DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 418 — a) mjestne obdine, b) crkvene obdine, c) školske obdine, d) na krajiške obitelji, koje su do 8. lipnja 1871. u zadružnoj svezi živile i e)na krajiške obitelji, koje pravu krajišku zadrugu doduše sačinjavale nisu, nu koje su ipak krajiške dužnosti i obveze u pogledu davanja vojnika u svoje vrijeme izpun j a V a 1 e (§. 68. i 70. pravilnika za šumsku službu od godine 1860.). Mi ćemo se ovdje ograničiti jedino na one uživaoce šumskog prava naznačene u točki d) i e). Vladina normativna naredba broj 23530 ex 19. srpnja 1888. tumačedi vise označeni §. 1. dokazuje, da je šumsko pravo krajišnika osobno, a uvjetovano realnom kvalifikacijom ovlaštenika. Prema tomu je po tom paragrafu naputka A) od 6, srpnja 1881. potrebno, da onaj, koji želi biti dionikom šumskog prava u Krajini ima da dokaže osobno pravo u prvom redu, a da isto vršiti uzmogne, da dokaže realnu kvalifikaciju. 0 osobnom pravu. §. 11. temeljnog krajiškog zakona od 7. svibnja 1850. razlikuje po tumaču istoga, stanovnike Krajine: a) obzirom na njihov kudni i obiteljski život, b) obzirom na nekretni posjed i sposobnost sticanja krajiških dobara. Po tome ad a): 1. na one, koji živu u zadružnoj svezi i 2. one, koji ne živu u nikakovoj zadružnoj svezi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 426 — A to tim vedma što se jur §. 1. zakona od 8. lipnja 1871. poziva na zakon od 3. veljače 1860., a naputak A) na §. 70. pravilnika za šumsku službu od godine 1860. Tvrdnju ovu potvrdjuje odpis dvorskog ratnog vieda od 2. svibnja 1810. broj 1962. i propisi §§. 11., 14. i 19. temeljnog krajiškog zakona od 7. svibnja 1850. Iz svrhe imovnih obćina, te §. 1. nap. A) od 1881. proizlazi, da se ne imaju pravoužitnicima smatrati akademski proglašeni doktori, tvorničari, činovnici, svećenici ine honoracije, pa trgovci i obrtnici, u koliko im je trgovina ili obrt glavno zanimanje, a ne živu u zadruzi. Temeljna je misao šumskog prava u Krajini osobna kvalifikacija Krajišnika seljaka , kojemu je zanimanje seljačko gospodarenje, a ne ino, makar je iz seljačke kude proizašao. Rečena gospoda mogu analogno napred spomenutom samo u onom slučaju, da steknu osobno pravo, ako se svojevoljno odreknu svoje časti ili ako su odpušteni (glede činovnika i oficira), te imaju porieklom potrebna svojstva i stupe svojim zanimanjem ured prosta seljaka i bave se seljačkim gospodarstvom bez inih privilegija i časti — a time gube i značaj honoracija. Dignuvši se bo nad razilicu seljaka, gubi se bit seljaka, a služnosti nisu odkupljene za činovnika, svedenike, trgovce, obrtnike, doktore, honoracije it. d. ved za narod, dakle seljake (uz mjestue, crkvene i školske obdine). Ovu našu tvrdnju potvrdjuje smisao §§ 68. i 70. pravilnika za šumsku službu, a potvrdjuje i spomenuta visokovladina naredba broj 23.530 ex 1887. od 19. srpnja 1888. Napomenuti jest ovdje rješitbu kralj, zemalj. vlade odjela za unutarnje poslove od 12. kolovoza 1898.. broj 45007 ex 1898.. kojom je odlučeno, da se umirovljeni učitelji pučkih školane imad u smatrati kao pravo u žitni ci, budud da su oni smislu §§. 3. i 110. školskog zakona od |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 427 — 31. listopada javni čivovnici, a javni činovnik umirovljen ne gubi svoj značaj. Naredba vis. kr. zem. vlade odjela za unutarnje poslove broj 32299 od 18. prosinca 1889. na pitanje: »7. a) Ako je otac iz krajiške obitelji, kojoj po §. 1. slovo e) naputka A) k zakonu od 11. srpnja 1881. izdanoga za provedbu zakona od 8. lipnja 1871. radi svoje vremenoga izpunjavanja vojničkih dužnosti pripada pravo na šumske užitke, umro, a udova mu se opet uda za nepravoužitnika, te neimajuč s ovim drugim mužem djece, da li potonjem buduč je ostao na posjedu pripada pravoužitničtvo ?« Odgovara se: ad 7. slovo a): »Na ovo pitanje mora se niječno izjaviti s razloga što pravoužitničtvo kako proizlazi iz ovdašnje naredbe od 19. srpnja 1888. broj 25350 ex 1887. nije realno nego personalno pravo čega radi takav, koji ne potiče iz obligatne obitelji ne stiče time, što je na posjedu ovakove obitelji ostao pravoužitničtvo«. Za pitanje 7. b): »Ako bi se nepravoužitnik priženio i svoje djece doveo, nu ta žena umre, koja je pravoužitnica bila, ane ima s njime djece; da li na posjedu ostavša djeca, koju je nepravoužitnik doveo, participiraju na pravu užitaka iz imovnih obdina?« c) Ako bi se nepravoužitnik, kao što je pod b) navedeno poslie smrti pravoužitnice, za koju drugu ženu oženio, te taj muž umro, a žena ostane na posjedu sa djecom ili bez djece, da li u tom slučaju imaju na posjedu pravo uživanja iz imovinskih šuma? Nadalje, da li bi i ta druga žena dovela sa sobom djece na posjed, pa umrla, kakov odnosaj nastupa glede pravoužitničtva za djecu, ako su ista sa materom u zadrugu upisana bila ?« a)Akobipako žena i muž umrli, a djeca od druge žene preostala, te slučajno žensko diete |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 428 — priženilo u kudu muža, kakavbi tada odnošaj nastupio? Odgovara se: »Dosliedno predaavedenom (t, j . odgovoru na pitanje 7. a) na slovo b) c) i d) mora ae i na ova pitanja niečno odgovoriti, jer ako vec mužu samom u tih okolnostih ne pripada pravoužitničtvo, ne može takovo pripadati niti njegovoj djeci, a niti njegovoj kasnijoj ženi, niti djeci iz tog braka«. Iz napred spomenutoga kao i iz §. 146. obdeg gradjanskog zakona te §. 3. zakona o zavičajnosti od 30. travnja 1880. proizlazi, da djeca rodjena iz braka pravoužitnice sa nepravoužitnikom ne mogu se smatrati pravoužitnicima, jer njihov otac nije potekao od obligatnih krajišnika naznačenih u § 1. slovo d) ili e) naputka A) od godine 1881. Kod pravoužitnice udate za nepravoužitnika mogu nastati dva slučaja: 1. Ako se nepravoužitnik k pravoužitnici priženi na njezin posjed, na kojem je ona do udaje vršila šumsko pravo, to ce ona i nadalje vršiti šumsko pravo analogno rješitbi visoke kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, br. 21263. od 15. prosinca 1895., kojom je odredjeno, da se ne imade brisati iz pravoužitnog katastra pravoužitnica J. S. jer se je udala za nepravoužitnika M. J. i to s razloga, što kod upitne pravoužitnice predleži osobna i realna kvalifikacija, pa s toga za svoju osobu udajom za nepravoužitnika ne može pravo stečeno jur prije izgubiti. Isto tako je priznato pravoužitnici K. N. udatoj za ne pravoužitnika M. G, vrhovnom rješitbom zemalj. vlade, odjel za unutarnje poslove, br. 18691 od 3. travnja 1898. s istih razloga. 2. Ako ee pravoužitnica uda za nepravoužitnika, pa tada tek zajedničkom privredom steknu realnu kvalifikaciju t. j. gruntovni posjed oranicalivada (krade selištnog grunta) ne može se ona smatrati subjektom vršenja šumskog prava u Krajini. Ovo nam tumačenje potvrdjuje vrhovna rješitba kr. zem. vlade, odjela za unut. poslove br. 4364 ex 1896. od 8. ožujka |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 445 — prema §. 16. rečenog naputka A) kako je to tiekom ove razprave više puta spomenuto. Prema ustanovama više naznačenim pripad a gospo darstvenom uredu imovne obdine, iza kako je katastar pravoužitnika sastavljen, izdavati odluke vrhu proveden ja svih promjena nastalih uslied pravnih čina pravoužitnih obitelji, kojim se vlastnost selištnog posjeda mienja (diobe, kupoprodaje, dara, nasljedstva, mijene i t. d.) na osnovu § 3. i §. 