DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1904 str. 119 <-- 119 --> PDF |
— 533 — ne može poticati na marljiv i uspješan rad oko unapredjenja najvećeg narodnog blaga. Da to nije opravdano, najboljim je dokazom činjenica, da su godine 1896. imenovani šumarima u X. dnevnom razredu absolventi kr. šumarskog učilišta u Križevcima sa uračunivom 12 godišnjom službom, koji su u istom dnevnom razredu još danas, a po navedenim načelima odsudjeni su u istom dnevnom i plaćevnom razredu ostati do konca svog službovanja. Uzme li se u obzir, da je od službujućeg danas šumarskog osoblja u zemlji preko dvie trećine njih svršilo kr. šumarsko učilište u Križevcima, sve do otvorenja kr. šumarske akademije u Zagrebu jedinog i najvišeg šumarskog učilišta u zemlji, moralo bi se prema ustanovam §. 6. i 14. spomenutog zakona svim ovim zatvoriti put daljnjem napredku u službi, uslied česa su ti paragrafi po samo šumarstvo ubitačni. Nu pošto su njeki ovih već danas u IX. a njeki u VIII. dnevnom razredu, nebi bilo pravedno, da se ostalim, sa istom naobrazbom daljnji napredak onemogući. Nepravednije bi bilo tim većma, što bi se dosljednjim provadjanjem spomenutih paragrafa pokazalo djelovanje zakona u natrag, što bi bilo u očitoj protimbi sa onim obćenitim pravnim načelom, koje je našlo izražaja u §. 5. obćeg gradjanskog zakona, koji glasi: „moć zakona neproteže se nazad, zato ne padaju na predjašnja i na prava od prije stečena". A posto su absolventi kr. šumar, učilišta u Križevcima od postanka istog namještivani i promicani u IX. i VIII. činovni razred i to koli kod krajiških imovnih obćina, toli u državnoj šumskoj upravi (gdje se još danas kao nadšumari promiču u IX. dnevni razred) i u zemaljskoj službi kao županijski nadšumari i kralj, županijski šumarski nadzornici, koja je okolnost jedino imala posljedicom toli brojnoga upisa slušatelja u taj zavod, to su absolventi toga zavoda stekli naravno pravo za smještenje u zemaljsku službu i na promicanje u više činovne razrede, pa se baš ovo pitanje ima prosudjivati prema zaglavnoj ustanovi §. 7. obćeg gradjanskog zakona po načelima tog naravnog prava. Tu nam se obazrieti i na zakonski članak I. od godine 1883. zajedničkog ugarsko-hrvatskog sabora o osposobljenju javnih činovnika, koji govoreći u §. 12. o namještenju šumarskih stručnjaka i zahtjevajući za buduće absoloiranje šumarske akademije u Ščavnici, odredjuje u §. 34. sliedeće: „ovaj zakon ne može se uporaviti na one, koji u službi polučenoj bilo naimenovanjem bilo pako izborom faktično stoje u vrieme kad je ovaj zakon u kriepost stupio, ili koji ako i faktično i ne služe, dokažu, da su nakon 1. srpnja 1887. u službi stajali, te ako žele biti |