti. Ovdje u šumarskoj kući, koja je sagradjena na točki s koje se pruža krasan vidik na južne obronke Kozare, dolinu sansku i široku dolinu Gomjenice, kojom prolazi pruga od Dobrlina prema Banjaluci, dočekao je izletnike već gotov ručak, kojim su ib ovdje kolegialno počastili gg. nadšumar Mach i šum. upravitelj Streha. Ma da su izletnici dobro pokisli, a mnogi njih i pravo prokisli, dobro im je prijao ovaj prijateljski ručak, kod kojega ih je iznenadio g. Schmutzer, vlastnik pilane Kraj Kozarca, te ih prijateljski pozvao, da i njegovu pilanu uz put posjete, a oni obećaše njegovom se Ijubeznom pozivu odazvati. Odmah iza objeda posjedaše izletnici u kola, te se do mala nadjoše na novoj gorskoj cesti, o kojoj je već gore spomena bilo. Krasna ova, baš umjetno izvedena cesta, spušta serpentinama prema Kozarcu. a prolazi prekrasnimi šumskimi predjeli, koji se svaki čas scenerijom mnienjaju, sjecajuć prolazećega putnika u mnogom na alpinske krajeve. Ima tu vanredno dugačkih strmina, dubokih dolova, krasnih sastojina, kamenih litica, zaravanaka, odmah za tim vrlo strmih obronaka, mjestimično rek bi pravi Kras i kraški vapnenac, a koje opet za čas zamjenjuje najbujnije zelenilo. Pravo bi zanimanje izazvala ova cesta i kraj za planinara, koji znade podpunoma cieniti prirodne krasote. Iza vožnje od prilike poldrug sata, šume su počele bivati slabije i sitnije, a doskora opaziše izletnici na hevo podalje |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 89 <-- 89 --> PDF |
— 503 — od ceste uz potok posjed i pilanu g. Schmutzera, još u liepom gorskom kraju ležeću. Bila je već i peta prošla, kad izletnici stigoše do kuće i pile g. Schmutzera, koji je tu svoju pilu i u obće svoj posjed i industrijalni etablisement uredio sasvim polag svojih ideja, mnogo toga prije kušajuć i mienjajuć dok je došao do onoga, što je polučiti hotio i polučio. Mnoge njegove udesbe nose s toga u velikoj mjeri ne samo obilježje praktične shodnosti, već i originaliteta, te su izražaj venredno žilave duševne i tjelesne djelatnosti. Tomu se je morati tim više čuditi, što je g. Sclimutzer već u godinama, možda bliže osamdesetoj, nego li sedamdesetoj, nu uza sve to njegov agilni duh zauzet za napredak neprestano nastoji, da opažene nedostatke u svojoj proizvodnji i udesbama ukloni i čim shodnijim i novijim zamieiai. Već sa ceste tumačio je g. Schmutzer izletnicima, kako je uredio korito potoka, da dobije dosta vode za svoj etablisement, dočim su kasnije imali priliku vidjeti, kako je na originalni način nastojao, da digne motornu snagu vode, odnosno da joj snagu dvostruko izcrpi. Osim same pilane, koja je u prispodobi sa cerničkom i dubičkom, samo malena i jednostavna, ima još poseban mali etablissement za proizvodnju lipovih fournira, koje isto tako savršeno proizvodi u malome, kao veliko poduzeće „Una" u bos. Dubici i primjerice naša domaća tvornica u Vrbovskome. Kada je g. Schmutzer nakon mnogogodišnjega rada, nebojeć se ni najmučnijega manuelnoga, sav svoj posjed i etabhssemt uredio, tada je, sliedeći rieči sv. pisma, da šest dana ima čovjek posvetiti radu, a sedmi Bogu, sazidao na najljepšoj točki svoga posjeda dosta veliku crkvicu, koja je ne samo zamjerne vanjštine, već i vrlo pristale nutrinje. Upravo mladenačkim žarom i zanosom tumačio je gosp. Schmutzer izletnicima ne samo svoja djela, već i daljnje snove, pa je tako i vrieme odmicalo, a bUza noć imperativno silila izletnike, da nastave svoj put u Prijedor. Ipak nije bilo moguće odkloniti pod ovim gostoljubivim krovom častni poziv gosp. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 90 <-- 90 --> PDF |
— 504 — Schmutzera i vriedne mu porodice „na mali zalogaj i čašicu vina", — bio je to baš opuletni zalogaj uz obilje piva i vina — pa su stog izletnici u ugodnom družtvu, unatoč tomu, što je sunce već za brda zašlo, proveli nekoliko ugodnih časova, a po tom se srdačno oprostili od Ijubezne ove porodice, izraziv g. Schmutzeru osobito priznanje nad svim kod njega vidjenim, a najljepšu hvalu za vanredno susretljivi doček, kojim ih je počastio. Bilo je još za dana, kad su izletnici nastavili put prema Kozarcu i Prijedoru, ali ipak već i skrajnje vrijeme za odlazak iz ovoga romantičnoga gorskoga kraja, već obzirom na velike strmine uz cestu — a ta cesta nije baš široka. Vozeć se ovom liepom i umjetnom cestom provezoše se izletnici kroz pravo tursko (naime muhamedanske) selo Kozarac, koje leži baš na području same Kozare, a veće je, sa 2 — 3 mošeje, a već iz daleka vidljivi vitki minareti podsjetiše izlet nike, da su ovdje za pravo u Orientu, ali Orientu, preko ko jega je segia vlast Occidenta, podav mu red, sigurnost i — valjana prometila, na čem Orient inače oskudieva. Oko mjesta Kozarca ima naročito liepih šljivika, gotovo oko svake kuće, a šljiva se je o. g. baš dobro pokazala, pa nije U kasnije stradala od suše, obilno će uroditi. Predjel sve do Prijedora liep je i plodan, te dosta dobio obradjen, a i prilično gusto naseljen. Nekako iza devet sati u večer stigoše izletnici u Prijedor, oveće mjesto na Sani, piscu ovih redaka, kao i mnogim našim šumarima, već od prošle godine bolje poznato. Izletnici odsje doše u hotelu Trapista, gdje je i većina ekskursanata hrv.