1. slovo d) i e) naputka A) od god. 1881. Svi priepori o sticanju pravoužitničtva iz naslova točke e)§. 1. nap. A) u prvoj molbi spadaju u nadležnost kr. kotarskih oblastih prema naredbi kr. zem. vlade odj. za unut. poslove od 13. lipnja 1896. br. 5587. Iztaknuti je ovdje alineju 4. ove naredbe, koja izričito glasi: »Sačinjava li pako predmet priepora pravoužitničtvo utemeljeno na promjeni vlastničtva glede ovlaštenog zadružnog zemljišta, uzsliedivšoj iza konačno sastavljenog katastra pravoužitnika te po §. 14., spada riešenje takovog predmeta u prvoj molbi na djelokrug gospodarstvenog ureda dotične imovne obćine«. Iz napred spomenutoga sliedi, da su u prvoj molbi nadležne kr. kot. oblasti samo tada, kada se radi o takovim predmetima, gdje se imade ustanoviti da je njetko pravoužitnik kategorije §. 1. slovo e) nap. A) bez obzirce na realnu kvalifikaciju označenu u §. 3. naputka, a nije do tada iz tog naslova u katastru pravoužitnika proveden. U svim inim slučajevima nadležan je gospodarstveni ured u prvoj molbi to jest za predmete podpadajudi pod §§, 1. slovo d), 3., 14., 16. i 16. naputka A) od godine 1881., a i gledišta §. 1. slovo e) kada se radi lih o promjeni vlastničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 446 — Normativna naredba kr. zem. vlade, odj. za unut. poslove broj 11729. od 22. svibnja 1900. upućuje u tom, da gospodarstveni ured u svakom slučaju kada komu uzkraduje pravoužitničtvo s kategorije slova d) §. 1. nap. A) od god. 1881. ako se iz razpravnih spisa razabire, da se može raditi o pravoužitničtvu §. 1. slova e) imade ustupiti predmet kr. kot. oblasti sa eventualnim stiglim utocima protiv te uzkratne odluke na nadležno uredovanje prema vladnoj naredbi broj 5587. od 13. lipnja 1896. Kr. kotarska oblast imade u slučaju svoje uzkratne odluke razpravne spise sa utocima protiv odluke gospodarstvenog ureda i svoje podnieti nadležnom žup. upravnom odboru na drugomolbeno riešenje, no u tom slučaju imade kr. kot. oblast preslušati stranku kroz obćinsko poglavarstvo, da li stranka ostaje i kod utoka protiv odluke gospodarstvenog ureda ili samo protiv odluke kr. kot. oblasti, ter će se prema tome predložiti ili oba utoka ili samo jedan sa razpravnim spisima. Protiv odluke kr. kot. oblasti, kojom se priznaje pravoužitničtvo sa gledišta §, 1. slovo e), stoji prosto gospodarstvenom uredu poslužiti se utokom protiv iste na žup. upravni odbor po čem će se onda u slučaju utoka u drugoj ili trećoj molbi u stvari odlučiti podjedno u pogledu jedne i druge kategorije pravoužitnika. Prema ovoj naredbi dakle stoji protiv odlukama prve molbe (t. j. kr. kotarske oblasti ili gospodarstvenog ureda) druga molba županijski upravni odbor i to prema naredbi kr. zem. vlade odj. za unutarnje poslove br. 28507, od 29. veljače 1892. Spomenuti jest ovdje, da točka 5. §. 30. zakona od 5. veljače 1886. na koju se poziva netom spomenuta naredba, koja (točka) medju inim označuje djelokrug županijskog upravnog odbora veli: »ob utocih protiv temeljnim knjigama, koje se vode 0 razmjerju prava ovlaštenika na šumske koristi«. Iz te ustanove proizlazi, da je žup. upravni odbor nadležan jedino odlučivati o šumskom pravu kao takovom, kao i knjižnom |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 447 — provadjanju istoga, a ne i onda, ako se radi da li je pravoužitniku doznaka pripadnosti realizovana ili ne, jer se taj predmet ne tiče niti naputka A) a kamo li točke 5. §. 30. zakona od 5. veljače 1886. već obćeg šumskog zakona i naputka H) u Čem su imovne obdine pod neposrednim nadzorom kr. zemaljske vlade. Gornje nas ustanove nadalje upučuju, da je protiv riešenja županijskog upravnog odbora, kao drugoj molbi, dozvoljeno (§§. 29. i 31. zak. od 5. veljače 1886.) uteći se bezuvjetno na kralj, zemaljsku vlad u t. j . potvrdjivalo ono ili ne odluku prve molbe, ako je na štetu stranke. Reći jest ovdje, da u mnogim slučajevima stranke iz neznanja a više puta iz nemarnosti ne uporabljuju u obće pravne liekove protiv uzkratnih odluka, a naposeb ih ne upotrebljavaju u pravilnom toku, kadkada uza sve poduke, pak većinom premašujući utočni rok, donašaju molbe na razne oblasti, urede i poglavarstva, zvana i ne zvana po ustanovama i propisima odlučivati u predmetu, i time otežČavaju koli svoje interese, toli i uredovanje. Ovom razpravicom htjedoh nanizati sabrano zrnje, koje se nalazi tu i tamo porazbacano po raznim knjigama, zakonicima, propisima i listovima, a i medju spisima, pak mi je možda, koje to izbjeglo, a onaj koji ga znade, zahvalan ću mu biti, da ga na započetu nizaljku naniže — izpravivši, ako je koje zlo. Praktični primjeri njekim odsjekom odnosno §§. naputka za sastav gospodarstvenih osnova odnosno programa. Ovi redci dozivaju u pamet ono, što je svaki nas nekad nčio, ali možda nije u praksi provadjao ili je donekle i zaboravio. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 444 — prava, prama površini diobom dobljenog selištnog posjeda, (»Rješitba kr. zem. vlade, odj. za unut. poslove br. 101489. od 6. siječnja 1904.«). §, 16. naputka A) normira, da se promjene vlastničtva selištnih posjeda ne imaju provadjati u katastru pravoužitnika ako to stranka ne prijavi, ter da imade diel uživanja ostati kod selišta, na kojem je dotle bio, uživajući i nadalje neprikraćen dosadanjemu uživaocu, bez obzira na promjene nastavše na zemljištnom posjedu. Sadržaj ove ustanove ide za tim, da se stranke imadu same brinuti, a da, imajući naslove šumskog prava, dodju provedene u katastar pravoužitnika. Na prvi mah pričinit se je, da ova ustanova naredjuje, da se i onim imade šumske užitke podavati, koji su se lišili realne kvalifikacije, dok to ne prijave, ili da se eventualno kome, tome šumska pripadnost doznači, koji se pri doznaci prijavi na tom selištu, no tomu nije tako, niti može biti, jer tu dolazi u uporabu §. 17. obćeg šumskog zakona ter §. 38. napntka C) od godine 1881. (»Rješitba kr. zem. vlade odj. za unutar, poslove br. 9777. ex 1902. od 3. veljače 1903."). Ma da se nigdje ne propisuje potrebno jest, da ee revizijom gospodarstva u imovnim obdinama i katastar pravoužitnika revidira, specialno u napučenijim predjelima, odnosno ondje, gdje se promjene vlastničtva bud iz kojeg razloga u pravoužitnom svietu dogadjaju u većoj mjeri. III. . Molbe. Pošto je kataster pravoužitnika sastavljen po §. 1. do 12. nap. A) i gospodarstvenom uredu imovne obeine predan, dužan je ovaj provadjati promjene nastale diobom pravoužitnih zadruga ili obitelji, kupoprodajom i t. d. kad to stranke zamole prema §. 14, nap. A) alineja 1. i 2. u okviru §§. 1., 3., 4. i 15., dočim se na neprijavljene promjene ne ima obzir uzeti |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 443 — Pošto V4 selišta, kako je to opetovano spomenuto, nije dieliva, to bi diobom takovih obitelji i zadruga, koje su kod sastavka katastra pravoužitnika ubilježene u kataster pravoužitnika sa tim uživanjem, mnogi postali neovlaštenici prem potiču iz stališa obligatnih krajišnika, živućih na selištnom gruntu, izdala je kr. vlada, odjel za un. poslove, naredbu broj 15199 od 31. Hstopada 1893. naknadno k naredbi br. 32299 od 18. prosinca 1889. da se : »prema §. 15. nap. A) k zakonu od 11. srpnja 1881. nakon zaključka katastra pravoužitniku dotični odieljenici iz V4 seHštnog posjeda u izkazu pravoužitnika evidentiraju na stari propisni broj od V4 selištnog posjeda i to kao suvlastnici toga kudnog broja, obzirom na okolnost, što u smislu §. 15. nap. A) dio uživanja V4 selištnog posjeda nije nipošto dieliv. Obzirom dakle na gore iztaknuto ne bi bilo pravedno, da se takovi odieljenici smatraju kao nepravoužitnici i to stoga, što im njihov dio uživanja od ´/< selištnog posjeda, akoprem su se odielili, na starom popisnom odnosno pravoužituičkom kud. broju prema obstojedim propisom i nadalje rezerviran ostaje, a biti de briga gospodarstvenih ureda, da razmjer je uživanja šumskih koristi medju odieljenicima pravedno ustanovi « Nastane li eventualni slučaj, da zamole dielbenici cielog selišta, 7* ili V4 selišta, a da se provede u katastru pravoužitnika promjena vlastničtva, no njihova je dioba doniela više dielbenih stranaka, nego li se po §. 15. u okviru §. 14. nap A) smije njihovo selište dieliti. Stranke se nagoditi ni sporazumili ne mogu, kako da razdiele šumsko pravo, ovaj ne de s ovim, a onaj ne de s onim, no uza sve to traže, da se današnji gruntovni vlastnici selištnog posjeda provedu u katastru pravoužitnika. U tom slučaju imadu se provesti dielbenici na osnovu §. 3. slovo a) u okviru §§. 14. i 15. nap. A) od godine 1881. po analogiji vladne naredbe broj 15199 od 31. listopa 1891. kao suvlastnici šumskoga prava na starom popisnom kudnom broju, sa alikvotnim uživanjem odnosnog selištnog |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 442 — tara na četiri jednaka diela po 6"75 prostornih metara razdieli, od kojih bi se grani I. obzirom na to, što joj je u diobi 8 rali 776n" oranica i livada pripalo, jedna četvrtina dosadanjeg diela uživanja sa godišnjih 6´75 prost. met. dopitati mogla, dočim bi se ostale 7^ uživanja medju ostalih 6 grana tako razdieliti imale, da bi dvie po dvie grane po jednu četvrtinu dobile, te da bi prema tome dobile: grana II. i III. V^ sa 6´75 pr. met. grana IV. i V. V4 sa 6-75 pr. met. grana VI. i VII. Y^ sa 6-75 pr. met. O tom pako, da bi se dosadanji diel uživanja eielog selišta na četiri četvrtine selišta razdielio, ne može obzirom na ustanove §. 14. cit. naputka naravno ni govora biti, pošto bi se u slučaju takovog razdielenja broj prvobitno ustanovljenih četvrt selišta umnožao, za koja bi onda imovna obćina ukupno 44 prostornih metara gorivih drva dakle za 17. pr. met. više nego li za cielo selište iz svojih šuma izdavati morala, buduć kompetencija gorivih drva, kako je gore rečeno za cielo selište 27 a za V4 selišta 11 prostornih metara iznosi. U istom razmjerju mogli bi se onda i ostali pravoužitnički užitci spomenute zadruge medju pojedine grane na temelju dobrovoljne nagode razdieliti. Prema tomu imadu se ovlašteni članovi ovih sedam grana razdieljene zadruge B. pozvati, da se glede razdiobe budućeg uživanja njihovog pravoužitničkog prava u gore naznačenom pravcu nagode, pa ako ta nagoda u okviru §§. 14. i 15. spomenutog naputka A) medju njima uspije, tada če se ista u zadnjoj rubrici pravoužitnog katastra od zadruge B broj 32. bez zaprieke provesti moći. Ako li pako ta nagoda ne uspije, tada će uživanje diela eielog selišta u smislu ustanove druge alineje §. 15. istog naputka A) u katastru i nadalje pod starim popisnim brojem 32. bez evidentiranja diobom nastavsih promjena ubilježeno ostati imat sve dotle, dok nagoda u gore naznačenom pravcu ne uspije.« |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 441 — grana II. i III. 2 jut. 1392D° grana IV., V. i VI. 2 jut. 11720° grana I., II., III., IV., V., VI. 6380° napokon su još dobile: grana VI. livadu od 12900" i grana I. oranicu od 360D" Prema ustanovam g. 7. cit. naputka potrebna je u području njekadanje otočke krajiške pukovnije za cielo selište izmjera od 24 jutra, a za V4 selišta izmjera od 0 jutara oranica i livada, dočim godišnja pravoužitnička kompetencija ogrievnih drva u području imovne obćine otočke glasom odobrene gospodarstvene osnove na diel uživanja po izmjeri za cielo selište 27, a za V4 selišta 11 prostornih metara iznosi. Kako iz utočnih spisa proizlazi, rado bi uijecatelji, da se svaka od razdieljenih sedam grana sa posebnim dielom uživanja njihovog do sada zajedničkog pravoužitničkog prava na cielo selište u pravoužitnički kataster prema razmjerju diobom dobivenog selištnog posjeda upiše, te da im se onda prema tom razmjerju bezplatna drva iz imovnoobćinskih šuma doznačuju. Nu takova razdioba tog njihovog prava protivila bi se ustanovama §§. 14. i 15. cit. naputka, koje izrično propisuju da se prvobitno ustanovljeni broj sehšta cielih ´A, ´\U, ´A prigodom dioba odnosno prodaja selištnih posjeda podnipošto pomnožati ne smije, te da prema tom, ako se n. pr. tri četvrtine selišta na tri jednaka diela razdiele, svakom novom dielu ne možda diel uživanja jedne četvrtine, nego samo treći dio uživanja selišta od tri četvrtine pripasti imade, dočim je dielivost pojedinih dielova uživanja ograničena tako, da se diel uživanja cielog selišta najviše na četiri, % najviše na tri a Vi najviše na dva diela podieliti može, dočim se dio uživanja od V4 selišta dalje dieliti ne smije. Prema tomu može se buduće uživanje pravoužitničtva zadruge B. odpadajuće na cielo selište na svih sedam grana samo na četiri diela razdieliti tako, da se godišnja kompetencija na primjer ogrievnih drva za cielo selište od 27 prostornih me |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 435 — ustanove zakona od 16. lipnja 1873. o »imovnih obćina u hrv.slav. Vojno Krajini) i posjed izpod 6 rali odnosno 8*4 jutara kao V4 selišta smatrati imade i pošto u smislu §. 15. istog naputka dio uživanja V´4 selišta nije nipošto dieliv, to se moliteljica povodom prodaje vedeg diela njezinog posjeda nije smjela brisati sve dotle dok ne bi zadnju cesticu svojih obligatnih zemljišta prodala.« Naredba visoke kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, broj 32299. od 18. prosinca 1889. naredjuje, da se jur pri sastavku katastra pravoužitnika imadu selišta ovlaštenih zadruga prema stanju u kakovu se nalaze pri sastavljanju katastra u isti uvrstiti, a ne po stanju od godine 1871. buduć se ne uvidja razlog, s kojeg se ne bi odmah u katastar provele one promjene, koje se po naputku A) u istom svakako evidentirati imaju. Prema tomu su (ad 2 iste naredbe) i sve zadruge, koje su izpod minimuma selištnog posjeda označenog u §. 7. nap. A) kod sastavka katastra pravoužitniku imale, imale biti provedeneu katastar za V4 selišta. Na pitanje 3. to jest: »da li svim onim pravoužitnikom, koji su prigodom diobe iz svoje zadruge dobili izpod 8% rali pripada V« selišta?« odgovara rečena naredba; »U tom slučaju ima zadrugar, koji je izpod četvrtine selišta prigodom diobe svoje zadruge dobio, a nije mu privolom odnosnih ovlaštenika i pravoužitničtvo ustupljeno, pravo na šumske užitke samo u toliko u koliko isti potiče iz obitelji, koja je po §. 1. slovo e) nap. A) k zakonu od 11. srpnja 1881. krajiškim dužnostima udovoljila, a ne bi mu mogao pripadati dio odpadajući na četvrtinu selišta, pošto u smislu §. 