-slav. .šumar, družtva prošle godine ukonačena bila. Kako je ovaj dan bio doista naporan, većina je izletnika nastojala, da ode što prije na počinak, nisu se stoga ni dulje u blagovaonici u hotelu zadržali, prem ih je svojim posjetom ovdje počastio sam kot. predstojnik g. Galanthay. SUedeći dan, subota dne 11. lipnja, bio je ujedno zadnji |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 91 <-- 91 --> PDF |
— 505 — šuma guljača, kojih ima više na južnim obroncima Kozare planine, te je usljed toga preko Prijedora znatan izvoz tirastove kore u monarhiju. U jutro uraniše izletnici, da razgledaju samo mjesto Prijedor, vide život na čaršiji, tom ognjištu svake orientalne varoši, a po tom podjoše na kolodvor, da još prije odlazka vlaka, kojim su se imali povesti do bližnje stanice i odavle uputiti u šume guljače, vide ogromno skladište hrastove kore bečke tvrdke Gerhardus i sinovi. Kako vlak, koji polazi rano u jutro iz Banjaluke, polazi iz Prijedora prema Dobrlinu istom u 8 sati 42 časa, bilo je za to i dosta vremena, tim više, šio se zbog lagije daljnje otpreme kore samo skladište u neposrednoj blizini kolodvora nalazi. Ekskursiji u šume guljače prisustvovali su od strane profesora kao vodje samo gg. profesori Dr. A. Heinz i F. Kesterčanek, dočim se je pisac ovih redaka morao sbog indisposicije vratiti sa kolodvora natrag u Prijedor, da istom vlakom po podne odputuje i stigne izletnike, kad se budu iz šuma guljača vratili. Toga radi nije ni moguće podpisanomu izlet ovoga dana u šume guljače točno opisati, prem su šume guljače vrlo zanimiv objekt, a za nas tim zanimiviji, što mi ni ne imamo u domovini većih uredjenih šuma guljača. Samo po kazivanju možemo dakle o tom izletu u šume guljače koju reći. . Upoznav vrlo shodne položaje na južnim obroncima Kozare, uredila je bosanska šumarska uprava ovdje više hrastovih šuma guljača i predala na eksploataciju trgovačkim tvrdkama, naročito najvećoj takovoj gore spomenutoj tvrdci iz Beča, a njezine su guljače izletnici toga dana i pohodili. Ovdje imali su prilike razgledati cieli postupak oko sječe, gulenja i sušenja kore, pošto se je baš u to vrieme u tim šumama u velike radilo. Prava je naime saisona za gulenje konac svibnja i prva polovica lipnja, dakle je razumljivo, da su i te radnje upravo sada u pravom mahu bile. Izletnici, kako rekoše, bili su u velike zadovoljni onim, što su tim izletom vidili i na |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 92 <-- 92 --> PDF |
— 506 — učili, u velike su zadovoljni bili i prijatnim dočekom od strane tvrdke Gerhardusa i sinovi, koja ih je i osim toga i jelom i pilom počastila, samo što su ponajprije mnogo trpili od velike vrućine — od toga u obće mnogo stradaju radnici na golim svagdje k jugu nagnutim sječinama guljača — a kasnije od jake plahe kiše, koja ih je zatekla. Izletom u šume guljače zapravo je ova liepa i poučna ekskurzija dovršena, te su izletnici odputovali vlakom poslije šeste po podne preko Novoga, Dobrlina i Siska kući. U Dobrlinu, gdje se nalazi ogromna pilana tvrdke Steinbeiss, nisu se izletnici ustavili stog razloga, što je bila subota pa da su ovdje i noćili, ne bi mogli sliedećega dana sve vidjeti, jer se nedjeljom ne radi; osim toga vidjeli su već tečajem ovoga naučnoga putovanja dvie velike pilane: cerničku i dubičku. Do Novoga putovao je s izletnicima Ijubezni i neumorni naš vodja u bosanskom dielu ovoga puta, g. okružni nadšumar R. Mach, kojemu su izletnici vehke zahvalnosti dužni, što im je u svakomu pogledu išao na ruku tako, da se je cilj ekskurzije podpunoma postići mogao, a putni program točno i gladko izvršiti. Kliknuv mu kod rastanka srdačni: „Zbogom i živio!* odputovali su izletnici dalje i stigli još prije zore u nedelju dne 12. lipnja u Zagreb, ponesav sa sobom ugodnu uspomenu na to putovanje, a harni svim onima, koji su i sa svoje strane tečajem ove ekskurzije sve i sva doprinjeli, da se je to putovanje ne samo pravim naučnim, već i ugodnim smatrati moglo. Prof. /. Partaš. Kako se bojadišu šumski sastojinski nacrti. Za vrijeme svoga višegodišnjeg bavljenja kao učitelj položajnih i šumskih nacrta, našao je assistent K. Bohutinskj, da pri izvađanju bojadisanih šumskih nacrta, učini neke primjetbe. |