15. spomenutoga naputka zadrugaru u pred rečenom slučaju iz naslova uvjetovanoga po točki d) istoga naputka ne pripad a nikakovo pravoužitničtvo«. Ovaj dio vladine naredbe br, 42299 od 18. prosinca 1889. ukinut je kasnijom naredbom kr. zem. vlade, odj. za unut. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 434 — Iz ove poduke crpsti jest, da se pri tom nepovisuje vršenje šumskog prava, već može biti jedini taj slučaj, da prodavaoc i kupac kod prodaje, odnosno kupci naročito ugovore odnosaj šumskog prava, koji će sliediti po kupoprodaji. Tu može A zadržati si pravo ili ga odpustili čitavog ili dielomično (razumije se uviek u okviru §§. 14. i 15. nap. A) Bu. Ista naredba u dalnjem veli: »Ako bi nastupio prvi slučaj, tada bi nastala samo u toliko promjena, da se u katastra na mjesto A. unese B. kao pravoužitnik u četvrt diela, koji je pripadao Au, te bi po tom B. uzev u obzir dio uživanja, koji je od prije imao, postao užitnikom u 2 četvrtine diela«. (Odje se obzirom na §. 14, nap. A. imade razumjevati užitnikom dva puta po ^|^ selišta). »Ako bi pako drugi od prednavedenih slučajeva nastupio tada ne bi nikakova promjena u obće nastala, jer bi svaka stranka svoj diel zadržala, i u tom slučaju ne bi stranke niti povoda imale za knjižno provedenje promjena u smislu alineje §. 14. prednapomenutoga naputka«. Iz ovoga sliedi, da, ne ugovore li stranke prigodom kupoprodaje, kako će vršiti šumsko pravo, ne ima pravo kupac diela selištnog posjeda na dielomično vršenje šumskog prava prodavaočevog, a ne ima pravo ni na to, da mu se selište poveća (primjerice iz ^|^ u ´^1^ selišta), kako to rečena naredba podučava: »Okolnost da bi B. uslied kupa toga imao 22 jutra sama po sebi ne bi dovoljna bila, da B. steče pravo na novu četvrtinu diela uživanja, a to stoga, što bi se to protivilo onom u §. 14. naputka postavljenom načelu, po kojem se kod sastavljanja kastra pravoužitnika pronadjeni broj istih (četvrtine i t. d.) nipošto umnažati ne am i je«. Napred iztaknuto potvrdjuje nam vrhovno riesenje kr. zemaljske vlade odj. za un. poslove od 14. veljače 1898. broj 8067. s razloga, pošto se po §. 7. naputka A) k zakonu od 11. srpnja 1881. (kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju neke |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- 433 - Oslanjajud se pako ova ustanova na §§. 68. i 70. pravilnika za šumsku službu od godine 1860. a ovi na temelj, krajiški zakon (u tom na §. 16.) dolazimo do toga, da nijedan pravoužitnik ne može steći veće pravo, do li ono, koje pripada cielom selištu; samo se po sebi razumjeva uviek u okviru §. 14. naputka A) od god. 1881. po kojem se broj selišta pojedinih vrsti iza zaključka katastra pravoužitnika povećati ne smije. Iz ovoga sliedi, da prikupom nekretnina ne stiče pravoužitnik naslova za vršenje većeg šumskog prava, jer prikupljeni posjed prem je mogao biti za prodavaoca »Stammgut«, ima se smatrati za kupca u neku ruku kao »Ueberland«. Kosi se doduše to u neku ruku s ustanovami temelj, kraj. zakona, gdje je prosto bilo kraj. obligatnoj zadruzi ili obitelji od „Ueberlanda" svoj „Stammgut" nadopuniti do zakonite mjere, ali nama mora, da bude u tom načelo §§. 3., 7. i 14. naputka A) kao mjerilo selištnog posjeda pojedinog pravoužitnika. Raznim pravnim činima prelazi gruntovni posjed selišta od jednoga na drugi subjekat, a time nastaju razne promjene u vršenju šumskoga prava. Vladina naredba broj 23530. ex 1887. od 19. srpnja 1888. stog razloga podučava, da je neosnovano nepravedno priznati pravoužitniČtvo (vršenje šumskog prava) i takovim, koji kupuju posjed od 1 do 2 jutra. S razloga, što §. 14. nap. A) ne dozvoljava pomnožanje broja cielih 7^ 74 i V4 selišta, a §. 15. steže diobu selištnog prava, da se cielo selište može u četiri, ´% u tri, V4 u dva diela dieliti, 0 tom nas dodučava gornja naredba: „Ako bi naime A i B, neimajuć nijedan podpune 74 selišta nego samo 16 rali, uneseni bili za V4 selišta, pa ako bi A. prodao B. 6 jutara tada bi po sporazumku stranaka ili ´A selišta A. B. ili bi imao ostati A. prešla pod jer taj sedio po §. 15. nap. A) k zakonudalje dieliti*. od 11. srpnja 1881. neda 33 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 432 — Naredba kr. zem. vlade, odjel za unut. poslove br. 23530. ex 1877. od 19. srpnja 1888. tumači šumsko pravo osobnim te uvjetovanim realnom kvalifikacijom ovlaštenika. Prama ovim ustanovama, nije dovoljno, da subjekat pravoužitničtva u Krajini dokaže u prvom dielu naznačeno osobno pravo, već je za vršenje istog potrebno dokazati i realnu kvalifikaciju označenu u normama napred spomenutim. Kod krajiških zadruga i potomaka istih realnu kvalifikaciju označuje selištni posjed. »Pod selištnim pako posjedom razumjeva se današnji posjed nekretnina, koje su do 8. hpnja 1871. bile vlastnost obligatnih krajišnika.« Kako je netom spomenuto, po normiranom tumačenju §. 1. i §. 3. nap, A. od god. 1881. vladinom naredbom br. 23530 ex 1877. od 19. srpnja 1888. ne mogu se priznati pravoužitnieima i oni, koji steknu selištni posjed, a ne imaju osobnoga prava, jer porieklom ne izviru iz krajiške obligatne zadruge ili obitelji, koje su do 8. lipnja 1871. podpadale u red krajiškog pučanstva (Grenzstand). §. 3. u slovu c) označuje realnom kvalifikacijom oranice i livade, po tome §. 7. istog naputka količinu oranica i livada sa veličinom selišta, što se osniva na §. 16. temeljnog krajiškog zakona od 7. svibnja 1860. Ovaj §. označuje selištni posjed na sliedeći način: Za karlovačku i . bansku Varaždinsku, slavonsku selišta Granicu i petrovaradinsku Granicu *u 24 rali oranica i livada 34 rali oranica i livada % 18 » » i » 25V2 » > i » V 13 » » i » 17 » » i » ´4 V4 6 » » i » 9V2 » » i » Taj se je posjed ] aazivao: >Stammgut«, a ostali mo gući veći posjed, što ga je zadruga imala zvao seje: »Ueberland «. Stavši prema gornjem na stanovište §. 7. naputka, nijedna zadruga — odnosno nijedan pravoužitnik nije mogao imati veće šumsko pravo no li mu ga daje čitavo selište (´A selišta). |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 431 — uživanje šuma, s razloga, što su njihovi otci to pravo izgubili svojim činom, a izgubivši isto njihovi otci, ne mogu ga štedi djeca (§. 146. obd. gr. zakon). Nestaje naprotiv mogudnost, da bi ona (t. j . djeca naznačenih) stekla na novo krajiško pravo, bud je nestao uvjet, a da se obvežu na bivše vojne krajiške dužnosti, od kako je Krajina razvojačena. Iz napred ustanovljenog, stoji jednaki odnošaj sa djecom honoracija, obrtnika, trgovaca, tvorničara i sličnih. Iztaknuti je ovdje, da se gornje pravilo ne može protegnuti i na selske obrtnike i trgovce ili trgovčiće, koji se nuz seljačko gospodarstvo bave obrtom ili trgovinom, jer vidjamo da je i za Granice mnogo takovih bilo, a isti stupali u redovima obvezanih krajišnika, a oni bi to i danas činili, da je krajišnika uprava, jer su oni faktično krajiški seljaci, koji se mimo težatbe tla kao glavnog zanimanja, bave još obrtom ili trgovinom. Obrtnici i trgovci nastali iza 8. lipnja 1871, koji su eventualno rodjeni u krajiškoj obligatnoj kudi (zadruzi ili obitelji), koji su u pravom smislu rieči trgovci, koji su se digli svojim zanimanjem nad niveau seljaka, kao i njihovi sinovi, makar i potekli iz reda krajiškog obligatnog stališa, ne mogu spadati medju pravoužitnike, obzirom na svrhu zakona od 8. lipnja 1871., zakona od 3. veljače 1860., šumskog pravilnika od 1860., temeljnih krajiških zakona od godine 1755., 1763., 1787., 1807., 1848. i 1850.., ter proglasa upravljenog na krajišnike povodom razvojačenja krajine specialno riečima: »krajiškom narodu«. I. Realna kvalifikacija. Naputak A) u svom §. 3. označuje potrebu, da u §. 1. naznačeni pravoužitnici za vršenje šumskog prava imadu dokazati gruntovni posjed nekretnina, na kojim mogu vršiti to pravo. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 430 — U ovom slučaju nije vlastnik ovlašteničkih nekretnina niti rodjena pravoužitnica niti njen suprug nepravoužitnik odredjeno, jer ´/a ili X dio nisu konkretne neke čestice posjeda, već idealni dielovi posjeda, dočiui su oni sacinjavajuć obiteljsku zajednicu vlastnici cielokupnog posjeda. Obitelj pako, u kojoj je glava nečlan na uživanje zajedničkih šuma imovne ob< 5ine nije pravoužitna, a po tom niti članovi njeni. Djeca iz braka rodjene pravoužitnice sa nepravoužitnikom u nijednom slučaju nisu subjekat, koji bi mogao vršiti šumsko pravo prama vladnoj naredbi broj 32299 od 18. prosinca 1889. kako to potvrdjuje vrhovna rješitba br. 91291. od 2. veljače 1902. Uda li se nepravoužitnica za pravoužitn i k a, koji vrši šumsko pravo, pa iza njegove smrti ostane kao vlastnik bivših njegovih nekretnina, smatrati će se ona pravoužitnicom što izvire iz §§. 91., 92. i 146. obć. grandjanskog zakona te §§. 3. i 5. zavičajnog zakona od 30. travnja 1880. Djeca činovnika, svećenika (grčko-iztočnih u koliko ne živu u zadruzi) te o f i c ir a, ne mogu se smatrati pravoužitnicima, ako ne u onom slučaju, ako su do 8. lipnja 1871. ili sama ili sa roditeljima zajedno se vratila u obligatni krajiški stališ (§. 48. temelj, krajiškog zakona od 7. svibnja 1850.). Isto tako biva i sa ostalim krajiš. stanovnicima, koji nisu pripadali u red krajiškog obligatnog pučanstva. Za članove zadruga, koji su izstupili iz ´zadružne sveze vriedi pravilo odpisa dvorskog ratnog vieća od 2. svibnja 1810br. 1062. na temelju temeljnog krajiškog zakona od godine 1807., po kojem se mora sa djecom istodobno i otac vratiti u red krajiškog pučanstva i u krajišku svoju rodnu kuću. Današnja djeca činovnika, grčko-izto čnih svećenika i t. d., makar su im roditelji potekli iz krajiške obligatne zadruge ili obitelji, ne mogu steći na nikoji način osobno pravo krajiško za zajedničko |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 429 — 1897. s razloga: »Koli po šumskom zakonu od 3. veljače 1860. toli po naputku A) k provedbi §. 4. zak. od 8. srpnja 1871. o odkupu šumskih služnosti u Krajini, ne smatraju se kao uživaoci pravoužitničkih prava pojedine osobe nego skupovi osoba sačinjavajud obitelji kako to iz ustanove §. 1. slovo d) i e), zatim §. 3. slovo a), onda §. 6. slovo d) i napokon §. 12. alineja 6, napomenutog naputka i njemu pripadajudili obrazaca jasno proizlazi. Pošto pako suprug rodjene pravoužitnice, kao glava obitelji, prema načelima sadržanim u §§. 91. i 146. obdeg gradjanskog zakona svoju obitelj reprezentira, te pošto mu manjka kvalifikacija, koja se zahtjeva za pravoužitnička prava u šumama imovnih obćina krajiških, i to za to što se je iz .. . u sadanje svoje boravište doselio, to se ne moše niti njegovoj supruzi, kao članu njegove obitelji pravoužitničko pravo u bivšoj Krajini priznati«. Realna bo kvalifikacija nije njena gruntovna vlastnost t. j . onaj gruntovni posjed nekretnina nije samo rodjene pravoužitnice udate za nepravoužitnika, ved obitelji, koje je glava nečlan na užitke šuma imovne obdine, a po tom i svi članovi iste (t. j . obitelji) su nepravoužitnici«. Biti de protivnih mnienja, koji će ovaj slučaj smatrati jednakim sa onim prvim, ali tomu nije tako, promotri li ga se iz bližega. U prvom slučaju stoji premisa, da je odnosna rodjena pravoužitnica do dana udaje za nepravoužitnika bila u katastru pravoužitnika provedena kao vršioc šumskog prava, pak se u prvom slučaju daje njoj kao vlastniku selištnog posjeda vršenje šumskog prava dotle, dok imade realnu kvalifikaciju kao osobno njeno pravo. U drugom naprotiv slučaju stoji eventualno, da je rodjena pravoužitnica udala se za nepravoužitnika, pak su oni tek iza udaje stekli zajedno ovlaštenički posjed i dali ga gruntovno provesti u vlastnost zajedničku t. j . supruga i supruge, ili je jur prije bio nepravoužitnik vlastnik selištnog posjeda, pak je iza ženitbe sa pravoužitnicom dao 7^ ili X dio gruntovne vlast nosti prenieti na suprugu. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 423 — Obitelj A. sastojala se od otca, koji je bio vojnikomdjece mužke, koja su sva bila vojnici za Krajine. Obitelj B. sačinjavali su otac, koji nije bio vojnikom radi X tjelesne mane i ženska djeca. Prodje vrieme, presta Granica, a zadruga se razdieli. Obitelj A. je pravoužitna, a i obitelj B. pravoužitna kod imovne obdine po §. 1. slovo d), a ne da je prva po §. 1. slovo e) a druga po §. 1. slovo d) naputka A) od god. 1881. Razlog ovoj tvrdnji stoji u tom, što nije obitelj A. podala u svoje ime vojnika, kao neodvisna i samosvojna obitelj, već je podala vojnika kao zadruga zajedno sa obitelju B., koja bi ga isto tako bila dala, da ga je imala, a uzdržavala je podanog vojnika ciela zadruga t. j . koli obitelj A. toli i obitelj B. Obitelj A. nije uslied toga, što je stavila krajiškog vojnika, inaka od obitelji B., jer su jedna i druga po uzajamnoj svezi članova zadrugu krajišku sačinjavale. članovi obitelji A. nisu članovi onakoviii krajiških obitelji, koje su sačinjavale krajiške stanovnike kao prvosvjedioce (Insassen), a nisu živile u zadružnoj svezi, prem su vršile sve krajiške dužnosti ili inih takovih obitelji, kao obrtnih naseljenih i t. d. koje su bile sa reversom t. j . koje su primile na se sve krajiške dužnosti i prava stupivši u red krajiškog obligatnog pučanstva (obligater Grenzstand) — oni su članovi obstojale zadruge. Gornje stanovište jest nazor temeljen na §. 1. nap. A. od godine 18^1. shvačen prema ustanovama krajiškog temeljnog zakona. Protivno pako tomu pokazuje praksa, koja se temelji na normativnim naredbama visoke kraljevske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove broj 32299 od 18. prosinca 1889. specialno u točkama ad 3. te 6. i 9., pak broj 6587. ex 1895. od 13. lipnja 1896. i 11729 od 22. svibnja 1900. Normirano shvaćanje kategorije pravoužitnika naznačenih u §. 1. slovo e) jest rezultat proglasa Njegovog Veličanstva kralja upravljenog na krajiški narod u riečima: »Za uzdarje |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 422 — diobe zadruga u Krajini a to je 8. lipanj 1871. godine. Krajiška zadruga nije poznavala pojedine svoje obitelj i kao članove svoje, koji bi jedan od drugoga imao vede pravo, ved su naprotiv svi članovi zadruge kao i uzadruženih imali jednaka prava, što potvrdjuje §§. 22. i 39. t. k. z. od 7. svibnja 1850. Ako u zadruzi krajiškoj nije pojedina obitelj imala većeg prava ni dužnosti, niti pojedina osoba (do li u upravi kudegospodar) to nije mogla imati ni onda, ako je dala sina vojnikom, jer ga ona nije dala kao takova, t. j . ona pojedina obitelj, ved zadruga ciela. Njega nije uzdržavala samo njegova obitelj ved zadruga ditava. Mje naprotiv u zadruzi manje vriedila ona obitelj, koja slučajno nije imaJa s naravne posliedice nikakovog mužkarca sposobnoga za vojnika od one, koja je vojnika podala. Konskripcionalne listine graničarske nisu vodile specialne evidencije pojedinih obitelji u zadrugama, koje su podale krajiškog vojnika, ved evidentiraju vojnike proizašle iz zadruge, a ne obitelji u zadruzi. K §. 1. slovo e) osobito je naglasiti rieči: »u svoje vrieme« a to je vrieme svakako ono, dok su i krajiške zadruge kao takove bile a naposeb krajiške obitelji iste dužnosti poput zadruga obavljale, dok je u Krajini i takovih obitelji bilo, koje toga činile nisu, jer na to obvezane nisu bile. To je dakle vrieme (ono: »svoje vrieme) krajiške uprave, vojne ustanove, dužnosti i prava temeljenih na temeljnim krajiškim zakonima od godine 1807. i 1850. Prema ovom naravnom i poviestnom shvaćanju nije jednako, da li neki pravoužitnik potiče iz obitelji koja je davala vojnike u svoje vrieme t. j . krajiško, ili potiče od obitelji, koja je podala krajiške vojnike živući do 8. lipnja 1871. u krajiškoj zadruzi. Može bo nastupiti eventualni slučaj da je krajišku zadrugu sačinjavala obitelj A. i B. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 440 — se imade zemljistni posjed, makar bio veći nego što iznosi jedno selište (čitamo ili V4). uviek računati kao jedno selište prema točki b) §. 7. nap. A) od godine 1881. navlastito pako u zadnjoj alineji: »Po tome dakle, ako primjerice posjed zadruge spadajuc^i k imovnoj obdini brodskoj, koji se dieli, iznosi 70 jutara oranica i livada, ne 6e dielbenik, komu pripada 17 rali, dobiti dio uživanje jedne polovice selišta, makar da količina njegovog zemljišta iznosi ^/^ selišta, nego 6e imati pravo samo na dio uživanja jedne četvrtine kao odgovarajući dio količine posjeda od 70 jutara« — (t. j . ´/j prava od cielog selišta).« Po §. 15. steže se dielivost selišta kako no je to jur napred rečeno, a dalnja alineja tog 3. ustanovljuje nagodu stranaka, kako će vršiti šumsko pravo u koliko se je njihova prvobitna zadruga ili obitelj razdielila u više dielova, nego li to dielivost njihovog selišta dozvoljava. Stranke se dakle imadu sporazumiti kako će razdieliti svoje selištno pravo u okviru dielivosti i §. 14. Ne nagode li se pako, ima se cieli dosadanji diel uživanja izdavati na stari popisni broj, a da će se novo nastala selišta smatrati kao neovlaštena na uživanje. Upute vrhovnog riešenja kr. zem. vlade odj. za un. poslove broj 37.066 od 7. listopada 1897. razjašnjuju nam najbolje praksu ovih propisa iztičući sliedeće: »Glasom priležeće diobne osnove razdielila se je zadruga B. potajno i uz naknadnu oblastnu potvrdu na 7 grana, koje su od zadružnih oranica i livada prigodom te diobe dobile i to : grana I. 8 jut. 776n´´ grana II. 2 jut. 7320" grana III. 1 jut. 15360" grana IV, 2 jut. 1167n" grana V. 3 jut. 203» grana VI. 2 jut. 596D" grana VII. 5270" osim toga dobile su od zadružnih oranica i livada na zajedničko uživanje, i to: |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 439 — Selištni posjed obtereden uknjiženim dosmrtnim uživanjem istog u korist treće osobe, ne može sačinjavati realnu kvalifikaciju za stečen je krajiškog pravoužitničtva, pošto služnost uživanja u smislu §. 509. obd. gr. zakona obuhvaća pravo upotrebljivati tudju stvar, bez svakog ograničenja, detentor tih nekretnina je izključen od posjeda i uživanja nekretnina dotle, dok živu uživatelji ili dok se oni tog prava ne odreknu. Dosliedno tomu, dok potonji slučaj nastupi, manjka realna kvalifikacija jer §. 3. slovo a) nap. A) od 1881. predpostavlja očito samo takove gruntovne posjednike, kojih posjed nije ograničen uživanjem treće osobe, koje uživanje po § 511. obć. gr. zakona obuhvaća vaskoliki običajni i vanredni dohodak, dakle i uključivi posjed uživanog objekta. (»Rješitba kr. zem. vlade, odjela za unut. poslove br. 83977 ex 1903. od 3. veljače 1903.«). Pravoužitnik, koji ne ima vlastitog kućanstva, ne ima naslova da vrši šumsko pravo s razloga, što po §. 6. naputka A) pripada drvo za ogriev obiteljima samo za vlastitu kućnu potrebu. (»Rješitba kr. zem. vlade odj. za un. poslove broj 18.461. od 29. studena 1897,«) §. 4. Naputka A) u zadnjoj alineji dostavlja sastavljeni katastar pravoužitnika gospodarstvenom uredu imovne obćine, a §. 14. istog naputka nalaže gospodarstvenom uredu, da zamoljene promjene knjižno provadja, koje su nastale diobom pravoužitnih obitelji ili kupoprodajom i t. d. Isti taj §. 14. stavlja pravilom, da se kod sastavka katastra pravoužitnika pronadjeni broj cielih, triju četvrtina, dvaju četvrtina i jedne četvrtine selišta pod nijedan način umnažati ne smije i da se dakle prama tomu, ako se na prihku "´U selišta na tri jednaka diela dielile budu, svakomu novom dielu nepripada diel uživanja jedne trećine selišta, već jedino treći dio uživanja od tri četvrtine. Ovu nam ustanovu tumači naredba kr. zem. vlade odj. za un. poslove od 19. kolovoza 1894. broj 20599., po kojoj |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 438 — točka c) i §. 7. nap. A) od god. 1881. što potvrdjuje vrhovna rješitba kr. zem, vlade, odj. za unut. poslove broj 42229. od 26. travnja 1899. Šumsko je pravo teritorijalno, ter pripada samo pravoužitnicima, koji stanuju u području bivše Krajine, a razlozi tome stoje u sliedećim razlozima vrhovne rješitbe kr. zemalj. vlade, odj. za unutarnje poslove broj 101520. ex 1902. od 3. veljače 1903.: »Iz §. 18. krajiš. temelj, zakona od godine 1860. i §§. 68. i 70. pravilnika za šumsku službu u e. kr. Vojnoj Krajini od godine 1860. proizlazi, da su dionici šumskih užitaka i erarskih šuma Vojne Krajine mogle biti samo one zadruge, odnosno krajiške obitelji, koje su stanovale u području Vojne Krajine.« Zakonom od 8. lipnja 1871. i naputkom od 30. prosinca 1871. izdani su propisi za izlučenje prava na drvlje, pasu i uživanje šumskih proizvoda, što ih krajiški stanovnici imadu u državnih šuma nalazedih se u Vojnoj Krajini. Nadalje okružnica c. kr. glavnog zapovjedničtva u Zagrebu kao krajiške zem. uprave od 16. srpnja 1881. broj 2314, kojom se oglašuje odobrenje zakona od 11. srpnja 1881. (kojim se razjašnjuju odnosno preinačuju neke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o imovnih obćina u hrv.-slav. Krajini) i k istom izdanih naputka spominje, da je naputak A) izdan za uredjenje zajedničkog uživanja suma i šumskih zemalja izlučenih za pravoužitnike krajiškog područja. Napokon naputak A) u §. 1. nabrajajuč vrsti pravoužit nika pozivlje se na jur citirtjne §§. 68. i 70. pravilnika šumskog. Iz svega spomenutog dakle proizlazi, da su u erarskih šuma Vojne Krajine mogli biti i da kašnje u segregiranih šuma pripalih krajiškim imovnim obćinam, mogu biti pravo užitnici samo oni žitelji, koji stanuju u području bivše Vojne Krajine. To načelo zastupano je u naredbi kr. zem. vlade, odjela za unutar, poslove od 19. srpnja 1888. broj 23530. (kojom tumače njeke ustanove citiranog naputka A.)« |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 437 — Ako dionik zadruge dobije odpravninu, a ne dio selištnog posjeda, ne može vršiti šumskoga prava, ako li pako iza toga etekne vlastnost ovlaštenog grunta, stiče uživanje pravoužitničtva, jer je stekao realnu kvalifikaciju docira osobnu nosi od poroda. U koliko pako takov dielbenik kupi ili darom primi ili inače stekne nekretnine, koje ne sačinjavaju selištu i posjed (t. j. nezadružni grunt), može biti vršiteljem šumskoga prava samo u toliko, u koliko je isti potekao iz obitelji koja je po točki e) §. 1. nap. A) izpunjavala vojne dužnosti. Pravoužitniku, koji nije stekao ovlaštenog posjeda ili koji je samo dio istoga stekao, pa i kupom izpod 2 ralioranica i livada, imade se priznati vršenje šumskog prava s naslova §. 1. slovo e) nap. A) od godine 1881. ako potiče iz uže krajiške obitelji, makar je ista do 8. lipnja 18 71. živila u zadružnoj svezi, a to iz razloga iztaknutog u prvom dielu ove razprave govoreći o osobnoj kvalifikaciji Krajišnika. Prigodom sastavka katastra pravoužitnika po §. 7. nap. A) od god. 1881. priznato je vršenje šumskog prava sa ´A selišta i onim pravoužitnicima, koji su u vlastnosti imali selištni posjed manji od 6, odnosno &V2 rali oranica i livada. Za pravoužitnike iz kategorije §. 1. slovo e) n a p. A) od god. 1881. dovoljno jest, da su vi a stnic i nekretnina i da vode posebno kućanstvo , jer po §§. 11. i 14. tem. krajiš. zakona nisu bili obvezani inako za vrieme krajiške uprave. Ovu našu tvrdnju potvrdjuje vrhovna riešitba kr. zem. vlade odjel za unut. poslove br. 11728 od 28. veljače 1898. Za pravoužitnike iz kategorije §. 1. slovo d) potreban je gruntovni posjed oranica i livada potičući, s vlastnosti od8.1ipnjal87l., od krajiške obligatne zadruge prema smislu §. 3. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 436 poslove br. 15199. od 31. listopada 1893., kojom se uaredjuje daše dielbeniei zadruga, koje imadu ^|^ selišta, smiju provesti u katastru pravoužitnika kao suvlastnici na šumsko pravo zadruge sa alikvotnim vršenjem istoga prema veličini diobom dobljenog diela selištnog posjeda. Ad 6. veli vladina naredba broj 32299. od 18. prosinca 1899.: »U odnosnih zakonih niti se izrično propisuje, da je uživanje upitnoga prava ograničeno na onu imovnu obćinu, kojoj je koji pravoužitnik prvobitno pripadao, a neda se takav zaključak ni od nikud izvesti, pa prema tomu da time, što se koji pravoužitnik preselio u drugu koju imovnu obćinu, niti utrnjuje njegovo pravo, niti se uživanje istoga sistira, te da mu se stoga i u imovnoj obćini, u koju se j ep raselio, ne može uzkratiti uživanje toga prav a«. Ad 6. i 9. veli se nadalje: »Potomci bivših krajiških zadruga ne participiraju na pravu na uživanje užitaka iz imovnih šuma, koji su se lišili zadružnog posjeda. Nadalje, ako koji član ovlaštene zadruge dobije odpravninu u novcu, to takovom članu ne pripada pravoužitničtvo u onom dielu, koji bi ga išao, da je dobio svoj diel zemljišta, jer je u tom slučaju odpala realna kvalifikacija, kojom je uvjetovano pravoužitničtvo onih obitelji, koje su živile u zadružnoj svezi, te če modi s toga takav član, ako je [stekao nezadružni posjed bilo na kojem mjestu (ali uviek u obsegu imovne obdine) biti pravoužitnikom, dokaže li da potiče iz obitelji, koja je po točki e) gore citiranog naputka izpunjavala vojničke dužnosti«. Pravoužitnici, koji potiču iz kategorije §. 1. slovo d) nap. A) od godine 1881. mogu samo tada vršiti šumsko pravo, ako u vlastnosti drže selištni posjed. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 425 — obitelji, koje ne spadaju u kategoriju krajiških zadruga, te koje su do dana, kako je zakon od 8. lipnja 1871. u život stupio, izpunjavale dužnosti i obveze u pogledu davanja vojnika t. j . uzdržavale k njihovoj porodici padajudega, na temelju propisa o naprednom popisu o novačenju (Conscriptions und Einrollirungsnorm) za c. kr vojnu krajinu od god. 1852. u dotičnu krajišku pukovniju upisanog vojnika«. Visoka naredba tumačeći osobnu kvalifikaciju užih krajiških obitelji bitno označuje kategoriju članova imovne obdine označenu u §. 1. slovo e). Prvi dio ove naredbe, kao što je i napred spomenuto dokazuje i naredjuje, da častnici ni činovnici ne mogu spadati u red pravoužitnika imovne obdine. Isto tako ne mogu biti posmatrani pravoužitnicima imovne obdine niti svećenici, a niti svi oni, koji su se digli nad seljački stalež. Povod i svrha naputka A) za zajedničko uživanje šuma imovne obdine imade označen svoj značaj u jur spomenutoj naredbi kr zemaljske vlade broj 23530 ex 1887. od 19. srpnja 1888. u točki: »a) da se je po izričnom propisu §. 70. gore citiranog službenog pravilnika (t. j . onoga za šumsku službu od 1860.) imalo paziti, da se ne bi pravo uživanja proteglo na koga, koji ne spada strogo obligatnom krajiškom stališu ili živi izvan zadruge, a ne vrši vojničke dužnosti« ; »b) da iz proglasa Njegovog Veličanstva upravljenog na krajišnike povodom razvojačanja Vojne Krajine jasno proizlazi, da je intencija vladareva bila ta, krajiškom narodu za uzdarje za njegove požrtvovne vojničke službe i za budućnost zajamčiti ona prava i povlastice, koje je isti i dotle uživao«. Ako dakle do sada nisu vršili šumsko pravo kao takovo no Graničari seljačkog (za tada k r a j i š k 0-0 b 1 i g a t n 0 g) stališa, ne mogu ni danas vršiti šumskoga prava no oni, koji su seljaci. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 424 — za njegove požrtvovne vojničke službe«. Prema tomu stoji neoborivo stanovište, da direktni Članovi obitelji, koje su dale vojnika krajiškoga imadu pravo na vršenje šumskoga prava, a to ako ne sa gledišta §. 1. slovo d), a to svakako iz gledišta slova e) naputka A) od godine 1881. Iz toga proizlazi, da su normativne gorispomenute visoke naredbe imale premisu svrhe imovnih obćina temeljem na vladarevim riečima. Po tome dakle stoji, da pravoužitnici, koji su do 8. lipnja 1871. doduše živili u zadružnoj svezi, a članovi su u toj zadruzi obitelji, koja je do 8. lipnja 1871. podala krajiškog vojnika, u koliko ne mogu vršiti šumsko pravo po §. 1. slovo d)tomogu vršiti isto po §. 1. slovo e) naputka A) od godine 1881. Nebi bo opravdano bilo, da se sa šumskim pravom ne okoriščuju oni, koji su se sami odnosno članovi njihove obitelji ponajpače žrtvovali u vojničkim dužnostim a stavivši krajiškom stališu vojnike, a to stoga što slučajno neimadu selištnog posjeda u vlastnosti, dočim isto vrše one obitelji, koje nisu u zadruzi živile, a podavale su krajiške vojnike. Iz toga sliedi, da prvi nazor, kojega doduše nekoji drže opravdanim i temeljitim, nije u praksi upotrebljivan, a to stoga što spomenute naredbe stoje na načelu, da sve one obitelji, koje su direktno sudjelovale u vojnim dužnostima imadu prednost od onih, koje su s njima eventualno u zadruzi živile. Naredba visoke kr. zemaljske vlade broj 11959 od 21. travnja 1883, tumačeći §. 1. naputka A) od godine 1881. veli : »Castnici i činovnici ne spadaju u smislu §. 1. naputka A) od godine 1881. za uredjenje zajedničkog uživanja šuma imovnih obćina i §§. 68. i 70. pravilnika za šumsku službu od godine 1860. medju pra voužitn ike u obde, a ne spadaju medju iste ni u slučaju, ako su prije njihovog imenovanja živili može biti u pravoj vojničkoj zadruzi. Medju pravoužitnike, naznačene u točki e) § 1. gore spomenutoga naputka, mogu se uvrstiti samo one krajiške |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 421 — vale u svoje vrieme, a nisu u zadružnoj svezi ž i V i 1 e. §. 1. naposeb napominje u slovu d) datum 8. lipnja 1871. godine . Tog je dana izdan zakon o segregaciji državnih šuma u Krajini, pak je za to postavio rečeni paragraf baš ta] datum temeljem osobnoj kvalifikaciji za vršenje šumskog prava u Granici. Mimogredce neka bude spomenuto, da je istoga dana izdan i zakon o promjeni nekojih administrativnih uredaba u Vojnoj Krajini specialno za Krajinu, koja je utjelovljena 1872. (nekadašnje Varaždinske pukovnije križevačku i gjurgjevačku, grad Senj, Bjelovar, Tvrdju Ivanić, Novi Sisak. Naredbenik za c. i kr. vojsku od 16. lipnja 1871. broj 25. sbornik 1874. komad IV. broj 5. strana 49.). Za ostalu pako Granicu, koja je utjelovljena 1880. izdan je zakon u pogledu zadruga i diobe istih 14. travnja 1880. (List zemaljske uprave za hrv. si. Krajinu od 14. lipnja 1880. komad VII. strana 31.). Jasno dakle slovo § 1. u točki a) naredjuje, da se imadu razumjevati svi oni pravoužitnici, koji su do 8. lipnja 1871. živili u zadružnoj svezi bilo to u Varaždinskoj ili inoj Krajini, da imadu osobno pravo po §. 1. slovo d) a ne po §, 1. slovo e) naputka A) od 6. srpnja 1881. Obitelji obrtnika, trgovaca i t. d. ako nisu do 8. lipnja 1871. u zadruzi živile, kao jednake sa ostalim zadrugarima, pa ako su se bile podvrgle uz to krajiškim obvezama, sa ostalim uredjenim krajiškim seljačkim obiteljima, čine kategoriju pravoužitnika osobnoga prava po §. 1. slovo e) naputka A) od godine 1881. Na pitanje, kada su oni imali takovi biti t. j . kada je odlučno vrieme, koje de ovu ili onu kvalifikaciju pravoužitnika odrediti, odgovara svakako vrieme vojne uprave t. j . vrieme, kada je dotična obitelj mogla biti obterečena sa krajiškim vojnim dužnostima, naposeb odgovara datum odkupa služnosti državnih šuma, a to svakako nije danas niti prekjučer, nego momenat segregacije šuma i |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 420 — Činovnici, oficiri i katolički svedenici nisu nikad živili u krajiškim zadrugama. Oni su moguće i rodjeni bili u zadruzi, al su kao takovi iz nje izstupili, te su izgubili prava i dužnosti prosta krajišnika, oni sami, a kod činovnika i oficira i njihove obitelji, a dobivali prava i dužnosti, koja su sa njihovim cinima spojena bila. Grčko iztočni svećenici nisu gubili zadružna prava samo u onom slučaju, ako su i nadalje ostali sa svojom obitelji u zadružnoj svezi. Za oficire i činovnike mogao je nastati jedini slučaj, da su se natrag vratili u zadrugu, sami ili sa svojom obitelji (ako su je imali) kao članovi iste, no u tom slučaju smatrali su se jednaki sa ostalim zadrugarima izgubivši svoj prvanji čin (§. 48. tem. kraj. zakona od 7. svibnja 1850. odnosno dopis dvorskog ratnog vieća broj 1962. od 2. svibnja 1810.) stupivši u red obligatnog krajiškog pučanstva (obligater Grenzstand). Ostali pako napred spomenuti stanovnici Krajine u koliko nisu živili u krajiškim zadrugama, a nisu bili niti obitelji urodjenika seljak a (jer su ove kako se to razabire iz rečenoga jednake sa zadrugama) već obrtnici it. d. izstupivši iz zadruge ili ine naseljene obitelji, mogle su preuzeti krajišnike dužnosti t. j. stupiti u krajiški stališ (Grenzstand), a tim su sticali sva prava i dužnosti ostalog obligatnog krajiškog pučanstva. Prema napred spomenutom poznaje §. 70. pravilnika za šumsku službu od 1860. (izdanog cirkularnom naredbom od 7. veljače iste godine) a po njem §. 1. naputka A) k §. 4. zakona od 8. lipnja 1871. razlikuje dvije kategorije pravoužitnika imovnih obćina u Vojnoj Krajini t. j. pod slovom d) obitelji, koje su u zadružnoj svezi živile do 8. lipnja 1871. i slovo e) obitelji, koje su svim krajiškim dužnostima udovolja |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 419 — U krajiškoj zadruzi živudi stanovnici Krajine Graničar i u užem smislu rieči (Grenzer in engeren Sinne des Wortes) su zvani podavati krajiškom stališu (Grenzstand) vojnike i vršiti krajiške dužnosti. Ovim su dužnostima podvrženi i oni, koji pristupe u krajiške zadruge, a od ove se primu kao zadrugari. Isto tako su rečenim dužnostima podvržen e i urodjene obitelji, koje ne živu u zadružnoj svezi, a mogu se njima podvrći i one obitelji, koje stanuju u Krajini. S razloga evo sad spomenutoga i veli §. 2. tem, z, od godine 1807.; ^>In der Regel sind zum Erwerbe und Bezitze liegender Giiter in der Grenze nur jene Personen geeignet und befugt welche entweder sclion dort ansassig sind und sich den Grenzobliegenheiten unterziehen, oder massigen (?) Pflichten zu iibernelimen«. Ovakovi su Graničari ad b) mogli neograničeno sticati nekretnine, iste prodavati, darivati i t. d. do odmjerenoga minimuma kako to §. 5. tem. kraj. z. od 1807. i ostali propisi dokazuju ; inaki zemljoposjednici bili su ili ograničeni ili privilegirani. Krajiške obitelji, koje su u krajiškoj zadruzi živile, one su smjele po propisu od 9. kolovoza 1821. odnosno §. 11. kraj. z. od 7. svibnja 1850. imati samo jednu skupnu kudu za stanovanje i u njoj stanovati. Svi pako krajiški stanovnici nisu bili jednakih prava i dužnosti, jer su i oficiri, činovnici, svećenici, trgovci, obrtnici, tvorničari, honoracije, štićenici takodjer stanovali u Krajini, od kojih nekoji nisu u obće mogli, a nekoji nisu morali biti obvezani na krajiške dužnosti. Tumač §.11 t. k. z. od 1850. veli: »Zu den Grenzbewohner ohne Cummunionsverbande gehoren Officiere, Beamte, Geistliche, Handels- und Gewerbsleute, Fabriksbesitzer, Kiinstler, Honorationen, Grenzinsassen oder Schutzleute, welche entweder allein oder mit ihren Familien in keinem Grenz-Communionsverbande leben. * |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 3 <-- 3 --> PDF |
I h Br. 8. i 9. u ZAGREBU, I. kolovoza 1904. God. XXVIII. Uvrstbina oglasa: zal stranicu 16 K.; za ´/^ stranice 8 K.; za ´/, stranice 5 K. 20 fil.; za ´/^ stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjeiena popustbina. Šumsko pravo Krajišnika. Piše B. Država je odkupila temeljem zakona od 8. lipnja 1871. šumske služnosti, koje su vršili u njezinim šumama obligatni Krajišnici i krajiške obćine i koje su im bile zajamčene zakonom od 3. veljače 1860., a osnivaju se na §!:? 18. i 19. temeljnog krajiškog zakona od 7. svibnja 1850. odnosno na istoimenom zakonu od godine 1807. Za zajedničko uživanje krajišnikom pripalih šuma tim odkupom (segregacijom) stvoren je k § 4. zakona od 8. lipnja 1871. naputak A) od 6. srpnja 1881. Po tom se je naputku §§ 1. do 17. ustanovilo, tko je dionikom šumskih užitak a u pojedinih imovnih obdiaah, te ustanovila potreba užitaka za Krajišnike i njihove objekte, pa je na tom temelju stvoren i vođi se kataster pravoužitnika, u kojem su uvršteni svi zakoniti dionici uživanja šuma prema potrebama, označeni sa selištem i pripadnosti u okviru proračunanog godišnjeg potrajnog prihoda šuma. Svrha je dakle katastru pravoužitnika pravedn a i racionaln a diob a etat a (bio t o priho d il i gubitak ) šum a imovn e obcin e svoji m zakoniti m članovima . Tko su ti zakoniti Članovi imovne obdine, pokazuje nam § 1. nap. A) od godine 1881, razvrstajuć ih u: |